Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-1484/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, OIB:22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Krsnik i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Općine Malinska-Dubašnica, OIB:46266484780,iz Malinske, Lina Bolmarčića 22, zastupanog po punomoćnici Maji Maračić odvjetnici iz Krka, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-366/2019-34 od 25. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-366/2019-34 od 25. kolovoza 2025. u točki I. izreke i točki II. Izreke za iznos od 5.843,38 eura(pet tisuća osamstočetrdesettri eura i trideset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-366/2019-34 od 25. kolovoza 2025., u preostalom dijelu točke II. izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 1.187,50 eura(tisuću stoosamdesetsedam eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 21.901,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4. ožujka 2016. do isplate i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 7.030,88 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89 /14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP).

3. U žalbi ponavlja prigovor nenadležnosti suda, uz obrazloženje da se radi o isplati komunalnog doprinosa koji se naplaćuje u skladu s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluke o komunalnom doprinosu Općine Malinska-Dubašnica, uz primjenu Zakona o općem upravnom postupku. Stoga da za provedbu rješenja o komunalnom doprinosu nije nadležan sud jer je riječ o poreznopravnom, a ne o obveznopravnom odnosu pa da se u nazočnom slučaju ne primjenjuju odredbe o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), jer je pravna osnova plaćanja pravomoćno i izvršno rješenje o komunalnom doprinosu koje je još uvijek na snazi. Podredno navodi da je svoju obvezu iz rješenja o komunalnom doprinosu izvršio u cijelosti što da se može utvrditi uvidom u Proračun i realizaciju Proračuna. Navodi da sud nije ovlašten odlučivati protivno važećim općim aktima, a da je Općinsko vijeće tuženika u skladu s Odlukom o komunalnom doprinosu donijelo Odluku o povratu uplaćenog komunalnog doprinosa 12. svibnja 2016. kojom je određeno da će se uplaćeni komunalni doprinos priznati prilikom ishođenja nove građevinske dozvole na navedenoj čestici. O tom pitanju da se izjasnila i sudska praksa Upravnog suda Republike Hrvatske iznoseći stajalište da ne postoji obveza povrata plaćenog komunalnog doprinosa u slučaju odustanka od gradnje ili izmjene akata kojima se odobrava gradnja.

4. Nadalje ukazuje da je sud prvog stupnja propustio utvrditi bitne činjenice koje bi utvrdio uvidom u Plan i realizaciju izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji je sastavni dio Proračuna tuženika te saslušanjem svjedokinje ĐI na okolnosti izvršenja obveze tuženika te svrhe u koju je utrošen komunalni doprinos. Osporava zaključak suda da nikad nije osporio visinu tražbine tužitelja, budući da je osporavao cijeli tužbeni zahtjev pa tako i osnovu i visinu, a da je teret dokaza da je platio utuženi iznos bio na tužitelju. Tuženik osporava i zakonitost odluke o parničnom trošku, navodeći da je priznat trošak za radnju poduzetu 23. siječnja 2016. o kojoj u spisu nema dokaza, potom da je nagrada za zastupanje odvjetnika na ročištu održanom 28. studenog 2024. trebala biti priznata u smanjenom iznosu, a da je podneskom od 9. srpnja 2024. tužitelj samo izvršio konverziju iz kuna u euro prema fiksnom tečaju konverzije. Osim toga da tužitelj nije uspio u cijelosti u parnici, jer da mu nisu priznate zatezne kamate za razdoblje od tri godine.

5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

6. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode te predlaže žalbu odbiti, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

7. Žalba glede odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je djelomično sonovano u odnosu u odluku o parničnom trošku.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer je odlučeno o zahtjevu u sporu koji je u sudskoj nadležnosti (čl. 354. stavak 2. točka 2. ZPP-a).

9. Prema odredbi čl. 16. ZPP-a sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost (st. 1.) pa kada utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego kakvo drugo domaće tijelo, oglasit će se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu (st. 2.).

10. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 21.901,42 eura (tada 165.016,26 kn), uz obrazloženje da je bio vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je rješenjem tuženika od 25. listopada 2013. klasa UP/I-350-06/13-01/19 Ur.broj: 2142/05-04-03/5-13-2 određeno plaćanje komunalnog doprinosa u narečenom iznosu, da je tužitelj tu tražbinu platio, međutim da na predmetnom zemljištu nije započeo s izgradnjom obiteljske kuće u roku određenom rješenjem o uvjetima građenja, odnosno da je odustao od gradnje te je nekretninu otuđio i zatražio povrat uplaćenog iznosa na ime komunalnog doprinosa.

11. Tužitelj, dakle, svoju tražbinu zasniva na tvrdnji da je u trenutku plaćanja komunalnog doprinosa postojala osnova za plaćanje i to rješenje doneseno u upravnom postupku, a koja osnova je otpala, budući da je rješenje o uvjetima građenja koje je bilo osnova za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu, prestalo važiti pa svoj zahtjev temelji na institutu stjecanja bez osnove. Kako se radi o imovinskopravnom zahtjevu za isplatu, o kojemu se odlučuje primjenom mjerodavnih odredbi ZOO-a, postoji sudska nadležnost za odlučivanje o takvom zahtjevu, zbog čega tuženik neosnovano ponavlja prigovor apsolutne nenadležnosti suda za odlučivanje u ovom postupku.

12. Pritom sud prvog stupnja utvrđuje da je međupresudom tog suda poslovni broj P- 2011/2016 od 30. svibnja 2017. utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos koji je bio uplaćen na ime komunalnog doprinosa, koja presuda je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Gž-466/2023 od 5. lipnja 2024. pa je u nastavku postupka utvrđivao samo činjenice glede visine tužbenog zahtjeva. U tom dijelu je sud prvog stupnja odluku zasnovao na sadržaju isprava u spisu o visini komunalnog doprinosa kojeg je tužitelj bio obvezan isplatiti prema Odluci tuženika od 25. listopada 2013. te sadržaju Odluke Općinskog vijeća Općine Malinska-Dubašnica od 12. svibnja 2016. iz koje proizlazi da je komunalni doprinos prema narečenom rješenju uplaćen u cijelosti, pri čemu je odbijen zahtjev tužitelja za povratom uplaćenog iznosa koji je istovjetan iznosu tužbenog zahtjeva.

13. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva je pravomoćno odlučeno, na način da je utvrđeno da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos koji je bio uplaćen na ime komunalnog doprinosa. U presudi ovog suda posl. broj Gž- 466/2023 je izneseno stajalište o neosnovanosti prigovora apsolutne nenadležnosti suda za odlučivanje u ovom postupku, te su izneseni razlozi o pravilnosti stajališta suda prvog stupnja glede povrata uplaćenog komunalnog doprinosa, pri čemu je tuženik u žalbi protiv prvostupanjske međupresude isticao prigovore koje i sada ponavlja žalbi, pozivajući se na odluke Upravnog suda Republike Hrvatske glede povrata komunalnog doprinosa u slučaju odustajanja od gradnje objekta. Žalbeni navodi koji su se odnosili na pobijanje osnove tužbenog zahtjeva su u narečenoj odluci ovog suda ocijenjeni primjenom odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15; dalje ZKG) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke tuženika kojom je naloženo tužitelju plaćanje komunalnog doprinosa, te mjerodavnih odredbi Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine" broj 76/2007 s izmjenama i dopunama), kao i odredbi ZOO-a u primjeni instituta stjecanja bez osnove. S obzirom na donošenje pravomoćne odluke glede osnove tužbenog zahtjeva, pravilno je sud prvog stupnja u nastavku postupka raspravio samo činjenice glede visine tužbenog zahtjeva, dakle, iznosa kojeg je tuženik dužan vratiti tužitelju.

14. Na žalbene navode tuženika, treba odgovoriti da su točni navodi suda prvog stupnja da tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, a da iz priloženih isprava nesumnjivo proizlazi da je tužitelj komunalni doprinos uplatio tuženiku upravo u utuženom iznosu pa tuženik bez ikakve osnove osporava pravilnost takvih utvrđenja suda prvog stupnja te bez osnove tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

15. Osnovano, međutim, tuženik ukazuje da je trošak tužitelju priznat u previsokom iznosu. Glede troška zastupanja odvjetnika, treba reći da tužitelju za sastav podneska od 9. srpnja 2024. pripada pravo na nagradu od 25 bodova ili 50 eura, primjenom Tbr 8. točka 4. Tarife, budući da ulazi u kategoriju „ostalih podnesaka“, zatim za pristup na ročište održano 23. siječnja 2017. na nagradu od 50 bodova ili 100 eura, primjenom Tbr. 9. točka 5. Tarife, jednako kao i za pristup na ročište održano 28 .studenog 2024., budući da su oba ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Kako je sud prvog stupnja za sastav podneska od 9. srpnja 2024. priznao tužitelju nagradu u iznosu od 250 bodova ili 500 eura, za pristup odvjetnika na ročište održano 23. siječnja 2017. u iznosu od 100 bodova ili 200 eura, a za pristup na ročište održano 28 .studenog 2024. 250 bodova ili 500 eura te kada se tim iznosima pridoda iznos poreza na dodanu vrijednost, proizlazi da je tužitelju neosnovano priznat parnični trošak u iznosu od 1.187,50 eura.

16. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda pravog stupnja u točki I. izreke te točki II. izreke za iznos od 5.843,38 eura potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u preostalom dijelu točke II. izreke, za iznos od 1.187.50 eura, presudu preinačiti i u tom dijelu zahtjev odbiti primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

17. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka, budući da protiv odluke o glavnoj stvari nije uspio sa žalbom.

U Rijeci 23. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara