Poslovni broj Gž R-58/2025-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Mesić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet iz Zagreba, Heinzelova 55, OIB: 36389528408, zastupan po punomoćniku Marku Skukanu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenim stegovnih odluka i otkaza, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9946/2021 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9946/2021 od 10. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9946/2021 od 10. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I./ izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 19. srpnja 2021. nije dopuštena i da radni odnos između stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 10. svibnja 2005. i dva Aneksa ugovora o radu od 13. listopada 2015. i 16. prosinca 2020. za radno mjesto redoviti profesor u trajnom zvanju u Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju tuženika, nije prestao (stavak prvi), da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na poslove spomenutog radnog mjesta (stavak drugi), da se utvrdi da Odluka tuženika o privremenom udaljenju tužitelja s radnog mjesta do okončanja stegovnog postupka od 25. siječnja 2021. nije dopuštena (stavak treći) te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (stavak četvrti), dok je točkom II./ izreke presude naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eur, u roku od 15 dana.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo utvrđenje nedopuštenim: Odluke tuženika o pokretanju stegovnog postupka protiv tužitelja od 25. siječnja 2021. (stavak prvi), Dopune Odluke o pokretanju stegovnog postupka od 15. veljače 2021. (stavak drugi) te Odluke tuženika od 6. srpnja 2021. (stavak treći).

3. Protiv presude i rješenja žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda i rješenje preinače te tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti a tužitelju priznaju troškovi postupka, podredno da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenim četiri odluke tuženika donesene u provedenom stegovnom postupku protiv tužitelja te utvrđenje nedopuštenim odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa prema članku 116. stavak 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje ZR), kao i posljedični tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na rad.

7. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. svibnja 2005. te dva Aneksa ugovora o radu od 13. listopada 2015. i od 16. prosinca 2020. (dalje Ugovor o radu) na radnom mjestu redoviti profesor u trajnom zvanju u Klinici za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju,

- nakon što su u medijima bili popraćeni istupi o uznemiravanju u raznim ustanovama u RH, na facebook stranici Veterina počele su pristizati poruke studentica o neugodnim situacijama i uznemiravanju od strane neimenovanih djelatnika tuženika,

- da je profesor FĐ na toj stranici ponudio pomoć studentima, te nakon što su dvije studentice prikupile prijave studentica, ovaj je profesor 25. siječnja 2021. predao i urudžbirao nadležnoj službi tuženika dopis uz koji su bile priložene tri potpisane prijave bivših studentica VĐ, EĐ i HĐ te šest anonimnih prijava bivših studentica protiv tužitelja zbog zlostavljanja kao i prikupljene poruke i izjave dva djelatnika tuženika, sa zahtjevom za pokretanje stegovnog postupka protiv tužitelja te za prosljeđivanje nadležnim državnim tijelima kako bi se utvrdilo ima li elemenata za pokretanje kaznenog postupka,

- da se tadašnji dekan tuženika OĐ konzultirao s pravnom regulativom, kontaktirao je Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, te je održan sastanak i predaja potrebne dokumentacije djelatnicima policije koji su već imali saznanja o spornim optužbama,

- da je od strane Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova tuženiku dana preporuka za pokretanjem disciplinskog postupka protiv počinitelja te paralelno i podnošenje kaznene prijave DORH-u,

- da je prije otkazivanja Ugovora o radu tužitelju a nakon dobivanja inicijalnih informacija o mogućem neželjenom ponašanju tužitelja, uslijedilo provođenje opsežnog stegovnog postupka na način:

- da je tuženik odnosno dekan tuženika donio Odluku o pokretanju stegovnog postupka protiv tužitelja od 25. siječnja 2021. zbog teške povrede radne dužnosti predviđene Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti radnika tuženika (dalje Pravilnik o stegovnoj odgovornosti), zatim Odluku o privremenom udaljenju tužitelja s radnog mjesta do okončanja stegovnog postupka od 25. siječnja 2021. te Dopunu Odluke o pokretanju stegovnog postupka od 15. veljače 2021. zbog teške povrede radne dužnosti povodom naknadno zaprimljenih prijava po imenovanim podnositeljima te jedne anonimne prijave,

- da je Povjerenstvo za stegovnu odgovornost tuženog fakulteta koje ima 7 članova, održalo 8 sjednica na kojima je ispitano 11 svjedoka, među ostalima i žrtve VĐ i DĐ, dvije bivše studentice te CĐ, tada u statusu studentice, da je na prvoj sjednici od 29. siječnja 2021., nakon analize pristiglih prijava protiv tužitelja, dogovoreno kako će se dalje postupati, da je radi očitovanja i iznošenja obrane tužitelja, isti pozvan na iduću sjednicu 8. veljače 2021. kojoj se odazvao ali nije htio odgovarati na pitanja vezano za meritum postupka niti na navedene povrede radne dužnosti koje mu se stavljaju na teret, već su dvije punomoćnice - odvjetnice tužitelja dale svoje izjave, u bitnome istaknuvši da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka jer da je nastupila zastara za njegovo pokretanje, da se ne slažu sa procedurom, da se protive snimanju koje je stoga prekinuto, te su ukazale na mogućnost kaznene odgovornosti članova stegovnog povjerenstva, na istoj je sjednici dogovoreno da će se komunikacija s tužiteljem odvijati preko njegove odvjetnice te je donesena odluka da je spis otvoren i da ista u njega može izvršiti uvid uz mogućnost fotokopiranja, da je za svaku sjednicu sastavljan zapisnik u kojem su navedene opsežne izjave svjedoka, koji zapisnici su dostavljani punomoćnici tužitelja putem e-maila kakav način komunikacije je dogovoren, da je u konačnici na posljednjoj sjednici provedeno glasanje po svim točkama, da je odluka donesena natpolovičnom većinom te je odlučeno da su počinjene teške povrede radne obveze i da se tužitelju izrekne otkaz ugovora o radu,

- da je Povjerenstvo za stegovnu odgovornost donijelo Odluku od 13. svibnja 2021. kojom je utvrđeno da je tužitelj počinio teške povrede radne dužnosti i to narušavanje ugleda tuženika, spolne diskriminacije, seksualno uznemiravanje, i nepoštivanje dostojanstva studenata (članak 4. stavak 2. točka 18., 19., 20. i 22. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti), radi čega mu se izriče stegovna mjera - otkaz ugovora o radu, te da nije počinio teške povrede radne dužnosti i to rad u pripitom ili pijanom stanju te svaki oblik mobinga (članak 4. stavak 2. točka 7. i 21. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti), koja Odluka je povodom žalbe tužitelja potvrđena Odlukom dekana tuženika od 6. srpnja 2021., čime je stegovni postupak okončan,

- da je tužitelj protiv navedenih odluka Stegovnog povjerenstva podnio Zahtjeve za zaštitu prava na koje tuženik nije odgovorio, pa je tužitelj ustao predmetnom tužbom,

- da je zatraženo mišljenje Etičkog povjerenstva Veterinarskog fakulteta o moguće počinjenoj povredi Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu, koje je 16. lipnja 2021. dalo mišljenje da navedeno postupanje tužitelja nije u skladu s načelima i pravilima Etičkog kodeksa te da je počinjena povreda iz članka 12. stavak 1. toga kodeksa - postojanje elemenata seksualnog uznemiravanja,

- da je tuženik proveo postupak savjetovanja sa sindikalnom povjerenicom te je ista dopisom od 16. srpnja 2021. dala suglasnost na namjeravani otkaz tužitelju,

- da je tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju 19. srpnja 2021. (dalje Odluka o otkazu) zbog teškog kršenja obveza iz radnog odnosa, bez otkaznog roka, dakle izvanredni otkaz, u obrazloženju koje odluke se navodi kronološki i sadržajni slijed prethodno provedenog stegovnog postupka,

- u obrazloženju Odluke o otkazu se dalje navodi da je utvrđena spolna diskriminacija te razni oblici seksualnog uznemiravanja studentica od strane tužitelja, kao što su isticanje ispred grupe studenata uz seksualne insinuacije, seksistički komentari prilikom kastracija životinja, neprimjereno ulaženje u intimu i neprimjereni fizički dodiri uz neprimjerene komentare, opisani u izjavama bivših i sadašnjih studentica, a potvrđeni svjedočenjima VĐ, dr. med. vet. i DĐ, dr. med. vet., a vrlo detaljno uz SMS korespondenciju i izjavom studentice CĐ, nad kojom su oblici seksualnog uznemiravanja trajali tijekom cijele 2020. godine, dok je pritiske od strane tužitelja trpjela i nakon pokretanja stegovnog postupka, da je iz navedenih iskaza bivših i sadašnjih studentica, ali i iz iskaza izv. prof. dr. sc. KĐ i ŠĐ te ostalih pristiglih izjava utvrđeno postojanje obilježja teške povrede radne obveze u smislu nepoštivanja dostojanstva studenata počinjenih od strane tužitelja u vidu uporabe prostih i pogrdnih riječi, verbalnih prijetnji i fizičkih prijetećih dodira, uz ostala postupanja tužitelja koja su protivna zakonskim aktima i aktima Veterinarskog fakulteta, kao što su neosnovano uskraćivanje potpisa u indeks, neosnovana zabrana volontiranja, utjecaj na prolaznost na ispitima i naručivanje poslova od studenata bez studentskog ugovora i neplaćanje tih poslova, da su navedeni događaji objavljeni u brojnim javnim medijima (internetski portali, dnevne novine, radijske i televizijske emisije) čime je počinjena i teška povreda radne obveze narušavanjem ugleda tuženika protuzakonitim djelovanjem, te se u konačnici Odluke o otkazu navodi da je tužitelj pritom koristio svoj nadređeni položaj u svojstvu nastavnika, pa da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, uvažavajući činjenicu povezanosti nastavnog, stručnog i znanstvenog rada kod tuženika, nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je Odluku o otkazu tužitelj zaprimio 9. kolovoza 2021., da je protiv iste 23. kolovoza 2021. podnio Zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik zaprimio 25. kolovoza 2021., da u narednom roku od 15 dana tuženik na Zahtjev nije odgovorio te da je tužitelj podneskom predanim 22. rujna 2021. zatražio sudsku zaštitu protiv pobijane Odluke o otkazu, proširivši tužbu prethodno podnesenu protiv spomenutih odluka iz stegovnog postupka.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje je Odluka o otkazu donesena u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji sukladno članku 116. stavak 2. ZR-a, odnosno po okončanju stegovnog postupka donošenjem drugostupanjske odluke od 6. srpnja 2021., kada su nedvojbeno utvrđene sve okolnosti na kojima se pobijani otkaz temelji. Nadalje, sud je kao neosnovan otklonio tuženikov prigovor prekluzije u traženju sudske zaštite, utvrđujući da su ispoštovane sve procesne pretpostavke i rokovi iz članka 133. ZR-a za pravovremeno traženje sudske zaštite prava iz radnog odnosa protiv Odluke o otkazu i Odluke o privremenom udaljavanju tužitelja s radnog mjesta, uvažavajući utvrđenja vezano za datume primitaka pobijanih odluka, podnošenja Zahtjeva za zaštitu prava od strane tužitelja na koje tuženik nije odgovorio te datum podnošenja/preinake tužbe. Dalje, utvrđeno je da je tuženik proveo zakonom predviđeni postupak prije otkazivanja odnosno ispoštovao obvezu omogućavanja iznošenja obrane radniku prema članku 119. stavak 2. ZR-a u provedenom stegovnom postupku, te obvezu prema članku 150. stavak 1. i 3. ZR-a odnosno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koji se suglasio sa namjeravanim otkazom Ugovora o radu tužitelju.

9. Vezano za sporno pitanje opravdanosti razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu, u odnosu na koju okolnost sud prvog stupnja cijeni sadržaj članka 116. stavak 1. ZR-a, te analizom i ocjenom provedenih dokaza, prvenstveno sadržaja Odluke o otkazu, posebno imajući u vidu pojedine razloge navedene za otkaz, sadržaja zapisnika i priloženih izjava pojedinih anonimnih i imenovanih žrtava tužiteljeva ponašanja pribavljenih tijekom provedenog stegovnog postupka, odredbi Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i Pravilnika o radu, sadržaja SMS prepiske i medijskih natpisa, koja utvrđenja dovodi u vezu s utvrđenjima koja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka prvenstveno svjedokinja DĐ, RĐ i CĐ, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije poštivao dostojanstvo studentica, da je vršio spolnu diskriminaciju prema ženskim studentima, te ih je seksualno uznemiravao, a što se osobito odnosi na bivše studentice DĐ, GĐ (ranije VĐ) i CĐ, koristeći svoj položaj i moć, da je studenticama upućivao razne seksističke komentare i neprimjerena pitanja, dovodio ih je u neugodne situacije pred drugim studentima ili drugih profesorima, tražio ih da polažu ispit kod njega ili da im bude mentor na diplomskom te im je zamjerao ako to ne učine, bez razloga nije dao potpis u indeks, tražio je razne usluge, te im je nametao da su nešto pogrešno učinile, a sve to je kod studentica, obzirom na njihov podređeni i ovisni položaj, stvaralo osjećaj nelagode, straha, omalovažavanja i neizvjesnosti, odnosno straha od ne polaganja ispita kod tužitelja ili nekih drugih ispita, a sve to je bilo popraćeno i u medijima, čime je narušen i ugled tuženika. Dakle, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj počinio niz osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa kako je to navedeno u pobijanoj Odluci o otkazu zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć te je zaključio da je pobijana Oduka o otkazu Ugovora o radu dopuštena.

10. Vezano za pobijane odluke donesene tijekom stegovnog postupka, za koje je tužitelj tvrdio da imaju procesnih nedostataka jer je stegovni postupak proveden iako je nastupila zastara za radnje koje mu se stavljaju na teret, radi čega da je i Odluka o otkazu nedopuštena, sud prvog stupnja ima u vidu sadržaj članka 133. stavak 1. ZR-a koja predviđa sudsku zaštitu prava radnika koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa. Sud iznosi stajalište da u slučaju aktivnog djelovanja poslodavca, radnik ima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativni učinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada, dakle, da mora biti riječ o odluci poslodavca koja neposredno djeluje na prava radnika iz radnog odnosa. Prvostupanjski sud smatra da se pobijane odluke poslodavca iz stegovnog postupka i to Odluka o pokretanju stegovnog postupka od 25. siječnja 2021., Dopuna Odluke o pokretanju stegovnog postupka od 15. veljače 2021. i Odluka od 6. srpnja 2021. kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena Odluka Povjerenstva za stegovnu odgovornost od 13. svibnja 2021., ne mogu pobijati pred sudom, jer takvo pravo ne pripada tužitelju u smislu članka 133. stavak 1. i 2. ZR-a pa je tužbu u tom dijelu odbacio.

10.1. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da nije bilo procesnih propusta u pokretanju i vođenju stegovnog postupka, pa čak i u slučaju da je tužitelj imao pravo na sudsku zaštitu u odnosu na pobijane odluke iz stegovnog postupka, tada bi zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tih odluka bio neosnovan.

10.2. U pogledu Odluke o privremenom udaljenju tužitelja s radnog mjesta do okončanja stegovnog postupka od 25. siječnja 2021., koja neposredno utječe na radnopravni status tužitelja, sud o istoj meritorno odlučuje te utvrđuje da je donesena sukladno članku 7. i 8. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti, pa budući da je protiv tužitelja bio pokrenut stegovni postupak zbog sumnje u počinjenje teške povrede radne obveze vezane za spolno uznemiravanje studentica i povredu njihovog dostojanstva, tada da je tuženik opravdano i zakonito donio pobijanu odluku.

11. U konačnici, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelja sukladno članku 116. stavak 1. ZR-a, da je proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama ZR-a, da je zakonito donio i Odluku o privremenom udaljenju tužitelja s radnog mjesta, radi čega pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu dok pobijanim rješenjem odbacuje tužbu u dijelu kojim je tužbenim zahtjevom traženo utvrđenje nedopuštenim ostalih pobrojanih odluka iz stegovnog postupka, a o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a.

12. U donošenju pobijanih odluka nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tužitelja s obzirom da pobijana presuda i rješenje nisu nerazumljivi, u istima su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

13. Ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom odlukom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu djelomične nedopuštenosti tužbe odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu.

14. Žalbeni navodi tužitelja mogu se podijeliti na one kojim se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nedopuštenosti sudske zaštite protiv tri odluke iz stegovnog postupka radi čega je tužba u tom dijelu pobijanim rješenjem odbačena te na žalbene razloge kojima se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opravdanog razloga za davanje izvanrednog otkaza Ugovora o radu radi čega je tužbeni zahtjev pobijanom presudom odbijen.

15. Tako tužitelj u žalbi navodi da je sud rješenje o djelomičnom odbačaju tužbe donio tek kod donošenja meritorne odluke iako da je to trebao učiniti odmah po njezinu ispitivanju, da je tužba na odgovor tuženiku poslana protekom 118 dana umjesto u propisanom roku od 60 dana, da je time sud pogodovano tuženiku i dao mu vremena da u međuvremenu donese Odluku o otkazu Ugovora o radu, pa da su time počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člancima 282., 283., 284. i 288. ZPP-a. Osim toga, tvrdi da je tuženik sukladno članku 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i obrazovanju, članku 11. Zakona o ustanovama i odredbama Pravilnika o stegovnoj odgovornosti bio dužan provesti zakoniti stegovni postupak protiv tužitelja kao člana akademske zajednice, prije nego donese odluku o otkazu. Stoga, da je protiv odluka iz stegovnog postupka sud trebao dopustiti tužitelju sudsku zaštitu u smislu članka 133. stavak 1. ZR-a a ne odbaciti tužbu radi nedostatka pravnog interesa. Tužitelj smatra da je istim odlukama povrijeđeno pravo iz radnog odnosa s obzirom da mu je uskraćeno pravo na rad i dobivanje plaće. Žalbom se tvrdi da je u protivnom radniku potpuno onemogućeno sudsko ispitivanje takvih odluka poslodavca, čime da je, između ostalog, tužitelju povrijeđeno pravo na pristup sudu zagarantirano člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i člankom 19. Ustava RH. Dalje se žalbom ponavljaju prigovori vezani za propuste u pozivanju tužitelja, dostavljanju zapisnika i druge dokumentacije sa sjednica Povjerenstva za stegovnu odgovornost te provođenju toga postupka unatoč zastari zbog proteka vremena od ponašanja koja se stavljaju na teret tužitelju.

16. Izneseni žalbeni navodi nisu osnovani. Vezano za ukazivanje na počinjene relativno bitne povrede odredbi parničnog postupka treba reći da propust suda u poštivanju roka za dostavu tužbe na odgovor odnosno u donošenju rješenja o odbačaju tužbe u određenoj fazi postupka, nisu bili od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Donošenjem pobijanog rješenja o djelomičnom odbačaju tužbe, tužitelj je dobio obrazloženu odluku, koju je imao mogućnosti pobijati što je i učinio predmetnom žalbom koja je po ovom sudu ispitana.

16.1. Stoga tužitelju nije povrijeđeno konvencijsko i ustavno pravo na pristup sudu, dok je odluku o stegovnoj odgovornosti mogao te je pobijao žalbom o kojoj je odlučeno obrazloženom odlukom u drugostupanjskoj fazi stegovnog postupka.

17. Nadalje, i prema stajalištu ovoga suda Odluka o pokretanju stegovnog postupka od 25. siječnja 2021., Dopuna Odluke o pokretanju stegovnog postupka od 15. veljače 2021. i Odluka od 6. srpnja 2021. kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena Odluka Povjerenstva o stegovnoj odgovornosti, nisu odluke kojim se mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika niti mu se uskraćuju (odbija zahtjev) pravo koje mu pripada. Navedenim odlukama, suprotno žalbenim navodima, nije onemogućeno tužitelju pravo na rad niti mu je uskraćena plaća. Radi se odlukama donesenim u postupku koje je tuženik bio dužan provesti sukladno u žalbi citiranom odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i obrazovanju, Zakona o ustanovama i Pravilnika o stegovnoj odgovornosti. Treba primijetiti da Odluka Povjerenstva za stegovnu odgovornost od 13. svibnja 2021. kojom je utvrđeno da je tužitelj počinio teške povrede radne dužnosti o radu te mu se izriče stegovna mjera - otkaz ugovora o radu, nije bila predmet tužbenog zahtjeva odnosno nije neposredno traženo da se ova odluka utvrdi nedopuštenom. Osim toga, utvrđeno je da temeljem izrečene stegovne mjere tužitelju nije prestao radni odnos, već je radni odnos prestao tek donošenjem pobijane Odluke o otkazu.

17.1. Stoga je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da citirane tri odluke iz stegovnog postupka ne djeluju neposredno na prava tužitelja iz radnog odnosa, te da se ne radi odlukama za koje je predviđena sudska zaštita u smislu članka 133. stavak 1. i 2. ZR-a (u tom smislu VS RH Rev-989/2019 od 13. srpnja 2022., Rev-1033/2016 od 18. prosinca 2018.)

18. O privremenom udaljenju tužitelja sa radnog mjesta do okončanja stegovnog postupka, odlučeno je Odlukom od 25. siječnja 2021. u stegovnom postupku o čijoj je zakonitosti prvostupanjski sud meritorno odlučio presudom jer je pravilno utvrdio da takva odluka ima negativni neposredni utjecaj na pravo tužitelja na rad. Međutim, u tom pravcu sud je pravilno utvrdio da ova odluka nije nedopuštena nego da je donesena sukladno članku 7. i 8. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti, s obzirom da je protiv tužitelja bio pokrenut stegovni postupak zbog sumnje u počinjenje teške povrede radne obveze vezane za spolno uznemiravanje studentica i povredu njihovog dostojanstva, radi čega ga je bilo opravdano udaljiti sa radnog mjesta gdje je dolazio u doticaj sa studentima.

19. Osim toga, bez uporišta se žalbom tužitelja dovodi u pitanje ispravnost proceduralnog dijela provedenog stegovnog postupka protiv tužitelja, s obzirom na utvrđenje da je taj postupak proveden sukladno članku 11. i 17. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti, da nije bilo procesnih propusta u pokretanju i vođenju , da je tužitelju tijekom stegovnog postupka omogućeno iznositi obranu preko svoje dvije punomoćnice - odvjetnice, da je tužitelju putem punomoćnica omogućeno praćenje stegovnog postupka dostavom zapisnika s mogućnošću uvida u spis, tako da se je tužitelj do kraja stegovnog postupka mogao o svemu očitovati.

20. Radi toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u slučaju da je tužitelj i imao pravo na sudsku zaštitu u odnosu na pobijane tri odluke iz stegovnog postupka, svejedno bi zahtjevi tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tih odluka bili neosnovani, imajući pritom u vidu da je rješenje o odbačaju tužbe s procesnopravnog stajališta svakako povoljnije za tužitelja nego odbijanje tužbenog zahtjeva. Odnosno, sve da je tužitelj i imao pravo na citiranu sudsku zaštitu, to ne bi utjecalo na zakonitost i dopuštenost otkaza jer vođenje stegovnog postupka nije bila nužna pretpostavka za donošenje odluke o otkazu a prvostupanjski je sud utvrdio da je otkaz dopušten i zakonit na temelju svih dokaza izvedenih tijekom sudskog postupka, a ne na temelju činjenice da je u stegovnom postupku utvrđeno da je tužitelj počinio teške povrede. Osim toga, Pravilnikom o stegovnoj dogovornosti nisu ograničene zakonom uređene ovlasti dekana tuženika da donosi odluke o otkazu ugovora o radu, niti zastara provođenja stegovnog postupka ima utjecaj na pravo davanja otkaza, jer odredbe Pravilnika o stegovnoj odgovornosti ne mogu predstavljati konkurenciju odredbama ZR-a.

21. Nadalje, u žalbenom stadiju postupka i dalje je sporna pravilna primjena odredbi ZR-a u odnosu na postojanje opravdanog razloga kao materijalno pravne pretpostavke za izvanredni otkaz ugovara o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa iz članka 116. stavak 1. ZR-a. Prema članku 135. stavak 3. ZR-a, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se zakonom traži postojanje opravdanog razloga, tada poslodavac mora dokazati postojanje opravdanog razloga.

21.1. Kako je riječ o otkazu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, postojanje takve povrede poslodavac mora nedvojbeno dokazati. Ocjena o tome ima li postupanje radnika značenje osobito teške povrede obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja i ne može se uopćiti, dok postupke radnika treba promatrati imajući na umu posljedice postupaka. Pritom postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz mora biti takvo da se od poslodavca ne može zahtijevati da nastavi radni odnos s radnikom ako ta činjenica narušava taj radni odnos.

22. Žalbom tužitelja pokušava se dovesti u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda vezano za utvrđenje postojanja osobito teške povrede iz radnog odnosa kao razloga za izvanredno otkazivanje. Radi se o tvrdnjama koje tužitelj ponavlja u žalbi jer ih je iznosio i tijekom postupka a sud prvog stupnja ih je raspravio i otklonio kao neosnovane sa obrazloženjem koje je u svemu prihvatljivo ovome sudu, sve na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene u smislu članka 8. ZPP-a. Stoga se žalitelj upućuju na opsežno, sveobuhvatno i potpuno obrazloženje pobijane presude.

23. Neosnovano tužitelj u žalbi, prvenstveno kroz vlastitu analizu i ocjenu iskaza pojedinih svjedoka, potpuno relativizira svoje ponašanje okarakterizirano kao teška povreda radne dužnosti. Nasuprot tome, prvostupanjski je sud analizom i ocjenom iskaza svjedoka dovodeći ih u vezu s drugim provedenim dokazima utvrdio stvarnu težinu postupaka koji se tužitelju stavljaju na teret.

24. Treba reći da su tijekom predmetnog sudskog postupka saslušani tužitelj i brojni svjedoci. Prvostupanjski je sud nakon reproduciranja i analize pojedinih iskaza dao njihovu ocjenu i obrazloženje zašto pojedine iskaze prihvaća ili ne. Tako je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka FĐ, OĐ, EĐ, RĐ (prije VĐ), CĐ, SĐ (ranije U), BĐ i UĐD uz obrazloženje da su njihovi iskazi jasni, detaljni, životno logično te da su suglasni sa (opsežnim) materijalnim dokazima u spisu.

25. Iskaz tužitelja sud je u najvećem dijelu otklonio kao nevjerodostojan jer je prihvaćanjem iskaza:

- svjedokinje RĐ (ranije VĐ) utvrđeno da se tužitelj kao profesor neprimjereno ponašao prema istoj prozivanjem studentice po njenom prezimenu uz seksističke insinuacije, traženje da više puta uzastopno i duže vrijeme izvodi vježbu u kojoj zbog položaja dolaze do izražaja njena ženska figura u kojoj joj je neugodno, traženje da mu studentica bez razloga i povoda pošalje razglednicu s puta, da ga časti nakon položenog ispita, postavljanje pitanja nakon položenog ispita: preko čijeg kreveta je to naučila, prigovaranje studentici što je slike guranja autobusa od strane studenata stavila na zatvorenu facebooka grupu, uz primanje za nadlakticu i guranje studentice, uz insinuacije da je nešto strašno napravila zbog čega mu se mora javiti, iako za to nije dao nikakvo obrazloženje, ne davanja potpisa u indeks iako su za to bili ispunjeni uvjeti, bez davanja jasnog obrazloženja iako ga je to studentica više puta tražila te iako je tužitelj znao da joj je to uvjet za upis slijedeće godine studija,

- svjedokinje DĐ utvrđeno da ju je tužitelj na terenskim vježbama tražio da dezinficira područje spolovila konja, uz komentar kako joj to dobro ide i da su njeni dečki sigurno zadovoljni sa njenim postupanjem, što je učinio pred svim studentima, nakon čega je tužitelj tražio svjedokinju DĐ da dođe navući kožicu spolovila, što je ona odbila učiniti zbog ranijih seksističkih komentara tužitelja,

- svjedokinje CĐ, pa iako je tužitelj pokušao odnos sa ovom studenticom prikazati kao ljubavni odnos koji se je događao izvan fakulteta, utvrđeno je da tužitelj bio inicijator odnosa sa ovom studenticom kojoj je dao svoj broj mobitela i tražio da mu se na isti javi radi dogovora za ispit, iako je postojao i drugi službeni način da se dogovori termin ispita a sve to u cilju da na taj način uspostavi poluprivatni odnos sa njom, da je studentica u toj situaciji pristala na tužiteljeve zahtjeve jer se je bojala da neće položiti ispit, te je iz straha i nesigurnosti pristajala na tužiteljeve zahtjeve i želje, pa nakon što je tužitelj sa studenticom uspostavio takav poluprivatni odnos, prema istoj se neprimjereno ponašao na način da joj je na fakultetu dobacivao neprimjerene komentare, na usmenom ispitu kojem su bili nazočni i drugi zaposlenici postavljao samo nestručna pitanja, nudio ju i pozivao na piće, te joj upisao ocjenu 5, zbog čega se je ista loše osjećala jer uopće nije odgovarala na stručna pitanja, da joj je slao poruke kojima ju je pozivao kod sebe i na noćna dežurstva, jer će inače pasti ispit, da dođe bez donjeg rublja, da je nakon nekoliko odbijanja ipak stupila u spolni odnos s tužiteljem, zbog ucjene i straha, da je kod nadležnog profesora tražila da polaže ispit kod tužitelja bojeći se u protivnom tužiteljevih ucjena i prijetnji, da je tužitelj koristio usluge prijevoda ove studentice bez studentskog ugovora i bez plaćanja potpune naknade za pruženu uslugu.

26. Imajući u vidu gornja činjenična utvrđenja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da, iako se od tužitelja kao profesora na fakultetu te osobe sa stručnim znanjem i obrazovanjem, očekivalo da daje i prenosi svoje znanje na studente na predavanjima, na terenskoj nastavi, na ispitima i konzultacijama, da ima korektan i primjeren odnos prema studentima, bez pravljenja razlike između studenata po bilo kojoj osnovi, da studentima bude uzor i moralna vertikala, da studentu kao mladoj osobi daje savjete i upute za lakše studiranje, za motiviranje i poticanje u studiranju, tužitelj je koristeći svoj nadređeni položaj u odnosu na imenovane studentice, opisanim postupanjima prešao granicu primjerenog postupanja i primjerene komunikacije sa studenticama, a što je kod istih nedvojbeno izazvao osjećaj straha, bespomoćnosti, nelagode, ponižavanja i omalovažavanja.

27. Pored gornjih utvrđenja, bez uporišta tužitelj u žalbi ukazuje da sud nije cijenio iskaze svjedoka ŽĐ, MĐ, AĐ i ČĐ, iako se radi o dugogodišnjim radnim kolegama tužitelja koji su objektivno i pozitivno iskazivali o tužitelju. Naime, sud prvog stupnja je imao u vidu iskaze ovih svjedoka, kao i brojne druge, međutim, pravilno ih nije smatrao relevantnim jer su ovi svjedoci svjedočili o kolegijalnoj suradnji s tužiteljem i njegovu ponašanju izvan opisanih događaja koje su spominjale gore imenovane studentice, dakle, nisu imali saznanja o konkretnim ponašanjima tužitelja relevantnim za ovaj postupak.

28. Stoga tužitelj u žalbi bez osnova svojom subjektivnom prosudbom iznosi ocjenu iskaza saslušanih svjedoka, koje je pravo pridržano za sud. Isto tako tužitelj subjektivnom prosudbom neosnovano iznosi zaključak da su svjedokinje - studentice CĐ i RĐ (Bem) dale lažan iskaz, pri čemu selektivno iznosi pojedine navode iz SMS korespondencije sa svjedokinjom CĐ u pokušaju dokazivanja da navedena studentica nije bila žrtva njegovog ponašanja već da je upravo ona svojim seksualno konotiranim SMS porukama poticala i pozivala tužitelja na spolne odnose.

29. Tužitelj gubi iz vida da, pored desetak anonimnih prijava drugih studentica koje su teretile tužitelja na sličan način, tri svjedokinje RĐ (ranije VĐ), DĐ i CĐ, imale su hrabrosti prevladati općepoznati osjećaj srama i neugode u situacijama kada se prijavljuju ovakva neželjena i neprihvatljiva postupanja kojima se vrši seksualno uznemiravanje, te su javno prijavile tužitelja, ostale su dosljedne u svojim izjavama u pismenom obliku, saslušane pred Povjerenstvom za stegovnu odgovornost, neke saslušane pred policijom te konačno saslušane i u predmetnom sudskom postupku.

30. Osim toga, u situaciji kada poslodavac tereti radnika za više povreda tada je za postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu dovoljno da poslodavac dokaže postojanje jedne od više povreda za koje tereti radnika, kao u konkretnom slučaju.

31. Vezano za žalbene navode o tome da je odbačena kaznena prijava protiv tužitelja u odnosu na ponašanje prema studentici CĐ, treba reći da dopuštenost Odluke o otkazu u konkretnom slučaju ne ovisi o eventualnom ishodu kaznenog postupka jer je utvrđeno da razlozi za otkaz imaju sadržajnu osnovu u postupanju tužitelja vezanom za njegov radnopravni status pa za prosudbu o dopuštenosti Odluke o otkazu nije bitno sadrže li povrede radne obveze, koje su razlog otkazivanja Ugovora o radu, ujedno i obilježja kaznenog djela.

32. Radi navedenog pravilno je odlučeno kada je utvrđeno da pobijana Odluka o otkazu i Odluka o privremenom udaljenju tužitelja s radnog mjesta nisu nedopuštene te nastavno tome da nema uvjeta za vraćanje tužitelja na rad u smislu članka 124. stavak 1. ZR-a.

33. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).

34. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a i članak 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 23. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić