Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1253/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Željke Rožić Kaleb, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Andrine Raspor Flis, te člana vijeća Ane Gradišek, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi neubrojive osobe GV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik po službenoj dužnosti Zoran Gajski, odvjetnik u Zagrebu, odlučujući o žalbi punomoćnika prisilno smještene osobe, izjavljene protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-63/2026-8 od 12. ožujka 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe GV kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1-63/2026-8 od 12. ožujka 2026. godine.
II. Određuje se punomoćniku po službenoj dužnosti Zoranu Gajskom trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura.
III. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Zagrebu da navedeni iznos troška po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda na žiro račun punomoćnika po službenoj dužnosti Zorana Gajskog.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prisilno smještenoj osobi GV zamjenjuje se psihijatrijsko liječenje na slobodi, određeno rješenjem suda prvog stupnja broj R1- 322/22-4 od 11. studenog 2022. godine, prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu u trajanju do 3 mjeseca, u Zavod za forenzičku psihijatriju, Klinike za psihijatriju [naziv], [adresa], te se prisilno smještena osoba upućuje na prisilni smještaj u Zavod za forenzičku psihijatriju, Klinike za psihijatriju [naziv], [adresa], a prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi teče od dana kada je prisilno smještena osoba prisilno smješten u Zavod za forenzičku psihijatriju, Klinike za psihijatriju [naziv], [adresa], odnosno od 4. ožujka 2026. godine, kada je prisilno zadržan u zavodu.
2. Protiv tog rješenja žali se prisilno smještena osoba i predlaže da se pobijano rješenje ukine, a punomoćnik po službenoj dužnosti prisilno smještene osobe traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja, provodeći postupak u smislu odredbe čl. 55. st. 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14 – dalje: ZZODS), donio rješenje o prisilnom smještaju neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu, budući da iz prijedloga Zavoda za forenzičku psihijatriju "Dr. Vlado Jukić", referentnog centra Ministarstva zdravstva za forenzičku psihijatriju, od 5. ožujka 2026. godine, a koji je dat na temelju odredbe čl. 55. st. 2. toč. 2. ZZODS, proizlazi da je GV **.**.2026. radi pogoršanja psihičkog stanja hospitaliziran u Zavodu za forenzičku psihijatriju, Klinike za psihijatriju [naziv], [adresa], zbog čega se predlaže zamjena psihijatrijskog liječenja na slobodi prisilnim smještajem u ustanovi u trajanju do 3 mjeseca.
5. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka psihijatra proizlazi da su kod prisilno smještene osobe prisutne teže duševne smetnje u okviru shizofrenije (F 20.0), te je i dalje prisutna klinička slika psihotične dekompenzacije, a prema svojim psihičkim smetnjama kao i potrebi liječenja je bez pravog uvida, zbog čega postoje kod njega uvjeti za zamjenu psihijatrijskog liječenja na slobodi, budući da se na temelju medicinske dokumentacije i provedenog ispitivanja vidi da je došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, radi čega je nastupila vjerojatnost da bi zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Stoga kod njega postoje uvjeti za zamjenu psihijatrijskog liječenja na slobodi prisilnim smještajem u smislu odredbe čl. 55. st. 2. toč. 2. ZZODS.
6. Na ročištu održanom dana 12. ožujka 2026. godine predstavnik Zavoda klinike za psihijatriju u cijelosti je ostao kod prijedloga klinike za zamjenu psihijatrijskog liječenja na slobodi prisilnim smještajem, time da dodaje da pacijent nadalje boluje od iste teže duševne smetnje zbog koje je i nastupila njegova neubrojivost u vrijeme počinjenja djela, te da i nadalje postoji vjerojatnost da bi pacijent zbog teže duševne smetnje mogao počiniti teže kazneno djelo, a za otklanjanje te opasnosti neophodno je njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do 3 mjeseca.
7. Obrazlažući svoj nalaz i vještak psihijatar ostao je kod nalaza i mišljenja, navodeći da je kod prisilno smještene osobe dijagnosticirana sfizofrenija (F 20.0), te je i dalje kod njega prisutna klinička slika psihotične dekompenzacije, a prema svojim psihičkim smetnjama kao i potrebi liječenja je bez pravog uvida, a njegovo psihičko stanje je u toj mjeri pogoršano da je neophodan prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, jer postoji vjerojatnosti da bi zbog teže duševne smetnje zbog koje je nastupila njegova neubrojivost, mogao počiniti teže kazneno djelo. Pri tome vještak navodi da je svoj nalaz i mišljenje temeljila na vlastitom pregledu pacijenta, te liječničkoj dokumentaciji Psihijatrijske bolnice [naziv] i dokumentacije Klinike za psihijatriju [naziv] i da i dalje kod njega postoji klinička slika psihotičnog poremećaja, koji se evidentira u aktualno prisutnim sumanutim idejama i paranoidnoj obradi realiteta, a prisutnost sumanutih ideja očituje se u tome što on ima osjećaj da mu se prisluškuje mobitel, da komunicira s javnim i slavnim osobama, te ima ideje veličine kroz koje savjetuje kralja L i slično.
8. Imajući u vidu navedenu obavijest Klinike za psihijatriju [naziv], Zavoda za forenzičku psihijatriju, te ocjenjujući nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i težinu počinjenja kaznenog dijela, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je na temelju odredbe čl. 59. st. 1. ZZODS donio rješenje o zamjeni psihijatrijskog liječenja na slobodi, prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu LV, budući da je to potrebno radi njegove teže duševne smetnje zbog koje je nastupila njegova neubrojivost i radi koje bi mogao počiniti teže kazneno djelo, te za otklanjanje te opasnosti.
9. Stoga suprotni navodi u žalbi prisilno smještene osobe nisu osnovani, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka izričito proizlazi da on boluje od teže duševne smetnje, shizofrenije, a jedino kod te bolesti prisutna je idoafektivna disocijacija, na koju ukazuje prisilno smještena osoba u svojoj žalbi, a koja ukazuje na rascjep i nesklad (disocijaciju) između psihičkih funkcija, prije svega procesa mišljenja i afekta i volje, što je sve i utvrđeno kod prisilno smještene osobe.
10. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 34. st. 8. ZZODS, budući da prisilno smještenoj osobi nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nalaza i mišljenja vještaka, nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.
11. Naime, iz dostave na listu 166(1) vidljivo je da je 11. ožujka 2026. godine nalaz vještaka dostavljen punomoćniku prisilno smještene osobe, pa je za očekivati da je s tim nalazom upoznao prisilno smještenu osobu, a na ročištu održanom 12. ožujka 2026. godine prisutna neubrojiva prisilno smještena osoba kao i njegov punomoćnik, raspravljali su o nalazu vještaka i stavljali primjedbe na taj nalaz, pa je očito da su takvi navodi posve neutemeljeni.
12. S obzirom na to da je prisilno smještena osoba prema svojim psihičkim smetnjama kao i potrebi liječenja bez pravog uvida, a kod njega je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, pa bi njegovo liječenje na slobodi predstavljalo opasnost od počinjenja težeg kaznenog dijela, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je provesti liječenje u psihijatrijskoj ustanovi kako bi se njegovo stanje stabiliziralo, to nisu ispunjeni uvjeti za nastavak njegovog liječenja na slobodi.
13. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS odbiti žalbu prisilno smještene osobe kao neosnovanu.
14. Prema odredbi čl. 15. i 35. ZZODS u sudskim postupcima propisanim tim zakonom osoba s duševnim smetnjama mora imati odvjetnika, a ako ga ona sama ne izabere sud će po službenoj dužnosti postaviti odvjetnika ako ga ta osoba, osoba od povjerenja ili zakonski zastupnik nije već ranije izabrao.
15. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZZODS sredstva za troškove prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi neubrojive osobe osiguravaju se u državnom proračunu, pa kako je sud prvog stupnja postavio prisilno smještenoj neubrojivoj osobi punomoćnika po službenoj dužnosti, to on ima pravo na naknadu troška za poduzete radnje koji se osiguravaju u državnom proračunu.
16. Prema Tbr. 16. toč. 1. alineja 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa) u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova, a prema Tbr. 18. toč. 1. Tarife za sastavljanje redovnih pravnih lijekova odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 16. uvećana za 25%.
17. Sukladno tome valjalo je primjenom Tbr. 46., Tbr. 52. toč. 3. i Tbr. 54. Tarife punomoćniku po službenoj dužnosti dosuditi zatraženi trošak sastava žalbe, a taj trošak će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda.
U Zagrebu 20. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Željka Rožić Kaleb
