REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4155/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta za trgovinu [obrt] , [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Bojan Doneski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl u [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/361, URBROJ: 513-04-24-2 od 19. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23- 01/361, URBROJ: 513-04-24-2 od 19. kolovoza 2024. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, KLASA: UP/I-471-02/23-01/43, URBROJ: 513-07-03-23-8 od 15. rujna 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se utvrđuje manje obračunati porez na dohodak od samostalne djelatnosti i prirez porezu na dohodak za razdoblje od 01.01.2021. do 31.12.2021., te za isto razdoblje manje obračunati porez na dodanu vrijednost (PDV). Istim rješenjem nalaže se uplata utvrđenih poreznih obveza na za to propisane račune kao i obračun i uplata daljnjih kamata, uz provedbu odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku od 8 dana od izvršnosti rješenja i pod prijetnjom naplate prisilnim putem (točke I. do V. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je pobijano rješenje doneseno uslijed nepravilne primjene odredaba čl. 6., 88. i 121. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje: OPZ), budući da porezno tijelo nije postupilo sukladno naprijed navedenim odredbama zakona, nije uopće cijenilo činjenice koje idu u prilog tužitelju , te u predmetnom postupku nije donijelo zaključke na temelju valjane i savjesne ocjene svih činjenica, što je preduvjet da bi se teret dokaza „prebacio” na poreznog obveznika, u pogledu činjenica koje smanjuju ili ukidaju porez.

3.1. Navodi da je u postupku nadzora, a prije sastavljanja zapisnika poduzimao radnje i davao izjave bez stručne pomoći opunomoćenika , stručnog pomagača ili poreznog savjetnika (koju mogućnost propisuje odredba čl. 17. Općeg poreznog zakona ), stoga je porezno tijelo trebalo uložiti dodatne napore kako bi pravilno primijenilo odredbu članka 6. OPZ-a.

3.2. Smatra da porezni nadzor nije zakonito proveden jer neke usmeno iznesene činjenice nisu pisano konstatirane. Ističe kako tuženik nije prihvatio žalbene navode obrazlažući da je tijekom poreznog nadzora zadaća poreznog tijela bila utvrditi da li je tužitelj znao da svojom kupovinom (od dobavljača Agro Zemlja d.o.o.) sudjeluje u poreznoj prijevari, te se navodi da prvostupanjsko tijelo u postupku nadzora navedeno nije niti utvrđivalo jer isto nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje , pa je takvo stajalište protivno pravnom stajalištu Suda Europske unije u presudi C-439/04 od 06. srpnja 2006. godine, iz koje proizlazi da se poreznom obvezniku treba uskratiti pravo na odbitak pretporeza ako se dokaže da je znao ili morao znati da svojom kupovinom sudjeluje u transakciji koja je povezana sa prijevarnim izbjegavanjem plaćanja poreza.

3.3. Navodi kako mu ne može ići na štetu činjenica da je dobavljač Agrozemlja d.o.o. imao nedostatnu, neurednu i nepropisno vođenu knjigovodstvenu dokumentaciju, a da porezno tijelo nije pravilno cijenilo dokumentaciju koja je predana tijekom poreznog nadzora, kao dokaz da je došlo do isporuke dobara.

3.4. Nadalje navodi da je u prometu robe kada u jednom danu ili u jednom mjesecu ima više isporuka kada jednostavno nije moguće za svaku isporuku sastavljati zasebnu primku i zaseban račun ( primjerice u pekarskoj industriji kao i u djelatnosti poreznog obveznika), uobičajeno da se nakon više isporuka sastavlja jedna primka i sukladno njoj ispostavlja račun , a takvo postupanje nije protivno niti jednom propisu. Tijekom spora navodi kako nisu pravilno utvrđene porezne obveze, pa predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja

3.5. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5.1. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

5.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda odbijeni su prijedlozi tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja te provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Izvođenje ovih dokaza sud je cijenio nepotrebnim .

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja o čemu je sastavljen zapisnik Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, KLASA: UP/I- 471-02/23-01/43, URBROJ: 513-07-03-23-5 od 19. srpnja 2023.

8.1. Na navedeni zapisnik tužitelj je izjavio prigovor, a razlozi ne prihvaćanja prigovora izneseni su u obrazloženju poreznog rješenja, uvidom u koji se utvrđuje kako sadrži očitovanje u odnosu na bitne, pojedinačno naznačene prigovore tužitelja, slijedom čega proizlazi da nisu iznesene nove činjenice i materijalni dokazi zbog kojih bi trebalo promijeniti nadzorom utvrđeno činjenično stanje.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv poreznog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, pri tom iznoseći kronologiju poduzetih radnji i donesenih odluka u postupku koji je prethodio osporenom rješenju.

9.1. Obrazlaže se da je tužitelj u razdoblju nadzora od obavljanja djelatnosti prodaje otpada ostvario najveće primitke, a uvidom u poslovnu dokumentaciju poreznog obveznika tužitelja prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je u knjizi primitaka i izdataka za 2021 .g. temeljem otkupa drvne mase proknjižio izdatke u iznosu od 842.300,00 kn, a tijekom postupka nadzora nije dostavio otkupne blokove niti ugovore o kupoprodaji iz kojih bi bili vidljivi prodavatelji drvne mase i katastarske čestice sa kojih je drvna masa prodavana. Nadalje, uvidom u Knjigu primitaka i izdataka za 2021.g. i uvidom u izlazne račune tužitelj prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj pod rednim brojem 2908 evidentirao izlazni račun kupcu IK, trgovački obrti, vi. IK, [adresa]. u ukupnom iznosu od 57.312.50 kn (osnovica od 45.850,00 kuna + PDV od 11.462,50 kn), za prodaju bagrema, bukve i lipe, a da na računu nije evidentiran datum isporuke drvne mase, navedeno je: prijenos porezne obveze na temelju članka 75. stavka 3. točke b) Zakona o PDV-u. Tužitelj uz račun nije predočio popratnice i podatke o prijevozu, a uvidom u izvod računa Erste banke d.d. broj 289 od 29.12.202l.g. prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je račun plaćen dana 02.12.2021.g. Nadalje, tuženik obrazlaže da je 21.06.2023.g. izvršen očevid na adresi sjedišta tužitelja i nisu od strane prvostupanjskog tijela zatečene zalihe drvne mase, a sam je u pisanoj izjavi od 27.06.2023.g. naveo da je drva kupovao od građanstva tj. od fizičkih osoba, ali da za njih nije pisao otkupne blokove, te da je jedan manji dio sam prodao pravnoj osobi, a ostatak drva prodao građanstvu tj. fizičkim osobama za gotovinu sa maržom od 5%. Također je utvrđeno uvidom u početnu bruto bilancu na dan 01.01.2022.g. da tužitelj u istoj na financijskim kontima nije evidentirao zalihe drvene mase. Stoga, tuženik navodi kako je prvostupanjsko tijelo procjenom za izvršenu prodaju drvne mase u gotovini u iznosu od 796.450,00 kn obračunalo PDV za 2021.g. u iznosu od 209.068,13 kn (nabavna vrijednost drvne mase u iznosu od 796.450,00 kn + 39.822,50 kn obračunana prodajna marža na nabavnu vrijednost od 5% temeljem izjave žalitelja = 836.272,50 kn x 25% ), a na koji dio tužitelj ustvari i nema primjedbi.

Nadalje, prvostupanjsko tijelo je žalitelju za 202l.g. povećalo poslovne primitke utvrđene procjenom za neto iznos od 836.272,50 kn, te utvrdilo ukupne primitke za 2021.g. u iznosu od 8.391.740,42 kn, odnosno utvrdilo dohodak od samostalne djelatnosti za 2021.g. u iznosu od 1.037.095,46 kn (primici od 8.391.740,42 kuna - izdaci od 7.354.644,96 kuna).

9.2. Nadalje, tuženik obrazlaže da je prvostupanjsko tijelo u postupku nadzora izvršilo korekciju pozicija Porezne prijave na dohodak u odnosu na stanje koje je tužitelj iskazao, odnosno utvrdilo je tužitelju za 2021.g. manje obračunati porez na dohodak od samostalne djelatnosti i prirez porezu na dohodak u iznosu od 208.257,68 kn, a na koji dio tužitelj također nema primjedbi.

9.3. Tuženik navodi da je tužitelju uvećao osnovicu poreza na dobit za iznos od 1.020.324,50 kn te utvrdilo obvezu poreza na dobit, uz obrazloženje da je za ulazne račune, koji su navedeni na str. 18. - 26. rješenja, pravne osobe AGRO ZEMLJA d.o.o., a koje je evidentirao u bruto bilanci i financijskim karticama glavne knjige na kontu 4000 - materijalni troškovi u 2022. godini u ukupnom iznosu od 1.020.324,50 kuna, utvrđeno da ne postoje dokazi da su fakturirane isporuke otpada (željeza) stvarno izvršene, odnosno pravna osoba AGRO ZEMLJA d.o.o. i tužitelj nisu urednom i vjerodostojnom dokumentacijom dokazali rashode na temelju predmetnih računa kako bi se oni mogli priznati kao porezni rashodi tužitelju. Naime, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da računi navedenog dobavljača tužitelja ne sadrže podatak o datumu isporuke dobara (članak 79. stavak 1. točka 5. Zakona o PDV-u), te da uz račune- otpremnice nisu predočeni vagarski listovi i da prateći listovi odnosno obrasci PL-0 koji su privitak uz račune broj: 16/2/2022, 17/2/2022, 18/2/2022, 19/2/2022, 20/2/2022, 23/2/2022 i 28/2/2022 ne sadrže numeričku brojčanu oznaku u tekućoj kalendarskoj godini tog očevidnika, te da obrazac PL-0 za račun broj 6/2/2022 sadrži numeričku brojčanu oznaku 1, obrazac PL-0 za račun broj 11/2/2022 sadrži numeričku brojčanu oznaku 2, obrazac PL-0 za račun broj 13/2022 sadrži numeričku brojčanu oznaku 4, a obrazac PL-0 za račun broj 22/2/2022 sadrži numeričku brojčanu oznaku 3, odnosno veći broj računa sadrži manju numeričku brojčanu oznaku. Također je utvrđeno za račune koji su navedeni na str. 27. i 28. rješenja, da datumi računa ne odgovaraju datumu utovara na teretnim listovima (npr. račun broj 6/2/2022 ima datum od 28.02.2022., račun otpremnica broj 6/2/2022 ima datum 28.02.2022., a datumi utovara na teretnim listovima su: 01.02.2022., 03.02.2022., 04.01.2022., 09.02.2022., 10.02.2022., 11.02.2022., 14.02.2022., 15.02.2022. i 18.02.2022.g.), a prema priloženim teretnim listovima mjesta utovara su: Otok, Požega. [adresa] i [adresa], dok je na svim Obrascima PL-0 kao mjesto polazišta naveden Otok. Tuženik obrazlaže da je tijekom postupka nadzora prvostupanjsko tijelo imalo na uvid i zapisnik Porezne uprave. Područnog ureda Vukovar, sastavljen nakon poreznog nadzora kod dobavljača tužitelja AGRO ZEMLJA d.o.o., a istim je utvrđeno, između ostalog, da tužiteljev dobavljač nema dokaze o nabavi otpada, odnosno nema dokaza da je fakturirani otpad posjedovao prije fakturiranja istog, kao što nema dokaze niti da ga je stekao poslije fakturiranja, te da zbog ne posjedovanja otpada prije fakturiranja i neposjedovanja vjerodostojnih isprava o isporuci otpada koje je fakturirao, ne može prenijeti na kupca više prava nego što ih sam ima.

9.4. Nadalje, tuženik obrazlaže da je u postupku nadzora prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je tužitelj u 2022.g. odbio pretporez temeljem ulaznih računa dobavljača AGRO ZEMLJA d.o.o. za isporuku željeza (tabela broj 4. i 5. rješenja) u ukupnom iznosu od 225.302,76 kuna, a koji se temeljem članka 75. stavak 3. točka b Zakona o PDV-u i članka 152. stavak 3. Pravilnika o PDV-u ne može odbiti jer dobavljač AGRO ZEMLJA d.o.o. i tužitelj nisu urednom i vjerodostojnom dokumentacijom dokazali da su fakturirane isporuke otpadnog željeza stvarno izvršene tužitelju, stoga mu je sukladno članku 57. stavak 2. Zakona o PDV-u osporeno pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima.

9.5. Tuženik se u obrazloženju poziva na odredbe članka 66., 79. stavak 8., 89. i 92. OPZ-a te članke 4., 30., 57. – 60. te 125. stavak 3. Zakona o PDV-u („Narodne novine“, broj 73/13, 99/13, 153/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22) kao i članke 131. i 152. Pravilnika o PDV-u („Narodne novine“, broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20, 1/21, 73/21, 41/22 i 133/22), članak 30. i 32. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20), članak 3. i 35. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20 i 1/21) te odredbe Pravilnika o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 106/22) i žalbu odbija na temelju odredbe članka 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/009 i 1110/21, dalje: ZUP) uz ocjenu žalbenih navoda na pojedinačno naznačene prigovore na str. 8. i 9. osporenog rješenja.

10. Navode tužitelja da je u postupku pogrešno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje, sud nije prihvatio osnovanima. Naime, tužitelj za svoje tvrdnje tijekom postupka pred upravnim tijekom, a niti tijekom ovog spora nije dostavio dokaze kojima bi osporio zaključke upravnih tijela, koji su suglasni dokumentaciji spisa pribavljenoj tijekom postupka nadzora, te detaljno i valjano obrazloženi u zapisniku o obavljenom nadzoru, na koji se pozivaju i prvostupanjsko tijelo i tuženik u obrazloženju rješenja, a objašnjenja i dokumentaciju na koju se poziva tužitelj, upravna su tijela u postupku cijenila, te su u ocjeni dokaznog postupka izneseni obrazloženi razlozi ne prihvaćanja navedenih pojašnjenja kao i pregledane dokumentacije.

10.1. U tom smislu napominje se da se temeljem članka 4. OPZ-a, na postupanje poreznih tijela primjenjuju i odredbe ZUP-a to sukladno članku 9. ZUP-a, kojim je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Povrede ovih odredaba sud nije našao.

10.2. Povrede odredaba ZUP-a prema kojima u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju se utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, propisane kao načelo materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, u postupku nisu utvrđene.

11. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je odbio žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na istaknute žalbene prigovore, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati, a pozivanje tuženika na obrazloženje poreznog rješenja u skladu je sa odredbom članka 120. stavka 3. ZUP-a i time nije povrijeđeno pravo tužitelja na obrazloženu odluku. Ovo posebno stoga jer su navodi tužitelja izneseni u žalbi ponovljeni navodi prigovora izjavljenog na zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, na koje se valjano očitovalo upravno tijelo – porezna uprava u poreznom rješenju, a koja je potvrđujući porezno rješenje, kako proizlazi iz obrazloženja rješenja, prihvatio i tuženik.

12. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, Prema ocjeni suda porezna uprava imala je osnova nakon ocjene svih izvedenih dokaza imajući u vidu konkretne okolnosti predmetnog slučaja za zaključak da su ispunjeni uvjeti za utvrđenje poreznih obveza tužitelju na način kako je to učinjeno poreznim rješenjem.

13. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

14. Porezna su tijela postupala u skladu s odredbom članka 6. OPZ-a kojim je propisano da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno- pravnog odnosa, te utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu, određuje porezno tijelo (stavak 1. i 2.).

15. Postupak poreznog nadzora u cijelosti je proveden u skladu sa odredbama OPZ-a, tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku, na način da daje izjave, očitovanje i dostavlja dokumentaciju u prilog navodima koje je tijekom postupka iznosio, sve imajući u vidu odredbe članka 88. OPZ-a kojima je propisano da u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

16. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja kojima ukazuje na povrede ovih odredaba OPZ-a.

17. Navod tužitelja da u postupku do sastavljanja zapisnika o nadzoru nije imao opunomoćenika, stručnog pomagača ili savjetnika, ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

17.1. Naime, iz zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi da je nadzoru bio nazočan tužitelj – vlasnik obrta te RK – knjigovođa. Također, da mu je uručena Obavijest o poreznom nadzoru od 6. travnja 2023. sukladno članku 59. stavku 6. OPZ- a te da je upoznat s pravima, obvezama te posljedicama ne postupanja sukladno propisima, to jest upozoren, između ostaloga, na to da uz poreznog obveznika u njegovom ime radnje u poreznom postupku može poduzimati samo opunomoćenik u okviru dane punomoći, stručna osoba iz redova odvjetnika ili poreznih savjetnika (čl. 17. OPZ-a). Odluka o potrebi angažiranja stručne osobe odvjetnika ili poreznog savjetnika, na poreznom je obvezniku, a što tužitelj evidentno tijekom postupka nadzora nije učinio.

18. Tužitelj navodima tužbe nije osporio činjenična utvrđenja poreznih tijela, pa su isti takvi da ne dovode do drugačije odluke. Pored navedenog, radi se o ponovljenim navodima prigovora odnosno žalbe na koje su se na sudu prihvatljiv način očitovala upravna tijela u obrazloženjima svojih odluka i koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

19. Navod tužitelja da upravna tijela nisu cijenila dostavljenu dokumentaciju nije osnovan. Suprotno proizlazi iz detaljno obrazloženih odluka javnopravnih tijela u postupku koji je prethodio ovom sporu iz kojih je vidljivo koja dokumentacija je pregledana (budući da se iznosi sadržaj iste) te na koji način je cijenjena. Kako se zaključci izneseni u zapisniku o poreznom nadzoru te izneseni u poreznom rješenju temelje na dokumentaciji i podacima pribavljenima tijekom postupka poreznog nadzora, te cjelokupno provedenom dokaznom postupku, to sud nema osnova za zaključak da u postupku činjenično stanje ne bi bilo pravilno i u potpunosti utvrđeno. Sva prikupljena dokumentacija detaljno je analizirana, dok tužitelj niti ne tvrdi niti ne dokazuje da raspolaže drugom dokumentacijom kojom bi zaključke poreznog tijela osporio. Napominje se da je razvidno iz zapisnika o nadzoru da su navodi i obrazloženja, te očitovanja tužitelja kao i dostavljena dokumentacija u postupku cijenjena te razlozi prihvaćanja ili ne prihvaćanja iste izneseni i valjano obrazloženi.

20. Pored navedenog, vidljivo je iz detaljnog i vrlo opširnog zapisnika o nadzoru da su relevantne odredbe propisa na koje se poziva porezno tijelo citirane u cijelosti primijenjene na konkretno utvrđeno činjenično stanje . Isto proizlazi iz pregledane dokumentacije, detaljnog navođenja predočenih računa dobavljača tužitelja, analize sadržaja istih kao i popratne dokumentacije, podataka prikupljenih tijekom poreznog nadzora dobavljača tužitelja, te očevida koji je porezno tijelo provelo. Sve navedeno, daje osnova za zaključak poreznog tijela da je dokumentacija tužitelja i njegova dobavljača nevjerodostojna i nedostatna za zaključak da bi predmetne usluge dobavljača tužitelja AGRO ZEMLJA d.o.o., primljene isporuke željeza, bile učinjene tužitelju za njegove oporezive transakcije. Stoga, budući da je tužitel j odbio pretporez temeljem ulaznih računa pravne osobe AGRO ZEMLJA d.o.o. za isporuku otpadnog željeza, a koji se ne može odbiti, jer je u poreznom nadzoru utvrđeno da tužitelj i njegov dobavljač nisu vjerodostojnom dokumentacijom dokazali da su fakturirane usluge otpadnog željeza stvarno izvršene poreznom obvezniku, kako bi isti mogao ostvariti pravo na odbitak PDV-a (pretporeza), prema ocjeni suda pravilno je tužitelju uskraćeno pravo na odbitak pretporeza.

21. Imajući u vidu da je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a koje tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja i knjigovodstveno financijskim vještačenjem, pa je raspravnim rješenjem suda izvođenje istih odbijeno, u skladu s odredbama članka 49. stavka 1. i 4. ZUS-a kojima je propisano da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

21.1. Saslušanje stranke prema ocjeni suda nije prikladno dokazno sredstvo za utvrđivanje činjenica koje su s poreznog aspekta, imajući u vidu načelo dokumentiranosti u poreznim stvarima, relevantne. Izvođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem također je odbijeno budući da je vjerodostojnost dokumentacije dostavljene tijekom postupka nadzora, a koja je od utjecaja na zaključak o tome da li su usluge zaista i učinjene tužitelju kao poreznom obvezniku, ovlašteno i u stanju cijeniti stručno porezno tijelo u postupku poreznog nadzora, dok tužitelj niti ne tvrdi niti ne dokazuje da posjeduje drugu materijalnu dokumentaciju u prilog navodima tužbe da bi porezne obveze bile pogrešno utvrđene, s obzirom da se temelje na podacima prikupljenima tijekom postupka nadzora i iskazanima odnosno utemeljenima na dokumentaciji tužitelja. Pored navedenog iz opširnog zapisnika razvidno na koji način i kako su utvrđene porezne obveze u naznačenom iznosu, a spisu prileži i tablica novoutvrđenih obveza te u prilogu zapisnika obračun zateznih kamata na nepravovremeno plaćene porezne obveze. Navedena utvrđenja tužitelj nije argumentirano osporio.

22. Pozivanje tužitelja na pojedinačno naznačene presude Suda EU prema ocjeni suda nije opravdano, niti je ovaj sud utvrdio da bi utvrđenje obveze tužitelju na način kako je to učinjeno u postupku koji je prethodio ovom sporu, bilo tužitelju na štetu ili u suprotnosti sa stajalištima iznesenima u tim presudama.

23. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe.

24. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

25. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe i prigovora na koje su se, na sudu prihvatljiv način, očitovala upravna tijela u svojim odlukama i koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

25.1. Povrede odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja, sud nije našao.

26. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje ovaj sud , na temelju odredbe članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

27. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo je tužbeni zahtjev radi poništenja osporenog rješenja odbiti.

28. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS -a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Bojan Doneski, Zajednički odvjetnički ured Bojan Doneski, ĆK, DK, BK i MKM , [adresa]

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV

3. U spis