Posl. broj: Pp-3186/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4, Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Vesni Kišić, uz sudjelovanje Kristine Jelovica kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe "Luminor Hotel Collection" d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe ŽL, zbog prekršaja iz odredbe članka 224. stavka 1. točke 7. i točke 29. i stavka 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 66/19, 84/21 i 47/23), odlučujući o prigovoru na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zaštite okolilša i vodopravne inspekcije, klasa: UP/I-325- 01/25-01/156, ur.broj: 443-02-02-13-25-2 od 23. srpnja 2025., nakon održane glavne rasprave dana 23. ožujka 2026., na temelju članka 182. stavak 1. Prekršajnog zakona, objavio i

p r e s u d i o  j e

I okrivljena pravna osoba LUMINOR HOTEL COLLECTION d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 09353509178,

II okrivljena odgovorna osoba ŽL, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1985. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa],

oslobađaju se od optužbe

I.da su obavljali djelatnost hotelskih usluga od 06.veljače 2025. do 20.svibnja 2025. na lokaciji Hotel Astorija u [adresa] kada su 20 svibnja 2025. zatečeni da obavljaju djelatnost a da ne posjeduju vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda- sanitarnih otpadnih voda i otpadnih zamašćenih voda iz kuhinje u sustav javne odvodnje Grada Opatije i nisu uskladili obavljanje djelatnosti sa Zakonom o vodama što je suprotno članku 165 Zakona o vodama i Pravilniku o ograničenim vrijednostima emisija otpadnih voda NN 26/20 koji propisuje granične vrijednosti emisija, a prema Prilogu 1B Pravilnika Hoteli i kampovi su onečišćivači na koje se primjenjuje fiksni korekcijski koeficijent koji se prema članku 12. stavak 1. istog Pravilnika primjenjuje za ispuštanje industrijskih otpadnih voda i /ili sanitarnih otpadnih voda koje imaju ograničen ili neznatan utjecaj na ispunjenje okolišnih ciljeva prema vodopravnoj dozvoli za ispuštanje otpadnih voda sa sastavom otpadnih voda koji odgovara gospodarskoj djelatnosti. Prema odredbama članka 12.stavak 2 Pravilnika onečišćivači kao što su hoteli i kampovi dužni su ispuštati otpadne vode u skladu s graničnim vrijednostima iz Tablice 1. Priloga 1. ovoga Pravilnika, provesti sve mjere sprečavanja onečišćenja te redovito održavati građevine za odvodnju otpadnih voda uključujući i uređaje za pročišćavanje otpadnih voda u funkcionalnom stanju te ih podvrgavati redovitoj kontroli sukladno članku 78. Zakona o vodama, o čemu su dužni čuvati dokaze u razdoblju 6 godina, a u protivnom su dužni ishoditi novu vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda u kojoj će se propisati redovito ispitivanje sastava otpadne vode sukladno odredbi članka 13. ovoga Pravilnika, a odredbom članka 34.stavak 1.točka 2. i 3. Pravilnika o izdavanju vodopravnih akata (NN 9/20, 39/22) propisano je da se vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda s obzirom na utjecaj ispuštanja otpadnih voda s lokacije onečišćivača na ostvarenje ciljeva zaštita voda izdaju za ispuštanje otpadnih voda koje imaju ograničen ili neznatan utjecaj na ostvarenje ciljeva zaštite voda

dakle, da su ispuštali otpadne vode protivno članku 70. stavku 1.i 165. Zakona o vodama

čime da su počinili djelo prekršaja iz članka 224. stavka 1. točka 7. i 29. i stavka 2. Zakona o vodama.

II.Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. toč.3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Službe za nadzor zaštite okolilša i vodopravne inspekcije, klasa: UP/I-325-01/25-01/156, ur.broj: 443-02-02-13-25-2 izdao je dana 23. srpnja 2025., prekršajni nalog protiv I. i II. okrivljenika, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, a na koji nalog su okrivljenici podnijeli prigovore.

2.Prekršajni nalog stavljen je van snage i proveden je redovni prekršajni postupak.

3. Branitelj okrivljenika je u spis dostavio pisane obrane I-okr. pravne osobe Luminor Hotel Collection d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe ŽL u kojima navode kako u potpunosti osporavaju odgovornost za počinjenje djela koje im se stavlja na teret. Smatraju da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret te da realno činjenično stanje ne odgovara stanju kako ga prikazuje tužitelj. U inkriminiranom period su, a što i inače okrivljenici čine kao savjestan poduzetnik, poštivali sve propise i zakone koji se odnose na predmetnu materiju.

Nalogom je utvrđeno da je tužitelj dana 20. svibnja 2025. godine pri obavljanju inspekcijskog nadzora od strane vodopravnog inspektora na lokaciji obavljanja djelatnosti hotelskih usluga Hotel Astoria u [adresa] zaključio da okrivljenici obavljaju djelatnosti bez vodopravne dozvola za ispuštanje otpadnih voda sa lokacije.

NEODREĐENI NALOG

Okrivljenici prije svega ističu da je izdani nalog nejasan i da se po njemu ne može postupiti. Naime, izdani nalog navodi kako su okrivljenici krivi jer su obavljali djelatnost bez vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda sa lokacije, koja se kao takav definiran pojam koristi, a nije jasno što točno znali „lokacija“. Naime, I. Okrivljenik ima sjedište u [adresa], na adresi [adresa] te obavlja djelatnost na više lokacija te utoliko nije jasno na kojoj to lokaciji okrivljenici nemaju predmetnu dozvolu prema tumačenju izdavatelja naloga (u Zagrebu, u Opatiji ili nekom trećem mjestu).

PROMAŠENA PASIVNA LEGITIMACIJA

Dodatno se navodi da je nalogom utvrđeno da za navodni prekršaj odgovara I. okrivljenik te II. okrivljenik kao odgovorna osoba (zakonski zastupnik) I. okrivljenika. No, u navedenom nalogu nigdje nije evidentirano zašto se baš okrivljenike kažnjava. Osim što nalog u činjeničnom opisu ne pojašnjava o kojoj lokaciji se navodno radi (tj. za koju lokaciju nije ishođena vodopravna dozvola), ako se zaključi da se zapravo radi o Hotelu Astoria u Opatiji, onda okrivljenici moraju istaknuti da I. okrivljenik nije vlasnik predmetne nekretnine.

Naime, vlasnik Hotela Astoria na adresi [adresa] (koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) je društvo Magnum Global d.o.o., OIB: 61014672066, a ne I. okrivljenik.

NESPECIFICIRAN ČINJENIČNI OPIS

Nalogom se navodi da je I. okrivljenik onečišćivač na kojeg se primjenjuje fiksni korekcijski koeficijent za ispuštanje industrijskih otpadnih voda i/ili sanitarnih otpadnih voda, a koje imaju ograničen ili neznatan utjecaj na ispuštanje okolišnih ciljeva te da utoliko mora imati vodopravnu dozvolu sukladno članku 34. stavku 1. točkama 2. i 3. Pravilnika o izdavanju vodopravnih akata. Nalogom nigdje nije evidentirano koje količine otpadnih voda i preko kojih graničnih vrijednosti emisija je I. okrivljenik navodno otpuštao.

Odredba članka 224. stavka 1. po kojoj se kažnjava okrivljenike sukladno ZV-u predstavlja blanketni propis tj. prekršajna odgovornost po ZV-u veže se uz povredu blanketne norme koja dopunjuje biće prekršajnog djela. Iz opisa naloga nije jasno za što se točno I. okrivljenika okrivljuje, jer u nalogu nije navedeno da je u konkretnom slučaju uopće došlo do ispuštanja otpadnih voda za koje je propisana granična vrijednost emisije (niti koja je primjenjiva granična vrijednost emisija, pa niti koja je vrijednost emisija otpadnih voda koje su navodno otpuštane, pa čak niti kakve su vode otpuštane). Bez točnog određivanja što točno čini prekršaj koji se I. okrivljeniku stavlja na teret u konkretnom slučaju se ne može raditi o inkriminiranom prekršaju jer mu nedostaje njegovo bitno obilježje.

Za postojanje prekršajne odgovornosti potrebno je podvesti odlučne činjenice sadržane u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, a sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj. Činjenični opis naloga tako nigdje ne navodi da su otpadne vode uopće otpuštane, a i da je isto evidentirano moralo bi se definirati u kojoj količini emisija u otpadne vode otpuštane (kakve vode su otpuštane) i to sve pogotovo u odnosu na granične vrijednosti propisane primjenjivim propisima (Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda („Pravilnik“)). Nadalje, u nalogu niti Zapisniku temeljem kojeg je nalog izdan nije navedeno niti da I. okrivljenik nema vodopravnu dozvolu niti da je tužitelj od I. okrivljenika zatražio istu na uvid. Slijedom navedenog, I.okrivljenik smatra da uopće nisu bile ispunjene okolnosti za izdavanje naloga. Slično takvo postupanje nadležnih tijela i sličan nalog su sudovi Republike Hrvatske već utvrdili kao neprimjerene te su u sličnom slučaju okrivljenike koji se bave hotelijerstvom oslobodili optužbi zbog nedovoljno određenog činjeničnog opisa prekršaja koji se stavlja na teret okrivljenicima. Tako je primjerice Općinski prekršajni sud u Zagrebu, poslovni broj Pp-16061/2024 u presudi donesenoj 15. siječnja 2025. u postupku u kojem su okrivljenici (hotelsko društvo i njena odgovorna osoba), oslobodio okrivljenike optužbe baš zbog istih razloga koji su gore opisani. Dakle radi se o iznimno recentnoj praksi koja potvrđuje da je izdavanje Naloga nedopušteno.

NEPOSTOJANJE UVJETA ZA IZDAVANJA NALOGA I POVREDA OSNOVNIH PRAVA

Nalogom se navodi da je nalog izdan nastavno na nadzor izvršen dana 20. svibnja 2025. godine.

U prilogu se dostavlja zapisnik o nadzoru izvršenom od izdavatelja naloga 20. svibnja 2025. godine („Zapisnik“), no u predmetnom zapisniku se pod točkom 3. nalaza (pod naslovom „3. Odvodnja otpadnih voda“) niti jednom riječju ne navodi da postoji ikakav problem/nedostatak oko vodopravne dozvole, niti da je ista tražena na predstavljanje od I. okrivljenika. Na izdavatelja naloga kao upravno tijelo primjenjuju se na odgovarajući način odredbe Zakona o upravnom postupku („ZUP“). ZUP jasno propisuje dva osnovna principa:

- Sukladno članku 8. ZUP-a obvezno je izvesti i utvrditi sve činjenice i okolnosti potrebne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja u postupku (iz Zapisnika tako proizlazi da u postupku nadzora I. okrivljeniku niti nije skrenuta pažnja na okolnost da se istražuje postojanje i/ili obveza ishođenja vodopravne dozvole), nego je za isto I. okrivljenik saznao tek kada je zaprimio Nalog;

- Sukladno članku 47. stavku 3. ZUP-a ako stranka postupka ne predstavi dokaze po kojima bi se o zahtjevu moglo odlučiti, stranku se mora pozvati da u primjerenom roku dostavi takve dodatne dokaze (ne samo da okrivljenici nikada nisu obaviješteni da se istražuje navodna obveza ishođenja vodopravne dozvole za I. okrivljenika, nego i kada je nadležno tijelo navodno utvrdilo da dozvola nije ishođena, o tome nije ni obavijestila I. okrivljenika kako bi se mogao dodatno očitovati, nego je samo izdan nalog).

Takvim postupanjem je dodatno zakinuto pravo I. okrivljenika na pravično suđenje koje je garantirano i samim Ustavom Republike Hrvatske u članku 29. stavku 2. Štoviše, ovakvim arbitrabilnim postupanjem naslovnog tijela I. okrivljeniku povrijeđeno je načelo jednakosti oružja koje je, kao osnovno načelo svakog postupka, jamstvo zaštite ostvarenja prava strankama u postupku. Tako I. okrivljenik niti nije mogao predstaviti okolnosti koje bi mogle utjecati na donošenje naloga, a potom i na izricanje sankcije.

Odredba članka 231. Prekršajnog zakona („PZ“), navodi da se prekršajni nalog može izdati ako su ispunjeni SVI uvjeti iz tog članka pa tako i sljedeći uvjet - da je prekršaj iz optužnog prijedloga ili prijave utvrđen:

a) neposrednim opažanjem ili obavljenim nadzorom ovlaštene službene osobe tužitelja ili samoga tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak koja je o tome sačinila službenu bilješku ili zapisnik, ili

b) na temelju vjerodostojne dokumentacije, uključivši i zapisnik o očevidu nadležnog tijela; ili

c) upotrebom propisanih tehničkih uređaja ili provođenjem odgovarajućih propisanih laboratorijskih analiza i vještačenja.

Iz predmetnog Zapisnika jasno proizlazi da niti jedna od gore navedene tri mogućnosti za ispunjenje predmetnog uvjeta nisu ispunjene, pa da tako ne postoji osnova po kojoj se moglo izdati nalog. Predmetne okolnosti su propisane kao uvjet, između ostalog kako bi se okrivljenicima dalo mogućnost da u ranijem postupku nadzora daju svoj osvrt ili opažanja na takvo utvrđivanje činjenice, a posebno i da se činjenice utvrde na transparentan način. Kako je u ranijim točkama opisano, ne samo da u činjeničnom opisu iz naloga nije jasno da li postoje emisije otpadnih voda, na kojoj lokaciji, u kojoj količini i u odnosu na koje referentne / granične vrijednosti, pri samom nadzoru u zapisniku čak nisu utvrđene te okolnosti na transparentan način (čak se ne spominje mogući problem navodnog nepostojanja dozvole), a što je pretpostavka da bi se nalog uopće moglo izdati.

Stoga, okrivljenici smatraju da naslovno tijelo nije niti imalo ovlaštenje izdati nalog.

NEPOSTOJANJE OBVEZE ISHOĐENJA DOZVOLE

Odredba članka 166. ZV-a propisuje kada vodopravna dozvola za ispuštanje otpadnih voda nije potrebna. Između ostalog dozvola tako nije potrebna kada se otpuštaju otpadne vode do 50 ES, a u posebnim slučajevima čak i kada se ispuštaju otpadne vode od 10 do 50 ES.

Ponovno se skreće pažnju da nalog nigdje ne navodi koliku mjeru otpadnih voda je I. okrivljenik navodno ispuštao pa tako jasno proizlazi da ni izdavatelj naloga očito nije utvrđivao da li je izdavanje dozvole bilo nužno za I. okrivljenika. Odredba članka 70. ZV-a jasno propisuje da pravne i fizičke osobe mogu ispuštati otpadne vode u okviru propisanih graničnih vrijednosti emisija, a koje vrijednosti su propisane pravilnikom. Nalog ne utvrđuje da li je uopće vršeno bilo kakvo ispuštanje otpadnih voda, a još manje u kojoj mjeri/količini su iste otpuštane. Stoga, nalog ne potvrđuje postojanje niti jedne okolnosti koja bi mogla dovesti do prekršajnopravne odgovornosti I. okrivljenika.

Sam nalog navodi kako su otpadne vode ograničenog ili neznatnog utjecaja, a što dodatno potvrđuje da ne postoji ni razlog za izdavanje naloga, a posljedično ni svrha radi koje bi se okrivljenike uopće moglo sankcionirati.

U slučaju da je lokacija, za koju je nalog izdan stvarno hotel Astoria u Opatiji (što iz samog činjeničnog opisa nije moguće utvrditi), bitno je istaknuti da se radi o „boutique“ hotelu koji broji svega 46 smještajnih jedinica (te da može ugostiti cca 80 gostiju u punom kapacitetu). Kako se radi o hotelu koji posluje isključivo sezonski to znači da u idealnom poslovnom scenariju za (kada bi hotel radio u punom kapacitetu) mogao bi imati najviše 90 dana sa 80 gostiju (što je količina takoreći jednog punog autobusa gostiju). Po mišljenju okrivljenika to je zanemarivo u odnosu na onečišćenje koje drugi hoteli u Opatiji čine.

Zaključno se ističe da je Hotel Astoria hotel izgrađen prije uspostave demokratske i samostalne Republike Hrvatske, i to u vrijeme prije nego je donesen ZV i/ili bilo koji njegov prednik zakon koji je regulirao predmetnu problematiku. Isto tako Pravilnik je donesen i stupio na snagu tek 18. ožujka 2020. godine (pri čemu se ističe da su COVID mjere koje su ograničile poslovanje hotela donesene baš u to vrijeme). Slijedom iznesenog, u doba kada je Hotel Astoria građen nije postojala obveza ishođenja dozvole koja se stavlja na teret okrivljenicima pa tako predmetnu obvezu okrivljenici niti nisu bili obvezni ispuniti (stečena su prava koja se ne mogu naknadno dokinuti ili otežati).

PRETHODNA POSTUPANJA OKRIVLJENIKA

Ukoliko sud, usprkos istaknutim navodima utvrdi da su okrivljenici počinili predmetno djelo, okrivljenici ističu kako su bilo kakve potencijalne nepravilnosti iz naloga otklonjene, a posljedice navodno počinjenog prekršaja u potpunosti umanjenje sukladno odredbi članka 38. Prekršajnog zakona, te da na dan izdavanja naloga kao i dan sastavljanja zapisnika I. okrivljenik nije vršio nikakve emisije otpadnih voda, a pogotovo ne preko graničnih vrijednosti te okoliš nije onečišćen od I. okrivljenika bilo kakvim prekomjernim emisijama otpadnih voda.

Okrivljenici također nikada nisu kažnjavani za bilo kakav prekršaj vezan za ZV, a pogotovo za sličan prekršaj. I. okrivljenik je trgovačko društvo koje zapošljava znatan broj radnika, uredno podmiruje sve obveze prema nadležnim tijelima i radnicima te obavlja uglednu djelatnost koja pospješuje i podiže turističku ponudu Grada Opatije i Kvarnera.

I.Okrivljeniku je Nalogom izrečena kazna od 21.900,00 EUR.

II. Okrivljeniku je Nalogom izrečena kazna od 930,00 EUR.

Sukladno odredbi 224. stavka 1. ZV-a zapriječena kazna za navodno počinjeni prekršaj za pravnu osobu je od 3.980,00 EUR do 39.810,00 EUR, te za odgovornu osobu (II. okrivljenika) jednaka je iznosu od 530,00 EUR do 1.320,00 EUR.

Nalog navodi da su kazne izrečene u srednjem iznosu prema propisanim iznosima iz ZV-a. Naime, I. Okrivljenom je zapriječena kazna u iznosu od čak 70,45% najviše zapriječene kazne. Kako i sam nalog i zapisnik navode, ako je prekršaj i počinjen onda se radi o povredi manjeg značaja te okrivljenici smatraju da ne postoji niti jedna okolnost zbog koje bi se okrivljenike trebalo sankcionirati s tako visokim iznosom kazne, odnosno okrivljenici su itekako svjesni obveza iz ZV-a te je učinak sankcije postignut i bez potrebe da se bilo kakva kazna posebno plaća od strane okrivljenika.

Ukoliko sud ne bi utvrdio kako okrivljenici nisu krivi, predlaže se da sud okrivljenike oslobodi kazne s obzirom da okrivljenici smatraju da kažnjavanje okrivljenika nije potrebno za ostvarenje svrhe, jer okrivljenici razumiju propuste koji im se stavljaju na teret.

Slijedom svega navedenog, okrivljenici predlažu donošenje presude kojom se utvrđuje da okrivljenici nisu krivi za predmetni prekršaj koji im se nalogom stavlja na teret, a podredno ukoliko sud ipak utvrdi počinjenje prekršaja da okrivljenike oslobodi izrečene kazne, odnosno da okrivljenicima podredno izrekne opomenu ili ublaži kaznu.

4. Svjedokinja ŽLS, vodopravna inspektorica, iskazala je da je dana 20. svibnja 2025. bila u inspekciji zajedno sa drugim inspekcijama odnosno radilo se o koordiniranom inspekcijskom nadzoru te je ona obavljala inspekciju vezano za postupanje po odredbama Zakona o vodama i drugim vodopravnim aktima u Hotelu Astoria. Hotel Astoria je radio u sastavu I. okr. pravne osobe, a to se više ne sjeća na koji način je utvrdila, odnosno kad se ukuca na Internet preglednik ili joj je gospođa ŽL tako iskazala. Zatražila je od gospođe ŽL da joj da na uvid određenu dokumentaciju vezano za vodopravni nadzor, dala joj je izvedbeni projekt za instalacije vodovoda i kanalizacije, radni nalog čišćenja separatora odnosno mastolovca od 30.08.2024., prateći list za otpad mješavine masti i ulja iz separatora, ali joj nije dala na uvid, odnosno nije imala vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda a koju je trebalo imati već odavno, misli već prije nekoliko godina, ne zna točno koliko, odnosno i prije 2019. godine, a što oni nisu imali. Navela je da hoteli spadaju u kategoriju objekata koji moraju imati vodopravnu dozvolu jer ispuštaju otpadne vode u sustav javne gradske odvodnje, a Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda samo su navedene granične vrijednosti. Ona je u toku nadzora tražila vodopravnu dozvolu jer to hoteli trebaju imati jer ispuštaju otpadnu vodu a u to spadaju i sanitarne vode, koju ispuštaju objekti koji obavljaju uslužnu djelatnost, hoteli, kampovi i dr.

Na poseban upit branitelja da li je utvrđivala kolika je količina otpadnih voda koja je navodno ispuštana iz hotela Astoria svjedokinja je navela da je to moguće vidjeti iz dokumentacije, odnosno iz računa za vodne usluge. Ona je za dva mjeseca dobila na uvid račune i iz toga je uočila da su to količine za jedan mjesec 334 kubika, a za drugi 473 kubika, a na upit branitelja koje su granične vrijednosti, navela je da se to ne gleda u kubicima već se to gleda da je to otpadna voda koja je sanitarna voda i koja prelazi više od 50 ekvivalent stanovnika vezano za ispuštanje.

Na poseban upit branitelja tko je obvezan za izdavanje vodopravne dozvole, svjedokinja je navela da to može biti osoba koja obavlja djelatnost a može se i ugovorom na drugačiji način urediti tko je dužan ishoditi vodopravnu dozvolu. Na poseban upit branitelja da li je utvrđivala da li postoje ugovor između I. okr. pravne osobe, Hotela Astoria i vlasnika nekretnine, navela je da nije utvrđivala. Ona je u toku nadzora utvrdila i bila u Hotelu Astoria, te Hotel Astoria nije imao vodopravnu dozvolu niti je od strane direktorice rečeno da Hotel Astoria nije u vlasništvu Luminor Hotel Collection, niti je imala potrebu ispitivati tko je vlasnik i u kakvom su odnosu I. okr. pravna osoba i Hotel Astoria jer joj je direktorica rekla da je Hotel Astoria posluje u sastavu Luminor hotela.

5. Sud je izvršio uvid u punomoć za zastupanje, posjedovnicu iz Zemljišno- knjižnog odjela Opatija, odluku Općinskog suda u Zagrebu br. 16061/24, rješenje od Državnog inspektorata od 11. srpnja 2025., dopunu optužnog prijedloga od 22. rujna 2025. i pisanu obranu okrivljenika od 04. prosinca 2025., Izvod iz Sudskog registra.

6. Branitelj je završno u obrani naveo kako iz prekršajnog naloga nisu jasne činjenične okolnosti niti zašto i kako bi bilo ispunjeno biće prekršajnog djela. Kako je istaknuto i u samom iskazu svjedokinje ključne okolnosti nisu nesporno utvrđene, a ujedno odmjerena kazna od više od 21.000,00 eura za I-okrivljenu osobu i gotovo 1000 eura za II-okrivljenu osobu, nisu primjerene čak i kada bi se utvrdilo da postoji kakav prekršaj. Stoga se predlaže oslobođenje, a podredno ublažavanje i određivanje minimalnih kazni.

7. Na temelju provedenog postupka te obrane okrivljenika koji prekršaj poriču te razmotrivši iskaz svjedokinje, sud je zaključio da iz optužbe ne proizlazi da su okrivljenici ispuštali otpadnu vodu- sanitarnu otpadnu vodu i otpadnu zamašćenu vodu u sustav javne odvodnje Grada Opatije te ne proizlazi koliko su prekoračili propisane granične vrijednosti emisija otpadnih voda jer to nije mjereno što je potvrdila i saslušana svjedokinja, a sve to je trebalo biti navedeno u samom činjeničnom opisu, jer se prekršaji za koje se terete iz Zakona o vodama , vežu uz navedeni Pravilniku o ograničenim vrijednostima emisija otpadnih voda NN 26/20. te spomenute Tablice 1. Priloga 1. citiranog Pravilnika te Pravilnika o izdavanju vodopravnih akata (NN 9/20, 39/22).

8. Zaključeno je da optužba ne sadrži bitna obilježja djela za koje se okrivljenici terete, nije jasno i točno određene na koji su način okrivljenici počinili prekršaj, nisu navedeni svi bitni elementi kojima se određuje biće prekršajnog djela, te inkriminirano djelo na način kako je opisano nije prekršaj iz citiranih odredbi Zakona.

9. Sud nije ulazio u ostale navode obrane zbog kojih poriču odgovornost za djelo prekršaja.

10. Sud je stoga na temelju članka 182. stavak 1. Prekršajnog zakona odlučio kao u izreci ove presude i okrivljenike oslobodio od optužbe.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, prema kojoj u slučaju obustavljanja prekršajnog postupka troškovi postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 4. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

U Opatiji, 23. ožujka 2026.

Sudac

Vesna Kišić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u dva istovjetna primjerka putem ovog suda na adresu Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, [adresa], pozivom na gornji broj.

Dostaviti:

1. I okrivljenoj pravnoj osobi

2. II okrivljenoj odgovornoj osobi

3. Branitelju

4. Tužitelju

5. U spis