Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-267/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u pravnoj stvari tužitelja HUDEK-TRGOTRANS d. o. o. Biljevec, OIB:66718146008, Biljevec 77, Maruševec, zastupanog po punomoćniku Marku Hreljcu, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-105/2024-11 od 10. srpnja 2025., 23. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-105/2024-11 od 10. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tuženi zahtjev tužitelja, a koji glasi:
I. Nalaže se tuženiku ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HUDEK-TRGOTRANS d.o.o. Biljevec, Biljevec 77, 42243 Maruševec, OIB: 66718146008, na ime naknade štete zbog neodrađenog otkaznog roka isplati iznos od 750,00 eur (slovima: sedamsto pedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama po stopu u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena godišnje, tekućom od dana podnošenja tužbe , t. od dana 9.3.2024. godine pa do isplate u roku od 15 dana.
II. Tuženik ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju HUDEK-TRGOTRANS d.o.o. Biljevec, Biljevec 77, 42243 Maruševec, OIB:66718146008 naknaditi parnični trošak u iznosu od 240,58 EUR u roku od 15 dana, kao neosnovan."
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Bitnu povredu iz odredbe članka 354 stavak 1 Zakona o parničnom postupku(("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) nalazi u tome da tuženik u ponovnom postupku, iako mu je tužba dostavljena nije dao odgovor na tužbu u ostavljenom roku, a koji rok je počeo teći od dana dostave drugostupanjskog rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-344/2024 od 4. prosinca 2024, te je mišljenja da je prvostupanjski sud trebao ponovno donijeti presudu zbog ogluhe, a što nije učinio. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje tužitelj nalazi u činjenici da on sa svim svojim zaposlenicima, ima unaprijed ugovoreni iznos naknade štete, za neodrađeni otkazni rok, u iznosu od 750,00 EUR, a sve sukladno članku 108. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine - broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR), za slučaj da radnik nakon danog otkaza ne odradi otkazni rok od 30 dana, a što je bio slučaj sa tuženikom. Navodi da je tuženik dana 3. ožujka 2020. obavijestio da otkazuje predmetni ugovor o radu, te samoinicijativno prestao raditi kod tužitelja, međutim otkazni rok od 30 dana propisan Zakonom o radu te ugovoren člankom 10. ugovora o radu, tuženik nije odradio. S obzirom da tuženik nije osporio činjenicu da nije odradio otkazni rok, smatra da je tužitelju tužan nadoknaditi štetu u iznosu od 750,00 EUR.
4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, potrebno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1 ZPP-a jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR.
8. Prema odredbi članak 467. stavak 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članak 354. stavak 2. i 3. ZPP-a.
9. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku o sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 1 ZPP-a i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio donijeti presudu zbog ogluhe, odnosno da je učinio bitnu povredu iz odredbe članka 354 stavak 1 u vezi člankom 331.b ZPP-a.
11. Međutim, kako je već ranije navedeno presuda u sporu manje vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tako da žalbene navode tužitelja koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud nije mogao razmatrati u žalbenom postupku. Također, kako se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a, to žalbeni navodi tužitelja kojim se ističe da je sud učinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1 .ZPP-a u vezi člankom 331. b ZPP-a nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.
12. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2 točka 2.,4.,8.,9 .,13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenje pobijane presude nije počinjeno ni jedna od tih povreda.
13. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je čitanjem ugovora o radu od 31. prosinca 2013. utvrđeno da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme počevši od 1. siječnja 2014. za obavljanje poslova vozača teretnog vozila, prijevoz robe teretnim vozilom, pri čemu tuženik treba biti prisutan kod utvara i istovara robe te odgovara za preuzete količine robe, sređuje dokumentaciju kod špeditera oko uvoza-izvoza robe, održava kamion: kontrola ulja, vode i drugo, pranje i podmazivanje kamiona, vodi računa o pravovremenom pregledu vozila, periodični i godišnji te je odgovoran ako pregled nije obavljen pravovremeno, kao i druge poslove po nalogu poslodavca koje poslove će tuženik obavljati u Biljevcu 77,
- da je odredbom članka 10.ugovor o radu ugovoreno da ugovor mogu redovito otkazati obje stranke sa otkaznim rokom od 30 dana,
- da je čitanjem obrasca eM-2P(prijava o prestanku osiguranja) od 4. ožujka 2020. utvrđeno da je tužitelj izvršio odjavu tuženika sa mirovinskog osiguranja dana 3. ožujka
- da je tužitelj na pripremnom ročištu održanom 28. veljače 2025. predložio provesti dokaz saslušanjem stranaka, međutim na raspravi održanoj 27. lipnja 2025., tužitelj seodrekao prava na saslušanje zastupnika tužitelja te je predložio zaključiti glavnu raspravu
- na temelju tako utvrđeno činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj osim uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a iz koje ne proizlazi da je ugovoren bilo kakav iznos štete zbog neodrađivanja otkaznog roka, nije predložio nikakve dalje dokaze radi utvrđivanja iznosa štete koja bi mu nastala zbog neodrađivanja otkaznog roka od strane tuženika. Zbog toga u smislu odredba članka 7. i 219. ZPP-a donosi pobijanu presudu.
14. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskom postupku, koji je prethodio žalbi, koja ne mogu biti predmet preispitivanja u žalbenom postupku i to da je tuženik otkazao ugovor o radu dana 3. ožujka 2020. i da je tužitelj odjavio tuženika sa mirovinskog dana 3. ožujka 2020., i prema ocjeni ovog sud pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
15. Naime, odredbom članka 116. stavak 1. ZR poslodavac i radnik imaju pravni razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka(izvanredni otkaz) ako osoba zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a da joj ugovor o radu prestaje dostavom te odluke.
16. Iz citirane odredbe proizlazi da kod izvanrednog otkaza ugovora o radu poslodavac i radnik nemaju obvezu poštivanja propisanog ili ugovoreno otkaznog roka pa je u ovom slučaju sud prvog stupnja pravilno zaključio da tuženik nije u obvezi naplatiti tužitelju štetu u visini od 750,00 EUR iz razloga što nije radio u otkaznom roku koji je utvrđen ugovorom o radu, a nakon što je dao otkaz ugovora o radu, jer je tuženiku prestao radni odnos davanjem otkaza, što potvrđuje činjenica da je tužitelj 4. ožujka 2020. odjavio tuženika sa mirovinskog.
17. Slijedom navedenog proizlazi da je tuženiku prestao radni odnos kod tužitelja 3. ožujka 2020, a tuženik nakon prestanak radnog odnosa kod tužitelja nije bio dužan odraditi otkazni rok, niti proizlazi da su se stranke sporazumjele da bi tužitelj imao odraditi otkazni rok.
18. Stoga u konkretnom slučaju nije odlučno je li dokazan nastanak i visina štete, no ipak valja dodati da je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelj u parničnom postupku radi naknade štete bio obvezan dokazati nastanak štete i njezinu visinu što tužitelj nije učinio.
19. Navodi tužitelja izneseni u žalbi a koji se tiču visine štete, odnosno da isti sa svojim zaposlenicima ima unaprijed ugovoren iznos naknade štete za neodrađeni otkazni rok u iznosu od 750,00 EUR, prije svega predstavlja novu činjenicu koja sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a nije dozvoljeno isticati tek u žalbi , pa ista kao nedopuštenu ovaj sud nije ni razmatrao.
20. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci 23. ožujka 2026.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
