REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-933/24-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: TĐ iz [adresa]/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika: Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi poništavanja rješenja, 20. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2722, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. prosinca 2023. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje gradonačelnika Grada Zagreba od 14. prosinca 2023. godine, kojim je odbijen prigovor tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2848, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 04. studenog 2023. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju određen prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, s datumom 30. rujna 2023. godine.
Tužitelj u tužbi i u nastavku upravnog spora navodi da su korisnici prava na novčanu pomoć to pravo stekli na temelju pravomoćnog upravnog akta pa se taj pravomoćni akt (a onda i prava priznata tim aktom) može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom, dok u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo svoju nadležnost, odnosno pravo mijenjanja pravomoćnog upravnog akta temelji na čl. 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 25/22 - Odluka 22), dakle na temelju podzakonskog akta. Ukazuje na to da je tuženik u skladu s čl. 6. Odluke 22 bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama tog općeg akta do 31. prosinca 2022. godine. Osim toga, tužitelj smatra i da je sâma Odluka 22 (na kojoj se temelji prvostupanjsko rješenje) kao opći akt nezakonita. Smatra da je prvostupanjsko rješenje ništavo jer konstituira prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja s datumom ranijim od datuma donošenja tog rješenja, što je pravno i stvarno nemoguće. Navodi da je protiv prvostupanjskog rješenja trebalo biti propisano podnošenje žalbe, a ne prigovora, te da je o toj žalbi trebalo odlučivati resorno ministarstvo. Ističe da nije vidljivo je li odlučeno o njegovom prigovoru na temelju Odluke 22 ili o prigovoru na temelju Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09 i 110/21 - ZOUP), zbog čega prigovara i nadležnosti tuženika. Tužitelj osporava da bi osporavano drugostupanjsko rješenje bilo potpisano po gradonačelniku Grada Zagreba.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju iz sudskog spisa i iz priloženog spisa upravnog predmeta.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Prvostupanjskim rješenjem od 04. studenog 2023. godine je tužitelju s danom 30. rujna 2023. godine određen prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.
Takvo rješenje je doneseno na temelju čl. 4. Odluke 22, u kojem je propisano da - između ostalog - novčana pomoć za roditelja odgojitelja prestaje 30. rujna 2023. godine korisniku čije dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršava sedam godina prije tog datuma. Prvostupanjsko rješenje je u cijelosti u skladu s navedenom odredbom čl. 4. Odluke 22, jer tužitelj ni ne osporava da je njegovo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć sedam godina navršilo prije 30. rujna 2023. godine. U tom smislu je pravilno primijenjena relevantna materijalnopravna odredba čl. 4. Odluke 22. Odluka 22 je bila i predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je presudom tog suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. godine ocijenjena zakonitom. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023. godine odbio ustavnu tužbu podnesenu u povodu te presude. Sud je u situaciji nespornog sadržaja tih odlukâ ocijenio nepotrebnim pribavljati spise navedenih predmeta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske pa je taj dokazni prijedlog odbijen.
Stoga se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja kojima osporava načelnu mogućnost primjene Odluke 22. Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u spomenutoj presudi naveo da novi opći akt (Odluka 22) ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njegovog stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da novi opći akt djeluje samo na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, pri čemu je poštovano načelo razmjernosti, a uvedenim kompenzacijskim mjerama je uspostavljena ravnoteža između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja. Nadalje, odredbom čl. 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba 10/18, 20/21, 29/21 i 25/22 - Odluka) je propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju tog općeg akta podnosi gradonačelniku Grada Zagreba te da je gradonačelnikova odluka o prigovoru konačna.
Navedena odredba čl. 10. Odluke je bila predmet posebne ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je presudom T 254/23 od 19. prosinca 2023. godine potvrdio njenu zakonitost. Stoga je neupitna drugostupanjska nadležnost gradonačelnika Grada Zagreba u konkretnom upravnom postupku, kao i mogućnost da se u drugostupanjskom upravnom postupku postupa na temelju prigovora kao redovnog pravnog lijeka. Time što je u čl. 10. Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane upravnog suda kao suda pune jurisdikcije.
Neosnovan je i prigovor o tome da je prvostupanjsko rješenje trebalo biti doneseno do 31. prosinca 2022. godine, u skladu s čl. 6. Odluke 22 . Naime, po mišljenju ovog suda ne radi se o roku koji se određuje unutar upravnog postupka i na temelju ZOUP-a, već o instruktivnom roku propisanom u općem aktu za donošenje pojedinačne odluke na temelju tog akta (primjerice - kao i u slučaju propisanih rokova za donošenje odlukâ o prevođenju prava na osobnu invalidninu u pravo na inkluzivni dodatak). Protekom tog roka ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke po Odluci 22, a takva procesna posljedica nigdje niti nije propisana.
Sud ističe ovaj načelni stav, čak i bez obzira na to što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. godine bio obustavio od izvršenja Odluku 22 do donošenja odluke u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta (a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. godine), što znači da za vrijeme obustave izvršenja Odluke 22 nadležno gradsko upravno tijelo nije ni smjelo postupati po njoj, odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.
Osim svega navedenog, čl. 6. Odluke 22 se uopće ni ne odnosi na odluku o konkretnom datumu prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nego na (prethodnu) odluku kojom su tužitelju u izmijenjenom obliku priznati iznosi novčane pomoći i utvrđeno na koji će način ta novčana pomoć u budućnosti prestati. Ta prethodna odluka uopće niti nije predmet ovog upravnog spora.
Ne može se prihvatiti niti navod tužitelja o ništavosti prvostupanjskog rješenja, odnosno o nemogućnosti konstituiranja prestanka prava unatrag u odnosu na datum donošenja rješenja. Naime, prvostupanjsko rješenje u svojoj suštini ne predstavlja konstitutivni, nego deklaratorni akt, s obzirom na to da je njime samo konstatiran datum prestanka prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja u konkretnom slučaju. Taj datum prestanka prava pak neposredno proizlazi iz zakonitog općeg akta (čl. 4. Odluke 22). Stoga se prvostupanjsko rješenje kao deklaratoran akt može odnositi na raniji trenutak kada su po sili zakonitog općeg akta već bile nastupile okolnosti koje uvjetuju prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. U tom smislu se ne može raditi o pravnoj ili stvarnoj nemogućnosti izvršenja prvostupanjskog rješenja, a time niti o njegovoj ništavosti u smislu čl. 128. st. 1. t. 3. ZOUP-a.
U odnosu na navod tužitelja da iz osporavanog rješenja nije vidljivo o kojem je njegovom prigovoru odlučeno, sud napominje da je tužitelj po dostupnim podacima podnio samo jedan prigovor i to tijelu koje je sâm (zastupan po profesionalnom opunomoćeniku) smatrao nadležnim za odlučivanje. Ako je i podnio i neki poseban prigovor po odredbama ZOUP-a o kojem nije odlučeno (i o čemu sud nema saznanja), (ne)postupanje po tom prigovoru nije predmet ove pravne stvari.
Tužitelj ne može osporavati istinitost potpisa gradonačelnika Grada Zagreba na osporavanom rješenju, u situaciji u kojoj sâm potpisnik to ne osporava. Stoga je ujedno odbijen i prijedlog tužitelja za provedbu grafološkog vještačenja.
Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da je tuženik drugostupanjskim rješenjem pravilno i zakonito odbio tužiteljev prigovor protiv pravilnog i zakonitog prvostupanjskog rješenja, pa je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Sud je odbio prijedlog tužitelja za prekid ovog upravnog spora do donošenja odgovarajućih odlukâ Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, jer takva obveza ne postoji u čl. 105. st. 1. ZUS-a, a s obzirom na okolnosti slučaja (već donesene odluke u objektivnim upravnim sporovima, kao i donesena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) sud smatra da prekid postupka u smislu čl. 105. st. 2. ZUS -a nije svrsishodan. Stoga je odbijen i prijedlog za pribavljanje spisa navedenih sudskih tijela. Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška tog spora.
U Zagrebu, 20. ožujka 2026. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Karlo Novosel
2. Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
