Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1284/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Željke Rožić Kaleb kao članica vijeća, u pravnoj stvari prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama CĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom prebivališta [adresa], koju zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Svjetlana Klobučar, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno zadržane osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-68/2026-9 od 13. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba osobe s duševnim smetnjama kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-68/2026-9 od 13. ožujka 2026.

II Određuje se punomoćnici prisilno smještene osobe odvjetnici Svjetlani Klobučar naknada troška sastava žalbe u iznosu od 156.25 eura.

III Nalaže se računovodstvu ovoga suda da po pravomoćnosti rješenja odvjetnici Svjetlani Klobučar iz proračunskih sredstava suda isplati iznos od 156,25 eura, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj R1-68/2026-9 određen je prisilni smještaj osobe s duševnim smetnjama u Klinici za psihijatriju [naziv] u trajanju od 30 dana, počevši od 9. ožujka 2026.

2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žali se osoba s duševnim smetnjama zbog svih žalbenih razloga. Predlaže osporeno rješenje ukinuti, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješenje suda prvog stupnja o prisilnom smještaju osobe s duševnim smetnjama odraz je pravilne primjene mjerodavnih odredbe čl. 39. u vezi čl. 27., čl. 36. i čl. 37. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/14, dalje: ZZODS).

5.1. Za razliku od navoda iz sadržaja žalbe, u rješenju suda prvog stupnja nije ostvarena povreda odredaba postupka iz čl. 37. st. 4. ZZODS jer je stalna sudska vještakinja prof. dr. sc. Branka Vidrih dr. med. spec. psihijatrije podnijela pisani nalaz i mišljenje od 11. ožujka 2026. po izvršenom osobnom pregledu osobe s duševni smetnjama, kao što je razvidno iz sadržaja spisu priloženog nalaza i mišljenja. Osoba s duševnim smetnjama je prethodno i u skladu s čl. 36. st. 1. ZZODS saslušana na ročištu održanom 11. ožujka 2026. te se očitovala u skladu s čl. 37. st. 7. ZZODS na ročištu od 13. ožujka 2026.

5.2. Ujedno se u prvostupanjskom rješenju i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 34. st. 8. ZZODS, na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2 ZPP.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja je nakon uvida u priložene isprave o liječenju, iskaza prisilno zadržane osobe u nazočnosti njenog punomoćnika i predstavnice psihijatrijske ustanove izv. prof. prim. dr. sc. Suzane Uzun, dr. med., spec. psihijatrije te nakon nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje prof. dr. sc. Branka Vidrih dr. med. spec. psihijatrije koje je u skladu s čl. 302. st. 2. ZPP raspravljeno na ročištu od 13. ožujka 2026. pred prvostupanjskim sudom, pravilno utvrđeno postojanje duševne smetnje u vidu organskog sumanutog poremećaja (F06.2), što predstavlja težu duševnu smetnju. Osoba s duševnim smetnjama zaprimljena je u ustanovi u pogoršanom stanju, akutno psihotična, preplavljena bizarnim sumanutostima poglavito religijskog sadržaja koje upravljaju njenim ponašanjem, komunicira s anđelima putem umjetne inteligencije, ima halucinacije, ne izlazi iz kuće, čuje glasove koji joj govore što napraviti a ne uzima lijekove i uvjerena je da joj ne trebaju ni lijekovi niti liječenje. Osoba je bez uvida u stanje svoga zdravlja i potrebu liječenja čime ozbiljno ugrožava vlastiti život i zdravlja i sigurnosti drugih osoba.

7.1. Kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnog utvrđenja žaliteljica polazi od netočne tvrdnje da nalazu i mišljenju vještakinje nije prethodio osobni pregled osobe s duševnim smetnjama, na kojoj zasniva daljnju netočnu žalbenu tvrdnju kako se nalaz i mišljenje vještakinje temelje samo na izjavama ukućana osobe s duševnim smetnjama. Obzirom da su ovi žalbeni navodi suprotni sadržaju nalaza i mišljenja vještakinje od 13. ožujka 2026. i stanju predmetnog spisa, neosnovani su i kao takvi se otklanjaju.

7.2. Na zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja temeljem utvrđenog stanja osobe s duševnim smetnjama ne utječe žalbeno pozivanje na sadržaj iskaza prisilno zadržane osobe. Osoba s duševnim smetnjama ustraje na tvrdnjama kako ona ne boluje od dijagnosticirane bolesti te da joj ne treba stacionarno psihijatrijsko liječenje, dakle nekritična je prema svom stanju i zbog nesuradljivosti ne doprinosi poboljšanju toga stanja. Iz navedenih je razloga nužan nastavak bolničkog liječenja tako da, za razliku od navoda iz žalbe, nisu ostvarene pretpostavke za ambulantno liječenje.

8. Načelni žalbeni navodi o tome kako religioznost i način na koji pojedina osoba doživljava vjeru ne mogu biti razlozi prisilnog smještaja te kako u prodaji nije mali broj knjiga o razgovorima s anđelima ne mogu osnovano dovesti u dvojbu pravilno utvrđeno činjenično stanje. Iz rezultata pravilno provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom jasno proizlazi kako je u predmetnom slučaju za liječenje osobe s duševnim smetnjama, za njezinu sigurnost kao i za zaštitu i sigurnost drugih osoba bolničko liječenje najpovoljnije rješenje, što opravdava primjenu odredbe čl. 39. ZZODS.

9. Slijedom navedenog i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 43. st. 1., 2. i 3. ZZODS valjalo je odbiti žalbu prisilno smještene osobe i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, kao u stavku I izreke.

10.1. Osnovano je punomoćnica osobe s duševnim smetnjama zatražila naknadu troška sastava žalbe. Sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je sud postavio po službenoj dužnosti osiguravaju se i isplaćuju iz proračuna nadležnog županijskog suda. Sukladno odredbi čl. 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika a pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima obuhvaćeno je pravom na pravično suđenje zajamčenim odredbom čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) i ustavnim pravom na podnošenje pravnog lijeka iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

10.2. Temeljem tbr. 18, toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br: 138/23 – dalje: Tarifa) u vezi tbr. 16. toč. 1 alineja treća te tbr. 54 Tarife, punomoćnici prisilno smještene osobe pripada naknada troška sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura, kao što je zatraženo u žalbi. Stoga je odlučeno kao u stavku II i III izreke.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej