Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-22/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KĐ, zbog kaznenih djela iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 3. ožujka 2026. broj Kovm-20/2026-10, u sjednici održanoj 23. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog KĐ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, nakon podizanja optužnice, na temelju članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavka 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog KĐ, time da je određeno da istražni zatvor traje od dana uhićenja 3. prosinca 2025. u 22,30 sati.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni KĐ, po branitelju, odvjetniku Marku Benčiću, ne navodeći žalbene osnove, predlažući da se njegova žalba prihvati, ukine pobijano rješenje i odredi puštanje okrivljenika na slobodu.

3. Prije dostave sudu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

4. Žalba nije osnovana

5. Iako uvodno u žalbi nije naznačio osnove kojima pobija rješenje prvostupanjskog suda, svojom žalbenim tvrdnjama da nema razloga o pojedinim odlučnim činjenicama i da je pobijano rješenje nerazumljivo, okrivljeni KĐ očigledno ukazuje na bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP- a.

5.1. Međutim, s obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju (točke 9. i 9.1. obrazloženja) jasnim, određenim i valjanim razlozima obrazložio na temelju kojih okolnosti zaključuje o postojanju realne opasnosti da će okrivljeni KĐ na slobodi na štetu bliske osobe ponoviti kazneno djelo, to nije osnovana žalbena tvrdnja okrivljenika prema kojoj prvostupanjski sud nije obrazložio da li iteracijska opasnost postoji i u odnosu na dijete TĐ (u odnosu na koju okrivljenik ran ije bio kažnjavan za prekršaje), pa da se zbog toga pobijano rješenje „uopće ne može ispitati“.

5.2. Nadalje, prvostupanjski je sud, nakon što je, ukazujući na njegovu raniju višestruku osuđivanost za kaznena djela, kažnjavanost za prekršaje s elementima nasilja prema bliskoj osobi te brojnost kaznenih djela za koja je sada osnovano sumnjiv, opširno obrazložio razloge zbog kojih smatra da na strani okrivljenog KĐ postoji stvarna opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Potom je u točki 10. obrazloženja iznio jasne i valjane razloge zbog kojih smatra da se utvrđena iteracijska opasnost na strani okrivljenika, kraj svih izloženih okolnosti koje upućuju na njegovu sklonost nasilnim oblicima ponašanja prema bliskim osobama, ne može s uspjehom prevenirati blažim mjerama, pa stoga nije osnovana žalbena tvrdnja okrivljenika prema kojoj je prvostupanjski sud nedostatno obrazložio razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju primjena mjere istražnog zatvora nužna.

5.3. Nije u pravu okrivljeni KĐ kada u žalbi tvrdi da je pobijano rješenje nerazumljivo zbog činjenice što je prvostupanjski, iznoseći razloge zbog kojih smatra da ovdje nije narušeno načelo razmjernosti, pogrešno ukazao na propisanu kaznu za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. , a po kojoj kazni (od jedne do tri godine zatvora) istražni zatvor, u skladu s odredbom članka 133. stavka 1. točki 2. ZKP-a, do donošenja prvostupanjske presude može najdulje trajati tri mjeseca. To stoga jer je, s obzirom na to da se okrivljeniku na teret stavlja i teže kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, pa istražni zatvor do donošenja prvostupanjske presude može trajati šest mjeseci, jasno da je u pitanju očigledna greška prvostupanjskog suda, kraj koje se pobijano rješenje može valjano ispitati.

5.4. Stoga, nisu počinjene bitne povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o potpuno nejasnim i u znatnoj mjeri proturječnim razlozima, na koje povrede u žalbi ukazuje okrivljenik.

6. Pobijajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljena na teret i to dva kaznena djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. počinjena na štetu bivše supruge DĐ i djeteta TĐ, nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela prijetnje i to na štetu DĐ iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. i na štetu njezinog sina VĐ iz članka 139. stavka 2. KZ/11., okrivljeni KĐ u žalbi tvrdi da prikupljeni dokazi nisu dostatni za ocjenu o postojanju osnovane sumnje, kao temeljne i opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP-a. Naime, okrivljenik tvrdi da njegova bivša supruga DĐ ima motiv lažno ga teretiti pa dovodi u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza, za ozljede koje su konstatirane u medicinskoj dokumentaciji tvrdi da je pitanje kako i gdje su nastale, tvrdi da ima alibi za dan 2. prosinca 2025., a u odnosu na kaznena djela prijetnje navodno počinjena na štetu DĐ i njezinog sina, okrivljenik ukazuje na razlike u iskazima ispitanih svjedoka oko vremena kada se sporni događaj dogodio, pa zbog nesuglasja u iskazima žrtava dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje u odnosu na kaznena djela prijetnje.

6.1. Međutim, iznijetim žalbenim tvrdnjama okrivljeni KĐ nje doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da iz prikupljenih dokaza (iskaza žrtve DĐ, iskaza djeteta TĐ i djeteta VĐ, medicinske dokumentacije, dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin te iz rezultata provedenog sudskomedicinskog vještačenja) proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja su mu podignutom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 26. veljače 2026. broj KO-DO-16/2026 stavljana na teret. Naime, prvostupanjski je sud razmotrio sadržaj naprijed navedenih dokaza na kojima se temelji optužnica (čiji sadržaj je, kao i iskaz okrivljenog KĐ, izložio u obrazloženju pobijanog rješenja) te, ukazujući jasno i određeno na činjenice koje iz tih dokaza proizlaze, pravilno utvrdio da je ovdje ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP-a, koja se ogleda u postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela. Na žalbene tvrdnje kojima okrivljeni KĐ dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve DĐ, ali i drugih prikupljenih dokaza, treba odgovoriti da sud, prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost prikupljenih dokaza, jer je to ovlaštenje raspravnog suda pred kojim se dokazi provode. Zato će raspravni sud, bude li potvrđena optužnica, u fazi rasprave, nakon što provede sve dokaze za koje ocijeni da su važni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica, analizirati svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti i nakon toga ocijeniti njihovu vjerodostojnost. Međutim, za sada, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, iz dokaza prikupljenih prije podizanja optužnice proizlazi osnovana sumnja da je okrivljeni KĐ počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret.

7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da činjenica dosadašnje višestruke osuđivanosti okrivljenog KĐ za kaznena djela, pa i isto kazneno djelo tjelesne ozljede počinjeno na štetu iste žrtve DĐ, što ga čini specijalnim povratnikom, kao i činjenica njegove dosadašnje kažnjavanosti za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kraj izrazite upornosti i značajne kriminalne volje iskazane prilikom počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, predstavljaju, po svom značaju i u svojoj ukupnosti, osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će na slobodi okrivljeni KĐ ponoviti kazneno djelo, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a. Naime, s obzirom na to da je okrivljenik već osuđivan za kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu bliske osobe i kažnjavan zbog prekršaja nasilja u obitelji, to s pravom prvostupanjski sud zaključuje o sklonosti okrivljenog KĐ činjenju protupravnih djela s elementima nasilja i to na štetu bliske osobe, time da je sada osnovano sumnjiv da je fizičko nasilje manifestirao i prema djetetu TĐ, a djetetu VĐ da je prijetio smrću i tjelesnim ozljeđivanjem.

7.1. S obzirom na sve iznijete okolnosti na strani okrivljenika, koje ukazuju na stvarnu, konkretnu i realno predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, jer okrivljenika ni ranije izrečene kazne nisu odvratile od protupravnog postupanja prema bliskim osobama koje je sada postalo teže, to nije u pravu okrivljeni KĐ kada u žalbi tvrdi da činjenica njegove ranije osuđivanosti za kaznena djela i kažnjavanosti za prekršaje nije dostatna za zaključak o postojanju konkretne i stvarne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te da ta opasnost u odnosu na dijete TĐ ne postoji, jer da ne zna gdje se dijete nalazi i da u odnosu na dijete TĐ nije prekršajno kažnjavan.

8. Protivno žalbenim tvrdnjama kojim okrivljeni KĐ pobija pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, tvrdeći da se svrha istražnog zatvora može ostvariti određenim mjerama opreza, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, s obzirom na ranije manifestirano nasilje prema bliskoj osobi, zbog čega je već osuđivan za kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu iste žrtve te prekršajno kažnjen zbog prekršaja iz domene nasilja u obitelji, kraj činjenice da ranije izrečene kazne nisu utjecale na okrivljenog KĐ da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonom jer je sada osnovano sumnjiv za počinjenje čak šest kaznenih djela, od toga da je kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. činio u razdoblju od gotovo četiri godine, da je ovdje nužno produljiti istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a jer se blažim mjerama, čiju primjenu okrivljenik sugerira u žalbi, ne može ostvariti svrha istražnog zatvora.

9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog KĐ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja

Varaždin, 23. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić