Poslovni broj: Us I-1746/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te, zapisničarki Marijani Vidaković, u upravnom sporu tužitelja VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., Vladimira Nazora 19, Dubrovnik, OIB: 00862047577, zastupano po opunomoćeniku Krunoslavu Vukaloviću, odvjetniku iz Varaždina, Vladimira Nazora 14, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22, OIB: 69608914212, zastupano po opunomoćenicama SN i ŽN, po generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda pod poslovnim brojem 39 Su-43/2026, radi prigovora na postupanje, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev, te se poništava točka II. izreke rješenje tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Klasa: UP/I -998- 01/23-02/128, Urbroj: 538-05-3-2-1/718-24-4 od 23. svibnja 2024. i u tom dijelu predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev radi poništenja točke I. izreke rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Klasa: UP/I -998- 01/23-02/128, Urbroj: 538-05-3-2-1/718-24-4 od 23. svibnja 2024. odbija se kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost točke I. i II. izreke rješenja tuženika Klasa: UP/I-998-01/23-02/128, Urbroj: 538-05-3-2-1/718-24-4 od 23. svibnja 2024. (dalje: osporeno rješenje).

2. Točkom I. izreke osporenog rješenja odbijen je prigovor Korisnika, ovdje tužitelja, izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRR09), Klasa: 325-04/19-08/220, Urbroj: 374-1-13-23-145 od 27. rujna 2023. (dalje: Odluka o utvrđenoj nepravilnosti) u dijelu koji se odnosi na točku 1. i 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, dok je točkom II. izreke osporenog rješenja odbačen kao nedopušten prigovor korisnika, ovdje tužitelja, izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti (IRR09), Klasa: 325- 04/19-08/220, Urbroj: 374-1-11-24-165 od 27. veljače 2024. (dalje: Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti).

3. U točki 1. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti utvrđeno je da bi tužitelj u postupku javne nabave „Poboljšanje vodoopskrbnog sustava aglomeracije Dubrovnik - izgradnja crpne stanice s uređajem za pročišćavanje vode za piće i pratećim infrastrukturnim objektima (trafo stanica, vodosprema, objekt za aktivni ugljen, prometnica, objekt za tlačne posude i crpke)“ počinio nepravilnosti br. 7 Neusklađenost s rokovima za zaprimanje ponuda, - s rokovima za zaprimanje zahtjeva za sudjelovanje (termin „rokovi“ se odnosi na otvorene postupke, ograničene postupke i natjecateljske postupke uz pregovore) ili propuštanje produljenja rokova za dostavu ponuda u slučaju značajne dokumentacije o nabavi Pravila o financijskim korekcijama v.7.0 (dalje: Pravila) te je određena financijska korekcija od 5%.

4. U točki 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti je utvrđeno da bi tužitelj u postupku javne nabave „Poboljšanje vodoopskrbnog sustava aglomeracije Dubrovnik - izgradnja crpne stanice s uređajem za pročišćavanje vode za piće i pratećim infrastrukturnim objektima (trafo stanica, vodosprema, objekt za aktivni ugljen, prometnica, objekt za tlačne posude i crpke)“ počinio nepravilnost br.12. „Nedovoljan ili neprecizan opis predmeta nabave“ te je za predmetnu nepravilnost tužitelju određena financijska korekcija (stopa financijskog ispravka) od 10% ugovorenog iznosa .

5. Odluka o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti donesena je nastavno na donošenje Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti broj:

KK.06.4.2.58.0001/IRR01 od 23. veljače 2024., kojom je izmijenjena Odluka o utvrđenoj nepravilnosti u dijelu koji se odnosi na primjenu određene financijske korekcije od 10% svih prihvatljivih troškova, dok svi ostali dijelovi navedene Odluke kojom su utvrđene nepravilnosti i određena ukupna korekcija od 10% ostaju u cijelosti nepromijenjeni i na snazi.

6. U tužbi kojom pobija zakonitost točke I. i II. izreke osporenog rješenja tuženika tužitelj navodi da u konkretnom postupku povodom prigovora tužitelja, tuženik nije otklonio povrede koje su učinjene u prethodnom postupku te nije na odgovarajući i zakonom propisan način ocijenio navode iznesene od strane tužitelja slijedom čega je Rješenje u pobijanom dijelu, odnosno u točkama I. i II. istog, zahvaćeno nezakonitostima. Vezano za točku I. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Hrvatske vode kao prvostupanjsko tijelo i tuženik tvrde kako bi tužitelj (u svojstvu naručitelja u postupku javne nabave) tijekom roka za dostavu ponuda mijenjao dokumentaciju za nadmetanje te s obzirom da je posljednja Obavijest o dodatnim informacijama, poništenju ili ispravku objavljena dana 17.06.2015.g. u EOJN (broj objave 2015/S 014- 0023109) te dana 19.06.2015.g. u SLEU (broj objave 2015/S 117-212108) uz novi rok za dostavu ponude do 03.07.2015.g., proizlazi kako od dana objave Obavijesti u SLEU pa do isteka roka za dostavu ponude nije proteklo najmanje 15 dana. Slijedom navedenog, Hrvatske vode su zauzele stajalište, koje u cijelosti prihvaća i tuženik u osporenom Rješenju, a kako je predmetno postupanje bilo protivno odredbi članka 31. ZJN (2011) te ukazivalo na počinjenu nepravilnost. Međutim, a contrario takvim zaključcima, tužitelj ističe kako se sastavljanje i slanje objava javne nabave na objavljivanje u Službenom listu Europske unije obavljalo (i još uvijek se obavlja) isključivo putem sustava Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske (dalje u tekstu: EOJN), slijedom čega je tužitelj u konkretnom slučaju, slanjem ispravne objave u EOJN (i uz postojeću praksu gdje se je u SLEU takva objava objavljivala najkasnije treći dan od dana slanja obavijesti u EOJN) opravdano smatrao kako je predmetnim pravovremenim slanjem obavijesti i to dana 16.06.2015.g . u cijelosti ispunjen rok od 15 dana od dana izmjena pa do roka za podnošenja ponude. Naime, ispravnim tumačenjem relevantnih odredaba Zakona o javnoj nabavi iz 2011.g., (dalje u tekst: ZJN 2011) dolazi se do zaključka upravo suprotnog zaključku tuženika te prvostupanjskog tijela jer pravilnim računanjem rokova proizlazi i kako je i objavom obavijesti od dana 19.06.2015.g. u SLEU (broj objave 2015/S 117-212108) pa do isteka roka za dostavu ponuda odnosno do dana (uključujući i) 03.07.2015.g., gospodarskim subjektima omogućen rok od 15 dana za podnošenje ponude. Citira i poziva se na odredbu članka 31. stavka 5. Zakona o javnoj nabavi (dalje: ZNJ).

6.1. Dakle, u prvom redu relevantna odredba ZJN (2011) propisuje kako se gospodarskim subjektima mora ostaviti najmanje 15 dana od izmjena, a ne od dana objave izmjene, međutim sve i da se predmetna odredba Zakona iznimno ekstenzivno tumači (i to na štetu tužitelja, a što nije u skladu sa Ustavom RH) na način da zakonski izričaj izmjena podrazumijeva dan objave izmjene tada se ispravnim brojanjem dana dolazi do zaključka kako je od 19.06.2015.g. (računajući i dan objave izmjena) do 03.07.2015.g. period od upravo 15 dana koji su definirani odredbom ZJN (2011) te kao takvi ostvareni i ispunjeni od strane tužitelja. Nadalje, uzimajući u obzir i relevantnu odredbu čl. 62. ZJN (2011) kojom je određeno cit.: „U otvorenom postupku javne nabave velike vrijednosti rok za dostavu ponuda iznosi najmanje 40 dana od dana slanja poziva na nadmetanje.“ te relevantnu odredbu čl. 23 ZJN (2011) kojom je određeno cit.: „Otvoreni, ograničeni i pregovarački postupak javne nabave s prethodnom objavom te natjecateljski dijalog započinju danom slanja poziva na nadmetanje.“, razvidno je kako je zakonodavac u definiranju ZJN (2011) prilikom računanja relevantnih rokova za potrebe postupaka javne nabave, kao pravno relevantnu činjenicu odredio dan slanja poziva, a ne dan objave tog poziva EOJN RH, pa je u pobijanom postupanju Hrvatskih voda te Rješenju tuženika ostalo nejasno i neobrazloženo stajalište i zaključak istih kako bi se za početak tijeka relevantnog roka u čl. 31.st.5 ZJN (2011) uzimao dan objave izmjene i to u SLEU. Iako je tužitelj konkretno dokazao kako je ispunjen i petnaestodnevni rok od izmjene, tužitelj je mišljenja kako se predmetno, kroz striktno i precizno tumačenje odredaba ZJN (2011) ima dokazati isključivo počevši od dana slanja izmjene, te u konkretnom slučaju ne postoje nikakve sumnje u počinjenje nepravilnost br. 7 definirane Pravilnikom o financijskim korekcijama v. 7.0.

6.2. III) Nadalje, točkom 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da bi tužitelj u postupku javne nabave „Poboljšanje vodoopskrbnog sustava aglomeracije Dubrovnik - izgradnja crpne stanice s uređajem za pročišćavanje vode za piće i pratećim infrastrukturnim objektima (trafo stanica, vodosprema, objekt za aktivni ugljen, prometnica, objekt za tlačne posude i crpke)“ počinio nepravilnost na način da bi naknadno bio utvrđen cit.: „Nedovoljan ili neprecizan opis predmeta nabave“ te je za predmetnu nepravilnost tužitelju određena financijska korekcija (stopa financijskog ispravka) od 10% ugovorenog iznosa . Predmetno se odnosilo na postupanje izvođača u slučaju nastanka troškova vezanih za arheološke nalaze u svezi čega je dokumentacijom o nadmetanju, Knjigom 3, 2.2.3. Posebni uvjeti zaštite nepokretnog kulturnog dobra na području Gradilišta propisano cit,: „Ukoliko se tijekom izvođenja radova nadzora uoče arheološka nalazišta, biti će potrebno provesti zaštitna arheološka iskopavanja i ispitivanja prema uputama arheologa koje se obavljaju uz odobrenje Konzervatorskog odjela. Izvođač je dužan pridržavati se svih navedenih uvjeta pri projektiranju i izgradnji uređaja. Svi zemljani radovi tijekom izgradnje Uređaja, izgradnje pristupne prometnice i ostale kabelske i cijevne infrastrukture moraju se izvoditi pod nadzorom i prema uputama arheologa. Svi troškovi arheološkog nadzora i zaštitnih arheoloških iskapanja i ispitivanja idu na trošak Izvođača te se smatraju uključenim u ponudbenu cijenu. Također, eventualne izmjene projektne dokumentacije i svi radovi proizašli iz eventualno uočenih arheoloških nalaza idu na trošak Izvođača.“ U odnosu na predmetne uvjete iz dokumentacije o nadmetanju, kao i odnosu na odgovore tužitelja kao naručitelja u predmetnom postupku javne nabave, Hrvatske vode kao prvostupanjsko tijelo te tuženik, zauzeli su stajalište kako tijekom postupka javne nabave nije bilo jasno i precizno određeno na koje se troškove tužitelj konkretno referirao, a koji su trebali biti uključeni u ugovornu cijenu, kao i da je tužitelj kao naručitelj trošak arheološkog iskapanja prebacio na izvođače radova, koji nisu na temelju (ne)dostupnih podataka bili u mogućnosti izvršiti izračun cijene bez preuzimanja neuobičajenih rizika i poduzimanja opsežnih predradnji. Međutim, ispravnim tumačenjem predmetnih dijelova dokumentacije o nadmetanju, tužitelj dolazi do zaključka kako ne postoje nepreciznosti, kao niti nejasnoće, a s obzirom da se pravo na plaćanje dodatnih troškova te pravo na produljenje roka za kašnjenje uslijed arheoloških nalaza veže isključivo i jedino za upute Inženjera u svezi predmetnih nalaza, (a ne na upute i naloge ostalih tijela koja su nadležna postupati prilikom arheoloških nalaza) pa se troškovi koji su trebali biti uključeni u ponudbenu cijenu odnose na troškove koje bi gospodarski subjekt imao vezano za zaštitna arheološka iskapanja i ispitivanja prema uputama arheologa. Također, tužitelj se niti u dokumentaciji o nadmetanju, a niti pak u svojim odgovorima na upite gospodarskih subjekata u ni u kom dijelu ne referira na odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, te se također dokumentacijom o nadmetanju ne spominje (predviđa) prebacivanje troškova arheoloških iskapanja i ispitivanja definiranih Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara na teret izvođača slijedom čega poviše navedeni zaključak predstavlja isključivo tuženikovo (neutemeljeno) viđenje i tumačenje dokumentacije o nadmetanju bez realne podloge u stvarnom tekstu iste.

6.3. Naposljetku, tuženik točkom II. odbacuje kao nedopušten prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o izmjeni odluke o utvrđenoj međutim u obrazloženju predmetnog odbacivanja ostaje nejasno temeljem koje odredbe kojeg zakonskog propisa je tuženik ovlašten otkloniti svoju obvezu odlučivanja o navedenom prigovoru tužitelja, odnosno uslijed kojih je to razloga predmetni prigovor tužitelja utvrdilo nedopuštenim. Tužitelj na osnovu navedenog zaključuje kako namjera tuženika u predmetnom upravnom postupku nije bila utvrditi pravo stanje stvari, odnosno cjelokupni relevantni činjenični supstrat te na temelju istog izvesti potpun i nedvojben zaključak o nepostojanju nepravilnosti prilikom postupanja tužitelja, već se isti jednostrano i nekritički priklonio neutemeljenim stajalištima prvostupanjskog tijela.

6.4. U konkretnom slučaju, arbitrarno postupajući prilikom utvrđenja počinjenja nepravilnosti u postupku javne nabave, tuženik te Hrvatske vode su konkretno počinili sljedeće apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku proklamirane u čl. 8., čl. 30., čl. 47. i čl. 52. ZUP-a. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se donese presuda kojom se uvaža tužba i preinačava osporeno rješenje tuženika: - u točki I. izreke na način da se usvaja kao osnovan prigovor tužitelja izjavljene na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti u dijelu koji se odnosi na točku 1. i 2., te se poništava predmetna Odluka Hrvatskih voda u navedenom dijelu; i u točki II. na način da se usvaja kao osnovan prigovor tužitelja izjavljene na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti te se poništava predmetna Odluka Hrvatskih voda u cijelosti, a alternativno da se usvaja tužba tužitelja, poništava osporeno rješenje u točkama I. i II. istoga, te se predmet vraća na ponovno postupanje i odlučivanje istom tijelu, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u roku od 15 dana.

7. U odgovor u na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Suprotno tužbenim prigovorima osporeno rješenje da je doneseno u skladu s odredbama mjerodavnog zakona i tuženik u cijelosti ostaje pri navodima iz istoga.

7.1. U odnosu na točku I. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti tuženik navodi kako je odredbom članka 31. stavka 5. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj: 90/11,83/13, 143/13) propisano da ukoliko javni naručitelj za vrijeme roka za dostavu ponuda mijenja dokumentaciju, obvezan je osigurati dostupnost izmjena svim gospodarskim subjektima na isti način i na istim internetskim stranicama kao i osnovnu dokumentaciju te osigurati da gospodarski subjekti od izmjene imaju najmanje petnaest (15) dana za dostavu ponude u postupku javne nabave velike vrijednosti, odnosno deset (10) dana u postupku javne nabave male vrijednosti. Tužitelj u svojoj tužbi navodi kako iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se gospodarskim subjektima mora ostaviti najmanje petnaest (15) dana od “izmjene”, a da zakonski izričaj pojma “izmjene” podrazumijeva dan objave izmjene na koji se način pravilnim izračunom dolazi do zaključka da od 19. lipnja 2015. godine pa do 3. srpnja 2015. godine upravo petnaest (15) dana. Tužitelj ispravno tumači da zakonski termin izmjene podrazumijeva dan objave izmjene, međutim u cijelosti pogrešno tumači računanje rokova. Sukladno odredbama i Zakona o općem upravnom postupku kao i Zakona o javnoj nabavi rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, kao što je određen u konkretnom slučaju, u rok se ne uračunava dan u kojem je nastupio događaj od kojega se treba računati trajanje roka ili je poduzeta radnja, već se za početak roka uzima idući prvi dan. U konkretnom slučaju, izmjena je obavljena u Službenom listu Europske unije (u nastavku teksta: SLEU) 19. lipnja 2015., a kao početak računanja roka od petnaest (15) dana uzima se idući dan, odnosno 20. lipnja 2015. pa se jednostavnim izračunom dolazi do 4. srpnja 2015. kao zadnjeg dana roka od petnaest (15) dana, a nikako 3. srpnja 2015. do kada je bio produljen rok za dostavu ponuda, već je rok za dostavu ponuda trebao završavati sa zadnjim satom dana 4. srpnja 2015.

7.2. U odnosu na točku 2. Odluke u tužbi se navodi kako u Dokumentaciji za nabavu (u nastavku teksta: DZN) ne postoje nepreciznosti niti nejasnoće s obzirom da se pravo na plaćanje dodatnih troškova te pravo na produljenje roka za kašnjenje uslijed arheoloških nalaza veže isključivo i jedino za upute inženjera u svezi predmetnih nalaza, a ne na upute i naloge ostalih tijela koja su nadležna postupati prilikom arheoloških nalaza, pa se troškovi koji su trebali biti uključeni u ponudbenu cijenu odnose na troškove koje bi gospodarski subjekt imao vezano za zaštitna arheološka iskapanja i ispitivanja prema uputama arheologa. Također se navodi kako se Tužitelj nigdje u DZN-u ne poziva na Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara niti se DZN-om predviđa prebacivanje troškova arheoloških iskapanja i ispitivanja definiranih Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara na teret izvođača te kako se radi o isključivo Tuženikovom neutemeljenom viđenju i tumačenju DZN-a bez realne podloge. Tuženik smatra navode Tužitelja u cijelosti promašenima. Ponajprije iz razloga što je u DZN-u, Knjiga 3, 2.2.3 Posebni uvjeti zaštite nepokretnog kulturnog dobra na području Gradilišta propisano: „Ukoliko se tijekom izvođenja radova nadzora uoče arheološka nalazišta, biti će potrebno provesti zaštitna arheološka iskopavanja i ispitivanja prema uputama arheologa koje se obavljaju uz odobrenje Konzervatorskog odjela. Izvođač je dužan pridržavati se svih navedenih uvjeta pri projektiranju i izgradnji uređaja. Svi zemljani radovi tijekom izgradnje Uređaja, izgradnje pristupne prometnice i ostale kabelske i cijevne infrastrukture moraju se izvoditi pod nadzorom i prema uputama arheologa. Svi troškovi arheološkog nadzora i zaštitnih arheoloških iskapanja i ispitivanja idu na trošak Izvođača te se smatraju uključenim u ponudbenu cijenu. Također, eventualne izmjene projektne dokumentacije i svi radovi proizašli iz eventualno uočenih arheoloških nalaza idu na trošak Izvođača.“ Tijekom postupka nabave i tijekom ex-post pregleda tužitelj nije jasno i nedvojbeno precizirao koje bi sve troškove snosio odabrani ponuditelj, kasnije Izvođač, niti u kojem iznosu, a što je presudno za formiranje cijene ponude. Također, Tužitelj nije odgovorio na pitanje gospodarskog subjekta očekuju li se arheološka ispitivanja, istraživanja i iskapanja na području radova niti na pitanje o definiranju iznosa do kojeg seže financijska odgovornost ponuditelja za troškove arheološkog nadzora i arheoloških istraživanja te jesu li isti obuhvaćeni procijenjenom vrijednošću nabave. Tuženik opetovano ističe da je navedena problematika od iznimne važnosti pri formiranju izračuna cijene ponude, a isto tako regulirana je zakonom te nije otklonjive naravi, odnosno tužitelj ne odlučuje o primjeni zakonskih odredbi, međutim, bio je u obvezi dostaviti odgovor i pojasniti na koga bi padali troškovi i u kojem iznosu.

7.3. U odnosu na točku II izreke osporenog rješenja kojim se odbacuje kao nedopušten prigovor Tužitelja na Izmjenu Odluke, tužitelj navodi da ostaje nejasno temeljem koje odredbe kojeg zakonskog propisa je tuženik ovlašten otkloniti svoju obvezu odlučivanja o navedenom prigovoru i zaključuje da je namjera tuženika bila jednostrano i nekritički prikloniti se neutemeljenim stajalištima Hrvatskih voda. Tuženik ističe kako tužitelj u prigovoru protiv Izmjene Odluke ne prigovara utvrđenjima iz iste već navodi da ostaje pri navodima iz ranijeg prigovora podnesenog protiv Odluke, a o kojemu je odlučeno. Tuženik ovim putem pojašnjava da je Izmjenom Odluke izmijenjen jedino način obračuna stope financijskog ispravka kako je pojašnjeno u obrazloženju pobijanog Rješenja dok se visina samog financijskog ispravka veže uz točku 2. Odluke o kojoj je odlučeno pobijanim rješenjem po prigovoru protiv Odluke. Tužitelj je u svom prigovoru protiv Izmjene Odluke naveo iste razloge i stavove i zahtjeve koji su već izneseni u prigovoru protiv Odluke o kojoj je odlučeno pobijanim rješenjem odnosno kako je već navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja. Prigovor protiv Izmjene Odluke ne sadržava nove činjenice niti se u istome iznose novi dokazi već se ponavljaju navodi izneseni u prigovoru protiv Odluke. Iz navedenog je razloga, sukladno odredbi članka 113. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine, broj: 47/09, 110/21), prigovor ocijenjen kao nedopušten i o istome se nije meritorno odlučivalo, sve kako je već navedeno, iz razloga što se o istome meritorno odlučivalo u postupku po prigovoru protiv Odluke.

7.4. Tuženik ističe da u cijelosti ostaje pri svojim navodima iz pobijanog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i potvrdi pobijano rješenje.

8. U sporu je održana rasprava 20. veljače 2026., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

11. Tužitelj i tuženik zatražili su i popisali troškove upravnog spora.

12. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti točke I. i II. izreke osporenog rješenja tuženika.

14. Među strankama je sporno jesu li Hrvatske vode osnovano utvrdile postojanje nepravilnosti, kao i je li osnovano odbačen kao nedopušten prigovor tužitelja izjavljen na Odluku o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, odnosno je li pravilno i zakonito osporeno rješenje tuženika u dijelu pod točkom I. i II. izreke osporenog rješenja.

15. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava, u okviru kojeg je sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava i to u svrhu provedbe projekta „Razvoj vodno -komunalne infrastrukture Dubrovnik“, referentne oznake KK.06.4.58.0001 (dalje: Ugovor).

16. Iz spisu priležeće Odluke o utvrđenoj nepravilnosti razvidno je da je korisnik, ovdje tužitelj kao obveznik Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine broj 90/11, 83/13, 143/13, 13/14; dalje: ZJN) proveo otvoreni postupak javne nabave „Poboljšanje vodoopskrbnog sustava aglomeracije Dubrovnik izgradnja crpne stanice s uređajem za pročišćavanje vode za piće i pratećim infrastrukturnim objektima (trafo stanica, vodosprema, objekt za aktivni ugljen, prometnica, ob jekt za tlačne posude i crpke)”.Postupak nabave pokrenut je 6. ožujka 2015., broj objave na Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (u nastavku teksta: EOJN) 2015/S 005- 0009407, broj objave na Službenom listu Europske unije (u nastavku teksta: SLEU) 2015/S 117-212108. Procijenjena vrijednost nabave je bila 50.000.000,00 HRK bez PDV-a. Kriterij za odabir ponude bila je ekonomski najpovoljnija ponuda. Ugovor o nabavi sklopljen je 8. lipnja 2016. sa SUEZ International iz Francuske (ponuditelj je u postupku javne nabave sudjelovao pod nazivom DEGREMONT) na iznos od 56.516.480,00 HRK bez PDV-a (70.645.600,03 HRK sa PDV om).

17. Člankom 1. stavkom 1.2. Posebnih uvjeta Ugovora ugovoreno je da se bespovratna sredstva dodjeljuju Korisniku u skladu s uvjetima utvrđenima u Općim uvjetima iz Priloga II tog Ugovora i u Ugovoru, za koje Korisnik izjavljuje da ih je u cijelosti primio na znanje i prihvatio.

17.1. Sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava čini, među ostalim, Prilog II Opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financirane iz Fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020. (u nastavku teksta: Opći uvjeti), kojim je u članku 17. stavku 17.13. ugovoreno da ako je utvrđeno da je Korisnik ili partner ugroz io izvršavanje Ugovora nepravilnostima, mogu se obustaviti plaćanja, ili zahtijevati povrat plaćenih iznosa razmjerno težini utvrđenih nepravilnosti, pa i kada je riječ o provedbi drugih ugovora koji se financiraju iz Unije ili Državnog proračuna, a za koje je vjerojatno da će utjecati na izvršenje Ugovora. PT-ovi, UT i KT ne odgovaraju za štetu koja Korisniku ili partneru Korisnika nastane zbog mjere obustave plačanja.

17.1.1. Stavkom 17.14. istog članka je ugovoreno da se obustava plaćanja te povrati definiraju i u Pravilima o financijskim korekcijama, u skladu s odredbama Ugovora te da Korisnik/partner Korisnika nema pravo na naknadu štete nastale zbog obustave plaćanja određene na temelju stavka 17.13. članka 17. ili Pravila o financijskim korekcijama.

18. Sukladno članku 6. stavku 6.1. Općih uvjeta Korisnik je obvezan provesti ugovoreni projekt s dužnom pažnjom dobrog gospodarstvenika, transparentno, izvještavati ugovornu stranu/ugovorne strane, dostavljati zatražene informacije u svrhu praćenja provedbe projekta, sve u skladu s najboljom praksom u p redmetnom području, Ugovorom, odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013, Uredbe (EU) br. 2018/1046 te propisima donesenim na temelju istih, kao i primjenjivim nacionalnim pravilima.

18.1. Stavkom 6.2. istog članka propisano je kako je provedba projekta isključivo odgovornost Korisnika, čak i kada Korisnik provodi projekt s jednim ili više partnera sukladno članku 6. stavku 6.4. Općih uvjeta.

19. Nadalje, člankom 7. stavkom 7.1. Općih uvjeta propisano je da ako se u svrhu provedbe projekta provodi nabava radova, robe i/ili usluga, Korisnik i/ili partner Korisnika koji provodi nabavu obvezan je prilikom provedbe nabave poštivati primjenjiva pravila, u skladu s uvjetima Ugovora. Nadalje, ako je Korisnik i/ili partner koji provodi nabavu naručitelj u smislu Zakona o javnoj nabavi, obvezan je postupati u skladu s navedenim Zakonom i primjenjivim podzakonskim propisima.

20. Odredbom članka 31. stavka 5. ZJN propisano da ukoliko javni naručitelj za vrijeme roka za dostavu ponuda mijenja dokumentaciju, obvezan je osigurati dostupnost izmjena svim gospodarskim subjektima na isti način i na istim internetskim stranicama kao i osnovnu dokumentaciju te osigurati da gospodarski subjekti od izmjene imaju najmanje petnaest (15) dana za dostavu ponude u postupku javne nabave velike vrijednosti, odnosno deset (10) dana u postupku javne nabave male vrijednosti.

21. Tužitelj je u tužbi u suštini iznio prigovore koje su u bitnom identični prigovorima koje je već istakao u prigovoru na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o utvrđenim nepravilnostima.

22. U odnosu na tužbene prigovore u pogledu odluke pod točkom I. izreke osporenog rješenja i to u odnosu na točku 1. Odluke o utvrđenim nepravilnostima za navesti je kako slijedi.

23. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je posljednja Obavijest o dodatnim informacijama, poništenju ili ispravku objavljena dana 17. lipnja 2015. u EOJN (broj objave 2015/S 014-0023109), a poslana na objavu dana 16. lipnja 2015., te da je dana 19. lipnja 2015. objavljena u SLEU (broj objave 2015/S 117-212108) uz novi rok za dostavu ponude do 3. srpnja 2015.

24. Stoga, iz navedenog je nedvojbeno razvidno da je od dana objave 17. lipnja 2015. u EOJN- u do 3. srpnja 2015. produljenje roka iznosilo i više od 15 dana, no da je objavom Obavijesti u SLEU tek 19. lipnja 2015. produljenje roka za strane gospodarske subjekte koji obavijesti prate putem SLEU iznosilo manje od propisanih najmanje 15 dana (14 dana).

25. Pri tome vezano uz prigovore tužitelja koji se odnose na računanje rokova, za navesti je da pravilno tuženik u osporenom rješenju navodi da zakonski termin „izmjene“ podrazumijeva dan objave izmjene i da se sukladno odredbama ZUP-a kao i ZJN rokovi računaju na dane, mjesece i godine. Ako je rok određen na dane, kao što je to u konkretnom slučaju, u rok se ne uračunava dan u kojem je nastupio događaj od kojega se treba računati trajanje roka ili je poduzeta radnja, već se za početak roka uzima prvi sljedeći dan.

26. Stoga, kako je u konkretnom slučaju, izmjena obavljena u SLEU 19. lipnja 2015., a kao početak računanja roka od petnaest (15) dana uzima se prvi sljedeći dan, odnosno 20. lipnja 2015. pa je stoga zadnji dan roka od petnaest (15) dana, 4. srpnja 2015., a ne 3. srpnja 2015. do kada je bio produljen rok za dostavu ponuda, već je dakle, rok za dostavu ponuda trebao završavati sa zadnjim satom dana 4. srpnja 2015.

27. U navedenom, pravilno tuženik u osporenom rješenju ističe da iako imajući u vidu činjenicu da tužitelj ne može utjecati na to kada će se predmetna izmjena objaviti u SLEU, da je navedeno ipak trebao uzeti u obzir prilikom propisivanja roka za dostavu ponuda kako bi osigurao dostupnom izmjene svim zainteresiranim gospodarskim subjektima i to najmanje 15 dana za dostavu ponude za izmjenu. Štoviše, iz samih navoda tužitelja u tužbi proizlazi da je tužitelj bio upoznat s praksom SLEU da objave u SLEU budu najkasnije treći dan od dana slanja obavijesti u EOJN, što je tužitelj svakako trebao uzeti u obzir.

28. Kod ovakvog stanja stvari u odnosu na točku 1. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti pravilno je utvrđena nepravilnost br. 7. Neusklađenost s rokovima za zaprimanje ponuda, - s rokovima za zaprimanje zahtjeva za sudjelovanje (termin „rokovi“ se odnosi na otvorene postupke, ograničene postupke i natjecateljske postupke uz pregovore) ili propuštanje produljenja rokova za dostavu ponuda u slučaju značajne dokumentacije o nabavi“, a za koju nepravilnost je tužitelju određena financijska korekcija (stopa financijskog ispravka) od 5% ugovorenog iznosa.

29. Nadalje, u odnosu na točku 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti za navesti je da je među strankama nije sporno da se navedena nepravilnost odnosi na postupanje izvođača u slučaju nastanka troškova vezanih za arheološke nalaze .

30. S tim u svezi za navesti je da u Dokumentaciji za nabavu (dalje u tekstu: DZN), Knjiga 3, 2.2.3. Posebni uvjeti zaštite nepokretnog kulturnog dobra na području Gradilišta propisano je: „Ukoliko se tijekom izvođenja radova nadzora uoče arheološka nalazišta, biti će potrebno provesti zaštitna arheološka iskopavanja i ispitivanja prema uputama arheologa koje se obavljaju uz odobrenje Konzervatorskog odjela. Izvođač je dužan pridržavati se svih navedenih uvjeta pri projektiranju i izgradnji uređaja. Svi zemljani radovi tijekom izgradnje Uređaja, izgradnje pristupne prometnice i ostale kabelske i cijevne infrastrukture moraju se izvoditi pod nadzorom i prema uputama arheologa. Svi troškovi arheološkog nadzora i zaštitnih arheoloških iskapanja i ispitivanja idu na trošak Izvođača te se smatraju uključenim u ponudbenu cijenu. Također, eventualne izmjene projektne dokumentacije i svi radovi proizašli iz eventualno uočenih arheoloških nalaza idu na trošak Izvođača.“

31. Naime, polazeći od podataka spisa predmeta, ovaj Sud u cijelosti prihvaća stav tuženika iznesen u obrazloženju osporenog rješenja da tužitelj nije na jasan i nedvojben način precizirao koje bi sve troškove snosio izabrani ponuditelj, kasnije Izvođač, niti u kojem iznosu, a što je presudno za formiranje cijene ponude. Isto tako, iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije odgovorio na pitanje gospodarskog subjekta očekuju li se arheološka ispitivanja, istraživanja i iskapanja na području radova niti je odgovorio na pitanje o definiranju iznosa do kojeg seže financijska odgovornost ponuditelja za troškove arheološkog nadzora i arheoloških istraživanja te jesu li isti obuhvaćeni procijenjenom vrijednošću nabave. Ovaj Sud dijeli stav tuženika da je sve navedeno od iznimne važnosti pri formiranju izračuna cijene ponude, te da je tužitelj bio dužan dostaviti odgovor i pojasniti na koga bi sve padali navedeni troškovi i u kojem iznosu.

32. Tužitelj u tužbi u pogledu točke 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti iznosi prigovore identične navodima iznesenim u prigovoru o kojem je odlučeno osporenim rješenjem tuženika, a koje prigovore tužitelja je po ocjeni ovog Suda pravilno otklonio tuženik, a koje obrazloženje je u tom dijelu prihvatljivo i ovom Sudu.

33. Stoga, po ocjeni ovog Suda, pravilno je točkom 2. Odluke o utvrđenoj nepravilnosti utvrđena nepravilnost br. 12. Nedovoljan ili neprecizan opis predmeta nabave sukladno Pravilima, kao i određena financijska korekcija od 10% ugovorenog iznosa.

34. Naposljetku u pogledu točke II. izreke osporenog rješenja tuženika kojim je kao nedopušten odbačen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Hrvatskih voda povodom Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti za navesti je da osnovano prigovara tužitelj da je nejasno na temelju koje je odredbe odnosno kojeg zakonskog propisa je tuženik ovlašten otkloniti svoju obvezu odlučivanja o predmetnom prigovoru tužitelja odnosno uslijed kojih je to razloga predmetni prigovor tužitelja utvrdilo nedopuštenim.

35. Naime, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je tužitelj izjavio prigovor protiv Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, a protiv koje odluke je dozvoljen prigovor čelniku Upravljačkog tijela – Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU u roku od 15 dana, a kako je to pravilno i navedeno u predmetnoj Odluci o izmjeni Odluke o utvrđenoj nepravilnosti.

36. Kod izloženog, kako je protiv predmetne odluke dopušteno izjaviti prigovor i kako je isti podnesen od ovlaštene osobe i u propisanom roku, to je tuženik bio u obvezi odlučiti o osnovanosti predmetnog prigovora, te nije bilo osnove da u konkretnom slučaju tuženik donese odluku o odbacivanju prigovora kao nedopuštenog pozivom na odredbu članka 113. ZUP-a, a čime je osporenim rješenjem tuženika u dijelu pod točkom II. izreke povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je valjalo poništiti osporeno rješenje tuženika u dijelu pod točkom II. izreke i u tom dijelu predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS- a.

37. U ponovljenom postupku tuženik je dužan donijeti novo rješenje kojim će meritorno odlučiti o prigovora tužitelja u pogledu postupanja Hrvatskih voda povodom Odluke o izmjeni Odluke o utvrđenim nepravilnostima odnosno odlučiti o osnovanosti navedenog prigovora tužitelja.

38. Odluka o troškovima upravnog spora temelji se na odredbi članka 147. stavka 2. ZUS-a obzirom da je tužitelj djelomično uspio u sporu, to je ovaj Sud s obzirom na postignuti uspjeh odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Splitu 20. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.