Poslovni broj: Us I-444/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri, Zadar, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3., OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti tužitelja, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-06/23-01/03422716324, Urbroj: 341-99-05/3-23- 4795 od 8. siječnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141-06/23-01/03422716324, Urbroj: 341- 05-05/3-23-13246 od 12. rujna 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužitelju iznos od 5.250,02 eura na ime naknade troškova upravnog spora, dok se za više traženo od dosuđenog odbija zaht jev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-06/23-01/03422716324, Urbroj: 341-99-05/3-23-4795 od 8. siječnja 2024. (dalje: drugostupanjskog rješenja) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141-06/23-01/03422716324, Urbroj: 341- 05-05/3-23-13246 od 12. rujna 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50% (razina 2). Od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja utvrđuje se postojanje tjelesnog oštećenja od 30% koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta odnosno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta, te je odbijen zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u bitnom navodi da su osporena rješenja donesena u ponovljenom posutpku po ranijoj presudi ovog suda poslovni broj Us I-1863/2022-18 od 28. travnja 2023. kojom su poništena ranija rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a koja presuda da je donesena nakon provedenog medicinskog vještačenja po sudskom vještaku. Međutim u ponovljenom postupku da ponovno počinjene istovjetne pogreške i da je u cijelosti zanemareno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne služba Split, Klasa: UP/I-502-03/16-02/54, Urbroj: 338-19-13-19-04 od 25. siječnja 2019. kojim je ozljeda pretrpljena dana 07. listopada 2016. pod Dg: Pseudoarthrosis femoris l.dex šifre prema MKB: M96 priznata kao posljedica priznate ozljede na radu pod evid. brojem OR 126940710164/2016 te da se u svezi navedene ozljede tužitelju priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Osporava ocjenu tuženika da je tjelesno oštećenje kod tužitelja nastalo kao posljedica bolesti, kao i samu ocjenu tjelesnog oštećenja smatrajući da je isto i veće a poglavito utvrđenje kako je tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta posljedica bolesti. Ističe da u postupku nije sporno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 40 % prema broju poglavlja/potpoglavlja/skupine u LOO X1-12 razina 2 Liste oštećenja organizma (Chronova bolest) koje je nastalo zbog bolesti. Također, prema tuženiku nije sporno da postoji ograničenje pokretljivosti zgloba bedrene kosti i kuka te da zbog navedenog postoji tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta u omjeru od 30%, pri čemu je sporno da li se radi i o većem stupnju oštečenja kako to smatra tužitelj te da li se radi o posljedici bolesti ili ozljede na radu. Tužitelj smatra da temeljem cjelokupne dokumentacije i rješenja nadležnih tijela nema mjesta sumnji kako tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta predstavlja posljedicu ozljede na radu. Naime, tužitelj da je dana 07. listopada 2016. doživio tešku prometnu nezgodu u kojoj je zadobio višestruke tjelesne ozljede, a među njima i ozljede donjih ekstremiteta, prvenstveno prijelom desne karlične čašice, višekomadni prijelom desne bedrene kosti, prijelom IX i Xi rebra desno te natučenje pluća. Liječenje tužitelja je bilo iznimno dugotrajno i složeno s višestrukim operacijama bedrene kosti i posljedičnom ograničenosti pokretljivosti zgloba kuka. U početnoj dokumentaciji - prijavi ozljede na radu priznate su šifre S 32.4, S22.3, D62, S20 i S 72. Slijedom navedenog tužitelj smatra kako u skladu s navedenim rješenjem nema mjesta sumnji kako utvrđena ograničena pokretljivost zgloba kuka i bedrene kosti predstavlja posljedicu pretrpljene ozljede na radu, a samim time da nema sumnje i kako je tuženik tužitelju trebao priznati naknadu za tjelesno oštećenje temeljem ozljeda zadobivenih na radu. Poziva se na medicinsko vještačenje provedeno u parničnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu od strane sudskog vještaka dr. Mladena Miškulina kao i vještačenje dr. Danči Tripalo provedeno u prethodnom sporu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I-1863/22 u kojima da se opisuje zdravstveno stanje tužitelja i potvrđuje uzročna veza današnjeg stanja i poteškoća s donjim ekstremitetima s ozljedom na radu - prometnom nezgodom te pri tome citira utvrđenja iz tih vještva. Ističe se da je stoga pobijanim rješenjem pogrešno utvrđeno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta samo u omjeru od 30 % s obzirom da je kod tužitelja postoji uznapredovala artroza desnog kuka posttraumatske etiologije sa ograničenjem pokretljivosti desnog kuka u srednjem stupnju. Ukoliko se pravilno cijene i neurološke tegobe s kralježnicom to da tjelesno oštećenja kao posljedica opisane prometne nezgode, dakle, ozljede na radu prelazi 50%. Iz zdravstvenog kartona tužitelja da je jasno vidljivo kako kod istog prije predmetne ozljede na radu nije postojalo stanje narušenog zdravlja, a koje bi bilo od utjecaja na ocjenu u ovom predmetu. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kojom se poništava osporeno drugostupanjski i prvostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje da je doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno iz razloga navedenih u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 975155 od 14. studenoga 2023., a budući da su vještaci oba stupnja suglasni da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 50 % koje je nastalo zbog bolesti, od čega se na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta odnosi 30 %. Navedeno tjelesno oštećenje utvrđeno je sukladno članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022 - skraćeno: ZOMO) i Listi oštećenja organizma- Lista I iz Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/2017, 56/2018 i 16/2022). Nadalje, u provedenom postupku pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje p rava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja budući da prema odredbi članka 61. stavka 2. ZOMO-a pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30 % nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Vezano za tužbene navode kako mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područna služba u Dubrovniku, KLASA:UP/I -502-03/16-02/54, URBROJ: 338-19-13-19-04 od 25. siječnja 2019., ozljeda pretrpljena dana 7. listopada 2016. pod Dg: Pseudoarthrosis femoris I. dex. priznata kao posljedica priznate ozljede na radu pod evidencijskim brojem OR 126940710164/2016 te se u svezi navedene ozljede priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, pregledom spisa utvrđeno je sljedeće. Naime, u obrazloženju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, KLASA: 141-06/22 01/1411, URBROJ: 426-04-06/2-23-14, evidencijski broj vještačenja: 944746 od 1. rujna 2023., a vezano uz navedeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područna služba u Dubrovniku od 25. siječnja 2019. te ozljedu pretrpljenu dana 7. listopada 2016. pod Dg: Pseudoarthrosis femoris I. dex., navedeno je sljedeće : „ Vijeće vještaka je utvrdilo da se radi o stanju nakon prijeloma bedrene kosti i ostalih ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći u 10/2016. godine. Provođeno je kirurško liječenje uz provođenje fizikalne terapije. Zbog perzistiranja nesaniranog prijeloma desne bedrene kosti i razvoja pseudoartroze osiguranik je reoperiran dana 15.4.2021. godine. Poslijeoperacijski je došlo do konsolidacije pseudoartroze desne bedrene kosti, RTG obradom se utvrdi da je prijelom saniran te se na temelju te dijagnoze ne utvrđuje tjelesno oštećenje. Prema nalazu ortopeda od 12.3.2022. godine prisutna je bolnost uz ograničenje pokreta desnog kuka kao posljedica posttraumatske artroze, RTG- saniran prijelom natkoljenice, artroza kuka. Nije priloženo novo Rješenje HZZO-a kojim se postraumatska artroza desnog kuka priznaje kao posljedica ozljede na radu jer je ograničenje pokreta u zglobu desnog kuka prema nalazima ortopeda i fizijatra uvjetovano koksartrozom te se iz tog razloga navedena dijagnoza zbog koje postoji bolna ograničenost pri kretnjama desnog kuka ne navodi kao ozljeda na radu pri utvrđivanju tjelesnog oštećenja. Ocjena ostaje nastavno ista.“ Iz citiranog nalaza i mišljenja jasno je obrazloženo da je došlo do konsolidacije pseudoartroze desne bedrene kosti, te je RTG obradom utvrđeno da je prijelom saniran te se na temelju te dijagnoze ne može utvrditi tjelesno oštećenje. Nadalje se obrazlaže da je prema nalazu ortopeda od 12. ožujka 2022. prisutna bolnost uz ograničenje pokreta desnog kuka kao posljedica posttraumatske artroze, RTG-saniran prijelom natkoljenice, artroza kuka, ali spisima ne prileži rješenje HZZO-a kojim se posttraumatska artroza desnog kuka priznaje kao posljedica ozljede na radu jer je ograničenje pokreta u zglobu desnog kuka prema nalazima ortopeda i fizijatra uvjetovano koksartrozom te se iz tog razloga navedena dijagnoza zbog koje postoji bolna ograničenost pri kretnjama desnog kuka ne navodi kao ozljeda na radu pri u tvrđivanju tjelesnog oštećenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu su održane rasprave 6. studenog 2024. i 19. veljače 2026., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu, te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalistu ortopedu prim. mr.sc. Ivici Bandaloviću.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

10. Među strankama u ovom sporu nije sporno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 40 % prema broju poglavlja/potpoglavlja/skupine u LOO X1-12 razina 2 Liste oštećenja organizma (Chronova bolest) koje je nastalo zbog bolesti.

11. Sporno je među strankama je li tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta kod tužitelja (ograničena pokretljivost kuka i bedrene kosti) veće od priznatih 30 %, te je li navedeno tjelesno oštećenje posljedica ozljede na radu koju je tužitelj pretrpio dana 7. listopada 2016., kako to smatra tužitelj ili pak posljedica bolesti, kako to smatra tuženik.

12. Odredbom članka 61. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/2022; dalje ZOMO) propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

12.2. Stavkom 3. istog članka propisano je da se vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju posebnim propisom.

13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 11. veljače 2022. za priznavanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te da su osporeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje doneseni u ponovljenom postupku po presudi ovog Suda poslovni broj Us I-1863/2022-18 od 28. travnja 2023. kojom su poništeno ranije rješenje tuženika od 25. srpnja 2022. i ranije rješenje prvostupanjskog tijela od 22. travnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

14. U obrazloženju navedene presude ovog Suda se u bitnom navodi da je po po prijedlogu tužitelja, na sporne okolnosti izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za ortopediju Danči Tripalo, dr. med. iz kojeg je razvidno da je prema mišljenju sudske vještakinje kod tužitelja došlo do smanjenja pokretljivosti desnog kuka u svim smjerovima (fleksije, abdukcije, adukcije i rotacija) te su neke kretnje ograničene za 1/3 a neke za 1/2. Po listi oštećenja organizma-lista 1, VIII Donji ekstremiteti B. Funkcionalni poremećaji, c) ograničena pokretljivost zgloba kuka: radi se o oštećenju od 35% (za smanjenje pokretljivosti u kuku za 1/3 iznosi 30%, za smanjenje pokretljivosti za iznosi 40%.) Kako su neke kretnje ograničene za 1/3 a neke za 1/2-određena je srednja vrijednost od 35%. Nadalje proizlazi da je kod tužitelja zbog prijeloma acetabuluma (čašice kuka) došlo do degenerativnih promjena u desnom kuku (artroze) te je to posljedica ozljede na radu, a ne bolesti. Radilo se o zglobnom prijelomu koji je uzrokovao degenerativne promjene te se ne isključuje pogoršanje tijekom vremena. Zaključno vještakinja navodi da prema Listi oštećenja organizma (Lista1) nema točke po kojoj bi se moglo odrediti oštećenje zbog nepravilno zaraslog prijeloma koje je dovelo do rotacije u natkoljenici zbog kojeg tužitelj hoda s rotiranim stopalom prema van i nema točke oštećenja za skraćenje noge do 2cm. Po ocjeni suda nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje za ortopediju Danči Tripalo, dr. med. odnosno iznesenom argumentacijom danom na temelju pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije (upravo suprotno prigovorima tuženika), osobnog pregleda tužitelja te sagledavanju svih čimbenika u cjelini, ozbiljno se dovodi u sumnju zaključke nalaza i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja na kojima je utemeljeno osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjskog tijela, te ista tuženiku i prvostupanjskom tijelu, po ocjeni suda, nisu mogla služiti kao valjana osnova za donošenje osporavanog rješenja tuženika kao i prvostupanjskog rješenja. U nalazima i mišljenjima na kojima tuženik i prvostupanjsko tijelo temelje svoja rješenja nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve okolnosti konkretnog slučaja, te je navedenim po ocjeni suda povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, za ukazati je tuženiku da spisu prileži rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područna služba u Dubrovniku, Klasa: UP/I 502-03/16-02/54, Urbroj: 338-19-13-19-04 od 25.siječnja 2019. kojim je tužitelju ozljeda pretrpljena dana 07.listopada 2016. pod Dg: Pseudoarthrosis femoris I.dex šifre prema MKB: M96.0 priznata kao posljedica priznate ozljede na radu pod evidencijskim brojem OR 126940710164/2016 te su u svezi navedene ozljede istome priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom spora vezano za navedeno rješenje HZZO ni na koji način nije ni osvrnuo kao ni Zavod za vještačenje, Središnji ured, u svom očitovanju od 22. ožujka 2023., iako je tuženiku dostavljena tužba te sva dokumentacija uz istu te to rješenje, imajući u vidu i nalaz i mišljenje sudske vještakinje za ortopediju, može biti od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. U izloženom, ovaj sud nije u mogućnosti otkloniti prigovore tužitelja iznesene u tužbi i tijekom spora, a time niti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje ocijeniti zakonitim.

14.1. Sudskom presudom je dana uputa da je u ponovljenom postupku potrebno ponovno pribaviti nalaz i mišljenje nadležnih vještaka, uzimajući u obzir utvrđenja sadržana u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za ortopediju pribavljenim tijekom ovog spora kao i gore navedeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područna služba u Dubrovniku od 25. siječnja 2019., te će svoje novo rješenje valjano, precizno i potpuno obrazložiti, pri čemu će se pridržavati pravnih shvaćanja i primjedaba suda.

15. U ponovljenom postupku u izvršenju naprijed citirane presude ovog suda, prvostupanjsko tijelo je pribavilo nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja: 944746 od 1. rujna 2023. prema kojem je utvrđeno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO- a i to kao ranije ocijenjeno: 40 % prema broju poglavlja/potpoglavlja/skupine u LOO X1-12 razina 2 Liste oštećenja organizma (Chronova bolest) koje je nastalo dana 23.7.2019. zbog bolesti i da postoji novonastalo tjelesno oštećenje prema čl. 61. ZOMO-a i to 30% prema broju poglavlja/potpoglavlja/skupine u LOO VIII-B-7-c razina 1 Liste oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17, 56/18 i 16/22; dalje: Uredba) koje je nastalo zbog bolesti dana 7. travnja 2022. Prema Uredbi i Listi oštećenja organizma – Listi 1 ukupni postotak oštećenja organizma od 50% (razina 2). Tjelesno oštećenje koje se odnosi na donje ekstremitete iznosi 30%. Budući da je novo tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću osiguraniku ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema odredbi članka 61. stavka 2. ZOMO-a.

15.1. Temeljem gore citiranog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje, a na koje rješenje je tužitelj izjavio žalbu.

16. U povodu žalbe tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja 975155 od 14. studenoga 2023. kojim je postupajući po žalbi, nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju kao i navode žalbe i raniju presudu Upravnog suda u Splitu utvrđeno kako je ocjena vijeća vještaka pravilna.

16.1. Slijedom navedenih utvrđenja, dakle s obzirom na činjenicu da su vještaci oba stupnja suglasni da kod tužitelj postoji tjelesno oštećenje od 50 % koje je nastalo zbog bolesti, od čega se na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta odnosi 30% sukladno članku 61. ZOMO i Listi oštećenja organizma- Lista I, te budući da prema odredbi članka 61. stavka 2. ZOMO-a pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30 % nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, to da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu tjelesnog oštećenja te nema mogućnosti da se uvaže žalbeni navodi uvaže i donese drugačija odluka u ovoj upravnoj stvari.

17. S obzirom da prema članku 49. ZUS-a Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice te uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, Sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku specijalistu ortopedu na sporne okolnosti odnosno radi utvrđenja je li tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta kod tužitelja (ograničena pokretljivost kuka i bedrene kosti) veće od priznatih 30%, te je li navedeno tjelesno oštećenje posljedica ozljede na radu koju je tužitelj pretrpio dana 7. listopada 2016.

18. Stalni sudski vještak spec. ortoped prim.mr.sc. Ivica Bandalović je u pisanom nalazu i mišljenju od 19. svibnja 2025., a koji je zaprimljen pred ovim sudom istoga dana i koji je uredno dostavljen strankama u ovom sporu i koji je dan nakon analize spisu priležeće medicinske i druge dokumentacije i kliničkog pregleda tužitelja obavljenog dana 14. svibnja 2025., te svih isprava priloženih spisu predmeta, navodi da je mišljenja da utvrđena klinička slika na desnom kuku prema Uredbi i Listi I oštećenja organizma glava VIII, Donji ekstremiteti, B funkcionali poremećaji, točka 7.c umanjena pokretljivost za ½ pokreta zgloba kuka u svim smjerovima iznosi 40 % oštećenja. Degeneracijeske promjene nastale u desnom kuku su isključivo posljedica pretrpljene ozljede dana 7. listopada 2016. i to dijelom nastale zbog oštećenja prijeloma čašice zgloba, a dijelom zbog promjenjenih biomehaničkih odnosa u zglobu kao posljedica loše sraslog prijeloma bedrene kosti, što se očituje varus i recurvatus deformacija bedrene kosti, te položaju noge u vanjskoj rotaciji, a ne nikakve bolesti.

19. Na navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ortopeda prim.mr.sc. Ivice Bandalovića od 19. svibnja 2025. tužitelj nije imao prigovora niti primjedbi, dok je tuženik u podnesku od 16. lipnja 2025. naveo da u prilogu dostavlja očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 4. lipnja 2025. iz kojeg je razvidno da vijeće viših vještaka ostaje pri svom nalazu i mišljenju, te je ujedno prigovorio nalazu i mišljenju vještaka iz razloga jer da u istom nije decidirano naveden datum nastanka tjelesnog oštećenja iz čega proizlazi da vještačenje nije provedeno u skladu s odredbama članka 128. ZOMO-a.

20. U svezi primjedbi tuženika iz podneska od 16. lipnja 2025. zatražena je pisana dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim.mr.sc. Ivice Bandalovića, koji je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 9. listopada 2025., naveo da dan nastanka tjelesnog oštećenja procjenjenog sa 40% bi bio 17.09.2024. kada su nalazu traumatologa i rtg snimci utvrđene izrazite degeneracijske promjene u zglobu kuka, a psudoartoza natkoljenične kosti zacijelila sa varus i recurvatum deformacijom. Upravo navedene promjene dovele su do umanjnja pokretljivosti desnog kuka procijnjene navedenim postotkom oštećenja, a što je sve detaljno opisano u pisanom nalazu i mišljenju. Ocijenu u visini 40% oštećenja zbog ograničene pokretljivosti zgloba kuka koju je dao u svom mišljenje u vještvu od 19.05.2025., da je utvdio na osnovu kliničkog pregleda izvršenog dana 14.05.2025. i uvida u nalaz traumatologa i Rtg snmke od 17.09.2024. U tom nalazu su prikazane izrazite degeneracijske promjene zgoba kuka i sanirana pseudoartroza bedrene kosti sa deformacijom u varus položaju i rekurvaciji, što predstavlja loše srasli prijelom navedene kosti. Tri godine od nastanka oštećenja desnog kuka 07.04.2022. ocjenjenog sa 30%, izrazite degeneracijske promjene zgloba kuka i deformacija nastala nakon zacijeljenja pseudoartroze je dovela do pogoršanja kliničke slike desnog kuka što se očituje u umanjenoj pokretljivosti za 1/2 pokreta u svim smjerovima,a što da je utvrdio kliničkim pregledom i ocijenio kako je gore naveo sa 40% oštećenja. Umanjena pokretljivost desnog kuka, procijenjena na 40%, nije isključivo posljedica loše sraslog prijeloma bedrene kosti kao što Vijeće viših vještaka navodi citirajući samo jedan uzrok nastanka naveden u njegovom vještvu.U svom vještvu da je naveo da u nastanku degeneracijskih promjena u zglobu desnog kuka koje su presudne za umanjenu pokretljivost nije bio isključivo loše srasli prijelom bedrene kosti, koje navodi u očitovanju više v ijeće citirajući njegovo vještvo, već i prijelom čašice zgloba kuka koji je također nastao prigodom štetnog događaja 07.10.2016. što da je detaljno opisao u poglavlju Mišljenje. Slijedom iznesenog u potpunosti ostaje pri danom vještvu od 19. svibnja 2025.

21. Na pisanu dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka spec. ortopeda od 9. listopada 2025. tužitelj nije imao prigovora niti primjedbi, ističući da je s istom suglasan .

21.1. Tuženik je u podnesku od 25. studenog 2025. naveo kako je iz pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka razvidno da bi dan nastanka tjelesnog oštećenja procijenjenog sa 40% prema poglavlju VIII-B-7-c, uzrok ozljeda na radu, bio 17. rujna 2024. Kako je predmet sudskog spora rješenje tuženika od 8. siječnja 2024., kojim je po istoj osnovi -poglavlje VIII-8-7-c bilo utvrđeno tjelesno oštećenje od 30% sa uzrokom bolest od 7. travnja 2022. proizlazi kako je sudski vještak utvrdio kasniji datum tjelesnog oštećenja nastalog zbog pogoršanja kliničke slike sa novim uzrokom ozljeda na radu. Citira i poziva se na odredbu članka 128. stavka 1. ZOMO-a i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom primjerice u presudi poslovni broj Usž-3880/17-3 od 10. svibnja 2018. i Usž-2907/20-2 od 14. listopada 2020. nema osnove da se na temelju medicinske dokumentacije koja je izdana (nastala) nakon donošenja osporenog rješenja i nije bila upotrijebljena u upravnom postupku ponište zakonita rješenja javnopravnog tijela i riješi o pravu tužitelja, pa stoga kako je osporavano rješenje tuženika u trenutku njegova donošenja bilo pravilno i na zakonu osnovano, to tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

22. Podneskom od 28. siječnja 2026. tužitelj očitujući se u odnosu na dosadašnji tijek postupka navodi da je osnovni razlog za poništenje osporenih rješenja pogrešna ocjena uzročno posljedične veze između tjelesnog oštećenja i ozljede na radu od 7. listopada 2016. Tuženik da je neosnovano utvrdio uzrok "bolest" za oštećenje desnog kuka, iako je provedeno sudsko vještačenje nedvosmisleno potvrdilo da su sve degenerativne promjene (posttraumatska coxarthroza), deformacije bedrene kosti (varus 5º i recurvatus 5°) i umanjena pokretljivost kuka (za % pokreta u svim smjerovima) isključivo posljedica prijeloma čašice kuka (acetabuluma) i loše sraslog prijeloma bedrene kosti dakle, izravna posljedica priznate ozljede na radu. Vještak izričito isključuje bilo kakvu "bolest" kao uzrok, čime se u potpunosti ruši pravna osnova pobijanih rješenja. Uzročna veza je temeljni element postupka priznavanja prava na naknadu za tjelesno oštećenje prema ZOMO, te je tuženik cijelo vrijeme odbijao zahtjeve tužitelja upravo zbog netočnog tumačenja te veze, unatoč dostupnoj medicinskoj dokumentaciji o ozljedi iz 2016. Tuženik stoga pogrešno tumači nalaz vještaka kao "novo" oštećenje zbog pogoršanja nakon rješenja od 08.01.2024. Naprotiv, vještak pojašnjava da je cijela klinička slika (uključujući manifestaciju izrazitih degenerativnih promjena na RTG snimci od 17.09.2024.) prirodna i predvidiva posljedica originalne ozljede, a ne neovisni događaj. Činjenica da se zdravstveno stanje tužitelja s vremenom pogoršalo (kao što je vještak opisao: prethodno stanje od 30% pogoršano do 40% zbog biomehaničkih promjena) ne mijenja činjenicu da je zahtjev tužitelja osnovan od početka, upravo zbog jasne uzročne veze s ozljedom na radu. Pitanje točne visine oštećenja (30% prema 40%) i iznosa naknade je sporedno u ovom sporu; ono proizlazi iz pogrešne procjene uzroka, te će se tek u ponovljenom postupku riješiti uzimajući u obzir zdravstveno stanje tužitelja u trenutku vještačenja. Tuženik da netočno primjenjuje i čl. 128. st. 1. ZOMO i presude Visokog upravnog suda (Usž-3880/17-3 i Usz-2907/20-2). Ove odredbe odnose se na obnovu postupka za stvarne nove činjenice nakon pravomoćnosti, ali ne sprječavaju sud u upravnom sporu da provede dokaze (uključujući vještačenje) za utvrđivanje zakonitosti rješenja prema stanju u trenutku donošenja odluke. Sudsko vještačenje nije "kasnija dokumentacija" ono je stručno tumačenje postojećih činjenica (ozljeda 2016., komplikacije liječenja, priznata pseudoartroza), koje pokazuje da je tuženik pogrešno utvrdio uzrok "bolest" već u trenutku rješenja, unatoč dostupnoj dokumentaciji. S obzirom na navedeno u skladu s rezultatima dokaznog postupka potrebno je ukinuti pobijana rješenja i vratiti predmet tuženiku na ponovno rješavanje uz obvezujuće pravno shvaćanje u pogledu postojanja uzročne veze i potrebi provođenja novog vještačenja radi utvrđenja trenutnog stupnja invaliditeta tužitelja i posljedičnog prava na naknadu s osnovan tjelesnog oštećenja.

23. U pogledu među strankama spornih činjenica je li tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta kod tužitelja (ograničena pokretljivost kuka i bedrene kosti) veće od priznatih 30 %, te je li navedeno tjelesno oštećenje posljedica ozljede na radu koju je tužitelj pretrpio dana 7. listopada 2016., za navesti da je ovaj Sud u cijelosti poklanja vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka specijalista ortopeda prim.mr.sc. Ivice Bandalovića, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, te su u navedenom nalazu i mišljenju izneseni medicinsko objektivni razlozi i kriteriji prema kojima je sudski vještak jasno i decidirano utvrdio da utvrđena klinička slika na desnom kuku prema Uredbi i Listi I oštećenja organizma glava VIII, Donji ekstremiteti, B funkcionali poremećaji, točka 7.c umanjena pokretljivost za ½ pokreta zgloba kuka u svim smjerovima iznosi 40 % oštećenja. Degeneracijeske promjene nastale u desnom kuku da su isključivo posljedica pretrpljene ozljede dana 7. listopada 2016. i to dijelom nastale zbog oštećenja prijeloma čašice zgloba, a dijelom zbog prom ijenjenih biomehaničkih odnosa u zglobu kao posljedica loše sraslog prijeloma bedrene kosti, što se očituje varus i recurvatus deformacija bedrene kosti, te položaju noge u vanjskoj rotaciji, a ne nikakve bolesti.

23.1. Dakle, sudski vještak je na jasan i nedvojben način utvrđuje da tjelesno oštećenje kod tužitelja koje se odnosi na donje ekstremitete isključivo posljedica pretrpljene ozljede dana 7. listopada 2016., dajući za isto valjane i argumentirane razloga koje tuženik svojim prigovorima nije doveo u pitanje, a na koje prigovore je sudski vještak odgovorio i u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja. Pri tome za istaći je da je navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka u dostatnoj mjeri u suglasju i s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje specijalista ortopeda Danči Tripalo koji je pribavljen u prethodnom upravnom sporu u izvršenju koje presude ovog Suda su donesena ovdje osporena rješenja, a iz kojeg je isto tako razvidno da je kod tužitelja zbog prijeloma acetabuluma (čašice kuka) došlo do degenerativnih promjena u desnom kuku (artroze) što je posljedica ozljede na radu, a ne bolesti. Slijedom navedenog, te imajući u vidu činjenicu da je sudski vještak osoba kojoj je povjereno vještačenje uže specijalnosti (ortoped) u odnosu na ovlaštene vještake upravnih tijela, ovaj Sud navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista ortopeda prim.mr.sc. Ivice Bandalovića u cijelosti prihvaća vjerodostojnim dokazom i drži nedvojbeno utvrđenim da je tjelesno oštećenje kod tužitelja koje se odnosi na donje ekstremitete isključivo posljedica pretrpljene ozljede dana 7. listopada 2016.

24. Nadalje, sudski vještak specijalist ortoped prim.mr.sc. Ivica Bandalović u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja jasno utvrđuje da bi dan nastanka tjelesnog oštećenja procjenjenog sa 40% bio 17.09.2024. kada su nalazu traumatologa i rtg snimci utvrđene izrazite degeneracijske promjene u zglobu kuka, a psudoartoza natkoljenične kosti zacijelila sa varus i recurvatum deformacijom, te da su upravo navedene promjene dovele do umanjnja pokretljivosti desnog kuka procijnjene navedenim postotkom oštećenja. Ocijenu u visini 40% oštećenja zbog ograničene pokretljivosti zgloba kuka koju je dao u svom mišljenje u vještvu od 19.05.2025., da je utv rdio na osnovu kliničkog pregleda izvršenog dana 14.05.2025. i uvida u nalaz traumatologa i Rtg snmke od 17.09.2024. U tom nalazu su prikazane izrazite degeneracijske promjene zgoba kuka i sanirana pseudoartroza bedrene kosti sa deformacijom u varus položaju i rekurvaciji, što predstavlja loše srasli prijelom navedene kosti. Tri godine od nastanka oštećenja desnog kuka 07.04.2022. ocijenjenog sa 30%, izrazite degeneracijske promjene zgloba kuka i deformacija nastala nakon zacijeljenja pseudoartroze je dovela do pogoršanja kliničke slike desnog kuka što se očituje u umanjenoj pokretljivosti za 1/2 pokreta u svim smjerovima,a što da je utvrdio kliničkim pregledom i ocijenio kako je naveo sa 40% oštećenja.

25. Kod ovakvog stanja stvari, ovaj Sud prihvaćaju nalaz i mišljenje sudskog vještaka prim.mr.sc. Ivice Bandalovića pribavljenog u ovom sporu, drži nedvojbenim da je tjelesno oštećenje kod tužitelja koje se odnosi na donje ekstremitet isključivo posljedica pretrpljenje ozljede na radu od 7. listopada 2016., a ne posljedica bolesti kako to pogrešno zaključuju upravna tijela.

25.1. Dakle, osporenim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem je prema ocjeni ovog Suda, dana pogrešna ocjena uzročno posljedične veze između tjelesnog oštećenja i ozljede na radu od 7. listopada 2016., a na što osnovano prigovora tužitelj, te je stoga osporenim rješenjima, prema ocjeni ovog Suda, povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

25.1. Naime, sudski vještak jasno u pisanom nalazu i mišljenju od 19. svibnja 2025. utvrđuje da su sve degenerativne promjene (posttraumatska coxarthroza), deformacije bedrene kosti (varus 5º i recurvatus 5°) i umanjena pokretljivost kuka (za % pokreta u svim smjerovima) isključivo posljedica prijeloma čašice kuka (acetabuluma) i loše sraslog prijeloma bedrene kosti, odnosno da su izravna posljedica priznate ozljede na radu, te izričito isključuje bilo kakvu "bolest" kao uzrok tjelesnog oštećenja tužitelja koje se odnosi na donje ekstremitete.

26. Nadalje, iako sudski vještak utvrđuje da je kod tužitelja klinička slika na desnom kuku prema Uredbi i Listi I oštećenja organizma glava VIII, Donji ekstremiteti, B funkcionali poremećaji, točka 7.c umanjena pokretljivost za ½ pokreta zgloba kuka u svim smjerovima iznosi 40 % oštećenja isti utvrđuje utvrđuje da bi dan nastanka tjelesnog oštećenja procjenjenog sa 40% bio 17.09.2024. kada su nalazu traumatologa i rtg snimci utvrđene izrazite degeneracijske promjene u zglobu kuka, a psudoartoza natkoljenične kosti zacijelila sa varus i recurvatum deformacijom, te da su upravo navedene promjene dovele do umanjnja pokretljivosti desnog kuka procijnjene navedenim postotkom oštećenja, dakle, s datumom koji je kasniji od datuma donošenja osporenih rješenja i na temelju dokumentacije nastale nakon donošenja osporenih rješenja, to osnovano tuženik prigovara da su upravna tijela u trenutku donošenja osporenih rješenja na temelju tada postojeće medicinske dokumentacije tužitelja pravilno utvrdila postotak tjelesnog oštećenja od 30%.

26.1. Međutim, u okolnostima kada ovaj Sud drži da je u provedenom upravnom postupku pogrešno utvrđeno da predmetno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta tužitelja (neovisno o visini postotka tjelesnog oštećenja) posljedica bolesti, a ne pretrpljene ozljede na radu od 7. listopada 2016., kako to proizlazi iz provedenog sudskog vještačenja u ovom sporu, to je zbog navedenog valjalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a kako je i odlučeno u izreci presude.

27. Prvostupanjsko tijelo će u ponovnom postupku polazeći od nedvojbeno utvrđene činjenice tijekom ovog spora da je tjelesno oštećenje kod tužitelja koje se odnosi na donje ekstremitet isključivo posljedica pretrpljenje ozljede na radu od 7. listopada 2016., ponovno pribaviti nalaz i mišljenje nadležnih vještaka, uzimajući u obzir utvrđenja sadržana u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prim.mr.sc. Ivice Bandalovića spec. ortopeda pribavljenim tijekom ovog spora, te svu medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu i koju će tužitelj eventualno dostaviti prvostupanjskom tijelu u ponovljenom postupku, te će ponovno odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja novim rješenjem, pridržavajući se pri tome pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a.

28. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je na temelju odredbe članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 26. lipnja 2025., 11. studenog 2025. i 28. siječnja 2026., svaka radnja po 500 bodova, odnosno ukupno 4.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV (25%) u iznosu od 1.000,00 eura iznosi ukupno 5.000,00 eura (Tbr.

27. toč. 1. u svezi Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), te je na navedeni iznos pridodan i trošak vještačenja u iznosu od 250,02 eura, a što sveukupno iznosi 5.250,02 eura.

28.1. Sud nije našao opravdanim troškom u smislu odredbe članka 144. ZUS-a trošak sastava podneska od 4. listopada 2024. obzirom da istim tužitelj očitujući se u odnosu na navode iz odgovora na tužbu u bitnom ponavlja tužbene navode. Nadalje, za navesti je da je Sud dosudio tužitelju iznos troška vještačenja u iznosu od 250,02 eura, a koji iznos troškova je obistinjen sudskom vještaku, dok će iznos koji čini razliku do predujmljenog iznosa troškova vještačenja (350,00 eura) tužitelju biti vraćen.

28.2. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe na tužbu i presudu prema odluci Suda, a koji trošak ovaj Sud nije našao osnovanim iz razloga jer se sudska pristojba u skladu s odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/21 i 51/23; dalje: ZOSP) plaća kada se zahtjev odbije ili odbaci tužbu. Pored toga tužitelj je na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. ZOSP-a oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu.

28.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 20. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis