Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: K-119/2024-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sisku, po sutkinji Ivi Štefan Kuzmić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Natalije Karaula kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SŠ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.; dalje: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO-22/2024 od 10. siječnja 2024., nakon provedene javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika iz Općinskog državnog odvjetništva u Sisku CŠ, okrivljenog SŠ, branitelja okrivljenika Antonija Kaleba, odvjetnika iz [adresa], oštećene AŠ, punomoćnice oštećenice Josipe Milković, odvjetnice iz [adresa] te svjedoka ĐŠ i DŠ, **.**.2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13, 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP)
okrivljeni SŠ, sin S i LŠ, djevojački C, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], SSS, procesni metalurg, umirovljenik, sa mjesečnom mirovinom od 450,00 eura, vlasnik obiteljske kuće na adresi stanovanja površine 70 m², vlasnik osobnog automobila marke Renault Clio, godina proizvodnje 2007., vlasnik traktora marke Fergusona, godina proizvodnje 1980., razveden, otac troje djece, čin satnika, odlikovan medaljom za hrabrost, Bljesak i Oluja, ne osuđivan
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
5. listopada 2023., oko 17,00 sati u Palanjku na pašnjaku nedaleko mosta preko retencije rijeke Save, verbalno napao AŠ zbog štapa koji je imala u ruci te u cilju da ju ustraši i uslijed toga što je ona muslimanske vjeroispovijesti rekao joj da će ju ubiti golim rukama i da neće umrijeti prirodnom smrću, a zatim je krenuo prema njoj i vrijeđao je riječima da je muslimanka, talibanka, ciganka, a što je kod AŠ izazvalo strah za vlastiti život i sigurnost,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno iz mržnje,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 2. i 3. u vezi članka 87. stavka 21. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 11. siječnja 2024. optužnicu broj KO-DO-22/2024 od 10. siječnja 2024. protiv okrivljenog SŠ zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, a koja optužnica je izmijenjena na raspravi 16. srpnja 2025. na način da je okrivljeniku stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ711.
2. Očitujući se o izmijenjenoj optužnici okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret te je stoga ispitan na kraju dokaznog postupka.
3. U dokaznom postupku ispitan je okrivljenik, kao svjedok je ispitana oštećena AŠ, saslušani su svjedoci MŠ, ŠŠ, NŠ, maloljetni FŠ, maloljetni GŠ, EŠ i OŠ. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.
4. Odbijen je dokazni prijedlog punomoćnike oštećenice za dopunskim saslušanjem oštećene kao i za pribavljanjem dokumentacije od Policijske postaje Sisak vezano za događaj iz 2016. i za saslušanjem svjedoka UŠ na okolnosti istog događaja kao nevažni i odugovlačeći s obzirom da su svi to dokazni prijedlozi bili u odnosu na drugi događaj, a ne u odnosu na događaj zbog kojeg se vodi ovaj postupak.
5. Tijekom iznošenja obrane okrivljenik je iskazao da je u lošim odnosima s oštećenicom od 1991. kada je ona od njega nakon što je došao s ratišta tražila da ubije njenog tadašnjeg muža, a što on naravno nije htio učiniti. U odnosu na kritični događaj naveo je da ga oštećena prijavila par dana nakon događaja i sve što je u vezi tog događaja iskazala nije točno. Taj dan vraćao se s koljevine i kad je došao do mosta zaustavio je motor kako bi uzeo štap koji tu uvijek ostavlja s obzirom na velik broj pasa koji napadaju prolaznike. Vidio je da štapa nema na mjestu gdje ga inače ostavlja, a u blizini na pašnjaku je vidio oštećenu pa ju je pitao zašto mu je uzela štap. Ona je odmah potom štap stavila iza leđa, a potom ga je bacila u kanal. Nadalje je naveo da je doista tada došlo do verbalne prepirke između njih te su jedno drugome uputili pogrdne riječi, ali tu nije bilo vrijeđanja po nacionalnoj osnovi i nije točno da bi on na bilo koji način prijetio oštećenici. Vezano za završetak događaja naveo je da ga je opisao svjedok ŠŠ i da je bilo upravo tako kako je on rekao. Nakon što se ŠŠ zaustavio i rekao mu da se makne od oštećene to je i učinio te otišao. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da je izvanbračni suprug žrtve 1991. zvao A i da je po nacionalnosti bio Đ i radio u Rafineriji kao vatrogasac i za to mu je ponudila 4000 DM. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da od 1991. pa do kritičnog događaja s oštećenom nije imao nikakvih sukoba, čak štoviše bili su dobri. Nije znao koje vjeroispovijesti je oštećena jer mu to nije bitno. Na posebno pitanje punomoćnice oštećene odgovorio je da je događaj iz 1991. nikome nije prijavio. Okrivljenik je na upit branitelja naveo i pojasnio da je s oštećenom bio u dobrim odnosima do događaja 1991., a da nakon toga više nisu u dobrim odnosima.
6. Zamjenik punomoćnica oštećene je prigovarao obrani okrivljenika, a obrani je prigovarala i oštećena navodeći da nije u dobrim odnosima s okrivljenikom te da je 2016. bio događaj kada je okrivljenik usmrtio njenu svinju, a i osim toga stalno ju napada.
7. Na suglasan prijedlog stranaka nisu reproducirane snimke prvih ispitivanja okrivljenika.
8. Saslušana kao svjedok oštećena AŠ je iskazala da okrivljenika poznaje od ranije, a od 2016. nisu u dobrim odnosima. Kritične zgode čuvala je stoku na pašnjaku jer ima OPG, a s obzirom da je osoba starije životne dobi imala je štap kojim se služi kao pomoć u hodanju i općenito u čuvanju stoke. Nije riječ o točno određenom štapu već je uvijek sa sobom ima takav nekakav štap koji nađe kod kuće i uvijek kad čuva stoku neki od tih štapova koristi. Sjedila je kraj mosta i pazila na stoku kada je naišao okrivljenik. Nije posebice gledala u njegovom smjeru jer nisu u dobrim odnosima, ali misli da je došao biciklom, te je on kada je došao u njenu blizinu bacio bicikl i počeo ju verbalno napadati i vrijeđati, govoreći joj da će ju ubiti golim rukama, tj. da će ju udaviti i da neću umrijeti prirodnom smrću, a vrijeđao ju je i govoreći joj da je ciganka, talibanka, muslimanka. Bježala je od njegovih napada i tada je tu naišao vozilom ŠŠ koji je zet okrivljenika, a koji se zaustavio kada je vidio da se nešto događa te je primio okrivljenika za ruke i podigao ga na cestu govoreći mu da ide kući i da što radi i zašto radi gluposti, pa je okrivljenik doista i otišao, ali cijelo vrijeme je vikao i prijetio joj. Nadalje je navela da ju okrivljenik uvijek vrijeđa kad ju vidi i napada ju jer već dugi niz godina nisu u dobrim odnosima. Ustrašena je zbog ovakvih postupanja okrivljenika jer živi sama, a okrivljenik živi oko 1 km dalje od nje te mora proći pokraj njene kuće da bi došao do svoje kuće. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da joj je okrivljenik te zgode govorio da je riječ o njegovom štapu iako je taj štap bio njen. Okrivljenik se kada prolazi pokraj njene kuće zaustavlja i glasno joj pri tome psuje mater muslimansku, a osim nje psuje i njenog pokojnog supruga. Istaknula je da je po vjeroispovijesti muslimanka te je njen suprug također bio musliman. I prije ovog događaja imala je sukoba s okrivljenikom jer ga je znala zateći u svojoj šumi. Okrivljenik ju uvijek kad ju vidi vrijeđa po nac ionalnoj osnovi, a ne zna zašto se okrivljenik tako ponaša. Iz nekog nepoznatog razloga mrzi ju. Na posebno pitanje zamjenika punomoćnice oštećene odgovorila je odmah kad je okrivljenik otišao kući nazvala policiju. Njegove prijetnje je shvatila ozbiljno jer živi sama i ne zna što se može dogoditi. Okrivljenik nakon ovog događaja kada prolazi traktorom pokraj njene kuće nešto govori, ali ne zna ni što ni kome on to upućuje. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika odgovorila je da je štap ima uvijek kad čuva stoku, a njime se služi kako bih spriječila stoku da izlazi na cestu koja je tu u blizini, ali i da se obrani od pasa s obzirom da u blizini postoji kuća čiji vlasnici imaju velik broj pasa. Osim toga, ovce čuva uz nasip te se tim štapom koristi na nač in da se oslanja od njega kad se penje uz nasip ili spušta niz njega jer je stara i ima 73 godine. Ne može se kretati po polju trčeći ukoliko nema štap. Kad je bježala od napada okrivljenika, a istaknula je da je zbog straha trčeći bježala imala je štap i koristila se njime. Okrivljenika kritične zgode ni na koji način nije vrijeđala, nije mu govorila da mu jebe mater ustašku, niti ga je vrijeđala po nacionalnoj osnovi. S okrivljenikom nije u dobrim odnosima od 2016. kada je njeno prase ušlo u štalu susjeda D i okrivljenik je došao i ubio ga.
9. Branitelj okrivljenika je prigovarao iskazu svjedoka u cijelosti navodeći da je lažan i motiviranom dugogodišnjim lošim odnosima između okrivljenika i oštećene. Okrivljenik je također prigovarao iskazu navodeći da ga oštećena od 1991. lažno prijavljuje iako on za ništa nije kriv, niti mu je ikada dokazana krivnja. Navodi i da svjedokinja zna tko joj čini stvari za koje njega optužuje, ali se te osobe boji s obzirom da je riječ o bivšem policijskom službeniku.
10. Saslušan kao svjedok MŠ je iskazao da poznaje i okrivljenika i oštećenu i s njima je u dobrim odnosima. Vezano za događaj od 5. listopada 2023. koji se dogodio na pašnjaku u [adresa] naveo je da nije bio prisutan tijekom tog događaja pa o tome ništa ne zna. Sjećam se jednog događaja, a misli da je to bilo prošle godine negdje u jesen, kad je radio kod oštećene te je upravljao traktorom, a s njim je bio i njegov brat NŠ i oštećena te su vidjeli da je okrivljenik prošao traktorom pokraj traktora kojim je on upravljao, ali nije čuo da bi tu bilo prijetnji. Nije vidio da bi okrivljenik tom prilikom išta pričao.
11. Svjedok ŠŠ je iskazao da se kritične zgode vraćao iz trgovine i bio je u vozilu, a dolaskom do mosta vidio je u blizini okrivljenika i oštećenu te je po njihovom ponašanju vidio da se nešto događa pa se zaustavio. Izašao je iz vozila te je vidio i čuo da se svađaju oko štapa za kojeg su oboje tvrdili da je njihov. Naime, okrivljenik uvijek kada nekuda ide ponese sa sobom štap kojeg potom ostavi pokraj mosta, a sve iz razloga jer tu u blizini ima puno pasa koji napadaju prolaznike. Nije vidio da li je i taj dan tako postupio, ali po njegovom znanju on uvijek tako radi. Rekao im je da se smire i da nema razloga da se svađaju. Nadalje je naveo da ne zna što se događalo prije nego što je došao između okrivljenika i oštećene, ali kad se zaustavio nije čuo nikakve prijetnje okrivljenika oštećenoj već su jedino jedan drugome govorili da je đubre. Nakon ovog sjeo je u vozilo i otišao kući, a okrivljenik je također motorom išao kući dok je oštećena ostala na pašnjaku jer tu ima ovce koje čuva. Na poseban upit je naveo da koliko mu je poznato stalno postoji nekakva svađa između okrivljenika i oštećene. Na posebno pitanje oštećene odgovorio je da nije točno da je okrivljenika kritične zgode izgurao na cestu, a koliko se sjeća okrivljenik je tu bio motorom. Kad je došao nije bilo nikakvog naguravanja niti psovki, a ne zna što je bilo prije toga između njih. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika odgovorio je da su u trenutku kad je dolazio i vidio okrivljenika i oštećenu oni bili udaljeni oko 2 m jedan od drugoga i čuo je da govore jedan drugome đubre, kako te nije sram i oboje je tvrdilo da je štap njegov. Nije čuo vrijeđanje po nacionalnoj osnovi. Čuo je samo pogrdnu riječ đubre. U trenutku kad je došao, ni okrivljenik ni oštećena se nisu micali, već su oboje stajali nepomično. Okrivljenik je kad mu je rekao da se smiri i da nema razloga za svađu oko štapa te da idu kući, sjeo na motor i zajedno su krenuli prema kući, a kad su došli kući nije posebice pričao s okrivljenikom o ovom događaju. Okrivljenik je bio ljut i govorio je da je oštećena tvrdila da je riječ o njenom štapu, ali rekao mu je da to nije vrijedno svađe i da sve pusti na miru. Na posebno pitanje punomoćnika oštećene odgovorio je da je s oštećenom o ovom događaju pričao desetak dana nakon događaja te mu je ona tada govorila što je bilo, a rekao joj je da nije čuo što je bilo između njih dvoje prije nego što je došao. Na posebno pitanje okrivljenika odgovorio je da nije vidio da bi oštećena trčala i da bi okrivljenik trčao za njom.
12. Svjedok NŠ je iskazao da nije bio prisutan kritičnom događaju pa o njemu ne može iskazivati. Također s nikim nije pričao o kritičnom događaju pa ni na taj način ne zna o njemu. Bio je prisutan jednom događaju, a misli da je bio prošle godine negdje u rujnu. Bio je na traktoru, a tu je bila i oštećena i njegova dva brata te su se u prolazu mimoišli s traktorom kojim je upravljao okrivljenik, ali nije čuo nikakve riječi prijetnje koje bi eventualno okrivljenik uputio oštećenoj. Okrivljenik ih je samo u prolazu pozdravio, ali ništa drugo nije govorio.
13. Saslušan kao svjedok maloljetni FŠ je iskazao da je kritičnog dana bio na igralištu s HŠ te su igrali nogomet, a vidio je kraj mosta okrivljenika i oštećenu kako nešto pričaju, ali ne zna što su pričali te su njih dvojica brzo otišli. Okrivljenik i oštećena su stajali jedno nasuprot drugome i lijepo su priča li, a brzo je došla i policija, ali ne zna zašto. Na poseban upit odgovorio je da se okrivljenik i oštećena nisu svađali te je ponovio da su lijepo pričali. Ne zna je li tko imao štap , a tijekom tog događaja i okrivljenik i oštećena su imali ruke spuštene pokraj tijela. Ne zna je li bio kakav bicikl pokraj mosta. GŠ i on su bili udaljeni 200 do 300 metara od okrivljenika i oštećene i s te udaljenosti se ne može čuti što netko priča.
14. Maloljetni GŠ također saslušan kao svjedok je iskazao da je kritične zgode vidio okrivljenika i oštećenu kako pričaju, ali nije čuo što pričaju, a vrlo brzo je i otišao kući. Okrivljenik i oštećena su bili pokraj plavog mosta , dok je on s FŠ bio udaljen 100 do 200 metara. Nije tu vidio ŠŠ, a ne zna u kakvim su inače odnosima okrivljenik i oštećena i nikad nije nazočio nekom drugom sličnom događaju između njih.
15. Svjedok EŠ je iskazao da se sjeća samo oštećene, ali ne i okrivljenika jer radi kao policijski službenik i od ovog događaja je prošlo već dosta vremena i imao je cijeli niz postupanja. Koliko se sjeća, na intervenciju je išao tada kao mlađi policajac i misli da je jedanput bio s kolegom OŠ, ali ne može se sjetiti zbog čega su išli na intervenciju i na čiji poziv. Misli da su obavljali razgovor s oštećenom u nekom dvorištu, ne sjeća se jesu li ulazili u kuću. Išli su na intervenciju koliko se može sjetiti u smjeru [adresa] u [adresa]. Misli da je bilo više intervencija koje su uključivale oštećenu, ali ne može se očitovati o niti jednoj od njih. Nakon što je upitan sjeća li se postupanja koje bi obuhvaćalo nekakav štap i čuvanje ovaca, naveo je da se zaista ne može sjetiti takvog postupanja. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika odgovorio je ukoliko se prilikom intervencije utvrdi da postoji sumnja na počinjenje kaznenog djela prijetnje, postupa se tako da se zaprima kaznena prijava odmah ukoliko je riječ o prijetnji između članova obitelji, jer je u tom slučaju riječ o kaznenom djelu koje se provodi po službenoj dužnosti. Ukoliko nije riječ o prijetnji između članova obitelji, tada se oštećenu osobu pita da li osjeća strah i želi podnijeti kaznenu prijavu, jer je riječ o kaznenom djelu koje se provodi samo po prijedlogu, te u slučaju da oštećena osoba stavi prijedlog, uzima se kaznena prijava. U tom slučaju osoba nije obvezna odmah podnijeti kaznenu prijavu, već ju može podnijeti u roku od tri mjeseca od događaja. Ukoliko se prilikom intervencije navode riječi prijetnje, to se obavezno unosi u dokumentaciju koja se sačinjava prilikom intervencije. Ukoliko se podnese kaznena prijava zbog kaznenog djela prijetnje, procedura je da se u tom slučaju uvijek osumnjičena osoba uhićuje. Na posebno pitanje zastupnika optužbe, odgovorio je da se izvješće o postupanju piše nakon dovršetka postupanja na terenu i uvijek u policijskoj postaji. To ne mora baš biti odmah nakon dovršetka intervencije, već može i naknadno, kada se uhvati vremena. Na posebno pitanje punomoćnice oštećene ponovio je da se ne može sjetiti ništa vezano za ovo postupanje, pa tako ni tada utvrđenog činjeničnog stanja. Ukoliko stranka navodi da bi bilo riječ o kaznenom djelu prijetnje, uvijek bi se takvoj osobi trebala dati uputa da pristupi u policijsku postaju radi podnošenja kaznene prijave. Ukoliko se utvrdi da je bilo nekih nesuglasica i sukoba između osoba to ne znači nužno da se pokreće prekršajni postupak zbog remećenja javnog reda i mira, jer da bi se radilo o tom prekršaju, mora postojati element javnosti, te ovisi o tome gdje je došlo do takvog sukoba, da li će postojati taj element ili ne. Ukoliko je utvrđeno da se događaj dogodio na javnom mjestu, te da su bili prisutni svjedoci koji su o tome voljni svjedočiti, tada su ispunjeni uvjeti za pokretanje prekršajnog postupka zbog remećenja javnog reda i mira.
16. Saslušan kao svjedok OŠ je iskazao da sad zaposlen u Policijskoj postaji Kutina, a u kritičnom razdoblju bio je zaposlenik Policijske postaje Sisak i kad je zaprimio poziv nije se mogao sjetiti ovog postupanja te se uvidom u dostupnu dokumentaciju podsjetio na ovo postupanje, ali istaknuo je da to ni po čemu nije bilo neko specifično postupanje, niti postupanje koje mu je posebno ostalo u sjećanju. Ne zna koji je bio točno datum, niti doba dana, ali zna da je bio dan i da su išli na intervenciju misli povodom dojave oštećene u mjesto [adresa] i tamo je zatečena oštećena kod mosta, dok je okrivljenik zatečen kod svoje kuće. Obavljeni su obavijesni razgovori s oba sudionika događaja, a koliko se sjeća svjedoka nije bilo. Tijekom intervencije nije utvrđeno postupanje koje bi zahtijevalo pokretanje bilo kakvog postupka, pa stoga postupci nisu niti pokretani, kako prekršajni tako ni kazneni. Koliko se sjeća, ovo je bilo njegovo jedino postupanje koje je obuhvaćalo okrivljenika i oštećenu. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorio je da se izvješće o intervenciji obavezno sačinjava o svakom događaju, a točno vrijeme kada se to izvješće sačinjava ovisi o tomu kakav je dan i koliko postupanja ima u određenom danu, pa se zbog toga izvješća sačinjavaju ne nužno taj dan kada je do intervencije došlo. Na posebno pitanje punomoćnice oštećene odgovorio je ukoliko se utvrde elementi počinjenja kaznenog djela prijetnje, a nije riječ o članovima obitelji, tada se oštećena osoba uvijek upozorava da može podnijet i kaznenu prijavu ovisno o tomu da li želi ili ne, jer je u tom slučaju riječ o kaznenom djelu koje se provodi samo po prijedlogu, te se u slučaju da osoba ne želi podnijeti kaznenu prijavu, sačinjava izjava koju osoba potpisuje. U konkretnom slučaju nije bilo naznaka počinjenja niti kaznenog djela niti prekršaja, pa stoga oštećena nije trebala ni potpisati izjavu da ne želi pokretanje kaznenog postupka.
17. Oštećena je prigovarala iskazu svjedoka navodeći da ju policijski službenici nisu obavijestili o mogućnosti podnošenja kaznene prijave, već su joj samo rekli, a nakon što su pričali s okrivljenikom, da ga ona ne napada.
18. Čitanjem izvatka iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljenik nije kazneno osuđivan.
19. U ovako provedenom postupku, analizirajući obranu okrivljenika, svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti ovaj sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je okrivljenik počinio djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, tj. da je drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno iz mržnje, 20. Naime, okrivljeniku se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. u vezi članka 87. stavka 21. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 i to na način da bi 5. listopada 2023., oko 17,00 sati u [adresa] na pašnjaku nedaleko mosta preko retencije rijeke Save, verbalno napao AŠ zbog štapa koji je imala u ruci te u cilju da ju ustraši i uslijed toga što je ona muslimanske vjeroispovijesti rekao joj da će ju ubiti golim rukama i da neće umrijeti prirodnom smrću, a zatim je krenuo prema njoj i vrijeđao je riječima da je muslimanka, talibanka, ciganka, a što je kod AŠ izazvalo strah za vlastiti život i sigurnost. Okrivljenik je dosljedno poricao počinjenje djela te je navodio da oštećenoj tijekom verbalne prepirke ni na koji način nije prijetio. Oštećena je doista u svom iskazu teretila okrivljenika te je iskazala da ju je okrivljenik kritične zgode verbalno napadao i vrijeđao govoreći joj da će ju ubiti golim rukama, tj. da će ju udaviti i da neću umrijeti prirodnom smrću, a vrijeđao ju je i govoreći joj da je ciganka, talibanka, muslimanka. Međutim, ovakav iskaz oštećene nisu potvrdili ni jedan od saslušanih svjedoka s obzirom da su svjedoci koji su bili prisutni kritičnom događaju naveli da nisu čuli da bi okrivljenik prijetio oštećenoj, a i policijski službenici koji su pristupili na intervenciju nisu našli elementa za pokretanje bilo kakvog postupka, bilo prekršajnog bilo kaznenog.
21. Sukladno članku 455. stavku 1. ZKP sud presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim može izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen, a koji najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu pa stoga za osudu izvedeni dokazi moraju jasno i nedvojbeno upućivati na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Navedeno proizlazi i iz članka 3. stavka 3. ZKP prema kojem one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle na način da je njihovo postojanje, kako je to prethodno navedeno, izvan svake razumne sumnje, a odlučne činjenice koje idu u korist okrivljenika treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i onda kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja mu ide u korist.
22. U skladu s navedenim s obzirom da okrivljenik niječe počinjenje djela, ni jedan od saslušanih svjedoka nije mogao potvrditi iskaz oštećene, a cijeneći i činjenicu da su odnosi između okrivljenika i oštećene kako to proizlazi ih njihovog kazivanja tijekom cijelog postupka već dugi niz godina narušeni, valjalo je odlučiti kao u izreci i okrivljenika na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. ZKP osloboditi od optužbe.
23. Budući da je donesena presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Sisku 20. ožujka 2026.
Sutkinja
Iva Štefan Kuzmić
Uputa o pravu na žalbu
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostavna naredba:
1. ODO Sisak na broj KO-DO-22/2024
2. Okrivljeni SŠ
3. Branitelj Antonio Kaleb, odvjetnik iz Siska
4. Oštećena AŠ
5. Punomoćnica oštećene Josipa Milković, odvjetnica iz Sisku