Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-483/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po predsjednici vijeća Tei Valentić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Komljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika EA, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-375/2025-1 od 11. studenog 2025. izmijenjene na raspravi 17. ožujka 2026., nakon održane javne rasprave dana 15. siječnja 2026. i 17. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Mirjane Vukorepe, optuženika EA i braniteljice u zamjeni Ružice Piličić Šinko, odvjetnice u Bjelovaru, dana 20. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENIK EA - zvani E, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i PA, rođene Ž, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] (s napomenom optuženika da ista više nije aktivna), državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar, nezaposlen, ostvaruje primanja povremenim radom u nadnicama, neoženjen, bez djece, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, bez imovine, vojsku nije služio, bez čina, neodlikovan, prekršajno kažnjavan i kazneno osuđivan,

k r i v  j e

što je dana 26. rujna 2025. oko 11,30 sati u Pakracu, Trg dr. Franje Tuđmana, u cilju da spriječi postupanje policijskih službenika Policijske postaje Pakrac koji su mu prišli povodom dojave da je otuđio predmete u trgovini, nakon što su mu policijski službenici Policijske postaje Pakrac ŽA i FA izdali naredbu da im preda otuđene predmete i izdali zapovijed da pođe s njima i izvadi sve stvari iz torbe i džepova, to odbio učiniti i lijevom rukom uhvatio službeni pištolj policijskog službenika FA koji ga je potom odgurnuo i izdao mu upozorenje da prestane s takvim ponašanjem, na što se oglušio i vrijeđao policijskog službenika FA riječima: „jebem ti mater glupu, glupane, glupi policajci retardirani“ te mu pljunuo u lice, nakon čega su ga policijski službenici ŽA i FA uhvatili za ruke koje su mu savinuli na leđima i potom prislonili na željeznu ogradu nakon čega je ponovo policijskog službenika FA pljunuo u lice i istrgnuvši svoju desnu ruku šakom udario policijskog službenika ŽA u glavu i počeo bježati po trgu tako da su policijski službenici zatražili pomoć preko službene veze te su policijski službenici ŽA i FA prilikom postupanja zadobili tjelesne ozljede i to policijski službenik ŽA tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja glave u predjelu čela i sljepoočnice, a policijski službenik FA tjelesnu ozljedu u vidu otvorene rane lijeve šake,

dakle, silom spriječio službene osobe u obavljanju službene radnje koja je u okviru njihovih ovlasti, a kaznenim djelom su im nanesene tjelesne ozljede,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - prisilom prema službenoj osobi, opisano po čl. 314. st. 2. i 1. KZ/11 i kažnjivo po čl. 314. st. 2. KZ/11,

pa se na temelju odredbe čl. 314. st. 2. KZ/11 optuženik EA

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (JEDNE) GODINE.

II. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku EA se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. rujna 2025. pa nadalje.

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik EA oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava, dok mu se na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenika ŽA u iznosu od 12,60 eura (slovima: dvanaest eura i šezdeset centi), uplatom u državni proračun u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru kod ovoga suda podiglo je optužnicu broj KO-DO-375/2025-1 od 11. studenog 2025. protiv optuženika EA, zbog kaznenog djela protiv javnog reda - prisilom prema službenoj osobi, opisano po čl. 314. st. 2. i 1. KZ/11 i kažnjivo po čl. 314. st. 2. KZ/11. Na raspravi 17. ožujka 2026. izmijenjena je optužnica na način da su precizirane tjelesne ozljede koje su zadobili oštećenici.

2. Optuženik se tijekom cijelog postupka izjašnjavao da se ne smatra krivim za terećeno kazneno djelo.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao oštećenike ŽA i FA te svjedoka CA. Ispitao je vještakinju sudske medicine Elizabetu Horvatić i psihijatrijskog vještaka Domagoja Vidovića. Pročitani su radni nalog br. 1536-IX-25/32 (list 15), nalaz hitne za žrtvu ŽA (list 31), nalaz hitne za žrtvu FA (list 32), razgledane su fotografije na CD mediju (list 33), pročitan je zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola broj: 02285632 (list 34), obrazac pregled i promatranje ZZHM (list 35), obrazac medicinske dokumentacije (list 36), bolnička prijava (list 128), bolnička prijava (list 129). Pročitani su nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka (list 239-240) i nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka (list 249-256) i zdravstveni karton optuženika. Pročitani su zapisnici i reproducirane snimke ispitivanja optuženika od 26. i 27. rujna 2025 (list 38-42 i 69- 73). Pročitani su izvod iz prekršajne evidencije za optuženika i izvod iz kaznene evidencije za optuženika, te je optuženik svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka. Sud je proveo sve predložene dokaze.

4. Optuženik EA u prethodnom postupku nije iznosio svoju obranu, dok je u obrani danoj na raspravi naveo da je toga dana ušao u trgovinu i ukrao dvije pive. Otišao je u park na Trgu dr. Franje Tuđmana te je tamo popio pivu. Došli su policajci i rekli su da otvori ruksak, u kojem je imao robu jer je otišao od bake i djeda i namjeravao otići u Zadar. Bilo je okolo drugih ljudi, a kada su ga napali i prislonili na ogradu, morao se braniti, osjećao se ugroženo. Svašta mu je prolazilo kroz glavu, ne zna zašto, plašio se zatvora, imao je i drugih problema, sukob s majkom. Najviše voli biti sam i popiti pivo da ga nitko ne dira. Ima gdje stanovati, prije je bio i u Njemačkoj, ali je tamo nakupio nekakve kazne. Uvijek se plašio zatvora, a u jednom postupku je imao određene i mjere opreza koje su trajale godinu dana. To je sve što ima za reći o tom događaju. Misli da bi mogao živjeti na slobodi i to kod bake i djeda. Ne osjeća se dobro u istražnom zatvoru, ne zna tko je mafijaš, a tko je policajac, kada je na sudu onda mu je dobro, ali kada zna da se vraća u zatvor ne osjeća se dobro. Vezano uz događaj još navodi da nije bio siguran tko ga je napao, da li je to F ili ne zna tko. Ima misli u smislu da ne zna da li je nekoga ubio. Vezano uz njegov boravak u istražnom zatvoru može reći da misli da bi možda poginuo da ima osobnu iskaznicu. Znaju ga napadati i ne zna da li smije imati kapu. Već je jednom skoro iskrvario u policijskoj postaji u [adresa] jer je razbio staklo rukom. Zamrzio je policiju, ali svejedno misli da bi mogao biti na slobodi, a ako ne, može biti i u zatvoru. Koliko se sjeća toga dana je popio samo ta dva piva. Kada su policajci došli, osim što su rekli da otvori ruksak, rekli su i da ide s njima u policijsku postaju. Njegov tata je radio tamo kada je bio rat, pa sve njih poznaje. Rekao im je neka sami otvore ruksak jer on nije bio u stanju otvoriti pred svima, a onda su ga napali, svezali ga u lisice. Poslije su ga odvezli u Bjelovar pa je bio u istrazi. Što se tiče iskaza svjedoka CA, može reći da je bilo onako kako je on rekao. Prilikom postupanja policajaca prema njemu nisu ga tukli, ali su ga koljenom malo udarili kada su ga privodili. Bio je malo suicidalan, osjećao je da se atmosfera promijenila. To je bilo i kad je jednom u policijskoj postaji razbio staklo i nije htio platiti. Na pitanje o njegovom društvenom životu, može reći da voli otputovati i družiti se sa strancima. Od bliskih osoba ima djeda i baku, a sestra mu je u Austriji. Što se tiče prijatelja, s mlađima se baš ne druži. Na slobodi svatko ide svojim putem, neki imaju djecu. Nema baš neko društvo. Na pitanje da li je tražio pomoć vezano uz svoje psihičko stanje može reći da nije, nije baš htio psihijatra. Preko drugih ljudi je htio shvatiti što se s njim događa. Što se tiče odnosa s roditeljima, s tatom je dobro, nekada se na njega zna izderati preko telefona. S mamom je isto dobro, bila je u posjeti par puta i da nje nema ne bi imao novaca u zatvoru. Na pitanje na što je mislio kada je rekao da je mislio da ga napada F odgovara da ne zna što je mislio s tim, razmišljao je o politici, gledao u kameru, razmišljao kako više nisu kune, kako je došao euro. Naveo je da i inače pije alkohol, ponekad. Ne zna da se nešto posebno taj dan dogodilo da je otišao ukrasti pivo, imao je osjećaj kao da mu je svejedno ako plati ili ne. Nije ni imao novaca. Ne bi više ukrao. Ne zna što je to bilo, odmah je policija po njega došla i on je 6 mjeseci u istrazi.

5. U postupku nije bilo sporno da je inkriminiranog dana optuženik otuđio predmete u trgovini te da su mu, kada je sjedio na klupi na [adresa] u [adresa], prišli policajci i rekli mu da otvori ruksak što on nije htio učiniti, te su mu rekli da pođe s njima u policijsku postaju. Nije sporno ni da je došlo do fizičkog sukoba optuženika s policajcima. Nije sporno da su oštećenici službene osobe u smislu čl. 87. st. 3. KZ/11.

6. Bilo je sporno je li optuženik u tom događaju napao i vrijeđao policajce, odnosno je li ih silom spriječio u obavljanju službene radnje koja je u okviru njihovih ovlasti te im pritom nanio tjelesne ozljede ili se branio od njihovog napada. Bila je sporna, prema obrani, i ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja djela.

7. Oštećenik ŽA u svom iskazu naveo je da je toga dana radio u smjeni sa FA, dobili su dojavu od operativnog dežurnog PP Pakrac da je u trgovini Konzum EA uzeo pive, a iste nije platio, te se udaljio. Onda su otišli do te trgovine gdje im je trgovkinja ispričala što se dogodilo, te da se EA udaljio u smjeru Trga Franje Tuđmana. Dolaskom do tog trga, vidjeli su EA na klupi gdje je pio pivo. Pitali su ga odakle mu to pivo, a on je rekao da ga je uzeo, a da ga nije platio. Onda su dojavili postaji da su ga našli i da je potvrdio da je uzeo pivo iz Konzuma, te su im rekli da ga dovedu u postaju. Izdao mu je naredbu da izvadi stvari iz džepova i ruksaka i da im preda te predmete, te naredbu da pođe s njima u postaju. On je to odbio, ustao se, počeo je vrijeđati FA i rukom uhvatio za pištolj. Kolega ga je odgurnuo i prislonio na ogradu i uhvatio za ruke radi stavljanja lisica. Zatim je pljunuo u lice FA koji ga je onda pustio, nakon čega se okrenuo i njega udario u glavu. Zatim je optuženik počeo bježati, no uspjeli su ga uhvatiti, srušili ga na zemlju, on se i dalje opirao, a kolega FA je zatražio pomoć putem veze, te je pristigao i kolega CA koji im je pomogao staviti sredstva za vezivanje. Od tog događaja je zadobio ozljedu glave. Kada ga se pitalo u kojem položaju je bio optuženik kada su ga prislonili na ogradu, svjedok je naveo da je on primio njegovu lijevu ruku, a kada je optuženik pljunuo FA, pustio je ruku odnosno on se oslobodio. U vrijeme prislanjanja na ogradu bio je okrenut leđima, ali nakon što se oslobodio u vrijeme kada ga je udario okrenuo se prema njemu. Njegovu ruku je pustio prije nego što ga je udario. Udario ga je u sljepoočnicu. Naveo je da nije bilo problema u komunikaciji s optuženikom za vrijeme tog događaja, ništa posebno, da je on odgovarao na ono što ga se pitalo. Govorio je u smislu da je normalno da on uzme pivo iz dućana, a da ne mora platiti. Već su ga i od prije trgovkinje znale i bojale ga se. Oštećenik je naveo da je izdao naredbu da stvari izvadi prije nego što su započeli sa dovođenjem. Nisu ga upoznali s njegovim pravima kao uhićenikom jer ga nisu ni imali namjeru uhititi, već samo dovesti u policijsku postaju.

8. Oštećenik FA u svom iskazu na raspravi naveo je da su toga dana kolega ŽA i on upućeni na dojavu oko 11,00 sati vezano uz krađu u trgovini Konzum, te su obavili razgovor s poslovođom trgovine koja im je potvrdila te navode. Otprilike su znali da će optuženika naći na Trgu dr. Franje Tuđmana, gdje su ga zatekli. Sjedio je na klupi i konzumirao pivu. Pitali su ga je li zna zašto su došli, on je rekao da zna i priznao da je ukrao pivo. Rekli su mu da mora poći s njima, jer su se čuli sa šefom smjene koji je rekao da ga trebaju dovesti u policijsku postaju. Kolega mu je izdao zapovijed da izvadi stvari iz džepova i ruksaka, a on je to odbio učiniti. Onda je optuženik prišao FA, unio mu se u lice i pokušao uzeti mu pištolj. Oštećenik ga je odgurnuo i izdao mu upozorenje da prestane s takvim ponašanjem, na što se on oglušio, pljunuo mu u lice i počeo ga vrijeđati u smislu: "Jebem ti mater glupu, majmune retardirani, glupi policajci" i onda su ga kolega i on prislonili na ogradu tako da ga je on držao za jednu ruku, a kolega za drugu. U tom trenutku je optuženik ponovno njemu pljunuo u lice, pa je on pustio njegovu ruku, a optuženik je šakom udario kolegu ŽA. Optuženik je počeo bježati, nakon čega su ga sustigli i uspjeli savladati, time da prije nego što su ga sustigli je uspio tražiti pomoć preko službene veze, pa je u međuvremenu pristigao i kolega CA koji im je pomogao da mu stave sredstva za vezivanje. Prilikom postupanja zadobio je ozljedu u vidu posjekotine na desnoj ruci, ne sjeća se točno u kojem trenutku. Na posebno pitanje branitelja jesu li u bilo kojem trenutku obavijestili optuženika da je uhićen, naveo je da jesu u policijskoj postaji kada je bio formalno uhićen, dok je ovo prethodno bilo uporaba sredstava prisile.

9. Svjedok CA je vezano uz događaj naveo da se nalazio u policijskoj postaji kada je kolega FA zvao preko veze za pomoć u vezi postupanja na [adresa] u [adresa], rekao je da je policijski službenik napadnut i da im je potrebna pomoć oko postupanja. Uzeo je ključeve od vozila i išla je i kolegica s njim. Dovezao se do šetnice gdje je najbliži pristup Trgu, negdje 300 m od zbivanja, te je otrčao do trga. Zatekao je kolege FA i ŽA kako drže optuženika FA na podu, na travnatoj površini. FA mu je već na desnu ruku stavio sredstva za vezivanje dok je druga ruka bila ispod tijela EA pa je on uzeo tu lijevu ruku i stavio mu na leđa, a FA je onda stavio sredstva za vezivanje na obje ruke. Onda su ga podigli s poda, odveli u vozilo i doveli u policijsku postaju. Na posebno pitanje braniteljice optuženika je li prilikom postupanja prema optuženiku s njime komunicirao odgovorio je da se privatno znaju, rekao mu je da se smiri, i on se smirio, nije pružao otpor, nisu ništa posebno razgovarali. Ne može reći je li ranije razgovarao s kolegama, pred njim nije. Na posebno pitanje zastupnice optužbe je li razgovarao s kolegama o onome što se dogodilo, odgovara da ne odmah tada, već kasnije dolaskom u policijsku postaju, da čuje kako je uopće došlo do toga. Vidio je ozljede na kolegi ŽA u području glave.

10. Na raspravi je ispitana vještakinja sudske medicine dr. Elizabeta Horvatić koja je ostala kod pisanog nalaza i mišljenja od 31. siječnja 2026., time da je na raspravi ispravila nalaz i mišljenje u odnosu na dodatni opis ozljede oštećenika ŽA na način da se radi o lakšoj do umjerenoj traumatskoj ozljedi glave, a ne mozga. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je kod oštećenika ŽA utvrđena ozljeda nagnječenja glave u predjelu čela i sljepoočnice, koja je mogla nastati zbog udarca šakom srednjeg intenziteta, a kod oštećenika FA otvorena rana lijeve šake ili razderotina šake, koja je u konkretnom slučaju nastala djelovanjem udarca lakog intenziteta, a koji je pojačan djelovanjem nokta.

11. Na raspravi je ispitan i vještak psihijatrijske struke dr. Domagoj Vidović, koji je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 2. veljače 2026., a nakon što je optuženik iznio svoju obranu, vještak je s njim proveo dodatni forenzički intervju te je usmeno na raspravi dopunio svoj nalaz i mišljenje. Ostao je kod postavljenih dijagnoza kod optuženika: ovisnost o alkoholu i disocijalni poremećaj ličnosti. Tijekom razgovora utvrdio je da je evidentno kako je optuženik slabije kognitivno kapacitiran, sklon izmjeni izjava. Što se njegovog psihičkog tempore criminis stanja tiče, a uzimajući u obzir njegove navode o količini popijenog alkohola i opisu samog djela, mišljenja je kako su njegova sposobnost razumijevanja i upravljanja svojom voljom bile održane. Ispitanikovo funkcioniranje je dominantno determinirano njegovom strukturom osobnosti, a navedeno se najbolje očituje u potpunoj nekritičnosti spram ulaska u trgovinu i uzimanja „dvije pive“, a osim toga i u lakonskom opisu fizičkog nasrtanja na baku. Ispitanik je u više navrata manifestirao agresivno ponašanje što je očito uz intoksikaciju alkohola njegov uobičajeni oblik komunikacije i funkcioniranja. Nije nađeno elemenata koji bi opravdali određivanje neke od sigurnosnih mjera sukladno odredbama Kaznenog zakona. Nije nađeno ni psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na raspravnu nesposobnost. Na posebna pitanja braniteljice odgovorio je kako su obilježja disocijalnog poremećaja ličnosti učestala, kontinuirana, bezobzirna kršenja uobičajenih društvenih prava i normi, sklonost ulasku u rizična ponašanja, manjak ili potpuni izostanak sućuti spram drugih osoba, manipulativnost, izostanak uvida i spremnosti na promjenu ponašanja unatoč poteškoćama u svakodnevnom funkcioniranju te najčešće i učestalim sukobima sa zakonom. Kod ispitanika se tijekom razgovora bilježi odsutnost empatije, potpuna nekritičnost spram evidentnog kršenja uobičajenih društvenih normi i pravila, sklonost racionalizaciji svog ponašanja, nekritičnost spram postupanja pripadnika policije. Kod optuženika je zbog specifičnih obiteljskih okolnosti tijekom odrastanja, ali i tijekom mlađe punoljetne dobi evidentno kako je odgojno obrazovno zapušten, emocionalno uskraćen, prepušten sam sebi, bez izvanjske sustavne kontrole od strane obitelji, manjka socijalne podrške, a zbog čega se bez obzira što formalno nisu ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere preporuča upućivanje u psihijatrijski tretman ispitanika u penalnim uvjetima, a posebno i nakon eventualnog odsluženja kazne. Konačno, vještak je ustvrdio da nije dovedena u pitanje ubrojivost optuženika u vrijeme počinjenja djela, nema zakonskih uvjeta za primjenu bilo koje sigurnosne mjere predviđene Kaznenim zakonom, te nije dovedena u pitanje niti raspravna sposobnost optuženika.

12. Iz naprijed iznesenih iskaza oštećenika kao svjedoka te svjedoka CA, koji su suglasni, životni i uvjerljivi sud je utvrdio da je prilikom predmetnog događaja optuženik, nakon što mu je izdana naredba da preda otuđene predmete, da izvadi sve stvari iz torbe i džepova i da pođe s njima, to odbio učiniti, a nakon toga je rukom uhvatio službeni pištolj policijskog službenika FA koji ga je potom odgurnuo i izdao mu upozorenje da prestane s takvim ponašanjem, na što se oglušio i vrijeđao policijskog službenika te mu pljunuo u lice, nakon čega su ga policijski službenici uhvatili za ruke koje su mu savinuli na leđima i potom prislonili na ogradu nakon čega je ponovno policijskog službenika FA pljunuo u lice i istrgnuvši svoju desnu ruku šakom udario policijskog službenika ŽA u glavu i počeo bježati po trgu tako da su policijski službenici zatražili pomoć preko službene veze, nakon čega je došao CA koji im je pomogao konačno savladati optuženika. Takav razvoj događaja potvrđuju ispitani svjedoci, dok u obrani optuženik potvrđuje da je prethodno ukrao pivo u trgovini i potom je na klupi sjedio i pio pivo, a onda su došli policajci i tražili ga da otvori ruksak. Optuženik navodi da su ga policajci zatim napali i prislonili na ogradu, te se pritom osjećao ugroženim. Takva obrana optuženika nije životna i sud joj ne vjeruje jer optuženik, kako bi umanjio svoju kaznenopravnu odgovornost, očito namjerno izostavlja dio zašto su policajci tako postupali prema njemu, a to je bilo jer se oglušio o njihovu zapovijed i posegnuo za pištoljem oštećenog FA te ga vrijeđao i pljunuo, a kada su mu pokušali staviti sredstva za vezivanje, on je opet pljunuo FA, a potom šakom udario ŽA. Dakle, silom ih spriječio u obavljanju službene radnje. Naime, Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09, 92/14, 70/19; dalje: ZPPO) propisane su službene radnje koje su u ovlasti policijskih službenika. U konkretnom slučaju oštećenici su dobili dojavu od operativnog dežurnog PP Pakrac da je u trgovini došlo do krađe, a nakon što je optuženik potvrdio da je pivo uzeo i nije platio, dojavili su postaji da su ga našli i da je potvrdio da je uzeo pivo, te im je rečeno da ga dovedu u postaju. Dakle, policajci su potom postupali u skladu sa svojim ovlastima, a naprijed opisanim postupanjem optuženika razvidno je da je isti silom spriječio službene osobe u obavljanju službene radnje i to prvo radnje dovođenja (čl. 43. ZPPO-a), a nakon toga i radnje uporabe sredstava prisile (čl. 81. ZPPO-a) koja su uporabljena radi svladavanja otpora optuženika. Oštećenici su tek po dolasku trećeg policijskog službenika savladali optuženika i stavili mu sredstva za vezivanje. Prilikom tog postupanja oštećenici ŽA i FA zadobili su tjelesne ozljede i to policijski službenik ŽA tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja glave u predjelu čela i sljepoočnice koja je nastala udarcem šakom u glavu, a policijski službenik FA tjelesnu ozljedu u vidu otvorene rane lijeve šake, a što je utvrđeno na temelju njihovih iskaza, medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine, koji sud u cijelosti prihvaća jer je dan nepristrano i sukladno pravilima znanosti i vještine.

13. Tijekom postupka obrana optuženika predložila je psihijatrijsko vještačenje optuženika dovodeći u pitanje njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela. Kao što proizlazi iz dopunjenog nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Domagoja Vidovića, iako su kod optuženika postavljene dijagnoze ovisnosti o alkoholu i disocijalni poremećaj ličnosti, uzimajući u obzir njegove navode o količini popijenog alkohola i opisu samog djela, mišljenja je kako su njegova sposobnost razumijevanja i upravljanja svojom voljom bile održane. Sud u cijelosti prihvaća dani nalaz i mišljenje jer je dan nepristrano, uvjerljivo i od stručne osobe koja ima sva potrebna znanja i vještine.

14. S obzirom na sve izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik u stanju ubrojivosti, s namjerom, odnosno u cilju da spriječi policijske službenike u obavljanju službene radnje postupao na način kako mu se činjenično stavlja na teret optužnicom, te su pritom policijski službenici zadobili tjelesne ozljede.

15. Kazneno djelo prisile prema službenoj osobi je kazneno djelo protiv javnog reda. Radi se o kvalificiranom obliku tog kaznenog djela jer su službene osobe zadobile i tjelesne ozljede. Budući da optuženik u svojoj obrani govori da su ga policajci napali i da se morao braniti, sud će se osvrnuti i na institut nužne obrane. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni tog instituta, budući da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su policijski službenici prema optuženiku postupali u skladu sa svojim policijskim ovlastima i uslijed njegovog neposluha prema njihovim naredbama, te je optuženik taj koji je krenuo s protupravnim postupanjem posegnuvši za pištolj jednog od oštećenika. Stoga nema govora da bi se radilo o obrani optuženika koja je prijeko potrebna da bi od sebe odbio istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.

16. Sud je u zakonskom opisu djela izostavio „ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu“ jer smatra da je dokazano da je optuženik silom spriječio službene osobe u obavljanju službene radnje koja je u okviru njihovih ovlasti, dok u opisanom postupanju nije pronašao radnje prijetnje.

17. Utvrđeno da je optuženik u vrijeme počinjenja bio ubrojiv i to na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka. Sud je također utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela te je htio njihovo ostvarenje. Optuženik je bio svjestan protupravnosti svoga postupanja, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

18. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optuženog EA opisanog u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. i 1. KZ/11 za koje ga je sud i proglasio krivim.

19. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. U konkretnom slučaju sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u „Narodnim novinama“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu. Za ovo kazneno djelo propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Sud je optuženiku cijenio kao olakotno njegove obiteljske prilike, životnu situaciju i djetinjstvo. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da je optuženik ovisnik o alkoholu i dijagnosticiran mu je disocijalni poremećaj ličnosti, ali nisu ispunjeni uvjeti zakonski uvjeti za primjenu neke sigurnosne mjere. Kod optuženika je zbog specifičnih obiteljskih okolnosti tijekom odrastanja, ali i tijekom mlađe punoljetne dobi evidentno kako je odgojno obrazovno zapušten, emocionalno uskraćen, prepušten sam sebi, bez izvanjske sustavne kontrole od strane obitelji, manjka socijalne podrške, a zbog čega se bez obzira što formalno nisu ispunjeni uvjeti za izricanje sigurnosne mjere preporuča njegovo upućivanje u psihijatrijski tretman, a posebno i nakon eventualnog odsluženja kazne. Iz njegove obrane proizlazi da je i u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio otišao od bake i djeda, te je rekao da više nema službeno prijavljenu adresu, dakle, upitna je podrška od strane obitelji. Kao otegotna mu je cijenjena njegova ranija osuđivanost i kažnjavanost. Naime, optuženik je ranije već osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje na uvjetnu kaznu zatvora, a u SR Njemačkoj zbog kaznenih djela prijevare u vezi s javnim primanjima i ekshibicionističkog pokazivanja na novčane kazne. Prekršajno je kažnjavan uglavnom zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, ali i iz domene sigurnosti prometa na cestama i nasilja u obitelji. Kao otegotno mu je cijenjeno i to što je ovo kazneno djelo počinio u odnosu na dva policijska službenika, kao i njegova upornost u počinjenju ovog kaznenog djela. Zbog svih nabrojanih okolnosti, cijeneći i činjenicu da se osuđenika sada prvi put osuđuje na bezuvjetnu kaznu zatvora, sud smatra da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju postići i bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine jer će se istom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i to svrha generalne i specijalne prevencije, kao i jačanja povjerenja građana u pravni poredak, ali i omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

20. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku EA se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. rujna 2025. pa nadalje.

21. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 sud je optuženika EA odlučio osloboditi plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, te isti padaju na teret proračunskih sredstava. Optuženik je nezaposlen i bez imovine. Sada je osuđen na kaznu zatvora, a prema psihijatrijskom vještaku potreban mu je i postpenalni psihijatrijski tretman. Stoga je zbog lošeg imovinskog stanja optuženika i navedenih okolnosti sud utvrdio da bi plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. No, budući se optuženik ne može osloboditi plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 na ime nužnih izdataka oštećenika, a iz spisa proizlazi da se na ime troškova prijevoza oštećeniku ŽA naknadio iznos od 12,60 eura, valjalo je naložiti optuženiku plaćanje tih troškova, uplatom u državni proračun u roku od 15 dana.

22. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Tea Valentić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.