Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-650/2022-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba OIB: 02958272670, Regionalnog ureda u Splitu, Obala kneza Branimira 14, zastupanog po punomoćnici ODU, dipl. prav. djelatnici tužitelja, protiv tužene OD dr. med., OIB: [osobni identifikacijski broj], Ordinacija opće medicine Drinovci, [adresa]., zastupane po punomoćniku Antunu Marčiću odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P- 2048/2021 od 7. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2048/2021 od 7. veljače 2022. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 144.549,90 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od po 6.570,45 kuna teče za razdoblje kako je to pobliže navedeno u izreci, u roku od 15 dana. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj parnične troškove u iznosu od 19.650 kuna u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa koji je tuženoj isplaćen u okviru cjelokupnog iznosa "hladnog pogona" ordinacije opće medicine u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 23. siječnja 2017., uključujući dio sredstava je bio predviđen za isplatu bruto plaće medicinske sestre/medicinskog tehničara u iznosu od po 6.570,45 kuna bruto mjesečno, na ime stjecanja bez osnova.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske rješenjem klase:

UpI-543-05/01-03/164, ur. broj: 534-07-2-1/1-11-5 od dana 21. veljače 2011. godine odobrio je tuženoj OD dr. med., rad u privatnoj praksi na temelju koncesije u ordinaciji opće medicine, na adresi [adresa]., na rok od deset godina s početkom rada od 01. travnja 2011. godine i uz uvjet prethodno sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje;

-Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i PD dr. med., dana 01. travnja 2011. godine zaključili su (klasa: 500-07/11-01/130, ur. broj: 338-15-13-11-1) Ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (dalje u tekstu: Ugovor) kojim su odredili uređenje međusobnih prava i obveza u svezi provođenja primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za osigurane osobe Zavoda u djelatnosti opće/obiteljske medicine i utvrdili vrstu, opseg, kvalitetu i rokove za ostvarivanje ugovorene zdravstvene zaštite, kao i nadzor nad ostvarivanjem ugovorenih obveza, ugovorne kazne zbog neizvršavanja ugovorenih obveza, uvjete raskida ugovora i druga međusobna prava i obveze, također su utvrdili da utanačenu primarnu zdravstvenu zaštitu tužena provodi u timu s medicinskom sestrom MD;

-člankom 2. Ugovora stranke su ugovorile da će cijenu (novčana sredstva), način obračuna, uvjeti i način plaćanja ugovorene zdravstvene zaštite i druga međusobna prava i obveze koje nisu utvrđene Ugovorom, utvrditi Ugovorom o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja ugovorene zdravstvene zaštite iz obveznog osiguranja koji se sklapa za svaku kalendarsku godinu, dok je člankom 3. Ugovora ugovoreno da su Opći uvjeti sastavni dio Ugovora;

-dana 23. prosinca 2013. godine HZZO i OD dr. med. zaključili su Ugovor o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za 2014. godinu (klase: 500-07/11-01/130, ur. broj: 338-15- 13-14-2), a dana 06. ožujka 2014. godine i Dodatak I istom ugovoru (klase: 50007/11- 01/130, ur. broj: 338-15-13-14-1), a Dodatkom II. promijenile su provođenje ugovornog razdoblja najduže do 31. ožujka 2015. godine;

-Ugovorom o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za razdoblje od 01. travnja 2015. godine do 31. ožujka 2018. godine (klase: 500-07/11-01/130, ur. broj: 338-15-13-15-2 od 20. travnja 2015. godine, dalje: Ugovor o utvrđivanju sredstava), HZZO i OD dr. med., člankom 2. ugovorile su dvanaest mjesečna novčana sredstva za navedeno razdoblje, između ostalog „redovna sredstva za hladni pogon“ u iznosu od 209.316,00 kuna (mjesečno po 17.443,00 kune) i „dodatna sredstva za hladni pogon“ u iznosu od 41.863,20 kuna (mjesečno 3.488,60 kuna), tj. ukupno mjesečno 20.931,60 kuna;

-Dodatkom I. Ugovoru (klase: 500-07/11-01/130, ur. broj: 338-15-13-15-1 od 20. travnja 2015. godine) promijenjen je članak 2. Ugovora na način da je ugovoreno da se cijena (novčana sredstva), način obračuna, uvjeti i način plaćanja ugovorene zdravstvene zaštite i druga međusobna prava i obveze koje nisu utvrđene Ugovorom, utvrđuju Ugovorom o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja ugovorene zdravstvene zaštite iz obveznog osiguranja koji čini sastavni dio Ugovora;

-prema izračunu plaće za medicinsku sestru/medicinskog tehničara sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama (Nar. nov. broj: 27/01 i 39/09), Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijenta složenosti poslova u javnim službama (Nar. nov. broj: 25/13, 72/13, 151/13, 9/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 50/15, 83/15, 112/15 i 122/15) te odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Nar. nov. broj: 143/13 i 96/15) kao i Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Nar. nov. broj: 40/09), u utuženom razdoblju bruto plaća medicinske sestre u mjesečnom iznosu „hladnog pogona“ za ordinaciju tužene od 17.433,00 kune iznosi 6.570,45 kuna;

-prema objavama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tužena je u relevantnom razdoblju u pet navrata oglašavala slobodno radno mjesto medicinske sestre, dana 19. lipnja i 14. rujna 2015. godine, 02. ožujka i 02. kolovoza 2016. godine te 18. siječnja 2017. godine, uvijek bez odaziva traženog radnika kako to proizlazi iz Izvješća o provedenoj kontroli u ordinaciji opće medicine OD dr. med. klase 042- 01/17-01/04, ur. broj 338-17-31-17-4 od dana 06. veljače 2017. godine;

- medicinska sestra MD koja je bila u timu sa tuženom od 1. travnja 2011. je zbog odlaska u inozemstvo prekinula radni odnos tako da je u utuženom razdoblju tužena pružala zdravstvenu zaštitu osiguranim osobama bez drugog člana tima, izvijestila je ravnatelja Doma zdravlja u Drnišu o takvoj situaciji ali se nije uspjelo osigurati medicinsku sestru kao drugog člana tima;

-tužena se radi popunjavanja tima interesirala u Srednjoj medicinskoj školi oko zasnivanja radnog odnosa sa medicinskom sestrom odnosno tehničarem, tako da je u siječnju 2017. kao drugog člana tima primila u radni odnos medicinskog tehničara ČD, ali je isti prekinuo radni odnos u lipnju 2017. i otišao raditi u Opću bolnicu Šibenik kada je ponovo radila bez medicinskog tehničara a tužitelj je za to razdoblje iako je bio sa navedenim upoznat, isplaćivao puni iznos za "hladni pogon" što uključuje i plaću medicinske sestre/tehničara s time da se tužena obratila ravnateljima više domova zdravlja na tom području ali nitko nije imao mogućnosti ustupiti joj medicinsku sestru za rad, dok je od strane tužitelja dana obavijest da nastavi rad i da ne može prestati pružati zdravstvene usluge;

-inače pružanje zdravstvene usluge u okviru ordinacije tužene odvija se u mjestu [adresa] i naseljima koja istom pripada sa oko 600 pacijenata, koje s obzirom na radno vrijeme nije adekvatno povezano sredstvima javnog prijevoza radi mogućnosti dolaska medicinskom osoblju na radno mjesto.

7. Sud prvog stupnja iz opisanih utvrđenja zaključuje kako naknada koja je predviđena za bruto plaću medicinske sestre/tehničara je dijelom predviđena i za plaću doktora medicine/specijaliste (minimalna plaća uvećana za doprinose, dio plaće doktora predviđena i za isplatu "dežurstva") ali i za ostale troškove.

8. Nadalje zaključuje da je navedena naknada predviđena dijelom za bruto plaću medicinske sestre/medicinskog tehničara (prema Kolektivnom ugovoru uvećanu za doprinose), dijelom i za plaću doktora medicine/specijaliste (minimalna plaća uvećana za doprinose, dio plaće doktora predviđen je i kroz isplatu „glavarine“), ali i za ostale troškove: energije i komunalne usluge, (struja, voda grijanje, komunalna i vodna naknada), zbrinjavanje komunalnog i medicinskog otpada, tekuće održavanje i održavanje informatičkog sustava, trošak telefona i Interneta, troškove čišćenja (ordinacije i zajedničkog prostora), troškove knjigovodstva, zajedničke troškove administrativnog i tehničkog osoblja, ostale troškove (osiguranje od odgovornosti, troškovi pošte, uredskog materijala, dezinfekcije, deratizacije i dezinsekcije, održavanja protupožarnih uređaja), troškove naknade za koncesiju, sve u fiksnom mjesečnom iznosu (za sve ordinacije obiteljske medicine u RH u visini od 17.443,00 kune, tj. godišnja vrijednost standardnog tima po članku 60. Općih uvjeta u visini od 209.316,00 kuna.

9. Zaključuje kako zakonskim propisima i podzakonskim aktima nije normirano da bi tužitelj bio ovlašten zbog bilo koje osnove umanjiti mjesečnu, odnosno godišnju naknadu "hladnog pogona" u ordinaciji obiteljske medicine iz razloga što je tužitelj ugovorio plaćanje pruženih usluga mjesečne naknade ("hladnog pogona"), pa i u situaciji kada u radu ne sudjeluje drugi član tima, a u okviru ordinacije se pružaju ugovorene usluge, tako da ne prihvaća osnovanim tvrdnje tužitelja da bi isplatu tog iznosa tužena stekla bez osnove jer je tužitelj taj iznos istoj isplatio u ispunjenju svoje ugovorne obveze.

10. Prihvaća tvrdnje tužene iz njena iskaza da se usmeno obraćala djelatnicima tužitelja s obzirom na utvrđenja da je pokušavala pronaći drugog člana tima na način da je u pet navrata tražila raspisivanje natječaja ali se na isti nitko nije javio niti je to učinio nadležni Dom zdravlja. Stoga da bi u takvoj primarno radnoj situaciji jedini "izlaz" za tuženu bio raskid ugovora o koncesiji, ali da bi to bilo nelogično i neživotno s obzirom na prava osiguranih osoba, odnosno da tužitelj pokrene postupak raskida ugovora što nije učinio, što upućuje na zaključak da je znao za problematiku rada u ordinaciji tužene ali je "dopustio" da se rad odvija na takav način kako bi "pokrio" svoju obvezu da osiguranim osobama na području rada tužene (u [adresa]) omogući ostvarivanje zakonom propisane zdravstvene zaštite.

11. Nadalje utvrđuje da je odredbom stavka 3. članka 12. Općih uvjeta Ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 160/13 i 17/15 – dalje Opći uvjeti) propisano da će ugovorni privatni zdravstveni radnik u slučaju spriječenosti zdravstvenog radnika s kojim u timskom radu obavlja ugovornu zdravstvenu djelatnost, osigurati zamjenu za istog, pa je logično da je to obveza doktora jer nije zamisliva situacija da bi medicinska sestra/medicinski tehničar osiguravali zamjenu za doktora, što u svom iskazu potvrđuje i odgovorna osoba tužitelja CD (list 50 spisa) i o tome izvijestiti Zavod (HZZO) putem obrasca s nazivom "Obavijest o zamjeni". Međutim, da taj obrazac ne predviđa davanje obavijesti kakvu je tužena trebala dati u konkretnom slučaju, dakle, informaciju o nemogućnosti pronalaska drugog člana tima, tj. obavijestiti o situaciji da kao doktor ne može osigurati rad drugog člana u svom timu. Takva situacija da je pravno nedorečena, pa ne prihvaća tvrdnje tužitelja da je tužena u takvoj radnoj situaciji morala poštivati „nepostojeću formu pisanog obavještavanja“.

12. Pored svih ovih činjenica utvrđuje i da je u razdoblju od lipnja do kolovoza 2017. tužena nesporno radila kao jedina u timu i osiguranicima pružala ugovorene zdravstvene usluge, a tužitelj joj na ime "hladnog pogona" isplaćivao puni iznos što potvrđuje neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Konačno, pored svih navedenih utvrđenja zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za nastanak odnosa stjecanja bez osnove, odnosno da bi došlo do povećanja imovine na jednoj strani, smanjenja imovine na drugoj strani, postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine, nepostojanja pravne osnove - bilo da ona uopće ne postoji, bilo da se nije ostvarila ili je naknadno otpala, da se ne radi o štetnoj radnji jer bi se u tom slučaju radilo o odgovornosti za štetu, pa da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO). Nadalje zaključuje da između stranaka nije nastao izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove jer je tužena u utuženom razdoblju u ispunjenju ugovora kojeg je sklopila sa tužiteljem obavila i one poslove koje je trebao obaviti drugi član njezinog tima, a tužitelj je znao ili mu nije moglo ostati nepoznato da tužena niti nakon pet javnih poziva putem Zavoda za zapošljavanje nije uspjela pronaći drugog člana tima, niti ga joj je osigurao ravnatelj nadležnog doma zdravlja te da je u svom interesu, pružanja zdravstvene usluge svojim osiguranicima na području rada tužene, prešutno pristao da tužena pruža primarnu zdravstvenu zaštitu osiguranicima i vršio isplatu cjelokupnog iznosa naknade uključujući i utuženi iznos, znajući da nije dužan platiti, pa da i iz tog razloga nije zadržao pravo za povrat utuženog iznosa (članak 1112. ZOO-a), te odbija tužbeni zahtjev.

14. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe članka 154. stavak 1., čl. 155. i 164. ZPP-a uz odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje Tarifa).

15. Tužitelj u žalbi ne konkretizira počinjenje apsolutno bitne procesne povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, a ovaj sud ispitujući povodom žalbe pobijanu presudu nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz citirane zakonske odredbe, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

16. S obzirom na naprijed opisana utvrđenja koja tužitelj žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo utvrđujući zahtjev tužitelja neosnovanim.

17. Naime, tuženoj je rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske od 23. veljače 2011. odobren rad u privatnoj praksi na temelju koncesije u ordinaciji opće medicine u [adresa] na rok od 10 godina počev od 1. travnja 2011., s time da je tužena sa tužiteljem sklopila Ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja kojim su utvrđena međusobna prava i obveze, vrsta, opseg kvaliteta i rokovi pružanja zdravstvene zaštite, nadzor, kazne za slučaj ugovornih obveza, raskid ugovora, uglavnom sva međusobna prava i obveze s time da tu zaštitu tužena provodi u timu s medicinskom sestrom MD. Za razdoblje od 1. travnja 2015. do 31. ožujka 2018. Ugovorom o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ugovorena su novčana sredstva za to razdoblje i redovna sredstva za "hladni pogon" u iznosu od 209.316,00 kuna (mjesečno po 17.443,00 kune) i dodatna sredstva za "hladni pogon" u iznosu od 41.863,20 kuna (mjesečno 3.488,60 kuna), odnosno ukupno mjesečno 20.931,60 kuna, s time da od mjesečnog iznosa "hladnog pogona" za ordinaciju tužene se iznos od 6.570,45 kuna odnosi na plaću za medicinsku sestru.

18. Nije sporno da je tužena zdravstvene usluge osiguranicima na području Drinovaca u utuženom razdoblju izvršavala iako nije radila i medicinska sestra.

19. Iz navedenog proizlazi da je ordinacija tužene funkcionirala u smislu pružanja zdravstvenih usluga za što je neminovno, kao što tužena tvrdi vođenje administrativnih poslova, previjanje, obilazak pacijenata na terenu i dr. što uključuje i poslove koje obavlja medicinska sestra. Stoga je logična i ovom sudu prihvatljiva tvrdnja tužene da je zasigurno trebao njezin dodatni angažman s time da ne proizlazi da bi pacijenti niti tužitelj imali primjedbe na izvršavanje ugovornih obveza od strane tužene u odnosu na obim i kvalitetu pruženih zdravstvenih usluga. Stoga je logično da je tužitelj u izvršavanju svoje ugovorne obveze tuženoj uz trošak plaće kao i ostalih novčanih sredstava potrebnih za "hladni pogon" isplatio i iznos koji se odnosi na plaću medicinske sestre, odnosno puni iznos koji se temeljem Ugovora obvezao isplatiti jer je tužena svoje ugovorne obveze izvršila, pa taj iznos nije stekla bez osnove.

20. Navedeno iz razloga što je tužitelj preuzeo obvezu temeljem ugovora sklopljenog sa tuženom 1. travnja 2011. na ime ugovorenih zdravstvenih usluga isplatiti iznos utvrđen Ugovorom o utvrđivanju sredstava i načinu provođenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ovo bez obzira što ne proizlazi da bi tužena pismenim putem izvijestila tužitelja ili ravnatelja doma zdravlja o tome da joj je potreban drugi član tima, odnosno medicinska sestra.

21. Pored neprijepornih utvrđenja da se tužena obraćala Zavodu za zapošljavanje radi popunjavanja tima i u pet navrata je objavljivan natječaj za radno mjesto medicinske sestre, ali koje je ostalo bezuspješno i na koje je angažmanom same tužene zaposlen medicinski tehničar u siječnju 2017. (koji je prema dostavljenim podacima radio kraće vrijeme oko šest mjeseci), pa je tužena nakon njegova odlaska ponovo nekoliko mjeseci radila bez medicinske sestre, a tuženik joj nije oduzimao iznos na ime plaće medicinske sestre, već je doznačio puni ugovoreni iznos.

22. Općepoznati problem organizacije rada pružanja zdravstvenih usluga i formiranja timova (liječnika specijalista obiteljske medicine i medicinske sestra) posebno u manjim mjestima kao što je to u konkretnom slučaju Ordinaciji primarne zdravstvene zaštite tužene u [adresa], gdje nema niti organiziranog javnog prijevoza radi dolaska i odlaska sa posla, potvrđuju istinitost i uvjerljivost navoda tužene da je u okviru mogućnosti s obzirom na područje rada ordinacije organizirala posao na način da u potpunosti izvršava preuzetu obvezu pružanja primarne zdravstvene zaštite, uz navode da je nakon završene srednje škole nekoliko godina radila kao medicinska sestra, nakon čega je započela sa pohađanjem fakulteta, pa da je i zdravstvene usluge koje pružaju medicinske sestre prethodno pružala.

23. Da je tužitelj bio upoznat s takvom situacijom potvrđuju i navodi da je za kraće periode (po nekoliko mjeseci) to tolerirano kako bi se pacijentima, odnosno osiguranicima osigurala zdravstvena zaštita. Logično je i da se tužena obraćala sa tim problemom ravnatelju Doma zdravlja pored svih navedenih utvrđenja, pa da je i tužitelj zasigurno o tome imao saznanja te je mogao izabrati obustave isplate naknade koja se odnosila na plaću medicinske sestre ili raskinuti ugovor ukoliko je smatrao da se zdravstvene usluge mogu pružati samo u okviru tima (liječnik specijalista i medicinska sestra) što je u konkretnom slučaju izostalo.Tužitelj je pored takvih saznanja, jer mu navedeno nije moglo ostati nepoznato, tuženoj doznačio cjelokupna ugovorena sredstva, pa se takvom isplatom tuženoj ne radi o stjecanju bez osnove koju bi tužena bila u obvezi vratiti tužitelju. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 1111. ZOO-a, te se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude, koje prihvaća i ovaj sud.

24. Valja istaći da s obzirom na opisana utvrđenja suda prvog stupnja, sve ukoliko bi se i radilo o potraživanju s osnova naknade štete, za to ne bi bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 1045. ZOO-a, pa bi u tom slučaju zahtjev bio neosnovan.

25. S obzirom na ovakav ishod postupka, pravilna je i odluka o troškovima postupka te je tužitelj koji nije uspio u sporu pravilno obvezan naknaditi tuženoj prouzročene parnične troškove.

26. Slijedom iznesenog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 23. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak