REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1472/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Rukavini, odvjetniku u Samoboru, protiv tuženika GRADA SAMOBORA, Samobor, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 33544271925, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalne službe u Samoboru poslovni broj: Pn-115/2020-72 od 26. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tuženika i žalba umješača na strani tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalne službe u Samoboru poslovni broj: Pn-115/2020-72 od 26. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.433,87 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 7. rujna 2019. do isplate, kao i tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.158,41 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2024. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremene i dopuštene žalbe podnijeli su tuženik i umješač na strani tuženika, oba zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Uz odluku o glavnoj stvari, pobijaju i odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog tuženika i umješača na strani tuženika preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Umješač na strani tuženika pritom potražuje troškove žalbe.

3. S objema žalbama postupljeno je sukladno odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete koja mu je nastala prodorom oborinskih i otpadnih voda koje su se u noći s 31. srpnja na 1. kolovoza 2019., prilikom jačeg nevremena, slijevale s nerazvrstane ceste u njegovu kuću na adresi [adresa].

7. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, u bitnome s obrazloženjem da je tuženik, kao nositelj prava na nerazvrstanim cestama na kojima je dužan provoditi mjere održavanja i zaštite, odgovoran tužitelju za nastalu štetu čija je visina utvrđena još u postupku osiguranja dokaza (poslovni broj: R1-94/2019), cijeneći pritom da je do štete došlo zbog načina odvodnje oborinskih voda, kojeg da je tuženik nakon štetnog događaja poboljšao ugradnjom dviju dodatnih kanalica preko cijele širine kolnika, a nakon čega više nije dolazilo do plavljenja tužiteljeve nekretnine. Pritom prvostupanjski sud ocjenjuje da rubnjaci koje je tužitelj postavljao između svoje nekretnine i ceste nisu doprinijeli nastanku štete.

8. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbama tuženika i umješača na strani tuženika, a pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u odluci o troškovima postupka) te na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača na strani tuženika, prvostupanjska presuda niti u izreci, a niti u obrazloženju, ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), budući da je izreka presude dovoljno jasna, određena i usklađena s obrazloženjem u kojem je prvostupanjski sud naveo valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje je utvrdio na temelju izvedenih dokaza u pogledu kojih ne postoji proturječje između njihovog sadržaja u spisu i onoga što se o njihovom sadržaju navodi u razlozima presude.

10. Prvostupanjski sud nije povrijedio ni procesna pravila o teretu dokazivanja (članak 354. stavak 1. u vezi s člankom 221.a ZPP-a), na što umješač na strani tuženika sadržajno upire u žalbi, s obzirom na to da je tužitelj, i prema ocjeni ovog suda, dokazao pretpostavke za odgovornost tuženika odnosno isplatu dosuđene mu naknade štete, dok upravo tuženik i umješač na strani tuženika, na kojima je bio teret dokaza suprotnog, nisu ničime dokazali da bi predmetna šteta nastala zbog postupanja tužitelja odnosno više sile.

11. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. S obzirom na žalbene navode tuženika i umješača na strani tuženika, u ovoj fazi postupka nisu sporne aktivna ni pasivna legitimacija, kao ni visina štete. Sporno je pitanje jesu li na strani tuženika ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost, kao što je sporno je li tužitelj svojim postupanjem uzrokovao predmetnu štetu, odnosno je li do predmetne štete došlo uslijed djelovanja više sile.

13. U vezi s navedenim, postupajući po predmetnom tužbenom zahtjevu, a nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet bitnih pitanja, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:

- da se na području nerazvrstane ceste, uz kuću tužitelja, nalazi depresija tj. najniža točka gdje se slijevaju padovi sa zapadne, istočne i sjeverne strane ceste;

- da je prije štetnog događaja (nevremena) do kojeg je došlo u noći s 31. srpnja na 1. kolovoza 2019., tuženik u blizini tužiteljeve kuće vršio radnje redovnog održavanja i sanacije ceste s odvodnjom, kada je postavljen i novi asfalt, a nasuprot kuće tužitelja da je bilo postavljeno upojno okno s metalnom kvadratnom rešetkom te betonske kanalice koje vode do tog okna, što nije bilo dovoljno kako bi se zaštitila tužiteljeva nekretnina od velikih oborinskih voda koje su se prilikom štetnog događaja, u neposrednoj blizini, slijevale s tri strane;

- da je nakon štetnog događaja, u razdoblju od kolovoza do rujna 2019., u blizini tužiteljeve kuće došlo do ugradnje dviju uzdužnih kanalica tipa BGU preko cijele širine ulice, koje su znatno veće površine od dotadašnjeg upojnog okna s kvadratnom rešetkom, nakon čega više nije dolazilo do plavljenja tužiteljeve nekretnine;

- da je takvim postupanjem nakon štetnog događaja, tuženik sam potvrdio kako ranija izvedba odvodnje oborinskih voda nije bila odgovarajuća, otklanjajući tako mogućnost nastanka nove štete prilikom većih oborina;

- da tuženik nije ničime dokazao da ne bi bio odgovoran za nastanak štete, kao što nije dokazao doprinos tužitelja nastanku štete uslijed postavljanja nižih rubnjaka na granici svoje nekretnine s nerazvrstanom cestom.

14. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda rezultat su valjane i savjesne ocjene dostupnih i predočenih mu dokaza (članak 8. ZPP-a), ocjene za koju je taj sud dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo i koju kao takvu prihvaća i ovaj sud. To posebice kraj očitovanja vještaka dipl. ing. Mladena Ožića da je do plavljenja tužiteljeve nekretnine došlo upravo uslijed konfiguracije terena te načina odvodnje oborinskih voda, cijeneći da se u toj točki s tri strane sijeku velike slivne površine čiji su padovi puno veći od nagiba ceste, pa ni postavljanje klasičnog rubnjaka između ceste i tužiteljeve nekretnine ne bi mogao zaustaviti takav priljev oborinskih voda.

15. Drugačija ocjena dokaza koju u okviru svojih žalbi zazivaju tuženik i umješač na strani tuženika, a koja se u bitnome svodi na njihovo nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem, ne umanjuje sama po sebi pravilnost i zakonitost pobijane presude.

16. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odgovornost tuženika te tužitelju dosudio naknadu štete upravo u visini koja je utvrđena još u postupku osiguranja dokaza koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovni brojem R1-94/2019, sve pravilnom primjenom materijalnopravnih odredaba članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje: ZOO) kojim je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (stavak 1.), pri čemu se predmnijeva obična nepažnja (stavak 2.).

17. U smislu navedene zakonske odredbe, tuženik odnosno umješač na strani tuženika nisu, cijeneći očitovanja vještaka, dokazali da bi predmetna šteta nastala zbog postavljanja nedovoljno visokih rubnjaka od strane tužitelja, niti su tijekom postupka iznijeli činjenice ili predlagali adekvatne dokaze pomoću kojih bi se moglo utvrditi da bi predmetno nevrijeme predstavljalo toliko neuobičajeni događaj da bi moglo potpasti pod institut više sile. To posebice kraj činjenice da je do plavljenja tužiteljeve nekretnine po prvi put došlo netom nakon izvršenja radova adaptacije obližnjih dijelova ceste i odvodnje po nalogu tuženika, a što je kasnije izbjegnuto postavljanjem dodatnih BGU poprečnih kanalica po cijeloj širini kolnika, iako je i u ljeto 2023., prema iskazu tužitelja, isto područje pogodila velika oluja.

18. S druge strane tuženik, u čiji djelokrug i zakonske obveze spadaju poslovi izgradnje i održavanja komunalne infrastrukture (ceste i odvodnje), je prema ocjeni ovog suda morao postupati s povećanom pažnjom dobrog stručnjaka (članak 10. stavak 2. ZOO- a) te, s obzirom i na nepovoljni položaj kuće tužitelja (na nizinskom spoju tri slijeva ceste) i neadekvatan način odvodnje (prema očitovanju vještaka), osigurati takav način odvodnje koji bi priječio plavljenje tužiteljeve nekretnine i u slučaju jačih oborina, a na koji način je tuženik naknadno i postupio postavljanjem dviju poprečnih BGU kanalica. Isto tako, predmetna šteta, prema ocjeni ovog suda, predstavlja štetu koja prelazi očekivane, uobičajene granice (tzv. prekomjerna šteta) pa bi tužitelju, uz pravo na poduzimanje opravdanih mjera radi sprječavanja daljnje štete koje je tuženik nesporno i poduzeo naknadno (postavljanjem poprečnih BGU kanalica), pripadalo pravo na naknadu štete i bez obzira na formalnu zakonitost općekorisnih radnji koje je tuženik poduzimao prilikom adaptacije ceste i odvodnje, a u smislu odredbi članka 1047. stavak 3. i 4. ZOO-a.

19. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete.

20. S obzirom na pravilnost i zakonitost odluke o glavnoj stvari, osnovano je prvostupanjski sud, primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelju dosudio pripadajući trošak, čiji opravdanost i visinu tuženik te umješač na strani tuženika nisu određeno osporili u svojim žalbama pa ih ovaj sud nije ovlašten ni ispitivati (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

21. Valjalo je stoga, primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

22. Tuženik i umješač na strani tuženika nisu uspjeli sa svojim žalbama pa je o postavljenom zahtjevu umješača za naknadu troškova žalbe valjalo, primjenom članka 166. stavka 1. u vezi s odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 23. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić