REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-257/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Marić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod1/ UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod2/ UZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3/ NZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4/ IZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Marku Bekavac- Basiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice OZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Ujević, odvjetnik u Imotskom, radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 17. prosinca 2026. Polovni broj : P-552/2025-5, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Makarskoj, od 17. prosinca 2025., Poslovni broj : P-552/2025-5. preinačava i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je valjana usmena oporuka ostavitelja sačinjena 10. siječnja 2021. godine, proglašena od strane javnog bilježnika u Makarskoj Ante Pejkovića na zapisniku od 07. listopada 2021. godine pod poslovnim brojem: O-421/21UPP/OS- 96/21.

2.Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka eura, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana“.

II. Tužitelji su dužni tuženici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2507,50 sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

III. Tužitelji su dužni tuženici naknaditi troškove podnesene žalbe u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I."Utvrđuje se da je valjana usmena oporuka ostavitelja sačinjena 10. siječnja2021. godine, proglašena od strane javnog bilježnika u [adresa] Ante Pejkovića na zapisniku od 07. listopada 2021. godine pod poslovnim brojem: O-421/21UPP/OS- 96/21.

II.Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 2.484,40 eura, sa zateznim kamatama od 20.siječnja 2025. kao dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana“.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1.Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a koja se ogleda se u činjenici da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, a u njoj uopće nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

2.2.Nadalje da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a o odlučnim činjenicama postojanja izvanrednih okolnosti iz članka 37. Zakona o nasljeđivanju postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da presuda ne sadrži jasne niti dostatne razloge o postojanju niti subjektivnih niti objektivnih izvanrednih okolnosti zbog kojih oporučitelj nije mogao sastaviti redovnu oporuku. Pri tome se poziva na odluke Ureda predsjednice Općinskog suda u Makarskoj o uvođenju i vraćanju redovnog radnog vremena suda, a zbog pandemije corona virusa.

2.3.Smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 37 Zakona o nasljeđivanju te ističe da je usmena oporuka propisana odredbom čl. 37. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03 i 35/05 - dalje: ZN), te da je za nastanak i valjanost usmene oporuke tim propisom određene pretpostavke kojih ispunjenje dovodi do nastanka i valjanosti tako izjavljene posljednje volje ostavitelja.

2.4.Pozivajući se na više odluka kako Vrhovnog suda tako i Županijskih sudova smatra da takve pretpostavke nisu ispunjene dajući pri tome svoju analizu provedenih dokaza i zaključak kakvo je činjenično stanje prvostupanjski sud trebao primijeniti u ocjeni osnovanosti osnove tužbe.

2.5.Pobija i odluku o troškovima postupka te se da Županijski sud uvaži ovu žalbu i primjenom čl. 373 a. ZPP-a, iz razloga što u spisu postoji dovoljno dokaznog materijala za utvrđenje odlučnih činjenica za suprotne činjenične zaključke od onih iz pobijane presude; presudom preinači prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz nalog tužiteljima na snašanje cjelokupnih troškova postupka tuženoj.

Traži troškove podnesene žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba je osnovana.

5.Neosnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, za odluku kakvu je donio prvostupanjski sud.

5.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6.Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženica. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žaliteljica u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu.

6.1. Žaliteljica u žalbi analizirajući na svoj način daje svoja utvrđenja o tome kakvo je činjenično stanje trebao utvrditi prvostupanjski sud i na kakvo je trebao primijeniti materijalno pravo no s obzirom na utvrđenja i stajališta prvostupanjskog suda takovi žalbeni navodi po ocjeni ovog suda su prihvatljivi te ih ovaj sud prihvaća.

7.Tužbenim zahtjevom tuženi traže utvrđenje valjanosti usmene oporuke ostavitelja sačinjene u [adresa] 10. siječnja 2021. i proglašene od strane javnog bilježnika u [adresa].

8.Analizirajući provedene dokaze prvostupanjski sud je utvrđenja :

-da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da se, sad pok. ŽZ, zbog bolesti-oboljenja od korona virusa, od kojeg je obolio već par dana nakon izlaska iz bolnice (u kojoj je bio zbog operacije slijepog crijeva), nalazio u izvanrednim okolnostima, zbog kojih nije bio u stanju svoju posljednju volju iskazati ni u jednom drugom obliku, propisanom odredbama ZN-a, već samo usmeno,

- da nitko od osoba, koje su nakon što je isti obolio od korona virusa, a koje su ga nakratko dolazile obići, nije osoba pravne struke, pa prema tome, vjerojatno ,ni osoba koja poznaje odredbe ZN-a, kao što to nije bio ni sad pok. ŽZ,

- da postojanje izvanrednih okolnosti proizlazi i iz opisa zdravstvenog stanja pok.ŽZ, koje su, osim tužitelja, kao stranaka, opisali i svi saslušani svjedoci,

- da je ŽZ, nakon izlaska iz bolnice u kojoj je bio radi operacije slijepog crijeva, u početku bio fizički slab, da je većinom ležao u pidžami, ali da je mentalno bio dobro,

-da je iz bolnice izišao početkom siječnja 2021., da se bojao korone i da je, pred više osoba (osim pred tužiteljima), iskazivao svoju posljednju volju, u slučaju smrti,

-da su te osobe su don VZ, CZ, U i TZ

- da je, svoju volju pok. ŽZ, pred don VZ i CZ, iskazivao samo u njihovoj nazočnosti, a bez nazočnosti barem još jedne osobe,

-da je svoju posljednju volju istodobno, pred dvije osobe, iskazao samo pred U i TZ i to dana 10.siječnja 2021.,a što proizlazi iz Zapisnika u vezi usmene oporuke, sastavljenih 07.listopada 2021. kod j.b. Ante Pejkovića iz [adresa],

- da iz iskaza tužiteljice pod 1/ UZ proizlazi da je obitelj pozivala liječnike da dođu pregledati ŽZ, ali da nitko nije htio, već da su ga oni -članovi obitelji testirali i utvrdili da je taj test bio pozitivan na korona virus,

- da su u vrijeme proglašene epidemije korona virusa na snazi bile brojne odluke Stožera… sa brojnim zabranama, te je općepoznato da su se bilo kakvi kontakti izbjegavali,

- da se nakon 10.siječnja 2021. zdravstveno stanje pok. ŽZ još više pogoršalo, te je on još više oslabio, i fizički i mentalno, te više nije bio u mogućnosti ni na koji način iskazati svoju posljednju volju, a i sin VZ ga je, sredinom siječnja2021., ponovno odveo u bolnicu, gdje je i umro, nakon više boravaka na respiratoru, dana 21.ožujka 2021.,

-da u tom razdoblju dok je bio u bolnici pok. ŽZ više nije mogao ni razgovjetno govoriti, što proizlazi iz iskaza tužiteljice pod 2/, koja ga je, kad je već bio negativan na korona virus, ali na intenzivnoj njezi, posjetila, te je u iskazu navela da ŽZ tada više nije mogao ni smisleno govoriti, da je samo spominjao riječ "roba",

- da tom iskazu sud poklanja vjeru, jer je isti u skladu s činjenicom da pok. ŽZ više nije ni ozdravio, već je umro u bolnici.

9. Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud ističe da su izvanredne okolnosti, u kojima je pok. ŽZ očitovao svoju posljednju volju, nastale par dana nakon izlaska iz bolnice, nakon operacije slijepog crijeva, kada je još mentalno bio

dobro, a fizički oslabljen, da su izvanredne okolnosti nastale kada je, sad pok. ŽZ, obolio od korona virusa i kada se uplašio za svoj život, te je pred više osoba iskazivao svoju posljednju volju, da se ne može od čovjeka u takvom stanju, koji je u smrtnom strahu, očekivati da se raspituje koje vrste oporuke predviđa i priznaje ZN, da se to se nije moglo očekivati ni od članove njegove obitelji, jer su i oni, kao i on , bili u strahu što će biti s njim–suprugom tužiteljice pod 1 i ocem ostalih tužitelja.

9.1. Prvostupanjski sud nadalje ističe da sve da je netko od njih i poznavao odredbe ZN-a ( o čemu nema dokaza u spisu), prema onome što je sud saznao iz njihovih iskaza o njihovom odnosu prema pok. ŽZ, proizlazi da oni zasigurno ŽZ ne bi rekli da treba sačiniti neku drugu vrste oporuke, jer bi to značilo da predviđaju da bi mogao umrijeti, a da bi time njegov strah od smrti bio još veći, a to oni svom predniku nisu htjeli učiniti.

9.2. Nadalje se u obrazloženju navodi da je takva utvrđenja sud stekao iz iskaza tužitelja koje je saslušao kao parnične stranke, te da su ti iskazi puni poštovanja i ljubavi prema pok. ŽZ, a tužiteljica pod 1/, njegova supruga, je nakon njegove smrti, a što proizlazi liječničke dokumentacije psihijatra dr. Časlava Lončara oboljela od teške depresije, jer je Severinova smrt bila šok, najviše za nju, ali i za njegovu djecu- ostale tužitelje.

9.3.Također da osim pred svjedocima usmene oporuke U i TZ, koje su po svojoj kćeri, odnosno sestri N ud. UZ, u tazbinskom srodstvu sa strankama, istu volju, za slučaj smrti, je pok. ŽZ iskazivao i pred drugim svjedocima, koji su nesrodni i osobno nezainteresirani za uspjeh, bilo tužitelja, bilo tuženice.

9.4. Prvostupanjski sud nadalje navodi da je u vrijeme očitovanja posljednje volje pok. ŽZ bio tzv. Lock down kada ni bolesnicima, zbog opasnosti i straha od korone, nisu dolazili liječnici u kućne posjete, već su, što je općepoznato, dijagnoze utvrđ ivane kućnim testovima, a liječnik bi telefonskim putem, na temelju tog testa, utvrđivao dijagnozu i e-receptom određivao terapiju ili uputnicu za bolničko liječenje.

9.5. Zaključno prvostupanjski sud nalazi da su zbog iznesenih utvrđenja te stajališta tužitelji dokazali da su u vrijeme kada je pok. ŽZ usmeno, pred dva istodobno nazočna svjedoka, iskazao svoju posljednju volju, da su postojale izvanredne okolnosti, zbog kojih tu volju nije mogao iskazati ni u jednom drugom valjanom obliku ,da z bog fizičke slabosti je nije mogao vlastoručno napisati, a ni potpisati, a izvanredne okolnosti, u kojima je ta oporuka napravljena, su trajale od iskazivanje Severinove posljednje volje, pa sve do smrti pok. ĐZ pa je tužbeni zahtjev osnovan.

10.Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda ne prihvaća ovaj sud.

11. Odredbom članka 37. stavak 1. ZN-a propisano je da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka, samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, da temeljem stavka 2. istog članka usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.

11.1.Nadalje da u skladu sa odredbom članka 39. stavak 1. ZN-a svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju, dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja, i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim okolnostima oporučitelj očitovao svoju posljednju volju, a temeljem stavka 2. neispunjenje dužnosti svjedoka iz stavka 1. tog članka ne šteti valjanosti usmene oporuke.

12. Usmena oporuka može biti valjana ako je oporučitelj svoju volju očitovao usmeno, dakle, izgovorenim riječima, ako su tome bila nazočna najmanje dva svjedoka sposobna biti svjedocima usmene oporuke, ako se oporučitelj pritom nalazio u takvim izvanrednim okolnostima da zbog njih nije mogao valjano oporučiti ni u jednom drugom obliku i ako ovaj oblik oporuke nije izgubio valjanost protekom vremena (članak 37. stavak 1. i 2. ZN-a).

13. Usmena oporuka predstavlja izvanredni oblik oporučivanja pri čemu pojam iznimnosti i izvanrednosti, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, valja tumačiti vrlo restriktivno kako bi se izbjeglo da se ekstenzivnim tumačenjem usmena oporuka pretvori iz izvanrednog, što je namjera zakonodavca, u redovni oblik oporučivanja, a što je sve navedeno i u Rješenju ovog suda od 6. svibnja 2025. Gž-287/2025-3.

14. Pojam izvanrednih okolnosti, ne definira ZN no u sudskoj su se praksi s vremenom stvorili mjerodavni kriteriji je li neka okolnost izvanredna ili nije, te su je sudovi definirali kao sve okolnosti objektivne i subjektivne prirode zbog kojih oporučitelj ni je mogao napraviti pismenu oporuku, a ne postoje takve prilike kad je to za oporučitelja bilo lakše i jednostavnije nego sastaviti pismenu oporuku i tako izvanredne okolnosti moraju postojati u trenutku pravljenja oporuke, odnosno u vrijeme kad je oporučitelj učinio izjavu posljednje volje jasno i određeno pred svjedocima.

15. No, stajalište je ovog suda da se takve izvanredne okolnosti imaju ocjenjivati od konkretnog slučaja i mogu biti karakteristične za svaki pojedini te da slične okolnosti ne mogu predstavljati osnov za pozivanje u svakom predmetu u kojem se ocjenjuje valjanost usmene oporuke tako da za pozivanje na pojedine odluke u drugim predmetima nije prikladno za svaki konkretni u žalbi na odluke već da treba svaki konkretni predmet sagledati i ocijeniti zasebno te na temelju utvrđenja ocijeniti osnovanost osnove tužbe odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva.

16. Po mišljenju ovog suda prvostupanjski sud nakon ukidbene odluke ovog suda nije na prihvatljiv način sagledao okolnosti konkretnog predmeta, a u svezi sa smislom odredbe članka 37. ZN kao i stajalištima sudske prakse pa po ocjeni ovog suda nije pravilno primijenio prijepor materijalno pravo što dovodi do osnovanosti žalbe te primjene odredbe članka 373. ZPP-a zbog čega je valjalo preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužitelje s tužbenim zahtjevom.

17. Naime, temeljno pitanje spora je da li su se kritične zgode prije smrti oporučitelja ostvarile, pored subjektivnih, i objektivne pretpostavke za pravnu valjanost usmene oporuke, dakle da li su postojale takve izuzetne okolnosti koje su sprječavale oporučitelja sačiniti pisanu oporuku.

18. Iako je u postupku utvrđeno da je oporučitelj bio fizički slab iz provedenih dokaza ne proizlazi da nije mogao pisati, uz utvrđenja da je većinom ležao u pidžami, da je iz bolnice izašao početkom siječnja 2021. kada je pred više osoba iskazivao svoju posljednju volju ,a da je umro tek u ožujku po mišljenju ovog suda nije dovoljno za postojanje izuzetnih prilika u smislu odredbi ZN-a, za valjanost usmene oporuke u smislu odredaba ZN-a kojima je navedeni institut propisan.

19. Ne može se prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da se ne može od čovjeka u tom stanju koji je u smrtnom strahu očekivati da se raspituje koje vrste oporuke predviđa i priznaje ZN, kao i da se to nije moglo očekivati ni od članova njegove obitelji jer da su bili u strahu s što će biti s njime, jer upravo suprotno ovakove situacije su i predviđene za osjećaj potrebe izražavanja vlastite posljednje volje ako je osoba pribrana i razumna te nesumnjivo želi takvu volju izraziti jer svako drugačije postupanje može dovesti do sukoba između osoba ko je su nasljednici i o tome bi trebala postojati svijest kako kod ostavitelja tako i članova obitelji.

20.Po ocjeni ovog suda dakle, pok. ŽZ je bio u mogućnosti angažirati sud ili javnog bilježnika radi sastavljanja oporuke-redovne ili sačiniti vlastitu oporuku ili oporuku pred svjedocima kojima je proizlazi bio okružen pa je prvostupanjski sud po ocjeni ovog suda pogrešno primijenio materijalno pravo uslijed čega je žalbu valjalo prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu te presuditi kao u izreci.

21.Zbog ovakve odluke valjalo je ponovno odlučiti i o ukupnim troškovima parničnog postupka koji se temelje na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP -a i s obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela u sporu.

22. Troškovi koje je tuženici trebalo priznati su trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 120 eura, trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 eura, trošak zastupanja na ročištima od 05.07.22., 06.09.22., 18.10.22., 31.01.23., 25.04.23., 14.12.23., 16.02.24., 28.05.24., 01.10.24., 06.12. 24., 11.11.25 .u visini od po 150,00 eura za svako temeljem Tbr.9.točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), pristupa na ročište od 15.12.22 u visini od 37,50 eura, troškova sastava žalbe 06. 06. 12. 2024. u visini od 250 eura što ukupno čini iznos od 2.507,50 eura kako je to presuđeno u točki II. izreke.

23. Kako je tužena uspjela sa žalbom valjalo joj je priznati troškove podnesene žalbe koji se odnose na trošak sastava žalbe a temeljem Tbr. 10 Tarife.

24. Zbog iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Slav. Brodu, 20. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Marić