Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-279/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i dr., zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. i dr. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i okr. SC, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 27. studenog 2023., broj: 25. Pp-963/2022, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d., djelom za koje je proglašena krivom, počinila prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), za koji joj se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 5.100,00 EUR (pet tisuća sto eura), a okr. SC djelom za koje je proglašen krivim počinio prekršaj iz čl. 249. st. 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 3.000,00 EUR (tri tisuće eura), koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okr. CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i okr. SC kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i okr. SC su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura), svaki, u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 27. studenog 2023., broj: 25. Pp-963/2022, proglašeni su krivima okr. S AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i okr. SC da su, na način činjenično opisan izreci pobijane presude, počinili prekršaje iz čl. 249. st. 1. odnosno čl. 249. st. 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.), za koji je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna 6.630,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna 3.050,00 eura, koje su dužni platiti u roku jedan mjesec od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka 70,00 eura, svaki okrivljenik.

2. Protiv te presude, okrivljenici su podnijeli zajedničku žalbu ističući u uvodu da se podnosi zbog svih žalbenih osnova. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da ih se oslobodi optužbe ili plaćanja novčanih kazni ili da im se izrekne najniža moguća kazna propisana odredbama Prekršajnog zakona, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nisu u pravu žalitelji kada ističu da ih je prvostupanjski sud, zbog ulaska Republike Hrvatske u Schengenski prostor, propustio osloboditi optužbe jer je danom stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj prestala vrijediti i Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana.

5. Suprotno tim žalbenim navodima, a imajući na umu da su i u sada važećim odredbama Zakona o strancima konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni, a to znači da volja zakonodavca nije bila dekriminaliziranje protupravnog ponašanja koje je predmet ovog prekršajnog postupka, kao i imajući na umu stav Suda Europske unije izražen u odluci broj C-218/15 od 6. listopada 2016., ovaj sud smatra da se u ovom prekršajnom predmetu ne može primijeniti načelo retroaktivnosti povoljnijeg zakona. Činjenica da je Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja ne utječe na konstitutivne elemente prekršaja za koji su okrivljenici proglašeni krivima, nego je samo dovela do toga da su neki dijelovi vanjskih granica Republike Hrvatske postali unutarnje državne granice Republike Hrvatske na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza.

6. U odluci Suda Europske unije broj C-218/15 od 6. listopada 2016. navedeno je da primjena povoljnijeg zakona nužno podrazumijeva sukcesivnu primjenu zakona u vremenu i temelji se na činjenici da je zakonodavac promijenio stajalište bilo u vezi s kaznenom kvalifikacijom činjenica ili u vezi s kaznom koju na kažnjivo djelo treba primijeniti, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer su, kao što je već rečeno, konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni. Zbog navedenog, ovaj sud smatra da činjenica da je nakon počinjenja inkriminiranog djela Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja, zbog čega je državna granica preko koje je okrivljena pravna osoba prevezla državljanina treće zemlje postala unutarnja državna granica Republike Hrvatske, ne može utjecati na tijek i odluku u ovom prekršajnom postupku, jer izmjena tih okolnosti (neki dijelovi državne granice Republike Hrvatske su postali unutarnje granice na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza i sl.) nema značaj „blažeg zakona“.

7. Neosnovani su i žalbeni navodi da okrivljenici nisu imali mogućnost kontrolirati putne isprave te da je kontrola putnih isprava učinjena u zračnoj luci u Barceloni zbog čega su se okrivljenici nalazili u zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost predmetnog prekršaja, pozivajući se pritom na Uredbu (EZ) 662/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. Neprihvatljiv je stav da se radi o zabludi o protupravnosti prekršaja jer je okrivljena pravna osoba odgovorna za svoje zakonito poslovanje u svim segmentima, a odredbom čl. 52. st. 1. Zakona o strancima propisano je da prijevoznik, a nesporno je da okrivljena pravna osoba ima to svojstvo, može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima, između ostalog, i valjanu vizu. Navedena zakonska odredba je decidirana i obligatorna, a na prijevozniku je da organizira način na koji će ispuniti tu zakonsku obvezu. Stoga je jasno da okrivljena pravna osoba, kao prijevoznik, odnosno njeni predstavnici imaju ovlast uskraćivanja ukrcaja putnika na let unatoč njihovoj prijavi za let, radi neodgovarajuće putne dokumentacije (karta, putna isprava, viza, …), a što znači da moraju biti i dodatno educirani u vezi isprava potrebnih za prelazak državne granice. Iz navedenog razloga, zabluda na koju se poziva okrivljena pravna osoba je, u smislu čl. 23. st. 3. Prekršajnog zakona, bila otklonjiva, jer se radi o počinitelju koji je s obzirom na svoju djelatnost bio dužan upoznati se s odgovarajućim propisima koje je u svakodnevnom poslovanju dužan primjenjivati. Eventualno postojanje određenih poteškoća bilo koje naravi, pa tako i organizacijske, oko vršenja kontrole prilikom ukrcaja putnika i kontrole valjanosti potrebne dokumentacije za ulazak u Republiku Hrvatsku ni na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljene pravne osobe, niti je to moguće prebacivanjem krivnje isključivo na policijske službenike onih zračnih luka iz koje putnici kreću, kako se to ističe u žalbi. Uredba (EZ) 662/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., na koju se žalitelji pozivaju, nema utjecaja na prethodno iznesen stav ovog suda, jer se čl. 249. st. 1. Zakona o strancima sankcionira propust prijevoznika pravne osobe koja je prevezla državljanina treće zemlje bez valjane vize, što u ovom prekršajnom predmetu okrivljena pravna osoba ne osporava i što je nesporno utvrđeno.

8. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenih jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 40/25.), koji za inkriminirane prekršaje propisuje niže novčane kazne pa je blaži za počinitelje. U vrijeme donošenja pobijane presude bio je na snazi Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.) po kojem su okrivljenici proglašeni krivima i koji je za prekršaj iz čl. 249. st. 1. tog Zakona propisivao novčanu kaznu 6.630,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz čl. 249. st. 4. tog Zakona novčanu kaznu 3.050,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 40/25.), za prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.) sada je propisana novčana kazna 5.100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz čl. 249. st. 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.) sada je propisana novčana kazna 3.000,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje pa je jasno da sada važeći Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) za ove prekršaje propisuje niže novčane kazne.

10. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

11. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesene žalbe u kojoj okrivljenici navode da je trebalo primijeniti odredbe o ublažavanju kazne zbog stupnja eventualne krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, njihovog ponašanja nakon počinjenog prekršaja, ukupnosti društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja te njihovog imovnog stanja.

12. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. U prvostupanjskom postupku nije utvrđena ni jedna naročito izražena olakotna okolnost na temelju koje bi se mogao primijeniti institut ublažavanja kazne, niti ih okrivljenici ističu u žalbi. Žalbenim navodima samo se prepisuju okolnosti nabrojane u čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, bez ikakve konkretizacije. Slijedom navedenog te imajući na umu i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog iznosa za predmetne prekršaje primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Zbog toga je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljene pravne osobe. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljena pravna osoba poslovala s gubicima odnosno da bi okrivljena odgovorna osoba bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti narušeno poslovanje pravne osobe odnosno uzdržavanje odgovorne osobe.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 20. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.