Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-199/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Banke Kovanica d.d., Petra Preradovića 29, Varaždin, OIB: 33039197637, kojeg zastupa punomoćnica UGM, zaposlenica ovrhovoditelja, protiv ovršenika UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj Ovr-2039/2022 od 24. siječnja 2025., 23. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvaženjem žalbe ovršenika ukida se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj Ovr-2039/2022 od 24. siječnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbačena je žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2039/2022 od 28. prosinca 2022., podnesena tome sudu 28. ožujka 2023.
1.1. Točkom II. izreke odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, podnesen tome sudu 28. ožujka 2023.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio ovršenik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi sa člankom 21. stavkom 1. („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovršenika je djelomično osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi:
- da je prvostupanjski sud 28. prosinca 2022. na prijedlog ovrhovoditelja donio rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave - zadužnice od 8. prosinca 2020. koja je solemnizirana kod javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita pod brojem OV- 4430/2020, a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 14.803,65 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i radi naplate troškova postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kojim je određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika upisanim kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Križevci, u zk. ul. [broj ZK uloška], i to: k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],
- da su ovrhovoditelj kao davatelj kredita i ovršenik kao korisnik kredita sklopili ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu u kunama broj 5010100073, koji je ovjeren 8. prosinca 2020. kod javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita pod brojem Ov-4428/2020, a da je navedena zadužnica bila sredstvo osiguranja povrata tog kredita,
- da je rješenje o ovrsi od 28. prosinca 2022. postalo pravomoćno 27. siječnja 2023.,
- da je ovršenik podneskom od 28.ožujka 2023. pozivom na odredbe članka 348. do članka 377.a, te članka 378. do članka 381. ZPP-a, kao i na odredbu članka 53. OZ-a, podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi te je predložio odgodu ovrhe.
6. Donoseći pobijano rješenje u točki I. izreke prvostupanjski sud zaključuje da ovršenik u žalbi nije obrazložio koji bi to bili opravdani razlozi za pobijanje rješenja o ovrsi nakon proteka roka u smislu odredbe članka 53. OZ-a, odnosno koje nije mogao istaknuti u propisanom roku za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi, odnosno u roku 8 dana od primitka predmetnog rješenja, a da se razlozi koje ovršenik ističe u žalbi ne mogu podvesti pod činjenice koje su nastupile nakon donošenja predmetnog rješenja o ovrsi. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da nije moguće valjano ocijeniti žalbu ovršenika kao žalbu nakon proteka roka te primjenom odredbe članka 54. stavka 3. OZ-a istu odbacuje.
7. Nadalje, prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 65. OZ-a odbija prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe na njegovim nekretninama budući da nisu bile kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe.
8. Ispitujući pobijano rješenje u točki II. izreke u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, sve u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda prilikom donošenja pobijanog rješenja.
9. Međutim, u konkretnom slučaju ovrha je predložena na temelju zadužnice od 8. prosinca 2020. solemnizirane kod javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita pod brojem OV-4430/2020, izdane kao sredstvo osiguranja u odnosu na ugovor o kreditu ovjeren 8. prosinca 2020. kod javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita pod brojem Ov-4428/2020., dakle na temelju ovršne isprave proizašle iz potrošačkog ugovora koji nije prošao prethodnu sudsku kontrolu.
10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud propustio pravilnom primjenom materijalnog prava utvrditi sadrži li predmetni ugovor o kreditu nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe.
11. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
12. U skladu s navedenim zaključkom, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, imaju ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti paze na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o tome je li takav prigovor bio istaknut.
13. U vezi s tim valja navesti kako je u Obavijesti Europske komisije - Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4. -92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, zauzeto pravno shvaćanje cit.:
„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).
Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 U; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 V Radlingerová).
To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“
14. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud dužan u bilo kojoj fazi ovršnog postupka, u skladu s iznesenim zaključkom i Smjernicama, po službenoj dužnosti ispitati i utvrditi sadrže li predmetne isprave na temelju kojih je doneseno pobijano rješenje o ovrsi nepoštene (ništetne) odredbe.
15. Stoga će prvostupanjski sud u nastavku postupka postupiti sukladno ukazanom, pri čemu se napominje da je u tu svrhu, primjenom odredbe članka 7. stavka 2. OZ-a, ovlašten održati i ročište radi utvrđenja svih relevantnih činjenica.
16. Također, prvostupanjski će sud u nastavku postupka, radi ocjene osnovanosti ovršenikova prigovora prava na dom, sadržajno istaknutog u žalbi, pomoću testa razmjernosti odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Naime, prvostupanjski sud je dužan ispitati predstavlja li nekretnina koja je predmet ovrhe dom ovršenika i predstavlja li provođenje ovrhe na toj nekretnini miješanje u njegovo pravo na dom, te ako to utvrdi provesti test razmjernosti pomoću tri eliminacijska pitanja i to je li miješanje u pravo na dom u skladu sa zakonom, je li to miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu. Negativan odgovor na jedno od eliminacijskih pitanja znači da je riječ o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije.
17. Pri tome je teret dokaza da je riječ o domu ovršenika i da provedbom ovrhe – prodajom nekretnine čija je redovna posljedica iseljenje dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom na ovršeniku, dok je u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na ovrhovoditelju.
18. S obzirom da je ukinuta odluka prvostupanjskog suda o odbacivanju žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi, ukida se i odluka prvostupanjskog suda o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe.
19. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
20. O zahtjevu ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Rijeci 23. ožujka 2026.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
