REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-2247/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Boris Brljačić, odvjetnik u Rijeci, Bačvarska ulica 1/II, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi određivanja prosječne najamnine, 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja točke IX. i radi dopune točke III. rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371-01/24-13/1271, URBROJ: 531-14-3-25-23 od 16. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-371-01/24-13/1271, URBROJ: 531-14-3-25-23 od 16. svibnja 2025., točkom I. ukida se privremeno rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/1271, URBROJ: 531-14-3-25-8 od 14. veljače 2025. Točkom II. je određeno da je od 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 % prosječne najamnine. Točkom III. je utvrđeno da tužiteljica kao zaštićeni najmoprimac koji s članovima kućanstva MI, ŠI i ŽI, živi u stanu površine 84,10 m[2] , na adresi [adresa], potkrovlje, dužna plaćati dio prosječne najamnine suvlasnicima stana (najmodavcima) i to: EI u i iznosu od 9,93 eura, CI u iznosu od 9,93 eura, BI u iznosu od 19,51 eura. ZI u iznosu od 19,51 eura, OIO u iznosu od 59,25 eura i Zakladi dr. Viktor Ružić u iznosu od 118,50 eura. Točkom IV. je utvrđeno da ostali iznos prosječene najamnine suvlasnicima (najmodavcima) navedenim u točki III. isplaćuje Republika Hrvatska do prestanka statusa prijelaznog zaštićenog najma u predmetnom stanu. Točkom V. je utvrđeno da su iznos prosječne najamnine zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska dužni plaćati na bankovni račun vlasnika stana (najmodavca) do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za slijedeći mjesec. Točkom VI. je utvrđeno da ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam stana prestaje, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine. Točkom VII. je utvrđeno da osoba navedena kao vlasnik u točki III. rješenja, dužna je u roku od 15 dana od primitka rješenja ili od svake promjene nositelja prava vlasništva, prijaviti tuženiku podatke o novom vlasniku. Točkom VIII. se nalaže se Upravi za financije, javnu nabavu i strateško planiranje isplata sredstva na način predviđen u točki IV. i V. izreke rješenja. Točkom IX. djelomično se odbacuje se zahtjev (prigovor) tužiteljice od 31. ožujka 2025., jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka.

2. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se u obrazloženju pobijanog Rješenja navodi kako su uvjeti za člana kućanstva propisani člankom 4. stavak 1. točka 11.a Zakona o izvršenju presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr.. (dalje: Zakon), a da DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], te uvjete ne zadovoljava s obzirom da se ne radi o naknadno rođenoj osobi, a niti o osobi koja je stanovala u zakonom propisanom razdoblju na adresi na kojoj se nalazi stan koji je predmet zaštićenog najma. Tuženik pogrešno smatra kako DI nikada nije mogla postati član kućanstva u smislu članka 37. stavka 1. Zakona o najmu stanova, a niti je član kućanstva u smislu ovog Zakona, te da pogrešno smatra kako u odnosu na status DI u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona, te navodi da nije jasno zašto se tuženik tom prilikom ne poziva, čak što više smatra da je stranke pogrešno tumače, na odredbu članka 4. stavak 1. točka 2. istog Zakona. Predmetna odredba, naime, explicite definira tko se u smislu Zakona smatra članom obiteljskog domaćinstva i sukladno predmetnom Zakonu o stambenim odnosima, člankom 12. stavak 1. da je točno propisano tko su članovi obiteljskog domaćinstva. Iz dokumentacije koju su stranke dostavile ranije u spis nespornim da proizlazi da je DI supruga FI, majka ŠI i MI, snaha OI, na predmetnoj adresi zajedno s ostalim članovima kućanstva da prebiva neprekidno od listopada 2005., te da ista, dakle, a sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: UI-3242/2018 i dr. nesumnjivo ispunjava sve zakonom propisane uvjete kao član kućanstva, te kao takva, uz ostale članove kućanstva, supruga i djecu, jednako treba biti navedena i u točki III. pobijanog rješenja, i u Registru stanova u kojem žive zaštićeni najmoprimci pod registarskim brojem [registarska oznaka]. Apsurdno da je neživotno, nelogično i lišeno svake pravne logike, a prije svega nezakonito, da kao član kućanstva nije navedena i DI. Stranke prvenstveno smatraju da je u konkretnom slučaju riječ o pravnom pitanju, ali opreza radi uz pribavu cjelokupnog spisa tuženika i uvid u priležeću dokumentaciju, predlažu da sud, po potrebi, sasluša stranke i svjedoke, a po potrebi da izvede i druge dokaze. Tijekom postupka koji je prethodio donošenju Rješenja, da je postupano protivno načelu utvrđivanja materijalne istine i načelu zakonitosti te nije ispravno primijenjeno materijalno pravo. Shodno navedenom proizlazi da pobijano Rješenje sadrži bitne nedostatke koje ga čine nezakonitim i da je istim povrijeđen zakon na štetu stranaka, te stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje u cijelosti kad navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, te ističe da je nedvojbeno da zainteresirana osoba (obzirom da je rođena prije **.**.1994.) ima prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi, ali da je trebala imati prijavljeno prebivalište u periodu od 5. studeni 1994. do 5. studeni 1996. kako bi se ispunio drugi propisani uvjet, a koji uvjet nije ispunjen obzirom da je ista prebivalište na predmetnoj adresi prijavila tek 18. listopada 2005., stoga ne zadovoljava prethodno navedene zakonske uvjete za člana obiteljskog kućanstva jer se ne radi o kontinuitetu od dvije godine, odnosno od 5. studenog 1994. do 5. studenog 1996. Važno da je istaknuti kako je Glava I. Zakona o stambenim odnosima, time i član 12. navedenog Zakona o stambenim odnosima, na koju se tužiteljica poziva, prestala vrijediti danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova („Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20). Uzimajući u obzir da se primjenjuje propis koji je bio relevantan prilikom utvrđivanja prava, a zainteresirana osoba je rođena **.**.1979. te ima prebivalište na predmetnoj adresi od 2005., može se zaključiti da se ne radi o naknadno rođenoj osobi, a niti o osobi koja je stanovala u zakonom propisanom razdoblju na adresi na kojoj se nalazi stan koji je predmet zaštićenog najma, zainteresirana osoba, nikada nije mogla postati član kućanstva u smislu članka 37. stavka 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20), a niti je član kućanstva u smislu ovoga Zakona. S tim u svezi, ponovno napominje (kao i u obrazloženju Rješenja) da tužiteljica pogrešno tumači Članak 4. stavak 1. točku . Zakona kojim je propisano da su članovi kućanstva zaštićenog najmoprimca članovi porodičnog domaćinstva bivšeg nositelja stanarskog prava u smislu Zakona o stambenim odnosima. Naime, tom odredbom da se određuju osobe koje se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja statusa člana kućanstva prema Zakonu. Uvjeti za člana kućanstva da su propisani člankom 4. stavkom 1. točkom 11. a Zakona, a kako je to već navedeno, član kućanstva tužiteljice te uvjete da ne zadovoljava i stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 16. ožujka 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Opunomoćenik tužiteljice je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, a u pogledu tužbenog zahtjeva navodi da je u međuvremenu tuženik i to nakon što se upustio u raspravljanje donio drugo privremeno rješenje 24. veljače 2026. kojim je stavio van snage rješenje koje je predmetom poništaja to jest postupio je prema tužbenom zahtjevu ad. 1. Vezano za ostale tužbene zahtjeve tužiteljica smatra da je ovaj sud u mogućnosti riješiti ovu pravnu stvar s time da onda ističe da bi, a vezano za točku 3. tužbenog zahtjeva trebalo odlučiti na način da se tuženiku naloži donošenje novog rješenja kojim bi se udovoljilo na način kako je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev ad. 3. u odnosu na zainteresiranu osobu DI. Ustraje kod dokaznih prijedloga i ukoliko sud smatra da nije riječ o pravnom pitanju nego da treba utvrđivati činjenice u postupku. Tuženik da uskogrudno tumači spornu odredbu kojom se definira član domaćinstva budući da Zakon definira i u daljnjim podstavcima tko se smatra članom obitelji. Opunomoćenik tužiteljice ustraje kod tužbenih zahtjeva kako su i specificirani u tužbi.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokazne prijedloge tužiteljice, ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

7. Na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) ustrojilo Registar stanova u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava i zaštićeni podstanari (u daljnjem tekstu: Registar) u koji Registar je unesen stan na predmetnoj adresi [adresa] u [adresa], u kojem je status zaštićenog najmoprimca utvrđen na ime ovdje tužiteljice sa članovima kućanstva MI i ČI. Uvidom u Registar utvrđeno je da se kao suvlasnici predmetnog stana vode osobe navedene u točki III. izreke osporavanog rješenja. Privremenim rješenjem KLASA: UP/1-371-01/24- 13/1271, URBROJ: 531-14-3-25-8 od 14. veljače 2025., naloženo je tužiteljici kao zaštićenom najmoprimcu plaćati prosječnu najamninu u visini od 354.80 eura suvlasnicima stana prema udjelima u njihovom suvlasništvu, počevši od 1. siječnja 2025.

9. Tuženik je po službenoj dužnosti donio ovdje osporavano rješenje na temelju članka 19., u vezi sa člankom 18. stavkom 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr., dalje: Zakon) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I3242/2018 i dr. („Narodne novine”, 36/24), te u vezi sa člankom 18. stavkom I. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine”, 85/20., 21/23., 57/24.), radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera.

10. Odredbom članka članku 4. stavak 1. točka 2. Zakona, propisano je da se pod članovima obiteljskog kućanstva zaštićenog najmoprimca podrazumijevaju članovi porodičnog domaćinstva bivšeg nositelja stanarskog prava u smislu Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine, br. 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-130/1995).

11. Točkom 11.a istog članka Zakona, propisano je da je odgovarajući stan u odnosu na zaštićenog najmoprimca stan u istoj općini ili gradu ukupne korisne površine 35 m[2] za jednu osobu te dodatnih 10 m za svaku daljnju osobu iz kućanstva, uz uvjet da je daljnja osoba iz kućanstva član obiteljskog kućanstva zaštićenog najmoprimca koja je s njim stanovala u stanu od 5. studenoga 1994. do 5. studenoga 1996. ili je naknadno rođena, ako ta osoba živi i ima prijavljeno prebivalište u kontinuitetu posljednje tri godine na adresi na kojoj je prijavljeno prebivalište zaštićenog najmoprimca, uz dopuštenih do 7,5 m[2] više ako se time ostvaruje ili približno ostvaruje mjerilo »jedna osoba - jedna soba«.

12. Odredbom članka 18. stavak 1. Zakona, propisano je da ako je stan upisan u Registar sukladno članku 15. ovoga Zakona, od 1. siječnja 2025. odnosno od dana kada počinje provedba Programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 %. Stavkom 2. istog članka, propisano je da se visina prosječne mjesečne najamnine utvrđuje množenjem početne visine najamnine (Pn) s koeficijentom položaja stana u zgradi (Kp) i koeficijentom geografske lokacije (Kg).Stavkom 7. istog članka propisano je da se mjerom iz stavka 1. ovoga članka pravni odnos zaštićenog najma sa zaštićenom najamninom pretvara u pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma, a na zaštićenog najmoprimca prestaje se primjenjivati članak 8. podstavak 3. Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20).

13. Odredbom članka 19. stavak 1. i 2. Zakona, propisano je da za vrijeme trajanja prijelaznog zaštićenog najma visina prosječne najamnine iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona za svaki stan određuje se rješenjem nadležnog ministarstva (u daljnjem tekstu: rješenje o prijelaznoj najamnini). U rješenju o prosječnoj najamnini utvrđuje se na koji se stan donosi rješenje, utvrđuje se zaštićeni najmoprimac i članovi njegova kućanstva, vlasnik ili vlasnici stana, iznos najamnine koji plaća zaštićeni najmoprimac, iznos najamnine koji subvencionira Republika Hrvatska te rokovi za uplatu najamnine.

14. Odredbom članka 20. Zakona, propisano je da zaštićeni najmoprimac plaća 50 % iznosa prosječne najamnine izravno vlasniku stana odnosno najmodavcu, svaki mjesec. Mjesečne isplate obavljaju se na bankovni račun najmodavca do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec (stavak 1.). Subvencionirani dio u visini 50 % iznosa prosječne najamnine nadležno ministarstvo plaća izravno vlasniku stana odnosno najmodavcu, svaki mjesec. Mjesečne isplate obavljaju se na bankovni račun najmodavca do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec (stavak 2.). Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako 50 % iznosa prosječne najamnine prelazi 25 % ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca i ako zaštićeni najmoprimac i članovi njegova kućanstva nemaju drugu imovinu veće vrijednosti, Republika Hrvatska plaćat će razliku od 25 % ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca do ukupnog iznosa prosječne najamnine (stavak 3.). Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska dužni su vlasniku najkasnije do 31. ožujka 2025. platiti svaki svoj iznos prosječne najamnine koji obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2025. do 31. ožujka 2025. (stavak 4.). Ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam stana prestaje, po sili ovoga Zakona, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine (stavak 5.).

15. Tužiteljica svojom tužbom prigovara da je kao član kućanstva trebala biti prijavljena i DI, snaha tužiteljice. Iz spisa predmeta i elektroničkog zapisa o prebivalištu od 30. lipnja 2024. proizlazi da DI živi na predmetnoj adresi od 18. listopada 2005., zbog čega ista ne zadovoljava prethodno navedene zakonske uvjete za člana obiteljskog kućanstva jer nije stanovala sa zaštićenim najmoprimcem u zakonski određenom razdoblju od 5. studenog 1994. do 5. studenog 1996., što potvrđuje i sama tužiteljica navodeći kako DI živi na predmetnoj adresi neprekidno od listopada 2005.

16. Navedena okolnost smetnja je da se istoj, u smislu prethodno citiranih odredaba prizna traženi status zaštićenog najmoprimca. Ovo stoga što je navedenim odredbama zatvoren krug osoba i njihov status vezuje se za činjenicu da je ta osoba u istom domaćinstvu kontinuirano prebivala u traženom razdoblju.

17. Zakonom o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24) koji je stupio na snagu 5. studenog 1996. institut "stanarskog prava na stanovima na kojima postoji pravo vlasništva" zamijenjen je institutom "zaštićenog najma" stanova u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba. Članak 37. stavak 1. tog Zakona osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 22/92, 70/93.), upisuje se u ugovor o najmu stana. Snaha tužiteljice u smislu tog Zakona nije bila član kućanstva, niti je naknadno rođena, zbog čega je osporenim rješenjem pravilno utvrđen krug zaštićenih najmoprimaca. Time se ne dira u njezino pravo na dom ili obitelj, već joj se samo ne priznaje da u predmetnom stanu ima status zaštićenog najmoprimca.

18. Što se tiče prigovora tužiteljice da je tuženik 24. veljače 2026. donio drugo privremeno rješenje kojim je stavio van snage rješenje koje je predmet ovog spora, isti su neosnovani. Naime privremenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/24- 13/1271, URBROJ: 531-14-3-26-33 od 24. veljače 2026., utvrđena je nova prosječna najamnina koju je tužiteljica dužna plaćati i to temeljem Odluke ministra o povećanju početne visine prosječne najamnine od 1. siječnja 2026. Ovdje osporavanim rješenjem od 16. svibnja 2025., utvrđeni su najmoprimci, određena su prava i obveze i određena je najamnina koja je tada bila zakonita i važeća, te je rješenje proizvodilo pravne učinke za razdoblje do nove promjene. Novo (privremeno) rješenje od 24. veljače 2026. djeluje za ubuduće (ex nunc), bez povratnog učinka (retroaktivnosti) na prošle događaje.

19. Sukladno navedenom, predmet ovog upravnog spora je zakonitost pojedinačnog akta odnosno rješenja od 16. svibnja 2025., a eventualna zakonitost rješenja od 24. veljače 2026. može se osporavati u posebnom upravnom sporu. Stoga su i neosnovani navodi tužiteljice da je rješenjem od 24. veljače 2026. djelomično udovoljeno njezinom tužbenom zahtjevu u odnosu na zakonitost rješenja od 16. svibnja 2025.

20. Budući da iz svega iznesenog proizlazi da je pobijano rješenje na zakonu osnovano, to je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao u izreci ove presude.

21. Tužiteljica je postavila i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako ista nije uspjela u ovom sporu to joj ne pripada niti pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Borisu Brljačiću, odvjetniku u Rijeci, Bačvarska ulica 1/II

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 14