REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-853/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B M D d.o.o. Sesvete (Grad Zagreb), Dobrodolska 13a, OIB 79273112873, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog IM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bekavac - Basić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-978/2024-21 od 17. travnja 2025., 23. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-978/2024-21 od 17. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zinke Batusić-Šlogar iz Sesveta poslovni broj Ovrv-44/21 od 19. ožujka 2021., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 854,13 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na 21 jednaki iznos od po 40,67 eura teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa 16. dana u pripadajućem mjesecu, počevši od 16. veljače 2019. do zaključno 16. listopada 2020., pa sve do isplate (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.338,62 eura (točka II. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome, smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 461.a stavkom 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) jer da je pobijana presuda utemeljena na činjenicama i dokazima koje da je tužitelj zakašnjelo iznio u podnesku od 16. svibnja 2023., pri čemu da je zanemareno i načelo stroge formalnosti ovršnog postupka. Ističe kako prvostupanjski sud nije uopće ocijenio istaknuti prigovor nenadležnosti javnog bilježnika koji je izdao rješenje o ovrsi s platnim nalogom. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a i da je pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je odlučeno o zateznim kamatama, tj. njihovom dospijeću i kamatnoj stopi. Izreka pobijane presude da je proturječna, a u obrazloženju da je pogrešno utvrđeno da bi poslovni prostor tuženika, u naravi atomsko sklonište, pripadao zgradi čiji je tužitelj upravitelj, a upitno je i zbog čega je pričuva obračunata po dvostruko manjoj površini. Osporava i odluku o parničnim troškovima, smatrajući da je tužitelju neosnovano priznat trošak sastava ovršnog prijedloga, kao i da je trošak previsoko dosuđen s obzirom na dosuđenu glavnicu. Žalbeni je prijedlog preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda. Žalitelj potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema članku 359. ZPP-a. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanja tuženika na ime zajedničke pričuve za zgradu u [adresa] na adresi [adresa], u kojoj zgradi se jednim svojim dijelom nalazi posebni dio – poslovni prostor (sklonište) u vlasništvu tuženika.

6. Ranijom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-2398/21-9 od 20. travnja 2023. bio je u cijelosti ukinut predmetni platni nalog, uz odbijanje tužbenog zahtjeva. Navedena presuda je, povodom žalbe tužitelja, ukinuta rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-910/2023-2 od 28. veljače 2024. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u bitnome iz razloga što je prvostupanjski sud, neosnovanim zanemarivanjem materijalnih dokaza čije je izvođenje tužitelj pravovremeno predložio, počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na štetu tužitelja.

7. Nakon ponovno provedenog postupka, prvostupanjski sud je ovdje pobijanom presudom održao u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u bitnome s obrazloženjem da je tužitelj kao upravitelj zgrade aktivno legitimiran za utuženje predmetne tražbine, zatim da je tuženik, kao vlasnik posebnog dijela (skloništa od 163,43 m2) koji se u polovici kvadrature (81,72 m2) nalazi u predmetnoj zgradi, pasivno legitimiran, a da osnova i visina potraživanja na ime zajedničke pričuve proizlaze iz odredaba Međuvlasničkog ugovora od 7. lipnja 2013. i njegovog Aneksa od 27. listopada 2015., koji da su zaključeni natpolovičnom većinom pa kao takvi obvezuju sve suvlasnike uključujući tuženika.

8. U ovom postupku, s obzirom na predmet spora i njegovu vrijednost, primjenjuju se odredbe članaka 445.a - 456. ZPP-a o izdavanju platnog naloga, ali i odredbe članaka 457. - 467.a ZPP-a o postupku u sporovima male vrijednosti.

8.1. Prema odredbi članka 467. stavaka 1. i 2. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupcima u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim one iz točke 3. toga stavka), a povodom žalbe ne primjenjuju se odredbe članka 370. ZPP-a.

9. Ispitavši pobijanu presudu u granicama zakonom dopuštenih žalbenih navoda tuženika, a pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. u vezi s člankom 457. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

10. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je precizna i razumljiva, sastavljena u smislu članka 451. stavka 3. ZPP-a, ne proturječi sama sebi ni razlozima iznesenima u obrazloženju, u okviru kojeg su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, a u pogledu kojih ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih dokaza u spisu. Prvostupanjski sud je valjano i dostatno obrazložio odluku o zateznim kamatama, utvrđujući njihov tijek prema datumima dospijeća navedenima na pripadajućim računima, a njihova visina je pravilno određena, i u izreci specificirana, sve u skladu s mjerodavnim odredbama članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. , 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) pa u tom pogledu nisu osnovani ni žalbeni razlozi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

12. Žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom prigovoru nenadležnosti javnog bilježnika koji je izdao rješenje o ovrsi, neodlučna je za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, budući da je povodom prigovora tuženika isto rješenje stavljeno izvan snage rješenjem od 28. svibnja 2021., a meritornu odluku u parnici je donio stvarno i mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, na području kojega tuženik ima prebivalište. Čak i da je u tijeku postupka postupao nenadležan sud, takva povreda ne bi predstavljala dopušteni žalbeni razlog u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. u vezi s člankom 354. stavkom 2. točkom 3. ZPP-a).

13. Žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na navodnu povredu članka 461.a stavka 6. ZPP-a, predstavljaju žalbeni razlog (relativno) bitne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a koji se ne može isticati u sporu male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP), pri čemu ovaj sud primjećuje da spisu uopće ne prileži tuženiku sporan podnesak tužitelja od 16. svibnja 2023. niti su u prvostupanjskoj presudi izloženi tuženiku sporni dijelovi čiju pravilnost tuženik pobija u odlomku 4. svoje žalbe , a niti je postupak iz kojeg proistječe pobijana presuda vođen prema pravilima i načelima ovršnog, već parničnog postupka.

14. Žalbeni navodi tuženika o položaju i naravi posebnog dijela čiji je vlasnik, kao i o visini pričuve obračunate prema pripadajućoj površini koja se prostire u zgradi pod upravljanjem tužitelja, u svojoj naravi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što također nije dopušteni žalbeni razlog u sporovima male vrijednosti (članak 467. stavak 1. ZPP). Prvostupanjska presuda pritom sadrži valjane i dostatne razloge i o tim činjenicama (točke 15.-17. obrazloženja), koje su utvrđene na temelju valjane ocjene materijalnih i personalnih dokaza (točke 10. i 13. obrazloženja), a tuženik nije ni dokazivao suprotno.

15. Nastavno na izneseno, prvostupanjski sud je u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilnih utvrđenja da je tužitelj upravitelj predmetne zgrade te da je tuženik vlasnik posebnog dijela koji se polovicom površine prostire u toj zgradi, a time i suvlasnik njenih zajedničkih dijelova, pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe članaka 89. i 90. te članaka 375. i 378. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta) kada je održao na snazi platni nalog kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati dugovanja na ime zajedničke pričuve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih iznosa (prema priloženim računima) do isplate. Pritom je, cijeneći pripadajuću površinu (81,72 m2), kao i koeficijent (0,75) i jedinični iznos pričuve (5,00 kn/m2) prema odredbama Međuvlasničkog ugovora i pripadajućeg Aneksa, pravilno utvrđena i visina mjesečne pričuve, a takvim obračunom nije postupljeno na štetu tuženika budući da je primijenjen najniži koeficijent za garažna mjesta (0,75) umjesto koeficijenta za poslovne prostore (1,00), u koju svrhu se, prema izvedenim dokazima, posebni dio tuženika u naravi koristi.

16. Odluka o parničnim troškovima ispitana je u okviru određenih žalbenih navoda tuženika (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Suprotno tim žalbenim navodima, tužitelju je pravilno priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 eura, u skladu s Tbr. 11. toč. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023). Osporavanjem tužbenog zahtjeva tuženik je sam preuzeo rizik snošenja parničnih troškova prema kriteriju uspjeha u sporu, a time i sam doprinio visini parničnih troškova, koji su odmjereni pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

17. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. u vezi s odredbama članka 445.a i članka 457. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

18. Odluka iz točke II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP - a, budući da tuženik sa svojom žalbom nije uspio.

U Puli 23. ožujka 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić