Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-9/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović predsjednika vijeća, te Gordane Denona-Kusijanović i Saše Cvijetića članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Lalić zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ABC , zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 2. u vezi sa člankom 229. stavak 1. točka 1. idr. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ABC, državnog odvjetnika i oštećenika UJĐ i UJ izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku posl. br. K-159/2025 od 12. rujna 2025., u sjednici održanoj 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu, te žalba okrivljenika ABC i oštećenika ABC i UJ odbijaju se kao neosnovane u odnosu na osuđujući dio pobijane presude i kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. KZ/11, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku oglasio je krivim okrivljenika ABC zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe, iz članka 229. stavak 2. u svezi sa člankom 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora od 3 (tri) godine u koju je sukladno odredbi članka 54. KZ/11 okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana uhićenja 24. siječnja 2025. pa nadalje. Na temelju odredbe članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 okrivljenik ZJ je obvezan na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenicima UJĐ i UJ iznos od 120.000,00 CHF-a (švicarskih franaka), dok se oštećenici sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate od dana nastanka štete pa do isplate upućuju na parnicu.

1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 6. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku da na ime paušalnog troška postupka isplati iznos od 500,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 okrivljenik ZJ oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje, iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio okrivljenik ZJ putem branitelja Bruna Kovača, odvjetnika iz Šibenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da nadležni Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno, da ju preinači na način da okrivljenika oslobodi od optužbe. Okrivljenik je osobno podnio dopunu žalbe bez navođenja žalbenih razloga, a u kojoj ističe svoje zdravstveno stanje i prilaže liječničke nalaze te predlaže prihvatiti dopunu žalbe. Dopunu žalbe okrivljenik je podnio i putem braniteljice Mije Milaković, odvjetnice iz Koprivnice bez navođenja žalbenih razloga u kojoj u bitnome ističe da je okrivljenik sa 17 godina postao dobrovoljni pripadnik Hrvatskih obrambenih snaga te da je u postupku bilo nužno provesti psihijatrijsko vještačenje . Budući se žalbe okrivljenika međusobno nadopunjuju, to su iste razmatrane kao jedinstvena žalba.

2.1. Žalbu je protiv oslobađajućeg dijela presude uložio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je u odnosu na osuđujući dio presude državni odvjetnik uložio žalbu zbog odluke o kazni. Predlaže da drugostupanjski sud preinači osuđujući dio presude na način da okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju, dok u odnosu na oslobađajući dio presude predlaže ukinuti taj dio presude i predmet u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Oštećenici UJĐ i UJ putem opunomoćenika Tomislava Matića, odvjetnika iz Vodica, uložili su žalbu protiv točke III. presude prvostupanjskog suda, odnosno odluke o imovinskopravnom zahtjevu, sa prijedlogom da drugostupanjski sud u tome dijelu preinači pobijanu presudu na način da se odredi rok od 15 dana od pravomoćnosti presude, u kojem će okrivljenik tu obvezu ispuniti, podredno, da se ukine pobijana presuda i naloži prvostupanjskom sudu ponovno postupanje u ovoj stvari.

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

4. Žalbe okrivljenika ABC i oštećenika UJĐ i UJ nisu osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, a u pogledu žalbe na kaznu u odnosu na osuđujući dio pobijane presude, žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

U odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude:

5. U žalbi okrivljenika se navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da postoji proturječje u pogledu utvrđenja nestanka novca budući se iskazi oštećenika UJ i UJĐ te svjedokinje ĆJ u tome dijelu razlikuju te da je neobično da su UJ i ĆJ suglasno iskazivale oko iznosa koji je otuđen, a različito su iskazivale u svezi vremena nestanka novca. Žalitelj navodi kako je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da o tim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u presudi i samih iskaza.

5.1. Protivno navodima žalbe okrivljenika ABC, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka pa obzirom da pobijana presuda sadrži dostatne, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to nije u pravu žalitelj kada upire na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Obrazlažući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što da postoji proturječje u pogledu utvrđenja nestanka novca jer da su svjedoci UJ, UJĐ i ĆJ o toj odlučnoj činjenici različito iskazivali, žalitelj zapravo upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, obzirom se suštinski radi o ocjeni iskaza svjedoka UJ, UJĐ i ĆJ, čiju vjerodostojnost kao i povezanost sa svim ostalim provedenim dokazima u postupku ocjenjuje sud. Valja istaći kako sud daje konačnu ocjenu i onih iskaza koji međusobno nisu suglasni, ocjenjujući svaki dokaz zasebno, ali i u njihovoj međusobnoj povezanosti sa svim ostalim provedenim dokazima, pa sama činjenica da svjedoci o pojedinoj odlučnoj okolnosti iskazuju drugačije ili čak i međusobno potpuno oprečno ne dovodi do toga da bi u presudi, zbog toga bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. U ovom konkretnom slučaju, iskazi svjedoka UJ, UJĐ i ĆJ su u pogledu odlučnih činjenica, pa tako i u pogledu činjenice vremena nestanka novca, u bitnome suglasni. Naime, iz iskaza svjedokinja ĆJ i UJ te svjedoka UJĐ proizlazi da se nestanak novca poklapa sa inkriminiranim u izreci presude vremenskim periodom počinjenja kaznenih djela pa minimalna odstupanja u smislu da bi svjedoci iskazivali o potpuno identičnom datumu nisu od značaja kakav mu pridaje žalitelj. Pri tome se ističe da su iskazi svjedokinja ĆJ i UJ podudarni u pogledu vremena nestanka novca, dok svjedok UJĐ o samom preciznom vremenu nije iskazivao s time da iz njegovog iskaza proizlazi da se radi o inkriminiranom periodu za koji period okrivljenik u svojoj obrani dijelom ne spori da je radio za oštećenike, ali da se o inkriminiranome periodu doista radilo proizlazi i iz izlista dolazno-odlaznih poziva čime je potkrijepljen u tome dijelu iskaz oštećenika. Iz iskaza svjedoka ĆJ i oštećenika proizlazi da u presudi ne postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u istoj i samih iskaza prednje imenovanih svjedoka, kako to pogrešno ističe žalitelj.

6. Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Ispravno tako prvostupanjski sud utvrđuje da je upravo okrivljenik osoba koja je oštećenicima otuđila novac te pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika obzirom je ista u bitnome obeskrijepljena iskazima oštećenika kao i rezultatima provedenog dokaznog postupka u cjelini. Ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, posebice ĆJ, oštećenika, OJ, HJ, koji su od strane prvostupanjskog suda pravilno dovedeni u međusobnu vezu kao i u vezu sa prikupljenim materijalnim dokazima, prvenstveno podacima banaka, izlista dolazno-odlaznih poziva, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, pravilno zaključuje prvostupanjski sud o okrivljeniku kao počinitelju predmetnog kaznenog djela. Ispravno zaključuje prvostupanjski sud i o pitanju novčanih sredstava koje je okrivljenik utrošio upravo u periodu inkriminacije, odnosno da se rashodi okrivljenika ne poklapaju sa njegovim prihodima, a koji zaključak proizlazi upravo iz prednje navedene materijalne dokumentacije, ali i iskaza oštećenika. Oštećena UJ je izričito osporila dio navoda okrivljenika da bi mu ikada dala novčanice od po 1.000 CHF (koje su od okrivljenika oduzete), okrivljenik baš u inkriminiranome periodu razmjenjuje 24.000 švicarskih franaka i kupuje automobil i brod, a niti iz obrane okrivljenika ne proizlazi da bi mu plaćanja za izvršene usluge od strane drugih osoba bila vršena u toj valuti. Stoga i iz tih razloga obrana okrivljenika pravilno nije prihvaćena. Prvostupanjski je sud pravilnom analizom izvedenih dokaza činjenično stanje utvrdio potpuno i pravilno pa nije u pravu žalitelj kada upire da ovaj žalbeni osnov, slijedom čega ke u pobijanoj presudi prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na ostvarenje obilježja predmetnog kaznenog djela prvostupanjski je sud dao jasne i dostatne razloge.

7. U odnosu na kaznu, prvostupanjski je sud utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrsta i mjera kazne, kada je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Tako sud prvog stupnja okrivljeniku ABC pravilno nalazi olakotnu okolnost u njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti, dok mu je pravilno cijenio otegotnim činjenicu što su oštećenici osobe starije životne dobi, lošeg zdravstvenog stanja koji su mu ukazali povjerenje zaposlivši ga kod sebe, za koji rad su mu uredno isplaćivali naknade. Stoga navedena olakotna okolnost pored utvrđenih otegotnih okolnosti opravdavaju kaznu koja mu je pobijanom presudom izrečena . Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski je sud imao u vidu sve relevantne okolnosti koje su od utjecaja za odlučivanje da kazna bude veća ili manja, kao i stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, procjenu ličnosti okrivljenika, pri čemu je sud prvog stupnja vodio računa i o ciljevima kažnjavanja. Iz prednje navedenih razloga žalba državnog odvjetnika u odnosu na izrečenu kaznu okrivljeniku ABC nije osnovana.

7.1. Okolnost sudjelovanja okrivljenika u domovinskom ratu koje ističe žalitelj nije od tolikog značaja da bi utjecala na izricanje drugačije kazne od one koja je u pobijanoj presudi okrivljeniku odmjerena. Također valja istaći da provođenje psihijatrijskog vještačenja tijekom postupka nije bilo predlagano od strane okrivljenika, niti je takva potreba proizišla iz njegove obrane u kojoj okrivljeni nije isticao svoje zdravstveno stanje niti ovisnost o alkoholu, a niti je u spis dostavio relevantnu liječničku dokumentaciju iz koje bi takva ovisnost proizlazila, slijedom čega nije bilo uvjeta za primjenu odredbe članka 325. st. 1. ZKP/08.

8. U odnosu na žalbu oštećenika valja istaći da nisu u pravu žalitelji kada ističu da je pobijana presuda u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu ostala „nepotpuna odnosno neprovediva“ iz razloga što nije određen rok u kojem je optuženik dužan isplatiti imovinskopravni zahtjev. Naime, odredbom članka 181. stavak 4. ZKP/08 određeno je da ako presudom nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obveze , obveza mora biti ispunjena u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Protekom tog roka presuda u navedenom dijelu postaje ovršna. Također je odredbom članka 181. stavak 3. ZKP/08 regulirano da kada je odluka kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu postala pravomoćna i ovršna, oštećenik može zahtijevati od suda koji je odlučio u prvom stupnju da mu izda ovjereni prijepis odluke s naznakom da je odluka ovršna. Stoga je prvostupanjsku presudu u odluci o imovinskopravnom zahtjevu valjalo potvrditi, a žalbu oštećenika kao neosnovanu odbiti.

U odnosu na oslobađajući dio presude:

9. S pravom je državni odvjetnik doveo u pitanje zaključak suda o nepostojanju kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Naime, obzirom na iskaze oštećenika u kojima oboje potvrđuju da im je okrivljenik predmetnog dana uputio nekoliko puta riječi da će ih ubiti, kao i da su se zbog toga osjećali uznemireno i u strahu za vlastiti život, te obzirom i na iskaze svjedoka OJ, SJ, GJ i HJ, doista je zaključivanje suda prvog stupnja o nedostatku sigurnih dokaza o ostvarenju obilježja ovog kaznenog djela dovedeno u pitanje. To posebno i iz razloga što je oštećenica UJ iskazala kako se okrivljenik hvalio da je bio u ratu i da ima pištolj. Pored navedenog, u prvostupanjskoj je presudi izostala ocjena iskaza svjedoka vezanih za ovo kazneno djelo, pa je u oslobađajućem dijelu presudu valjalo ukinuti i uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

10. U ponovnom će postupku u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. pobijane presude, prvostupanjski sud voditi računa o iznesenome u prethodnoj točki ove presude, te potom donijeti novu, u svemu na zakonu utemeljenu i valjano obrazloženu odluku.

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Sandra Juranović