Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-566/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MC zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 142/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci broj: KO-DO- 360/2025 od 14. svibnja 2025., te precizirane 13. ožujka 2026. nakon javne rasprave održane 18. ožujka 2026. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Silvije Milošević i okrivljenika MC, **.**.2026., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik MC, nadimka M, sin N i H, rođene MC, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1973., državljanin RH, bez zanimanja, OIB [osobni identifikacijski broj], nezaposlen, bez mjesečnih primanja, uzdržava se povremenim radom, 4. razreda OŠ, oženjen, otac 6 djece, od toga mlt. dvoje od 6 i 15 godina, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, nije vlasnik nekretnine, nije vlasnik vrjednijih pokretnina, kazneno neosuđivanog, protiv narečenog se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo

k r i v  j e

što je

od 31. listopada 2024. do 22. studenog 2024. u Donjoj Dobri, nakon zaprimanja rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama pod brojem Ovr- 1000/2024 od 31.listopada 2024.godine, kojim se određuje privremena mjera na način da se NC [adresa] preda u posjed njezino osobno vozilo marke Audi A4, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], a koje se nalazi u njegovom dvorištu na adresi [adresa], u nakani da ga ošteti i onemogući daljnje korištenje, uporabom tjelesne snage i podesnog predmeta oštetio vanjske dijelove i unutrašnjost osobnog vozila, ostrugao lak boju na prednjoj strani vozila, razbio prednje i stražnje zvučnike, oštetio instrument tablu vozila, ručicu mjenjača, tipke električnih podizača stakla, a u unutrašnjost motora ubacio neutvrđenu količinu šećera sve kako bi motor učinio neuporabljivim na koji način je NC oštetio za iznos od 6.351,04 eura,

dakle, tuđu stvar oštetio

te je time počinio kazneno djelo protiv imovine-oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 235. stavak 1. KZ/11, okrivljenik se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 7 (sedam) mjeseci.

III. Na temelju članka 56. stavka 1. do 3. KZ/11, okrivljeniku se izriče uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

IV. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenici NC, OIB [osobni identifikacijski broj], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u cijelosti, pa je okrivljenik dužan platiti oštećenici 6.351,04 eura (šest tisuća tri stotine pedeset jedan euro i četiri centa).

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (stotinu eura).

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim, te je u svoj obrani na početku dokaznog postupka iskazao da ostaje pri obrani koju sam iznio prilikom prethodnog ispitivanja na ODO-u te je iskazao da navedeno vozilo nikada nije oštetio, radilo se u konačnici o njegovom vozilu, a ukoliko ga je netko oštetio možda su to bila njegova djeca, ali ne može to sa sigurnošću reći. Taj auto marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] prepisao je na svog sina HC, sve iz razloga kako on osobno mogao primati socijalnu pomoć, te je taj auto uz njega samog koristio i njegov sin, ali i drugi članovi obitelji, da bi se u međuvremenu sin i on posvađali. Sin mu nije htio vratiti auto koji je u stvari bio njegov. Ne zna kako, ali sin je uspio odnosno oni su uspjeli taj auto koji je glasio na sina prepisati na njegovu punicu NC, što ga je normalno razljutilo, a sin je očito uspio u svom naumu da mu ne vrati auto, na način da bi on osobno u konačnici bio njegov vlasnik. Dakle, u vrijeme kada je navedeno vozilo navodno oštećeno vlasnik vozila je bio njegov sin.

2.1. Prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenik je u bitnome iskazao da su oni njegov auto oteli jer je to njegov auto, ne njihov, a ne priznaje oštećenja jer to nije napravio, a sada bi još htjeli još i novce. 28./29. studeni 2023. uzeo je auto. Auto je glasio na njegovog sina, a sin je prepisao na punicu. Ugovor su napravili 1. prosinca i prepisali auto koji je on platio, a ne oni, a taj auto koji je vratio ga niti ne interesira. Štetu nije napravio i ne može je priznati, a ako je koji puc oštećen u autu, to da su napravila djeca. Auto je bio u dvorištu, te je LC došao po auto, izvršio utovar na šlep, a lak boja je bila ostrugana kada je auto uzeo, motor nije dirao.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze čitanjem kaznene prijave NC (list 3-4), imovinskopravnog zahtjeva oštećenice (list 5), ponude obrta [obrt] (list 9), izdatnice od strane Auto kuće Audi (list 10-11), rješenja Općinskog suda u Rijeci pod brojem: Kov-388/24 (list 12-13), rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: Ovr-1000/2024 od 31. listopada 2024. o prihvaćanju predlagateljice NC izdavanje privremene mjere (list 14-16), podataka o vlasništvu vozila (list 27), zapisnika o ispitivanju svjedokinje NC (list 33-36), zapisnika o ispitivanju svjedoka LC (list 37-40), zapisnika o ispitivanju svjedoka HC (list 41-44), te je kao zadnji dokaz pročitan izvadak iz KE za istog (stranica 59-60.).

3.1. Iz kaznene prijave NC proizlazi da je podnesena 09. prosinca 2024.

3.2. Iz imovinskopravnog zahtjeva oštećenice NC razvidno je da je visina zahtjeva od 6.351,04 eura.

3.3. Iz ponude [obrt] [obrt] razvidno je da je ista u iznosu od 1.185,00 eura, dok je iz izdatnice Auto kuće Audi razvidno da je u iznosu od 5.166,04 eura, kao što su razvidna i sama oštećenja na spornom vozilu.

3.4. Iz Rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: Ovr-1000/2024 od 31. listopada 2024. razvidno je da je donesena odluka kojom se prihvaća prijedlog predlagateljice osiguranja te se radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja i predaje u posjed motornog vozila marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije] i izbjegavanja nastanka prekršajnih sankcija i odgovornosti uzrokovanih prometovanjem navedenog vozila određuje privremena mjera kojom se nalaže protivniku osiguranja MC da navedeno motorno vozilo preda u posjed predlagateljici osiguranja NC, odmah, a najkasnije u roku od 1 dana od primitka istog rješenja o određivanju privremene mjere, pa ukoliko isti ne postupi po navedenome u određenom roku to motorno vozilo će se prisilnim putem od njega oduzeti putem sudskog ovršitelja i predati u posjed predlagateljici NC na njezinu upravu i čuvanje.

3.5. Iz podataka o vlasništvu vozila razvidno je da je u evidenciji registiranih vozila MUP-a u razdoblju od 01. listopada 2023. do 18. veljače 2025. vlasnik vozila marke Audi A4 reg. oznake [registarska oznaka] u razdoblju od 20. prosinca 2022 do 01. prosinca 2023. bio HC, a u razdoblju od 01. prosinca 2023. do 21. prosinca 2024. vlasnica vozila je NC.

3.6. Iz iskaza oštećenice NC ispitane u svojstvu svjedokinje proizlazi da je vlasnica osobnog automobila marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], kojeg je kupila od svog zeta HC za 4.000,00 eura, koje je vozilo prilikom kupnje bilo u ispravnom stanju te bez ikakvih vanjskih ili unutarnjih oštećenja. Par dana nakon što je kupila taj auto od zeta HC, koji je on uz njeno odobrenje i dalje koristio za putovanje na posao, njegov otac MC, s parkiralište ispred šumarije u kojoj radi MC, otuđio je njen auto, što je i prijavila policiji, da bi u konačnici od strane suda bila donesena privremena mjera kojom se MC nalaže da je vrati taj auto u određenom roku. Okrivljenik je obećao vratiti taj auto. 22. studenog 2024. nakon što ga je okrivljenik prethodno zvao na telefon, susjed LC je svojim vozilom za prijevoz automobila, uputio se u [adresa] kako bi preuzeo i vratio njen osobni automobil, dok je ona bila kod kuće, time da je prethodno okrivljenik prijetio da će oštetiti njeno vozilo i neispravno ga vratiti. Kada je pregledala svoje vozilo, utvrdila je veća oštećenja i to: ostrugana lak boja na prednjoj strani vozila, razbijeni zvučnici, oštećena instrument tabla, ručica mjenjača, tipke električnih podizača stakala, a zbog takvih oštećenja nije dozvolila LC da iskrca auto kod nje već da ga odvede na policijsku postaju.

3.7. Iz iskaza svjedoka LC proizlazi da ga je 22. studenog 2024. u prijepodnevnim satima nazvao poznanik MC iz [adresa] i zamolio ga da svojim vozilom za prijevoz automobila preveze vozilo marke Audi A4 u mjesto [adresa] kod NC, te je prethodno nazvao HC, sina MC i obavijestio ga da ide po vozilo, te ga je on zamolio da ga odveze kod njegove punice NC. Okrivljenik je stavio vozilo u pogon i stavio na njegovo vozilo za vuču, a pri utovaru su bili prisutni DC, te sinovi L i ZC. Kada je zateznim remenom osiguravao teret, primijetio je kako je oštećena unutrašnjost vozila, odnosno instrument ploča, ručica mjenjača, cockpit, ali to nije htio spominjati MC, već se s utovarenim vozilom uputio u [adresa] ispred kuće NC.

3.8. Iz iskaza svjedoka HC, sina okrivljenika, proizlazi da je sporno osobno vozilo njegov otac MC kupio pred oko 5 godina od CC, na načina da je otac mijenjao svoje vozilo marke BMW koje je bilo u kvaru za Audi A4, a koje je vozilo on osobno kasnije umjesto oca otplaćivao u mjesečnim obrocima CC, te ga je u cijelosti i otplatio u iznosu od 10.000,00 eura. Obzirom da na dan preuzimanja vozila nije bio u Ogulinu, otac je preuzeo to vozilo i odvezao ga kući u [adresa], a on ga je drugi dan i preuzeo. Obzirom da mu je trebao novac jer je kupio kuću, te mu je za ishodovanje kredita trebalo 4.500,00 eura, sporno vozilo prodao je punici NC za 4.000,00 eura, te mu je ista dozvolila korišenje vozila do isteka registracije u prosincu 2023. Saznavši za navedeno, otac je iskoristio vrijeme dok je on bio na poslu u šumariji, te je ispred šumarije rezervnim ključem otuđio vozilo i odvezao ga kod sebe u [adresa], što je i prijavio policiji. Donošenjem privremene mjere kojom se ocu nalaže predaja vozila NC, na dan kada je trebao po rješenju vratiti vozilo, NC je angažirala vučnu službu Polić iz Delnica da to vozilo preveze iz [adresa] do njene kuće u [adresa], no okrivljenik nije dopustio da ta služba preuzme vozilo. Okrivljenik je tako drugo jutro telefonom pozvao LC da to učini svojim vozilom. Prije dolaska u [adresa] LC ga je nazvao te je istome rekao da vozilo odveze u [adresa] kod punice NC. Bio je tamo u trenutku kada je LC vozilo dovezao kod punice i svi zajedno su izašli kako bi pregledali vozilo. Kada je ista otvorila vrata vozila, vidjela se porazbijana unutrašnjost vozila, ali i njegov vanjski dio, zbog čega su odmah vozilo odvezli do policijske postaje.

3.9. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika utvrđeno je da isti nije kazneno osuđivana osoba.

4. Analizirajući rezultate cjelokupno provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika, kao i pojedine dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti, sud je utvrdio da je isti počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

4.1. Nije sporno da je u odnosu na okrivljenika doneseno Rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama pod brojem Ovr-1000/2024 od 31. listopada 2024.godine, kojim se određuje privremena mjera na način da se NC iz [adresa] preda u posjed njezino osobno vozilo marke Audi A4, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], kao što nije sporno da dok se navedeno vozilo, vlasnica kojeg je u to vrijeme bila oštećenica NC, nalazilo u njegovom dvorištu na adresi [adresa], bili oštećeni i razbijeni unutrašnjost spornog vozila kao i njegovi vanjski dijelovi i to lak boja na prednjoj strani vozila, prednji i stražnji zvučnici, instrument tabla vozila, ručica mjenjača, tipke električnih podizača stakla, dok je u unutrašnjost motora bila ubačena neutvrđena količina šećera. Navedeno proizlazi iz dokaza provedenih u ovom kaznenom postupku.

4.1.1. Sporno je da li je upravo okrivljenik inkriminirane zgode oštetio sporno osobno vozilo u vlasništvu oštećenice NC.

4.2. Obranu okrivljenika kojom poriče djelo za koje se tereti sud je cijenio nevjerodostojnom i neuvjerljivom, te usmjerenom na otklon od kaznene odgovornosti. Navedeno iz razloga što se isti brani da navedeno vozilo koje je u konačnici bilo njegovo nikada nije oštetio, lakonski pri tome iskazujući da ukoliko ga je netko oštetio možda su to bila njegova djeca, ali ne može to sa sigurnošću reći. Okrivljenik pri svemu tome tvrdi da je u stvari sporno vozilo bilo njegovo, iako o posjedu te vlasništvu nad tim vozilom detaljno iskazuju ne samo svjedok HC, sin okrivljenika, već i svjedokinja NC, odnosno kako je uopće došlo do toga da je upravo HC postao njegov vlasnik, a potom oštećenica sama koja ga je i kupila od HC. Da je ista vlasnica spornog vozila utvrđeno je i u dokaznom postupku pročitanih podataka o vlasništvu vozila MUP-a RH. Okrivljenik se čak brani da je sporno vozilo prepisao na svog sina HC, kako bi on sam mogao primati socijalnu pomoć, koji su auto koristili kako on tako i njegov sin, a nakon što se posvađao sa sinom, isti mu nije htio vratiti vozilo koje je u stvari bilo njegovo. Nastavno, okrivljenik u svojoj obrani uopće ne iskazuje o određenoj mu privremenoj mjeri po rješenju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama prema kojoj je oštećenici i trebao predati u posjed sporno vozilo, te je ocijenjeno da je na taj način htio umanjiti značaj cijele situacije vezano za vozilo u vlasništvu oštećenice, pa tako i za svoje postupanje kritične zgode.

4.3. Vezano za oštećivanje spornog vozila, sud je u potpunosti povjerovao iskazu svjedoka LC, koji je svjedok iskazivao detaljno i okolnosno te nadasve uvjerljivo, te nije imao razloga iskazivati niti u korist odnosno na štetu okrivljenika niti u korist oštećenice, obzirom da poznaje i okrivljenika i njegovog sina, svjedoka HC, te je njegov iskaz i cijenjen kao vjerodostojan. Tako isti opisuje sam trenutak dolaska na adresu stanovanja okrivljenika, gdje se i nalazilo sporno vozilo, da je potom u kući okrivljenika bio oko pola sata, da je okrivljenik sam stavio vozilo u pogon i stavio na njegovo vozilo za vuču, pa kada je zateznim remenom osiguravao teret, primijetio je kako je oštećena unutrašnjost vozila, odnosno instrument ploča, ručica mjenjača, cockpit, te se ne govoreći ništa okrivljeniku s utovarenim vozilom uputio u [adresa] ispred kuće NC. Tako i oštećenica tvrdi kada je svjedok LC svojim teretnim vozilom dovezao njeno vozilo na adresu njenog stanovanja, te ga je pregledala i utvrdila veća oštećenja i to ostruganu lak boju na prednjoj strani vozila, razbijene zvučnike, oštećenu instrument tabla, ručicu mjenjača, tipke električnih podizača stakala, zbog čega je i tražila od LC da njeno vozilo odveze u policijsku postaju. Oštećenica ujedno tvrdi i da je prethodno okrivljenik prijetio da će oštetiti njeno vozilo i neispravno ga vratiti. Cijeneći kvalitetu iskaza oštećenice ispitane u svojstvu svjedokinje sud je istoj poklonio vjeru, te je njen iskaz cijenjen kao vjerodostojan, sve iz razloga što je detaljan, decidiran i okolnosan, te životno logičan, kakvim je ocijenjen i iskaz svjedoka HC, te je sud i njegov iskaz cijenio vjerodostojnim. Navedeno i iz razloga jer su iskazi svjedoka HC, NC i LC u bitnome u suglasju.

4.4. Tako prema kazivanju svjedoka HC donošenjem privremene mjere kojom se okrivljeniku naložila predaja vozila NC, na dan kada je isti trebao po rješenju vratiti sporno vozilo, NC je angažirala vučnu službu Polić iz Delnica da to vozilo preveze iz [adresa] do njene kuće u [adresa], no okrivljenik nije dopustio da ta služba preuzme vozilo, te je drugo jutro telefonom pozvao LC da to učini svojim vozilom. Isti je svjedok bio prisutan kada je svjedok LC vozilo dovezao kod oštećenice, te su svi zajedno pregledavali vozilo. Tako se u trenutku otvaranja vrata vozila i prema kazivanju istog svjedoka, vidjela porazbijana unutrašnjost vozila, ali i njegov vanjski dio, zbog čega su odmah vozilo odvezli do policijske postaje. Da je u motor spornog vozila kritične zgode usipan šećer, utvrđeno je i u dokaznom postupku pročitanoj ponudi obrta [obrt] od 28. studenog 2024. gdje su stručnim pregledom mehaničara utvrđena i ostala oštećenja na spornom vozilu navedena u činjeničnom optuženju.

5. Slijedom navedenog zaključuje se, a imajući u vidu ovako utvrđene rezultate provedenog dokaznog postupka, odnosno povezujući iskaze oštećenice i svjedoka LC te onog HC, koje je iskaze sud cijenio vjerodostojnima iz ranije navedenih razloga, a koji u potpunosti obeskrjepljuju obranu okrivljenika obzirom da suglasno iskazuju kako je sporno vozilo u vlasništvu oštećenice za sve vrijeme prije samog oštećivanja bilo na adresi okrivljenika, da bi potom bilo odvezeno od strane svjedoka LC na adresu stanovanja oštećenice, time da je upravo svjedok LC prvi i uočio oštećenja na istom vozilu, a potom i oštećenica te svjedok HC, a imajući u vidu i provedene dokaze čitanjem ponude obrta [obrt] te izdatnice od strane auto kuće Audi iz točke 3.3. obrazloženja vezano za utvrđena oštećenja na spornom vozilu, time da okrivljenik u svojoj obrani samo lakonski navodi kako je moguće da je sporno vozilo oštetio netko od djece, ne precizirajući pritom tko od njih i gdje bi navedeno učinio, te je prema kazivanju oštećenice okrivljenik prethodno prijetio da će oštetiti njeno vozilo i neispravno ga vratiti, okrivljenik inkriminirane zgode očito motiviran određenom mu privremenom mjerom rješenjem nadležnog suda da oštećenici preda u posjed sporno vozilo, u namjeri da isto vozilo ošteti i onemogući daljnje korištenje, oštetio unutrašnjost i vanjske dijelove samog vozila na način i u opsegu kako to proizlazi iz samog činjeničnog optuženja. Sve navedeno naročito imajući u vidu i nevjerodostojnu te neuvjerljivu obranu samog okrivljenika koja je usmjerena na otklon od kaznene odgovornosti iz razloga navedenih poglavito pod točkom 4.2., time da je ocijenjeno kako je isti bio svjestan protupravnosti svoje štetne radnje odnosno da prema tuđoj stvari poduzima radnju počinjenja kaznenog djela te je htio nastupanje samih posljedica odnosno da vozilo u vlasništvu oštećenice ošteti i onemogući njegovo daljnje korištenje, na koji je način i postupao s izravnom namjerom, time da ubrojivost okrivljenika kako u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, tako i tijekom trajanja ovog kaznenog postupka niti u jednom trenutku nije osporena.

5.1. Stoga se na temelju tako provedenog dokaznog postupka zaključuje da je okrivljenik opisanim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, slijedom čega ga je sud i proglasio krivim.

6. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije sud je olakotnim cijenio prijašnji život okrivljenika koji je bio usklađen sa zakonom obzirom na njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, da je isti otac šestero djece, od toga dvoje mlt. djece od 6 i 15 godina godina, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

6.1. Obzirom na ranije navedene olakotne okolnosti, te u nedostatku onih otegotnih, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora kao u izreci presude, te mu je potom izrekao uvjetnu osudu u uvjerenju da će se već samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija propisane zakonom, odnosno da će se i na taj način dovoljno utjecati na istog da ne čini takva ili druga kaznena djela, odnosno da je takva kaznena sankcija primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11.

7. S obzirom na to da je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je okrivljenik oštetio oštećenicu NC za šest tisuća tristotine i pedeset i jedan eur i četiri centa, na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 trebalo je dosuditi imovinskopravni zahtjev, te obvezati okrivljenika da navedeni iznos nadoknadi oštećenici.

8. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. ZKP/08 dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini preciziranoj u izreci presude, koji su troškovi odmjereni sukladno njegovim imovinskim prilikama, obzirom da iako nezaposlen, uzdržava se povremenim radom, srednjeg je imovnog stanja, te složenosti i duljini trajanja ovog kaznenog postupka.

Rijeka, 23. ožujka 2026.

Sutkinja:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. okrivljeniku MC

3. oštećenici NC