Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj GŽ-923/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov- Kozomara, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćenica Senka Zuber Šanjek, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika CH iz [adresa] (ranije ..., ...), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnika Lidija Hrg, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović u Varaždinu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. broj P-120/2020-48 od 30.siječnja 2023., u sjednici vijeća 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. broj P-120/2020-48 od 30.siječnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključan dana 10.07.2019 između LH kao primateljice uzdržavanja i tuženika CH kao davatelja uzdržavanja, potvrđen (solemiziran) kod Biserke Čmrlec-Kišić, javnog bilježnika iz [adresa] pod brojem OU-107/2019-2 dana 10.07.2019.

Posl. Broj GŽ-923-2024-6

II. Tuženik CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je tužiteljici ĆH iuz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi parnične troškove u iznosu od 12.133,32 eur /91.418,50 kn (dvanaest tisuća sto trideset tri eura i trideset dva centa / devedeset jednu tisuću četiristo osamnaest kuna i pedeset lipa), u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.“

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, a navedeni su nejasni i kontradiktorni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. U nastavku navodi da je potpuno izostala ocjena dokaza te razlozi radi kojih sud poklanja vjeru iskazima svjedokinja AH i ČH čije iskaze povezuje sa iskazom svjedokinje ĆHD, obzirom da ĆHD u [adresa] dolazi 3 puta godišnje jer živi u [adresa], pa nije mogla imati uvid u svakodnevni život pokojne LH i stranaka. Ukazuje na iskaz ČH i AH slijedom čega zaključuje da je nesporno da je živio sa pokojnom LH i stvarno brinuo o njoj i prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju a u bolesti potpuno je ovisila o njemu. Navedeno da potvrđuje iskaz svjedokinje doktorice ĐH koja je kao liječnica opće medicine od 2015. godine odlazila u kućne posjete pokojnoj LH iz kojeg proizlazi da je tuženik uvijek bio prisutan tim posjetama, a u stanu je sve bilo uredno i čisto. Kako je tuženik i prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju brinuo o pokojnoj LH, a u bolesti je potpuno ovisila o njegovoj njezi, navodi da nije bilo uvjeta za utvrđenje citiranog ugovora ništetnim. Navodi da su nejasne tvrdnje suda vezano za omaške u pisanju, budući da su greške u pisanju uvijek moguće, a javni bilježnik čita ugovorne odredbe i možda nije čitao glavu ugovora, a upravo je iz sadržaja predmetnog ugovora vidljivo kako je LH osim što je potpisala ugovor, i sama sudjelovala u ugovaranju sadržaja. Budući da je predmetni ugovor javno bilježnički akt, svakom se takvom pravnom poslu pristupa sa dužnom pažnjom glede utvrđenja da li su stranke sposobne shvatiti značaj takvog akta te ukoliko postoji bilo kakva sumnja u sposobnost, javni bilježnik ne prihvaća sastaviti akt, što u konkretnom slučaju očito nije utvrđeno, jer je pokojna LH imala poslovnu sposobnost za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navodi da nalaz doktorice Štefice Deuš u predmetu R1Ob-643/2019 nije relevantan jer u istom tuženik nije imao uvid. Navodi da je sud zanemario dio iskaza svjedokinje doktorice ĐH, u kojem navodi kako se pokojna LH „sekirala zbog unuke“ u smislu da je ona htjela da se unuka – tužiteljica brine za nju, „a da unuka nije mogla“, što potvrđuje navode tuženika da je pokojna LH željela zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi kod kuće osigurala potrebnu njegu i skrb. Navodi da je pokojna LH sklapanjem javnobilježničkog akta – ugovora o doživotnom uzdržavanju 10. srpnja 2019. sa tuženikom, iskazala svoju volju, da tuženik preuzme brigu o njenim potrebama, a isto je zaista, u punom opsegu, izvršavao odredbe

Posl. Broj GŽ-923-2024-6

predmetnog ugovora, pa nije bilo osnove za utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe kao neosnovane i predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

8. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a jer je utvrđeno činjenično stanje rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe iz članka 354. stavak 2. točke 2.,4 .,8.,9., 13. i 14. ZPP- a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog dana 10. srpnja 2019. između ŠH kao primateljice uzdržavanja i tuženika CH kao davatelja uzdržavanja (solemniziran) kod Biserke Čmrlec-Kišić, javnog bilježnika iz [adresa] pod brojem OU-107/2019-2.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je javni bilježnik Biserka Čmrlec-Kišić u svom uredu 10. srpnja 2019 sastaviila ugovor o doživotnom uzdržavanju u nazočnosti LH kao primateljice uzdržavanja i CH kao davatelja uzdržavanja i MH kao sudionika te da su stranke LH i CH izjavili da žive u izvanbračnoj zajednici od 2014,

- da je javni bilježnik nakon što je utvrdio da su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje tog pravnog posla te im objasnio smisao i posljedice posla uvjerio se u njihov pravu i ozbiljnu volju, te u njihovoj nazočnosti sastavio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je LH raspolagala svojom imovinom za slučaj svoje smrti, tako da je daje CH, s tim da je stjecanje prava vlasništva po tom ugovoru odgođeno do trenutka smrti primateljice uzdržavanja, a davatelj uzdržavanja se obvezao primateljici uzdržavanja u slučaju njezine nemoći osigurati potpuno zbrinjavanje, koje se naročito odnosi na davanje zdrave hrane, pružanje njege, održavanje čistoće, dovođenje liječnika, davanje lijekova, pranje i

Posl. Broj GŽ-923-2024-6

peglanje odjeće, brigu o njezinoj pokretnoj i nepokretnoj imovini pažnjom dobrog gospodara, posjećivanje u bolnici, plaćanje troškova režije, prehrane i drugih troškova domaćinstva, odnositi se prema njoj brižno i s dužnim poštovanjem, te u slučaju smrti pokopati je po mjesnim običajima i snositi troškove pokopa,

- da je očito omaškom na drugoj stranici isprave I. red teksta ispod naslova „ II. IMOVINA UGOVARATELJA“ treća i četvrta riječ pogrešno napisane, odnosno pogrešno je naznačeno ime „ OH“, te ispravno treba glasiti „LH“ te je postupljeno sukladno članku 46. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu, na način da se riječi „OH“ zamjenjuju s riječima „LH“, a ispravak su potpisali CH i ŽH dok je LH stavila otisak desnog kažiprsta pred prisjednicom javnog bilježnika Marijom Peručić Jošić,

- pri pregledu ostavinskog spisa broj O-518/2020 utvrđeno da je rješenjem tog suda pod poslovnim broj O-518/2020-7 od 8.siječnja 2021. ostavinski postupak prekinut te je CH upućen na parnicu protiv nasljednice ĆH radi utvrđenja da je izvanbračni suprug i zakonski nasljednik pokojne LH,

- da je pregledom spisa istog suda poslovni broj R1 Ob-643/2019 utvrđeno da je ĆH ovdje tužiteljica podnijela 31. listopada 2019 prijedlog radi lišenja poslovne sposobnosti LH, da je u tom postupku provedeno vještačenje po doktorci Štefici Deuš, vještaku psihijatrijske struke, a koja je u nalazu i mišljenju od 9. ožujka 2020. u bitnom navela da je izvršila psihijatrijski pregled LH te da je istoj već 2017. dijagnosticiran početni dementni sindrom, cerebrovaskularna bolest mozga i atrofija mozga, da se radi o stanju bez mogućnosti liječenja te da je neophodna zaštita interesa osobe starateljstvom, da slijedom teških psihičkih oštećenja LH je nemoćna i nesposobna da sama brine za sebe, ne uočava rizike i opasnosti, nesposobna je za raspolaganje novcem i imovinom te brinuti se za svoja druga prava, potrebe i interese, a svojim ponašanjem zbog naravi bolesti šteti sebi i svojim pravima i interesima kao pravima i interesa svojih bližnjih, te je predložila donošenje rješenja o lišenju poslovne sposobnosti u djelomičnom opsegu i to za segment brige za zdravljem liječenjem i smještaj, brizi o vlastitoj imovini i novčanim sredstvima, zastupanje u postupcima pred javnopravnim tijelima sklapanje pravnih poslova,

- da je pregledom spisa Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO- 507/19 utvrđeno da je tužiteljica 3. rujan 2019. podnijela kaznenu prijavu protiv tuženika zbog kaznenih dijela iznude iz članka 243. stavak 2. u svezi stavak 1. KZ-a, krivotvorenja isprave iz članak 278. stavak 1. KZ-a i ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz članak 281. stavak 1. KZ, a koja je odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 13. studenog 2019.,

- da je pregledom spisa Županijskog suda u Varaždinu broj KIR-813/19 utvrđeno da temeljem rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KDO-507/19-6 od 13. studenog 2019. tužiteljice kao žrtva, a oštećena UH zastupana po posebnom skrbniku preuzeli su kazneni progon temeljem članka 55. Zakona o kaznenom postupku te su podnijeli prijedlog za dokaznu radnju sukladno članku 235. i 341. stavka 1. ZKP-a te nalogom broj KIR-813/2019-6 od 3. siječnja 2020. Županijski su u [adresa] naložio je primjenom članka 225. stavak 4. Zakona o kaznenom

Posl. Broj GŽ-923-2024-6

postupku ispitivanje tuženika na okolnost kaznenih djela iznude i ovjerovljavanja neistinog sadržaja,

- da je iskaz svjedokinje ĐH, sud prihvatio kao vjerodostojan i nepristran te na temelju istog utvrdio da je pokojnoj LH još 3. siječnja 2017. doktor Ć postavio dijagnozu demencije, te da je pokojna LH **.**.2017. dobila lijek za demenciju Demantil.

-da je slušanjem svjedokinja TH i ČH , a koje nisu zainteresirane za ishod spora, a čije iskaze povezuje sa iskazom svjedokinje CHD te stranaka, utvrđeno da je pokojna LH posljednju godinu dana bila u krevetu odnosno slabo pokretna i da je ista u zimi 2018. na 2019. imala epizodu kada je bosa u spavačici izašla na snijeg i rekla susjedi da ide u školu,

- da je glede iskaza svjedoka JH, BH, NH, GH i PH, sud ocijenio da isti nemaju saznanja o odlučnim činjenicama u ovom sporu pa ih nije posebno ni analizirao

- da iskaze svjedokinje ŽH i tuženika ne prihvaća u dijelu gdje tvrde da pokojna LH nije imala problema sa demencijom,

- da je vještak doktor Nenad Horvat, psihijatar u nalazu i mišljenju naveo da je vjerojatnost da je pokojna LH na dan 10 srpnja 2019. godine – oko 3 godine nakon što je dijagnosticirana demencija i oko 4 godine nakon što je dobila prve simptome demencije imala sačuvanu sposobnost rasuđivanja prilično mala, da je i sama uviđala da ne zna „što je potpisala“, kao ni to zašto je to „potpisala“, pri čemu je ambivalentno imenovala svoju unuku kao nasljednicu, da je malo vjerojatno da je ona u tempore acti mogla barem okvirno shvatiti i posljedice pravne radnje koju poduzima te posljedično tome teško da je mogla suvislo upravljati i raspolagati svojom imovinom čak i prije ako se uzme da su osobe s demencijom vrlo laka meta manipulacije i eksplatacije, budući da im volja nije čvrsta i vrlo je podložna pritiscima izvana,

- da je vještak također naveo da ako i postoje male dvojbe o sposobnosti za rasuđivanje pokojne LH na dan 10.srpnja 2019. onda sasvim sigurno dvojbi nema za dan 13. kolovoza 2019. kada definitivno nije imala moć rasuđivanja i nije mogla raspolagati svojom imovinom što proizlazi iz dostupne medicinske dokumentacije prema kojoj je samo 6 dana ranije bila je u stanju ozbiljne urinarne infekcije s jedne i infekcije sinusa s druge strane, u temperaturi, pod antibioticima, dehidrirana i izmorena somatskom bolešću (bezvoljna“…“posijeda i vertikalzira uz pomoć dvije osobe“) s tim da ne postoji mogućnost da je u samo 6 dana ozdravila i vratila se u svoje standardno stanje te dodaje da starije osobe i osobe s demencijom drastično gube na mentalnoj kondiciji ako ih napada akutna somatska bolest, što potvrđuje činjenica da se spornog dana nije mogla potpisati te je morala dati otisak kažiprsta što ukazuje da su njene sposobnosti za rasuđivanje dana 13. kolovoza 2019 godine nesumnjivo bile ugašene, a sposobnosti upravljanja vlastitom voljom nije postojala,

- da je vještak Nenad Horvat saslušan na ročištu od 20. rujna 2022 u bitnom naveo u koliko se utvrdi da je epizoda kada je pokojna LH do dezorganiziranog

Posl. Broj GŽ-923-2024-6

ponašanja u zimi, bila prije tempore acti, tada bi se i ono malo sumnje u sposobnost rasuđivanja pokojne LH uspjele raspršiti jer ova bizarna epizoda govori o tome da su konstruktivne i organizacijske sposobnosti imenovane osobe bile kritično narušene da je ona gubila i elementarnu mogućnost orijentacije i da je bila izložena konfabulacijama,

- da je vještak pojasnio da ako se utvrdi da epizoda pokojne LH kada je s vrećicom izašla bosa na snijeg bila prije 10. srpnja 2019., tada u vrijeme sklapanja ugovora 10. srpnja 2019. nije bila sposobna za rasuđivanje i raspolaganje sa svojom imovinom.

12. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da pokojna LH u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 10.srpnja 2019. godine obzirom na svoje stanje nije mala poslovnu sposobnost, nije mogla shvatiti pravne posljedice zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Da LH nije bila sposobna za rasuđivanje i zaključenje ugovora utvrđuje na osnovi psihijatrijskog vještačenja te dokumentacije o spisu.

13. Zbog svega navedenog primjenom odredbe članka 322. i 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) donosi pobijanu presudu i prihvaća tužbeni zahtjev.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nalaz i mišljenje vještaka i drugi provedeni dokazi opravdavaju utvrđenje da pokojna LH u vrijeme sastavljanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 10. srpnja 2019 nije bila sposobna za rasuđivanje.

15. Naime, na okolnost je li sada pokojna LH u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila sposobna za rasuđivanje odnosno mogla shvatiti značenje tog ugovora, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku doktoru Nenadu Horvatu, psihijatru, iz čijeg nalaza proizlazi da vrlo vjerojatno u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno nije mogla shvatiti smisao, značaj i pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je analizom cjelokupne dokumentacije u spisu utvrdio da je LH u siječnju 2017. postavljena dijagnoza demencije i potom u srpnju 2017. godine postavljena dijagnoza senilnosti što je ekvivalentno demenciji, a još 2016. obiteljska liječnica je konstatirala „početak demencije“ što upareno s vrlo tipičnim MSCT nalazom mozga i vrlo tipičnim nalazom psihološke obrade ukazuje da je LH još 2016. bolovala od demencije i to vaskularne demencije. Zbog dvije kronične bolesti povišenog arterijskog tlaka i šećerne bolesti, a koje drastično kompromitiraju krvotok u mozgu i povećavaju rizik za razvoj i cervikovaskularne bolesti govori se o vaskularnoj encefalopatiji. Također proizlazi da epizoda kada je pokojna LH bosa i polugola izašla iz stana

Posl. Broj GŽ-923-2024-6

na snijeg i čekala da je odvedu u školu je ponašanje tipično za demenciju i to ne blagu nego već uznapredovalu, budući da je demencija-unatoč uzimanju terapije iz skupine antidementiva-uvijek progresivna bolest koju prati progresivno opadanje bolesnika da pamti i misli. Uz navedeno vještak se osvrnuo na iskaz pokojne LH koji je dala u kaznenom postupku u kojem navodi kako mu je „ nešto potpisala, ne znam ni što ni zašto“, naglašavajući da bi je iza njezine smrti trebala naslijediti unuka.

17. Dakle, medicinskim vještačenjem je utvrđeno da vrlo vjerojatno LH u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. srpnja 2019 nije bila sposobna rasuđivati, a kako je utvrđeno da epizoda pokojne LH kada je s vrećicom izašla bosa na snijeg bila u zimi 2018 na 2019, dakle prije 10. srpnja 2019., onda je pravilnom ocjenom dokaza utvrđeno da sada pokojna LH u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila sposobna za rasuđivanje i upravljanje svojom voljom, odnosno da u vrijeme sastavljanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila sposobna shvatiti smisao i značaj te pravne posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa žalbeni navodi tuženika koji tvrdi suprotno nisu osnovani.

18. Valja reći da je sud prvog stupnja prihvatio iskaz svjedokinja ĐH, AH i ČH, budući da je prva obiteljska liječnica pokojne LH, a druge dvije susjede iz čijih iskaza proizlazi da je posljednjih godinu dana pokojna LH bila u krevetu odnosno slabo pokretna, zbog čega se utvrđuje da se epizoda kada je bosa u spavaćici izašla van na snijeg i rekla da ide u školu dogodila u zimu 2018 na 2019.

19. Žalbeni navodi tuženika u dijelu koji se u bitnom svode na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja suda utemeljenih na ocjeni izvedenih dokaza ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda u dijelu koji se tiče valjanosti spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju dovodili u sumnju.

20. Naime, samo okolnost da pojedini rezultati dokazivanja eventualno mogu govoriti u prilog tuženika, nije dovoljna da bi se ukazalo na nepravilnu i dvojbenu ocjenu dokaza, jer je bit slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju ocjeni i više međusobno proturječnih dokaza, dokaznih sredstava i da im se uvijek ocijeni pripadajuća dokazna snaga. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je na temelju dokaza tako i postupio zbog čega ovaj sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda.

21.Obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje prema kojem sada pok. LH u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 10. srpnja 2019. s tuženikom nije mogla shvatiti sadržaj kao i posljedice sklapanja tog ugovora, činjenica da je javni bilježnik utvrdio da su stranke sposobne za poduzimanje i sklapanje tog pravnog posla, ne ukazuje na suprotno. Ovo tim više što tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao saslušanje javnog bilježnika na navedene okolnosti.

Posl. Broj GŽ-923-2024-6

22. Za ocjenu pravilno da je pobijane presude nisu odlučni žalbeni navodi tuženika da je živio sa pokojnom LH, brinuo se o njoj i prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju u bolesti potpuno ovisila o njegovoj njezi, budući da je utvrđeno da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan iz razloga nesposobnosti LH za rasuđivanje, a ne zbog toga što bi bio protivan moralu.

23. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi kako je odlučeno u izreci ove presude temeljem članka 368. stavak 1 ZPP-a.

24. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka primjenom čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 23. ožujka 2026

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan