REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Us I-1099/2025-8

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mijo Maćaš, odvjetnik u Vinkovcima, Vladimira Nazora 23, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/II 560-01/25-01/257, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 8. listopada 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Vukovar, KLASA: UP/I-560- 01/25-01/167, URBROJ: 512M2-01-04-08-25-4 od 17. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/257, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 8. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Vukovar, KLASA: UP/I-560-01/25-01/167, URBROJ: 512M2-01-04-08-25-4 od 17. rujna 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako pobija predmetni akt s obzirom na to da se u postupku koji je aktu prethodio nije postupalo prema pravilima postupka, činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno te je iz činjenica izveden pogrešan zaključak. Navodi kako nije uzeta u obzir sva dostupna relevantna materijalna dokumentacija. Napominje da nije izgledno da će razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na području zahvaćenom ratnim djelovanjem činjenično biti zabilježeno pisanim putem ili dokumentima. U tom smislu navodi da su svjedoci RH i HH jasno potvrdili da je tužitelj bio pripadnik naoružanog odreda u navedenom razdoblju.

Predlaže poništiti rješenja javnopravnih tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako tužitelj ne ispunjava oba zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Ističe da prema ukupnim dokazima spisa predmeta ne proizlazi da bi tužitelj u spornom razdoblju bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Stari Mikanovci, odnosno da bi kao pripadnik navedenog odreda bio angažiran u borbenim djelovanjima. Ističe da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao zadaće stražarenja, osiguravanja vitalnih objekata te pomaganja izbjeglicama što se ne može smatrati borbenom aktivnošću u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021. i 156/2023., nastavno: ZOHBDR). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je 9. ožujka 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnoga postupka i sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 21. listopada 2024. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Stari Mikanovci, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj u zahtjevu navodi da je kao pripadnik odreda Mjesne zajednice Stari Mikanovci sudjelovao u čuvanju žita, čuvanju ratne bolnice te pomaganju izbjeglicama prilikom dolaska u selo. Također, naveo je i da mu je neposredni zapovjednik bio RH.

8. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 26. kolovoza 2025. u kojoj je naveo kako je pristupio Mjesnoj zajednici Stari Mikanovci 30. srpnja 1991. i u istoj je bio do 31. prosinca 1991. Pri tome navodi kako je bio stražar, išao na straže, sudjelovao u naoružanim ophodnjama i motrenju prostora, držao stražu kod bolnice te izbjeglicama dijelio hranu. Istaknuo je da je imao zaduženo naoružanje te da mu je zapovjednik bio RH. Ističe da o njegovom djelovanju mogu posvjedočiti njegovi suborci RH i HH.

9. Tužitelj je na ročištu 9. ožujka 2026. ostao kod izjave dane u upravnom postupku te naveo da je u razdoblju 30. srpnja 1991. do 30. prosinca 1991. boravio u [adresa] i bavio se obrtnom djelatnošću koju je slijedom novonastalih okolnosti zatvorio. Izjavio je da je u navedenom razdoblju bio angažiran u naoružanim odredima i to nakon poziva za sudjelovanje u obrani na način da je bilo potrebno štititi određene objekte. Također, navodi i kako je nosio hranu izbjeglicama koji su bili smješteni u napuštenim kućama, čuvao polja. Istaknuo je i da je naređenje bilo takvo da ne smiju pucati, odnosno izazivati neprijateljsku vojsku s tim da su neprijatelji borbeno djelovali prema položaju na kojem su se oni nalazili i to s udaljenosti otprilike 7 do 8 km. Postojala je i konstantna opasnost da će neprijateljska vojska napasti područje Starih Mikanovaca pa je na liniji razgraničenja bio prisutan i Zbor narodne garde. Dužio je osobno naoružanje, za što ne posjeduje nikakav dokument, a ponekad su znali „zapucati prema neprijatelju“. Zaključno navodi kako je vršio i nadzor prometa te je imao ovlast zaustavljati i kontrolirati vozila, a poslije 31. prosinca 1991. se razdužio te dobio oslobođenje s obzirom na to da je imao malu djecu.

10. Svjedok RH navodi kako je bio u razdoblju 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. na mjestu zamjenika zapovjednika „Kriznog štaba Stari Mikanovci“ te da su svakodnevno vršili nadzor i čuvanje vitalnih objekata poput škole koja je bila pretvorena u bolnicu. Potvrđuje da je tužitelj čuvao navedenu bolnicu te raznosio hranu prispjelim izbjeglicama, ali i da se neprijateljska vojska od njihovog položaja nalazila na nekakvih 10-tak kilometara. Naveo je i da se na navedenom području nalazila regularna Hrvatska vojska koja je držala položaj na prvoj crti obrane te da se oni kao „Krizni štab“ nisu pridruživali Hrvatskoj vojsci na prvoj crti obrane.

11. Svjedok HH je na ročištu 9. ožujka 2026. naveo da je od 2. svibnja 1991. aktivno sudjelovao na području Starih Mikanovaca te da ima neposredna saznanja da je tužitelj obavljao iste aktivnosti kao i on (čuvao žitna polja, prihvaćao i smještao izbjeglice, dijelio hranu i robu) i to pod naoružanjem. Ističe da je neprijateljska vojska bila udaljena 10-tak kilometara te da su na području između Starih Mikanovaca i položaja neprijateljske vojske bili prisutni pripadnici Zbora narodne garde. Zaključno navodi kako nakon 14. rujna 1991. više nema neposrednih saznanja o tome što je radio tužitelj, međutim čuo je da su svi oni nastavili odrađivati zadaće koje su radili i do njegovog odlaska u gardu.

12. Sud je iskaze navedenih svjedoka kao i samog tužitelja ocijenio vjerodostojnim i točnim u dijelu poduzimanja radnji i poslova koje je obavljao tužitelj. Svi navedeni su suglasno iskazivali da je tužitelj čuvao ratnu bolnicu, usjeve te pomagao izbjeglicama na način da im je dijelio hranu i odjeću.

13. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023, nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

16. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno iskaze tužitelja te svjedoka RH i HH i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Stari Mikanovci, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Navedeno izričito potvrđuje i sam tužitelj kada izjavljuje da nije pucao na nikoga odnosno da je naređenje bilo takvo da ne smije pucati jer bi time izazivali neprijateljsku vojsku. Također, ta ista neprijateljska vojska bila udaljenja 7 do 8 km od područja djelovanja naoružanog odreda, a s obzirom na to da je postojao kontinuirani strah od napada neprijateljske vojske na liniji razgraničenja bio je prisutan i Zbor narodne garde. Sve navedeno potvrđuje da tužitelj doista nije pružao oružani otpor agresoru i nije djelovao u izravnoj svezi s tim otporom.

17. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite za mjesto Mjesne zajednice [adresa] te tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora navedeno ničim nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne zaštite ili druge materijalne dokaze u svezi pripadnosti tim odredima.

18. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se prema ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR . Kako se tužitelj ne vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice „Stari Mikanovci i kako je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao to je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR i pravilno odbio zahtjev tužitelja.

19. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom pa je stoga Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

20. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijek, 23. ožujka 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku