REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-985/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Igor Prvinić, odvjetnik u Starom Gradu, protiv tuženih 1. AL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ČL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. EL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 1.-3. tuženike zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, i 4. BRA-MA kreditna unija u stečaju, Split, Put Firula 53, OIB 96497966580, kojeg zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženih AL, ČL i EL protiv presude Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-5683/2019-43 od 18. travnja 2024., u sjednici održanoj 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženih AL, ČL i EL te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-5683/2019-43 od 18. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženih AL, ČL i EL za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

„I. Dužni su tuženici u roku od 15 (petnaest) dana ukloniti vodovodni (kanalizacijski) cjevovod postavljen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od jugozapadnog kuta č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema jugozapadu do javne ceste označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po pravcu koji se pravocrtno nastavlja na pravac međe između č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve kako je to označeno u stručnom nalazu - vještvu vještaka Petra Vrdoljaka, ing.geod. „U Splitu, prosinac 2011“ i dopuni tog vještva „U Splitu, 26. studenog 2013“, a koje vještvo i dopuna vještva se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude, i taj dio nekretnine označene kao čest.zem.

9/66 k. o. [katastarska općina] vratiti u prvobitno stanje kakvo je bilo prije postavljanja vodovodnog (kanalizacijskog) cjevovoda ili se u protivnom tužitelji pod 1, 2 i 3 ovlašćuju predmetni vodovodni (kanalizacijski) cjevovod ukloniti sami ili putem ovlaštene treće osobe na trošak tuženika i koji su dužni trpjeti isto uklanjanje.

II. Dužni su tuženici u roku od 15 (petnaest dana) slobodan od osoba i stvari vratiti tužiteljima u posjed dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je na dopuni stručnog nalaza - vještva vještaka Petra Vrdoljaka ing.geod. „U Splitu, 26.studenog 2013“ koji se smatra dijelom izreke ove presude, označene linijama koje spajaju oznake M-D-E-I- J-K-L-M pov. 32 m2, na kojem dijelu je izgrađeno betonsko stepenište i postavljen vodovodni (kanalizacijski) cjevovod.

III. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 495,29 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji teku od dana presuđenje pa do isplate, a sve sukladno čl. 29. ZOO-a u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška u iznosu od 442,00 eura.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tuženi AL, ČL i VL zbog bitne povrede postupovnih odredaba, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da postoje odstupanja i proturječnosti između izvedenih dokaza i razloga na koje se sud poziva u obrazloženju odluke, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011.

– pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP). Prigovaraju ocjeni dokaza na kojima se temelji pobijana presuda. Ustraju kod osporavanja pasivne legitimacije tuženih AL i ČL. Ističu da ovi tuženici nisu odgovorni za štetu koju sporni cjevovod navodno uzrokuje u vidu štetnih imisija , jer nemaju nikakvih vlasničkih prava nad k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa nisu ni neposredni uzročnici štete, a niti se od njih kao nevlasnika može tražiti da uklone uzroke koji dovode do spornih imisija. Smatraju da nisu pasivno legitimirani ni za predaju u posjed, jer sporni dio nekretnine nad kojim nemaju vlasničkih prava ne zaposjedaju. Navode da sporna cijev služi potrebama legalnog objekta koji raspolaže s pravomoćnom građevinskom dozvolom. Prigovaraju da se u pravomoćno okončanom postupku poslovni broj P-489/08 zahtijevalo priznanje prava njihove osobne služnosti iz članka 199. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZVDSP), a ne prava stvarne služnosti iz članka 186. tog Zakona koje bi se ticalo svakodobnog vlasnika povlasne nekretnine. Osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja HL s obzirom na tužbenu tvrdnju da je izvršenom diobom utuženi dio čestice pripao u isključivo vlasništvo tužitelja RL i DL, a osporavaju i aktivnu legitimaciju tužitelja RL s obzirom na to da je u obrazloženju presude navedeno kako iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica] u suvlasništvu HL i DL. Smatraju da je tužbeni zahtjev neosnovan i u odnosu na tuženog EL, jer su i tužitelji KL i DL, a i ovaj tuženik prigodom stjecanja nekretnina bili upoznati s postojanjem predmetnog cjevovoda i stepeništa, kao i njihovom namjenom. Ističu da je tuženi VL u dobroj vjeri kupio nekretninu sa svom pripadajućom infrastrukturom te da on bespravno u niti jednom trenutku nije nikoga uznemiravao, pogotovo ne tužitelje u uživanju njihovih prava na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je naslijedio stanje na terenu koje egzistira već četiri desetljeća i koje se po nadležnim službama smatra legaln im. Navedeno da osobito dolazi do izražaja kraj činjenice da tužitelji nisu dokazali da se za potrebe zgrade tuženih i njene funkcionalnosti cjevovod može postaviti na neko drugo mjesto . Kako se u građevinskom smislu objekt u vlasništvu tuženih EL i BRA-MA kreditne unije u stečaju zajedno s kanalizacijsko-odvodnim cijevima na koje je spojen smatra zakonitim, smatraju da su u smislu članka 110. stavka 3. ZVDSP-a dokazali da raspolažu dopuštenjem mjerodavnih vlasti, zbog čega tužitelji ne mogu zahtijevati od njih da ubuduće ne koriste te cijevi radi navodnih štetnih imisija odnosno da su time tuženi VL i BRA-MA kreditna unija u stečaju dokazali da sukladno članku 163. stavku 1. i članku 167. ZVDSP-a imaju „jači“ pravni temelj za posjedovanje utuženih dijelova predmetne nekretnine i da mogu ograničavati tužitelje u vršenju vlasničkih prava pa se u tom pogledu tužiteljima ne može pružiti zaštita prema odredbama članka 162. i 164. ZVDSP-a. Na to da upućuje i činjenica da predmetne stepenice predstavljaju jedinu pravnu komunikaciju s objektom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da u ovom trenutku nema njegovog drugog kanalizacijsko-vodnog spoja s javnom mrežom. Ističu da tužitelji ne bi na sporne cijevi spajali svoje objekte da se radi o cijevima koje im stvarno nanose štetu. Uslijed osporavanja odluke o glavnoj stvari, osporavaju i odluku o troškovima postupka, a posebice osporavaju što je tužiteljima priznat trošak pristupa na raspravu od 28. ožujka 2024., jer smatraju da se radi o nepotrebnoj parničnoj radnji. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupanja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za uklanjanje vodovodnog (kanalizacijskog) cjevovoda s dijela k.č.br.

9/66 k. o. [katastarska općina], koji služi potrebama objekta izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te za vraćanje u posjed dijela te nekretnine na kome se uz cjevovod nalazi i stepenište, a koje također služi potrebama objekta izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tuženih EL (vlasnika 1.-6. etaže) i BRA-MA kreditne unije u stečaju (vlasnika 7. etaže), na kome su tuženi AL i ČL kao nekadašnji suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dali izgraditi sporni vodovodni (kanalizacijski) cjevovod.

7. Sud prvog stupnja je odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva utemeljio na utvrđenjima i pravnim shvaćanjima:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-489/08 od 10. travnja 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžst-456/14 od 1. rujna 2016., u postupku po tužbi AL i ČL (ovdje prvo i drugotuženika), protiv HL, RL i DL (ovdje tužitelja) odbijen tužbeni zahtjev kojim su tamo tužitelji zahtijevali da su tamo tuženici dužni trpjeti na dijelu nekretnine označene kao k.č.br.

9/66 k. o. [katastarska općina], koji dio je na dopuni stručnog nalaza i mišljenja vještaka Petra Vrdoljaka od 26. studenoga 2013. označen linijama koje spajaju oznake M-D-E-I-J-K-L-M, površine 32 m2, izgrađeno betonsko stepenište i postavljen vodovodni (kanalizaci jski) cjevovod, od jugozapadnog kuta k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema jugozapadu do javne ceste označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po pravcu koji se pravocrtno nastavlja na pravac međe između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te trpjeti pješački prolaz preko navedenih stepenica i uporabu navedenog cjevovoda u korist nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da tuženici tijekom postupka nisu osporavali da predmetni kanalizacijski cjevovod tužiteljima uzrokuje štetu u vidu izlijevanja fekalija te štetnih imisija;

- da su (i) tuženi AL i ČL pasivno legitimirani u ovom postupku, unatoč činjenici što nisu vlasnici predmetne nekretnine za čiju je korist postavljen sporni cjevovod, jer su oni postavili cjevovod te i dalje na navedenoj adresi imaju prebivalište, a time očito i posjed pa koriste i sporni cjevovod;

- da osnovanost tužbenog zahtjeva za uklanjanje cjevovoda proizlazi iz članka 110. te članka 167. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, jer tuženici nisu dokazali da imaju pravo poduzimati ono što vlasnike uznemirava;

- da osnovanost tužbenog zahtjeva za predaju posjeda proizlazi iz članka 162. i 166. ZVDSP-a budući da su tužitelji dokazali da imaju „jači“ pravni temelj za posjedovanje spornog dijela nekretnine.

8. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučno činjenično stanje te da je donio pravilnu i zakonitu odluku kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, jer presuda sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Činjenicu što sud u dijelu obrazloženja navodi da su kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani DL i ZL, izostavljajući pritom RL, valja pripisati očitoj omašci u p isanju kada iz cijelog sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud prvog stupnja sve tužitelje utvrdio suvlasnicima nekretnine koja je predmet spora i da je upravo ta činjenica bila odlučna za prihvaćanje tužbenog zahtjeva svih tužitelja.

10. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se prigovara počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP -a budući da tuženici ne navode u čemu se sastoji neprimjerena ocjena sadržaja pojedinih isprava.

11. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. S obzirom na nespornu činjenicu da se na spornom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi kanalizacijski cjevovod i stepenište koji služi potrebama nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te na pravomoćno utvrđenje iz parnice poslovni broj P-489/2008 da tužitelji kao vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu dužni trpjeti na dijelu te nekretnine - koji je u dopuni stručnog nalaza i mišljenja vještaka Petra Vrdoljaka od 26. studenoga 2013. označen linijama koje spajaju oznake M-D-E-I-J-K-L-M, površine 32 m2 - izgrađeno betonsko stepenište i postavljen vodovodni (kanalizacijski) cjevovod odnosno pješački prolaz preko stepeništa i uporabu cjevovoda u korist nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je posljedica utvrđenja da uslijed izostanka savjesnosti (poštenja) stjecatelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje navedene stvarne služnosti dosjelošću u korist k. č. br. [katastarska čestica], a na teret k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je prije svega odlučiti primjenom članka 161. stavka 1. ZVDSP-a kojim je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed te stvari. Naime, iz stanja spisa proizlazi da, kada je u pitanju stepenište, tuženici očito taj dio nekretnine drže u posjedu (budući da tu tužbenu tvrdnju nisu osporili) odnosno na tom dijelu nekretnine tužitelja izvršavaju posjed stvari, a ne (samo) posjed prava stvarne služnosti.

12.1. Pritom valja navesti da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je pravomoćnom presudom poslovni broj P-489/08 od 10. travnja 2014. odlučeno o nepostojanju prava osobne služnosti, a ne stvarne služnosti, jer to iz ove odluke ne proizlazi.

13. Činjenica da je tuženi VL tek sljednik tužitelja iz parnice poslovni broj P-489/2008 AL i ČL (ovdje prvo i drugotuženika) nije od utjecaja na ishod ovog postupka, jer su AL i ČL koji su u parnici poslovni broj poslovni broj P-489/2008 utvrđeni nepoštenim posjednicima prava stvarne služnosti izgubili vlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tek 2017. pa njihovi sljednici u međuvremenu, do pokretanja ove parnice, na spornom dijelu zemljišta nisu mogli steći nikakva stvarnopravna ovlaštenja na temelju zakona niti im takva ovlaštenja daje činjenica da je za njihovu nekretninu izdana građevinska dozvola.

14. Tužitelji su dokazali pretpostavke za pružanje pravne zaštite iz članka 162. stavka 1. ZVDSP-a – da je stvar koju zahtijevaju njihovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika.

14.1. Naime, neovisno o činjenici što tužitelji u tužbi iznose tvrdnju o sklopljenom ugovoru o diobi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su svi tužitelji suvlasnici nekretnine što im svima daje i aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.

14.2. Žalitelji žalbom ustraju kod osporavanja pasivne legitimacije tuženih AL i ČL jer da nisu vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, budući da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su oni u posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - potrebama koje služe cjevodov i stepenište na k.č.br.

9/66 k. o. [katastarska općina] - na kojoj imaju prijavljeno prebivalište, to su i oni kao nesamostalni neposredni posjednici pasivno legitimirani za predaju nekretnine u posjed tužiteljima.

15. Tužitelji kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u čiju je nekretninu položen cjevovod koji služi potrebama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da pritom nije utvrđeno da bi postojao pravni temelj koji bi davao vlasnicima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravo imati na nekretnini tužitelja cjevovod koji služi potrebama njihove nekretnine, ovlašteni su zahtijevati uklanjanje cjevovoda, neovisno o tome je li taj cjevovod istovremeno izvorom štetnih imisija.

16. Osnovanost toga zahtjeva (samo) u odnosu na cjevovod (dakle, neovisno o zahtjevu za predaju posjeda nekretnine) proizlazi iz članka 167. ZVDSP-a kojim je, u stavku 1., propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Prema stavku 2., da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1., on mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

16.1. U odnosu na taj su zahtjev pasivno legitimirani i tuženi AL i ČL, koji su cijevi bespravno postavili, kao i preostali žalitelj VL kao suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potrebama koje nekretnine cjevovod služi.

17. U odnosu na odluku o parničnim troškovima neosnovano se žalbom dovodi u pitanje opravdanost troška zastupanja tužitelja na ročištu od 28. ožujka 2024., za koje je punomoćniku tužitelja priznata nagrada u vrijednosti 25% nagrade predviđene Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.), budući da je punomoćnik tužitelja bio pozvan na to ročište te mu je i prisustvovao.

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

19. Tuženici sa žalbom nisu uspjeli pa im ne pripadaju troškovi žalbenog postupka, o čemu je odlučeno na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

U Puli 23. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus