P-4746/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Vici Roščić u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Tomislavu Sesartiću, odvjetniku u [adresa]., protiv tuženika 1. GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po pun. Mislavu Poliću, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno s punomoćnikom Tomislavom Sesatrićem, odvj. u Splitu i pun. tuženika Mislava Polića, odvj. u Splitu, objavljeno 23. ožujka 2026..

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Dužni su tuženici u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 eura/15.069,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća od 1. lipnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se u navedenom razdoblju određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno 3 razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi parnični trošak tužitelju u roku od 15 dana uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od donošenja presude sve do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženik parnični trošak u iznosu od 2.375,00 eura.

O b r a z l o ž e n j e

1.U tužbi se navodi kako su tužitelj i tuženici u siječnju 2022. dogovorili suradnju radi napretka nogometne karijere sina tuženika LE u nogometni klub višeg ranga, što se dogodilo u veljači 2022., kada je tužitelj ishodio transfer LE u NK Hrvatski Dragovoljac, tada u prvoj nogometnoj ligi HNL-a. Parnične stranke da su sporazumno dogovorile kako će tuženici solidarno tužitelju naknaditi sve troškove koje bude imao u svrhu realizacije transfera u NK Hrvatski Dragovoljac kao slobodnog igrača u kratkom roku od njihovog nastanka, kao i troškove koje tužitelj bude imao u pregovorima za daljnji transfer njihovog sina kako bi mu omogućio transfer u klub u kojem će imati još veća primanja i dulji ugovor, s obzirom da je Hrvatskom Dragovoljcu prijetilo ispadanje u niži rang natjecanja po završetku sezone 2021/2022. Tužitelj da je potrošio 5.000,00eura vlastitih sredstava kako bi realizirao navedeni transfer LE u NK Hrvatski Dragovoljac, bez obveze na plaćanje transferne naknade i naknade za treniranje igrača na koju imaju pravo prijašnji nogometni klubovi igrača sukladno Odluci izvršnog odbora HNS- a od 10.12.2018., izmijenjenoj 28.6.2021., sukladno čl.20. Pravilnika o statusu i transferima igrača FIFA-e i dodatka 4. istog pravilnika te čl.65. Pravilnika o statusu igrača i registracijama HNS-a te kako bi omogućio LE budući daljnji transfer iz NK Hrvatski Dragovoljac, kao slobodnog igrača. Dogovor između parničnih stranka da je bio kako će tuženici do kraja nogometne sezone 2021/2022, tj. do 1.6.2022. podmiriti naprijed navedeni tužiteljev trošak u iznos od 5.000,00 eura. Tuženik ad.1. da je u dva navrata isplatio 3.000,00 eura. Tužitelj da se tijekom rujna 2022. sastao s tuženicima u trgovačkom centru Mall-u u Splitu u prisutnosti svoje supruge, kojom prilikom su tuženici izjavili da ne spore tužiteljevo potraživanje te su obećali da će u kraćem roku podmiriti preostalih 2.000,00 eura, nakon što društvo Pulizia d.o.o. u vlasništvu LE naplati poslove obavljene za Grad Šibenik, a najkasnije do 27.12.2022. Grad Šibenik da je izvršio svoju obvezu prema navedenom društvu, tuženici da nisu podmirili svoju obvezu prema tužitelju i da su tijekom siječnja 2023. prestali odgovarati na njegove pozive i poruke, zbog čega im je tužitelj putem pun. poslao preporučeno pismeno kojim ih poziva na podmirenje utužene tražbine do 1.1.2023. na što su se tuženici oglušili, pa je podnesena predmetna tužba i predloženo donošenje presude sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2.Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističu kako nemaju dugovanja prema tužitelju, te pozivaju tužitelja da dostavi dokaze o radnjama koje je poduzeo i izvršio za njih, odnosno njihovog sina. Tuženici se pozivaju na odredbu čl.19. Pravilnika o posrednicima za igrače, koji propisuje postojanje odgovarajućeg pisanog ugovora o zastupanju s igračem ili klubom. S obzirom da je tužitelj primio iznos od 3000,00 eura od tuženika, predloženo je da tužitelju dostavi račun sa specifikacijo usluga koje je izvršio jer to iz tužbe nije razvidno. Također, iz tužbe da proizlazi kako je tužitelj na utužene usluge izvršio u sklopu svoje poslovne djelatnosti, pa je potrebo da se pribavi račun. Tuženici da su tražili od tužitelja dokaze o poduzetim radnjama, ali ih nisu dobili, nikada nisu zaprimili račun niti dokaze o tome da je tužitelj uistinu izvršio usluge koje je obećao. Nema dokaza niti o postajanju sporazuma o solidarnoj odgovornosti tuženika.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom pismena tužitelja od 20.1.2023., e-mail poruka stranaka te saslušanjem stranka i svjedoka ČE i LE.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. S obzirom da se tužitelj u tužbi ne poziva na pravni osnov potraživanja, odnosno ne navodi o kakvom bi se ugovoru između njega i tuženika čije ispunjenje traži radilo, te s obzirom na izostanak bilo kakvog pisanog, odnosno materijalnog dokaza u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi jesu li stranke bile u kakvom obveznom odnosu glede kojega bi na strani tužitelja nastalo pravo potraživati od tuženika solidarnu isplatu utuženog iznosa.

6. Tužitelj u svom iskazu navodi slijedeće:

- kako je njega i tuženika ad.1. upoznao njegov kum EE, te da je tuženik ad.1. na njegovoj kući obavio "nekakve" građevinske radove, pa da je tuženik ad.1. predložio umjesto isplate cijene radova da mu tužitelj pomogne prebaciti sina LE u Prvu nogometnu ligu, za obavljene građevinske radove da je sklopljen usmeni dogovor bez startnog određivanja cijene radova,

- kako tužitelj sebe predstavlja kao nogometnog agenta iako nije registrirani nogometni agent HNS-a, no tvrdi da radi za slovensku tvrtku AR sport menađment koja je registrirana agencija FIFA-e, ali ne u Hrvatskoj, niti u Hrvatskoj ima podružnicu, niti je on formalno zaposlen u toj tvrtki,

- kako tužitelj radi kao vozač u Gradu Solinu, gradskoj upravi gdje je zaposlen na neodređeno vrijeme,

- kako tužitelja navodi da je s tuženikom ad.1. dogovorio usmeno posredovanje, jer kao bivši nogometaš ima nekakve kontakte i "poznaje ljude",

- kako je u vrijeme dogovaranja s tuženikom ad.1. njegov sin LE igrao za NK Junak iz Sinja, treća nogometna liga, te da je on (tužitelj) postigao transfer istog u NK Hrvatski Dragovoljac tijekom zimskog roka u prosincu 2022.,

- kako je prilikom usmenog dogovora rekao tuženiku da će s njegove strane transfer iziskivati financijska sredstva koja se odnose na sprječavanje financijskog potraživanja od strane bivših klubova, koji posao je obavio ugovarajući sastanke putem svojim kontakata,

- kako tužitelj tvrdi da je tuženiku ad.1. startno rekao da će transfer njegovog sina u drugi nogometni klub iziskivati troškove u iznosu od 5.000,00 eura, na što je tuženik ad.1. pristao,

- kako tužitelj tvrdi da se troškovi od 5.000,00 eura odnose na večere, ručkove i avionske karte osoba koje su dolazile i gledale utakmice na kojima je sin tuženika igrao,

- kako tužitelju nije poznat iznos cijene radova koje je tuženik ad.1. izvodio na njegovoj kući, niti je tuženik ad.1. tražio isplatu istih,

- kako tužitelj navodi da nema dokaza na što se odnosi 5.000,00 eura o kojima govori, a kao dokaz ističe poruke koje je razmjenjivao s tuženima i činjenicu da mu je isplaćen iznos od 3.000,00 eura na ruke u dva navrata, glede čega nije sastavljena nikakva isprava,

- kako dogovoru tužitelja i tuženika nije prisustvovala niti jedna treća osoba koja bi to mogla posvjedočiti,

- kako tužitelj tvrdi da je sastavio ugovor i sredio formalnosti potrebne za transfer sina tuženika jer smatra da za to nije potrebno pravno znanje, te da je iskomunicirao da nema potraživanja drugim klubova prema LE, odnosno tvrdi da je sudjelovao u svim poslovima transfera sina tuženika radi čega je komunicirao NK Hajduk, NK Junak i NK Solin, dok je s druge strane NK Hrvatski Dragovoljac imao svoje ljude iz kluba, a s tim klubom da je i ranije surađivao, te da je ovaj transfer nastao zahvaljujući njegovim prijateljskim odnosima s tim klubom,

- kako tužitelj smatra da iznos od 5.000,00 eura predstavlja poklon, odnosno da se radi o njegovim sredstvima koja mu se vraćaju. Konkretno, iznos od 5.000,00 eura da se odnosi na putni trošak u Zagreb deset puta, dva puta avionom, ostalo automobilom te troškove ručkova i večera, troškove avionskih karata osoba koje su dolazile gledat utakmice, odlaske u Sloveniju jer je LE nudio i slovenskom nogometnom klubu,

- kako su tuženici trebali isplatiti iznos od 5.000,00 eura do prosinca 2022.,

- kako je po njegovom kazivanju, interes tužitelja bio prebaciti sina tuženika u NK Hrvatski Dragovoljac, a po izlasku iz tog kluba u drugi klub, da je trebao naplatiti svoju proviziju, odnosno zaradu, što nije učinio jer je sin tuženika otišao iz NK Hrvatski Dragovoljac bez transfera,

- kako tužitelj tvrdi da je pomogao naplatiti društvu Puluizia u vlasništvu LE potraživanja od Grada Šibenika jer tamo osobno poznaje neke ljude i jer mu tamo radi rođak, pa je intervenirao da se potraživanje navedene tvrtke brže naplati, budući je tuženik obećavao da će tom isplatom isplatiti utuženo potraživanje tužitelja,

- kako u sustavu Comet HNS-a nije upisano ime tužitelja vezano uz transfer LE te kako je isti potpisao stipendijski a ne profesionalni ugovor s NK Hrvatski Dragovoljac,

7. Tuženik ad.1 u svom iskazu navodi slijedeće:

- kako ga je EE zvao radi problema s vlaženjem u kući tužitelja koje je trebalo sanirati, te kako je te poslove obavio na poziv tužitelja, cijena istih da bi iznosila 2.000,00 do 3.000,00 eura, no da ih nije potraživao jer je "razmišljao kao otac" te da račun, narudžbenica niti bilo kakvi pisani dokaz o izvođenju i cijeni radova ne postoje,

- kako je tijekom izvođenja tih radova tužitelj saznao za činjenicu da tuženikov sin igra nogomet, te da je zauzvrat tužitelj rekao da će se zauzeti za njega, što je prihvatio, a što se odnosilo na transfer u bolju nogometnu ligu,

- kako se tužitelj legitimirao kao menadžer u nogometu, no nije provjeravao tu informaciju,

- kako je između njih dvojice postignut sporazum da će on izvršiti radove na nekretnini tužitelja dok će se tužitelj zauzeti za transfer njegovog sina, kojom prilikom je tužitelju rekao da cijena njegovi radova iznosi 2.000,00 do 3.000,00 eura, no tužitelj tada, kako tvrdi nije spominjao iznos od 5.000,00 eura,

- tuženik ad.1. tvrdi da su radovi izvršeni u studenom i prosincu 2020., dok mu je tužitelj po završetku radova rekao da će transfer njegovog sina iznositi 5.000,00 eura da se riješe papiri i odšteta prema klubovima u kojima je igrao (Hajduk, Solin, Junak, Dugopolje i Adriatic), te da osobno nije znao za naknadu koja se traži za transfer njegovog sina u iznosu koji je naveo tužitelj,

- kako je naknadno preko rođaka i menadžera za transfer igrača saznao da se odnos između klubova reguliraju samostalno i ne plaćaju na način kako je to tužitelj od njega tražio,

- kako je njegov sin u to vrijeme bio punoljetan i da on osobno nije išao od kluba do kluba da vidi kome i koliko njegov sin duguje niti je provjeravao navode tužitelja o tom dugovanju i tražio dokaze o tome,

- kako je tužitelj iznos od 5.000,00 eura tražio nakon što je ugovor s NK Hrvatski Dragovoljac velj bio potpisan, te da je bio zatečen i nije pristao na isplatu, da bi potom naveo kako je pristao na isplatu tog iznosa u gotovini, ne sjeća se u kojem roku, od deset, petnaest ili mjesec dana, no taj iznos trebao je isplatiti tužitelju na ruke, a ovom dogovoru nije prisustvovala treća osoba,

- kako mu je nogometni menadžer ZE rekao da se nogometni transfer ne obavlja na način kako ga obavlja tužitelj u slučaju njegovog sina, da ga netko vuče za nos i hoće izvući novac,

- kako je njegov sin sklopio stipendijski ugovor u kojem slučaju nije potrebno plaćati nikakvu naknadu, te da u klubovima vlada pravilo o odricanju naknade u slučaju velikog transfera,

- kako je isplatio tužitelju 3.000,00 eura u roku od nekoliko dana od potpisivanja ugovora između njegovog sina i NK Hrvatski Dragovoljac na ruke, a glede preostalog iznosa od 2.000,00 eura da je tužitelj rekao kako će se čuti i nazvao ga 15 dana kasnije radi isplate,

- kako je tada rekao tužitelju da je u međuvremenu saznao da se transfer ne radi na taj način i da je tražio od njega dokaz da je potrošio 5.000,00 eura na transfer njegovog sina, a da mu je tužitelj putem mobitela odgovorio da nema tih papira, pa mu je odgovorio kako onda nema ni novca ni da ne želi da ga netko kamatari,

- kako se sve to događalo u roku od mjesec dana od transfera njegovog sina koji je popisan u zimskom prelaznom roku 2020/2021,

- kako po njegovom saznanju nikakva naknada nije plaćena od strane NK Hrvatski Dragovoljac bivšim klubovima u kojima je igrao njegov sin, niti po izlasku iz tog kluba,

- kako mu je tužitelj rekao da će njegov sin otići u Hrvatski Dragovoljac na probu, te ostati u tom klubu ako zadovolji,

8. Tužena ad.2. u svom iskazu navodi slijedeće:

- kako je tužitelj kontaktirao njih negdje 2022. i rekao im da je gledao njihovog sina i da mu je zanimljiv igrač, te ga je osobno provjeravala preko interneta i sina je pitala za tužitelja, no našla je podatke o tome da je ranije igrao nogomet, ali ne i podatke da je licencirani nogometni agent,

- kako se tužitelj predstavio kao nogometni menadžer i kako su s njim ona i suprug odlazili gledati utakmice, te je nakon jedne utakmice stupio u kontakt s njenim sinom i predložio da ga prebaci u veću ligu,

- kako je od prvog poziva do susreta sa LE obavljeno cca desetak razgovora i da su tužitelju dali odobrenje za obavljanje posredničkih poslova u pogledu transfera njihovog sina nakon petog razgovora, o čemu je bio obavješten LE,

- kako je tužitelj predložio da LE ide u NK Hrvatski Dragovoljac na probu kako bi se vidjelo zadovoljava li potrebe tog kluba što je ovaj i učinio,

- kako je tužitelj nakon toga tražio od njih novce kako bi mogli platiti prethodnim klubovima da LE puste u NK Hrvatski Dragovoljac i da je tražio upravo 5.000,00 eura, na što su pristali,

- da su nakon toga tražili od tužitelja predaju dokumentacije o isplatama prethodnim klubovima koju im nije dao, te im je zabranio da idu u te klubove i traće dokumentaciju koja se odnosila na transfer njihovog sina, a poslije da su saznali da se ta dokumentacija uopće ne plaća, odnosno da je nisu trebali platiti jer ne postoji obveza plaćanja roditelja niti jednog nogometaša klubu iz kojega odlazi u drugi klub,

- kako prilikom pristanka na isplatu iznos od 5.000,00 eura, nisu dogovorili način i rokove plaćanja, ali je tužitelj rekao da to trebaju učiniti što prije, te da je osobno odnijela tužitelju 3.000,00 eura, s time što ne zna je li to učinila odjednom ili u dva navrata, za što nije primila nikakvu priznanicu niti ju je tražila, jer je smatrala da to ide za ranije klubove u kojima je igra njezin sin,

- kako su tužitelju odbili isplatiti preostale 2.000,00 eura jer im nije predao dokumentaciju od ranijih klubova,

- kako NK Hrvatski Dragovoljac nije platio odštetu ranijim klubovima u kojima je igrao njezin sin iz razloga što on nije imao profesionalni, veća amaterski ugovor s tim klubom, a ne zna je li gruzijski klub u kojemu je kasnije igrao, platio naknadu NK Hrvatskom Dragovoljacu,

- kako se nakon isplate iznosa od 3.000,00 eura viđala s tužiteljem i njegovom suprugom jedan ili dvaput radi razgovora o preostalom iznosu od 2.000,00 eura, no tužitelju je isplata uvjetovana predajom dokumentacije,

- kako je tužitelj rekao da se iznos od 5.000,00 eura odnosi isključivo na dokumentaciju za transfer iz jednog kluba u drugi, dok je posrednička naknada plaćena uslugama koje je tuženik ad.1. obavio na kući tužitelja, i one su dogovorene u iznosu od 2.000,00 do 3.000,00 eura prije nego što je njen sin otišao u NK Hrvatski Dragovoljac. Tvrdi da je najprije dogovorena posrednička naknada u iznosu od 2.000,00 do 3.000,00 eura, a potom naknada za transfer u iznosu od 5.000,00 eura, odnosno da je ukupno dogovoreno 8.000,00 eura, u novcu i radovima.

9. Svjedokinja ČE u svom iskazu navodi slijedeće:

- kako je njen suprug bio angažiran oko transfera sina tuženika u drugi nogometni klub za što je ugovorena nagrada u iznosu od 5.000,00 eura, o čemu ima saznanja iz telefonskih razgovora njenog supruga i tuženika i poruka,

- kako su tuženici u dva navrata isplatili iznos od po 1.500,00 eura, te da su ostatak obećali platiti kada skupe novac, a njih četvero da su se našli u trgovačkom centru Mall-u u Splitu u rujnu 2022., kada su tuženici obećali isplatiti ostatak nakon naplate potraživanja prema trećima, te da nisu osporavali dugovanje u iznosu od 2.000,00 eura,

10. Svjedok LE u svom iskazu navodi slijedeće:

- kako mu u početku ništa glede predmeta spora nije bilo poznato, ali nakon nekog vremena igranja u NK Hrvatski Dragovoljac da ga je nazvao tužitelj i rekao mu kako mu njegovi roditelji duguju 2.000,00 eura za naknadu za razvoj na koju imaju pravo klubovi,

- kako mu nije bilo jasno zašto to tužitelj potražuje da je nazvao oca koji mu je rekao da tužitelj traži taj novac u ime prijašnjih klubova, kao naknadu za razvoj, te da se predstavio kao agent iako nema licencu,

- kako mu je otac rekao da su po kazivanju tužitelja prijašnji klubovi u kojima je igrao (Hajduk, Solin i dr.) tražili tu naknadu, no nije mu jasno zašto ju je tražio od njegovog oca, budući se radi o potraživanju koje imaju klubovi međusobno, a nikako agent prema roditeljima, dok tužitelj nije bio njegov agent,

- kako se raspitivao i saznao da NK Junak nije imao takvih potraživanja prema njemu, a s NK Hrvatski Dragovoljac da je zaključio stipendijski odnosno amaterski ugovor s plaćom od 5.000,00 kuna,

- kako je nakon toga tužitelj krenuo s pričom da traži naknadu s osnova avinjonskih karata, smještaja i ručkova po hotelima, da se predstavljao kao agent i da nije vidio niti jednu njegovu utakmicu u Zagrebu,

- kako mu nije poznato da bi tužitelj sudjelovao u njegovom transferu u NK Hrvatski Dragovoljac zajedno s njegovim roditeljima, da ga je upoznao istodobno s direktorom NK Junak EE, koji mu je prišao i rekao da mu može pomoći glede budućih transfera, te da je upravo EE poduzeo daljnje korake vezano za njegov transfer iz NK Junak u NK Hrvatski Dragovoljac,

- kako se tužitelj pojavio nakon pola godine njegovog igranja u NK Junak, a on i EE da su kumovi, te da su se na kavi u centru Mall našli ČE, EE, on i da je tada ČE stupio u kontakt s njegovim ocem, a nakon nekog perioda da je završio u NK Hrvatski Dragovoljac, te mu nije poznato što se događalo između njegovog oca i ČE u periodu između spomenute kave u trgovačkom centru i njegovog transfera u NK Hrvatski Dragovoljac,

- kako mu je poznato da su njegovi roditelji isplatili 3.000,00 eura misleći da su agenti ovlašteni tražiti od roditelja naknadu za razvoj, a u tom periodu da se predstavljao kao njegov agent iako je on bio punoljetan, nije angažirao tužitelja niti s njime potpisao bilo kakav ugovor, niti su to učinili njegovi roditelji,

- kako tužitelj nikada osobno nije bio nazočan razgovorima koje je vodio s čelnicima dvaju nogometnih klubova vezano uz transfer, niti su tim razgovorima bili nazočni njegovi roditelji,

- kako je tužitelj razgovarao telefonski s NK Hrvatski Dragovoljac prije prelaza, u kojem periodu su se njih dvojica također čuli putem telefona par puta, no smatra da do transfera ne bi došlo bez angažmana direktora NK Junaka EE. Prije prelaza da je osobno razgovarao s EE koji mu je rekao da s obzirom na amaterski ugovor NK Junak nema nikakvih potraživanja prema NK Hrvatski Dragovoljac. Također, do njegovog transfera u taj klub ne bi došlo bez angažmana tužitelja jer je on imao navodni kontakt s tim klubom. Nije mu poznato da bi tužitelj kontaktirao sve bivše klubove kako ne bih potraživali naknadu za razvoj,

- kako tužitelj nikome nije predočio dokaze o poduzetim radnjama ili troškovima, te da je najprije tražio troškove za naknadu za razvoj od njegovih roditelja, a kasnije troškove za avionske karte i dr.

11. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/93, 7/96, 112/99, 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) sudionici u obveznom odnosu dužni su ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

12. Prema odredbi čl. 65 ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjene, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Za ispunjenje obveze dužnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

13.Prema odredbi čl.835. ZOO-a ugovor o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

14.Odredbom čl.841. ZOO-a propisano je da je posrednik dužan obavijestiti nalogodavca o svim okolnostima značajnim za namjeravani posao koje su mu poznate ili su mu morale biti poznate.

15. Odredbom čl.843. ZOO-a propisano je da je posrednik dužan u posebnu knjigu (posrednički dnevnik) ubilježiti bitne podatke o ugovoru koji je sklopljen njegovim posredovanjem i izdati izvadak iz te knjige potpisan od njegove strane (posrednički list).

16.Posrednik za igrače definira se Pravilnikom o posrednicima za igrače FIFA- fizička osoba koja za naknadu predstavlja igrače klubovima, a u svrha pregovaranja ili ponovnog pregovaranja o ugovoru o zapošljavanju, ili predstavlja jedan klub drugome u svrhu zaključenja ugovora o transferu, u skladu s odredbama utvrđenim ovim pravilnikom.

17.Prema istom Pravilniku, licenca se definira kao službena potvrda koju je izdao nadležni savez, a koja fizičkoj osobi omogućava da djeluje kao posrednik za igrače.

18.Prema odredbi čl.3. istog Pravilnika djelatnost posrednika za igrače mogu obavljati samo fizičke osobe koje je licencirao nadležni savez, dok je odredbom čl.4. propisano da roditelji, braća i sestre ili supružnici igrača mogu tog igrača zastupati u pregovorima ili u ponovnim pregovorima o ugovoru o zapošljavanju.

19. Prema odredbi čl.19. istog Pravilnika posredniku za igrače dozvoljeno je zastupati igrača ili klub samo na način da zaključi odgovarajući pisani ugovor o zastupanju s tim igračem ili klubom, a prema st.4. istog članka tim ugovorom izričito se utvrđuje tko je odgovoran za plaćanje posrednika za igrače i na koji način, te da plaćanje isključivo obavlja klijent posrednika za igrače izravno posredniku za igrače, s time da igrač može dati pisanu suglasnost klubu za plaćanje posrednika za igrače u njegovo ime.

20.Tužitelj tvrdi kako se potraživanje od 5.000,00 eura prema tuženima dijelom odnosi na njegov angažman u klubovima u kojima je LE igrao prije transfera u NK Hrvatski Dragovoljac, kako ne bi došlo do plaćanja naknade za treniranje igrača, koje pravo klubovi temelje na Odluci HNS-a od 10.12.2018. i 28.6.2021., a koja se temelji na odredbama Pravilnika o statusu i transferima igrača FIFA-e te Pravilnika o statusu igrača i registracijama HNS-a. Prema toj Odluci naknada za treniranje plaća se za treniranje koje je obavio klub od početka kalendarske godine u kojoj je igrač napunio dvanaest godina života do kraja kalendarske godine u kojoj je igrač napunio dvadeset jednu godinu života, a pod uvjetom da je igrač zaključio ugovor s klubom najkasnije u kalendarskoj godini u kojoj je napunio dvadeset tri godine života. Istom Odlukom (čl.4.) propisano je na koji način se izračunava naknada za treniranje, a u svrhu izračunavanja tih troškova, HNS dijeli svoje klubove u tri kategorije, tako da prva iznosi 5.000,00 eura naknade, druga 2.000,00 eura, a treća 1.000,00 eura. Prema točci 6. Odluke, isplata naknade obavlja se na sljedeći način: a) kada se zaključi stipendijski ugovor do kraja kalendarske godine u kojoj igrač navršava dvadeset jednu godinu života, klubu koji ima pravo na naknadu novi klub će isplatiti 25% iznosa iz prethodne točke, b) kada igrač zaključi profesionalni ugovor ili stipendijski ugovor nakon proteka kalendarske godine u kojoj je igrač navršio dvadeset jednu godinu života klubu koji ima pravo na naknadu novi klub će isplatiti 100% iznosa utvrđenog u prethodnoj točci.

21.Novelirani ZPP napušta inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza te ih zamjenjuje pravilom da se dokazi izvode isključivo inicijativom stranaka. Ne postoji niti obveza suda na upozorenje stranaka na dužnost iznošenja činjenica i dokaza na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika (Rev-x-148/10-02), a nepredlaganje dokaza za utvrđivanje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev razlog je za odbijanje istog (VSRH Gž- 2035/78).

22.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja nije utemeljen. Naime, iz rezultata raspravljanja proizlazi sljedeće:

- kao se tužitelj legitimirao tuženima kao nogometni menadžer, iako nema licencu posrednika za igrače propisanu Pravilnikom o posrednicima za igrače niti je glede tog posredovanja zaključio pisani ugovor, niti je lobist u smislu odredaba Zakona o lobiranju,

- kako je sin tuženika rođen 2000. te je u vrijeme transfera imao 21 godinu i osobno nije angažirao tužitelja niti drugog posrednika prilikom transfera iz NK Junak u NK Hrvatski Dragovoljac u veljači 2022., niti je razvidno da bi za posredničke poslove oko tog transfera angažirao roditelje,

- kako je tuženik ad.1. izvodio radove na nekretnini tužitelja čiju cijenu procjenjuje u iznos od 2.000,00 eura, no tužitelju nije izdan račun, o izvršenim radovima ne postoji specifikacija niti koji pisani trag, niti je tuženik ad.1. tražio od tužitelja da mu isplati cijenu za izvršene radove,

- kako tužitelj u svom iskazu navodi da su ga tuženici angažirali kao posrednika radi transfera sina iz nižerangiranog u višerangirani nogometni klub i obećali mu za taj posao isplatit iznos od 5.000,00 eura,

- kako tužitelj tvrdi da se cijena posredničke uloge od 5.000,00 eura odnosi na ulaganje financijskih sredstava koja se odnose na sprječavanje financijskog potraživanja prema LE od strane bivših klubova, koji posao je obavio ugovarajući sastanke putem svojih kontakata. Nadalje, taj iznos da se odnosi na večere, ručkove i avionske karte osoba koje su odlazile i gledale utakmice na kojima je sin tuženika igrao,

- kako tužitelj nije priložio niti predložio bilo kakvi relevantni dokaz na okolnost stvarnih troškova koje je imao glede transfera LE,

- kako su tuženici isplatili tužitelju iznos od 3.000,00 eura, dok mu nisu isplatili preostale 2.000,00 eura iz razloga što im nije dostavio dokaze o troškovima, prvenstveno onima koji se odnose na iznos naknade za treniranje igrača koje je navodno LE trebao platiti bivšim klubovima prilikom transfera, a koje je tužitelj putem svojih "veza" spriječio,

- kako stranke glede ugovaranja i isplata nemaju nikakvih pisanih dokaza.

23.Sud je odustao od izvođenja dokaza traženjem podataka o registracijama igrača LE u razdoblju prije transfera u NK Hrvatski Dragovoljac od strane HNS-a, jer iz iskaza stranaka nije sporno gdje je sve igrao prije navedenog transfera. Dakle, sami podaci o povijesti registracije igrača sudu nisu bitni, iz razloga što među stranka nisu niti sporni. Nadalje, sud nije zatražio očitovanje Porezne uprave o postojanju računa koji bi potvrdio dugovanje tuženika spram tužitelja, budući među strankama nije sporno da nikakvi pisani dokaz o postojanju i sadržaju ugovornog odnosa stanaka ne postoji, pa tako ne postoji niti račun, a nije u nadležnosti Porezne uprave skupljanje računa gađana. Konačno, sud nije zatražio niti dokumentaciju od NK Hrvatski Dragovoljac u odnosu na ulazni i izlazi transfer LE, kako bi se vidjelo je li ili nije bilo potrebno plaćati naknadu za razvoj. Ovo stoga što tužitelj tvrdi da je spriječio plaćanje te naknade "svojim vezama", a iz Odluke HNS-a od 28.6.2021. proizlazi da tu naknadu ne plaća igrač osobno već da se radi o plaćanju kluba klubu, a iznos naknade propisan je istom Odlukom. Dakle, teret dokaza da je na traženje tuženika obavio posredničke poslove oko transfera LE i da su isti iznosili 5.000,00 eura, bio je na tužitelju, te bi isti trebao imati dokaze kako je došao upravo do toga iznosa. Iz iskaza tuženika proizlazi da su oni doista pristali na isplatu tog iznosa tužitelju i da su mu isplatili 3.000,00 eura, no da su u međuvremenu saznali kako tužitelj nema dokaza o tome da je njihov sin doista trebao platiti naknadu za treniranje, niti ima dokaza o ostalim troškovima koje spominje, pa su stoga odbili daljnju isplatu. Dakle, tuženici tvrde kako ih je tužitelj doveo u zabludu, kako u pogledu legitimacije, jer nema potrebnu licencu za pregovaranje, tako i u pogledu visine potraživanja, jer su naknadno saznali da nema dokaza o tome na što se odnosi iznos od 5.000,00 eura, a tužitelj niti njima, niti sudu nije dostavio niti predložio bilo kakav relevantni dokaz na te okolnosti. Iznos koji se odnosi na naknadu za razvoj plaća klub klubu, a ne nogometaš koji prelazi iz kluba u klub, niti njegovi roditelji. Za ostale troškove tužitelj nije predložio kao dokaz niti saslušanje svog kuma EE, iako je isti bio direktor kluba u kojemu je sin tuženika igrao, nije dostavio avionske karte, predložio saslušanje svjedoka kod kojih je "lobirao" i sl. Iskazima stranaka, s obzirom na njihovu zainteresiranost za uspjeh u sporu sud ne može u cijelosti pokloniti vjeru i oni su u pravilu najmanje vjerodostojno dokazno sredstvo. Sud sudi na temelju zakona, a tužitelj se kreće u sferi koja se ne može podvesti pod zakonito postupanje, te imajući u vidu činjenicu da su tuženici naknadno saznali kako nema dokaza o visini troškova koje je navodno imao glede pregovaranja s NK Hrvatski Dragovoljac, to sud smatra kako tuženici nisu dužni isplatiti tužitelju traženo potraživanje, jer za isto nema realnog uporišta u dokazima izvedenim u postupku. Poruke koju su stranke razmjenjivale nisu od relevantnog značaja za presuđenje u predmetno pravnoj stvari, jer nije sporno da su tuženici doista pristali isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 eura, no okolnosti su se mijenjale zajedno s saznanjima tuženika o tome da tužitelj nema dokaza o visini potraživanja. Iz rezultata raspravljanja proizlazi kako se tužitelj obvezao preko svojih veza, koje ne spominje, omogućiti sinu tuženika transfer u drugi klub bez plaćanja naknada koje on osobno i nije dužan platiti, dakle obvezao se putem svojih veza postupiti nezakonito, te za to dobiti nagradu od tuženika. No sud smatra kako se radi o nemoralnom pravnom poslu, je je suprotno zakonu i pravilima morala obvezati se na poduzimanje radnji kojima bi se izbjeglo nešto što zakon propisuje kao obvezno (plaćanje naknade jednog kluba drugom), kao što je suprotno zakonu i pravilima morala predstavljati se kao licencirani posrednik u nogometu, a da takve licence u naravi nema, te nije jasno zbog čega tužitelj smatra da bi sud kao realne trebao prihvatiti njegove tvrdnje da je nepoznatim čimbenicima nogometnog svijeta osobno plaćao avionske karte, ručkove i dr., u situaciji kada je ta sfera sporta normirana brojnim propisima koje su sudionici istog dužni poštivati, ispostavljati račune za usluge, plaćati porez i sl. Dakle, sud smatra kako se ovdje radilo o nemoralnom i nezakonitom poslu, tj. da se radi o ništetnom ugovoru, radi čega tuženici nisu dužni isplatiti tužitelju utuženo potraživanje.

24.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i 5. ZPP-a a tuženima je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 15.5.2025., za zastupanje na ročištima od 12.9.2024., 22.1.2025., 21.3.2025., 2.6.2025., 10.9.2025., 16.12.2025. i 19.3.2026. po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu od 23.3.2026. 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.900,00 eura uvećano za 475,00 eura PDV-a, tako da trošak tuženika ukupno iznosi 2.375,00 eura.

U Splitu, 23. ožujka 2026.

S U D A C

Vica Roščić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis