REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1723/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Predragu Trutinu, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika HU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Draganu Marinu, odvjetniku u Makarskoj, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Pn-29/2022-35 od 13. listopada 2025., u sjednici vijeća 20. ožujka. 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj: Pn-29/2022-35 od 13. listopada 2025., i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da je tuženik, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dužan nadoknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 1.200,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate;

-u st. II., da se u preostalom dijelu, preko iznosa od 1.200,00 eura do iznosa od 3.902,05 eura, odnosno za iznos od 2.702,05 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan;

-u st. III., da je tuženik, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dužan nadoknaditi tužiteljici imovinsku štetu zbog uništene odjeće u iznosu od 132,72 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate;

-u st. IV., da je tužiteljica dužna nadoknaditi tuženiku, u roku 15 dana, troškove parničnog postupka u iznosu od 307,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos teku od dana donašanja presude pa do isplate.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojeg punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Prvenstveno ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer o odlučnim činjenicama presuda nema razloga. Naime, sud je naveo da iz provedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je pretrpjela tužiteljica izražena u novčanom ekvivalentu iznosi 1.200,00 eura (bolovi 900,00 eura i duševne boli zbog naruženosti 300,00 eura), a da se sudski vještak u svom nalazi u mišljenju od 08. listopada 2024., ni u odnosu na pretrpljene bolove, ni u odnosu na duševne boli zbog naruženosti kao posljedicu štetnog događaja, uopće nije očitovao. Sudski vještak psihijatar se je očitovao jedino u odnosu na pretrpljeni strah, s kojeg osnova prvostupanjski sud tužiteljici nije dosudio novčani iznos na ime pravične novčane naknade nematerijalne štete. Isto tako u prvostupanjskoj presudi sud ne utvrđuje da bi pas tuženika ugrizao tužiteljicu za ruku, navodi se jedino kako je napao tužiteljicu i bacio je na pod te da je napao i psa tužiteljice - ništa drugo.

2.1. Nadalje je u postupku počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 260. st. 1. ZPP-a, jer nakon što je tuženik iznio prigovore na pisano mišljenje vještaka psihijatra sud nije pozvao vještaka da svoj nalaz i mišljenje iznese usmeno na glavnoj raspravi. Time je ostvaren i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer tuženiku nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Tuženik drži i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer da iz iskaza svjedoka proizlazi da je došlo do sukoba između psa tužiteljice i psa tuženika te da nitko nije vidio koji, odnosno čiji je pas uopće ugrizao tužiteljicu za ruku. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kod utvrđivanja materijalne štete tužiteljice prema čl. 223. st. 1. ZPP- a. Naime sama je tužiteljica iskazala da joj je u napadu psa uništena majica i kratke hlače, čiju visinu štete nije mogla procijeniti ali je napomenula da se nije radilo o nekoj posebnoj marki odjeće. Stoga je u ovome dijelu zahtjev tužiteljice usvojen u neprimjereno visokom iznosu.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijana presuda preinači „te primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti“.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju od 12. kolovoza 2021. kada ju je „u [adresa] bez ikakvog razloga napao pas u vlasništvu tuženika“ u ukupnom iznosu od 3.902,05 eura.

7. Pobijanom prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženiku naloženo da joj s osnova naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.200,00 eura (900 eura s osnova pretrpljenih fizičkih bolova te 300,00 eura s osnova duševnih bolova zbog naruženosti) kao i da joj naknadi imovinsku štetu s osnova uništene odjeće u iznosu od 132,72 eura.

8. Prvostupanjski sud temeljem provedenog dokaznog postupka (uvidom u isprave, fotografije i medicinsku dokumentaciju, saslušanjem svjedoka, tužiteljice i tuženika te provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru) utvrđuje:

-da su tužiteljica i tuženik 12. kolovoza 2022. šetali svoje pse te da prilikom tog susreta tuženik nije mogao kontrolirati svog psa koji je napao tužiteljicu i bacio ju na pod, da su oba psa bili tada na povodcu te da je pas tuženika napao tužiteljicu;

-da tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti nije osnovan jer da tuženik nije dokazao da bi pas tužiteljice prvi napao njegovog psa niti da je isti doprinio nastanku štete;

-da je tuženik bio prekršajno odgovaran za navedeni štetni događaj i to prema vlastitom iskazu da je u tom postupku „priznao krivnju“;

-da prema potvrdi o prijavljenom događaju PP Makarska od 18. kolovoza 2021. proizlazi da je ta postaja u 20:15 sati zaprimila telefonsku dojavu Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Makarska kako je u [adresa] pas ugrizao jednu žensku osobu (tužiteljicu) nanijevši joj ozljede te su tada postupajući po navedenom proveli izvide protiv vlasnika psa , odnosno tuženika i podnijeli obavezni prekršajni nalog iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zbog neopreznog držanja psa;

-da je iz nalaza liječnika opće medicine (stranica 7 spisa) od 01. rujna 2021. utvrđeno da je tužiteljica zadobila ugrizne rane na lijevoj podlaktici uslijed napada tuđeg psa, da su joj postavljena dva šava, da je zadobila i rane na lijevoj potkoljenici;

-da iz nalaza Zavoda za hitnu medicinu (stranica 8 spisa) utvrđeno da je tužiteljica pregledana 12. kolovoza 2021. u 20:09 sati, da je liječnik naveo da ju je napao tuđi pas za kojega ne zna tko je vlasnik, da je zadobila ugrizne rane na lijevoj podlaktici gdje su joj postavljena dva šava na najveće rane isto tako da je lijevoj potkoljenici vidljiva površinska rana;

-da je pas tužiteljice mješanac (stranica 44 spisa) rođen 2018., dok je pas tuženika težak oko 50 kg, visine oko jednog metra (prema iskazu supruge tuženika NU);

-da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke dr. Nikole Sikirice proizlazi da na osnovu dostavljene dokumentacije nema elemenata iz kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj – ugriz psa doveo do simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nespecifičnog psihijatrijskog poremećaja prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, da u tom slučaju treba uzeti normalno i psihološki razumljivo reagiranje prosječne osobe na navedeni stresni događaj pa tako vještak procjenjuje da je tužiteljica u trenutku traumatskog događaja doživjela primarni strah u trajanju od oko pola minute, nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 24 sata, zatim sedmodnevni strah umjerenog intenziteta slijedeća 3 do 4 dana i sekundarni strah lakšeg intenziteta slijedeća 3 do 4 tjedana. Vještak zaključuje da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedice traumatskog događaja i samih zdravstvenih posljedica kod tužiteljice nije bilo;

-da iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je u navedenom događaju uništena majica i kratke hlače čiju visinu štete tužiteljica nije mogla procijeniti ali je navela "da se nije radilo o nekoj posebnoj marki odjeće".

9. Osnovom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 19. u vezi s odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) utvrđuje da postoji odgovornost tuženika te da je isti u obvezi naknaditi neimovinsku štetu tužiteljici u iznosu od 1.200,00 eura i to iznos od 900,00 eura s osnova fizičkih bolova te iznos od 300,00 eura s osnova duševnih bolova zbog naruženosti prema odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

9.1. U odnosu na visinu imovinske štete koja se odnosi na uništenu odjeću (majicu i kratke hlače) sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 223. st. 1. ZPP -a dosuđuje tužiteljici ukupno zatraženi iznos od 132,72 eura.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbe te pazeći dodatno po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP -a jer je tuženiku uskratio mogućnost raspravljanja pred sudom time što nije proveo dokaz saslušanjem vještaka, a posljedično tome i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na koju upire tuženik jer presuda ima nedostataka zbog kojeg se ne može ispitati te u njoj nisu dani valjani razlozi o odlučnim činjenicama.

11. Naime, osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer nije usmeno saslušao vještaka psihijatrijske struke o njegovim prigovorima istaknutim na ročištu od 02. rujna 2025. na nalaz i mišljenje vještaka te je takvim postupanjem tuženik onemogućen u raspravljanju. Sukladno odredbi čl. 260. st. 1. ZPP-a sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti i pismeno prije rasprave. Naime, vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno na raspravi, a može ga dati i pismeno prije rasprave dakle pismeno i usmeno na raspravi ali ne i samo pismeno. U situaciji kada je tuženik iznio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka (navedeno se ne odnosi kako to sud pogrešno navodi samo na stručnost vještaka već se je prigovor odnosio i na tvrdnju tuženika da vještak nije pregledao tužiteljicu) bilo je potrebno pozvati vještaka na raspravu da se usmeno izjasni na navedene prigovore što je sud prvog stupnja propustio učiniti.

12. Nadalje, pobijana presuda ne sadrži ni razloge o odlučnim činjenicama vezanim uz visinu neimovinske štete dosuđene tužiteljici. Sud u obrazloženju samo navodi „da iz naprijed navedenih dokaza“ proizlazi visina štete u iznosu od 1.200,00 eura (omaškom navedeno 1.100,00 eura). Međutim iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke proizlazi da se isti očitovao „samo“ o pretrpljenom strahu kod tužiteljice uslijed predmetnog događaja ne navodeći bilo koje druge okolnosti (sud ne dosuđuje štetu s osnova straha unatoč navedenom). Ostaje nejasno temeljem kojih je kriterija sud utvrdio visinu neimovinske štete jer isti ne ocjenjuje trajanje i intenzitet fizičkih bolova, eventualne trajne posljedice, naruženje i u kojem intenzitetu ili druge kriterije iz čl. 1100. ZOO-a. Ne navodi ni zašto dosuđuje upravo iznos od 1.200,00 eura niti u kojoj mjeri taj iznos odgovara utvrđenoj povredi prava osobnosti. Sama općenita formulacija da je iznos određen na temelju provedenih dokaza ne predstavlja obrazloženje u smislu čl. 338. st. 4. ZPP-a, što čini bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. Isto tako u odnosu na dosuđenu naknadu imovinske štete u visini od 132,72 eura presuda ne sadrži razloga o odlučnim činjenicama. Sud prvog stupnja je „samo“ naveo da je prilikom odlučivanja o visini iznosa imovinske štete primijenio odredbu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Navedena se odredba ne može primijeniti bez prethodnog utvrđenja vrste i postojanja štete. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da su joj u predmetnom događaju uništene kratke hlače i majica čiju visinu ne može procijeniti „ali napominje da se nije radilo o nekoj marki“. Stoga tuženik opravdano žalbenim navodima upire na činjenicu da sud nije utvrdio odlučne činjenice s tim u vezi, a bez kojih se ni ne može ispitati kako je sud do navedenog iznosa došao.

14. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP -a ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otklonit sve počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje su utvrđene ovom odlukom, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima tuženik pobija zakonitost donesene presude donijeti pravilno obrazloženu odluku sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a. Valja dodati, da iz do sada provedenih dokaza, po ocjeni ovog suda nije dvojben zaključak suda prvog stupnja da je pas tuženika napao tužiteljicu te da ju je ugrizao uslijed čega je ista zadobila ugrizne rane na lijevoj podlaktici te površinu ozljedu potkoljenice.

16. Odluku o troškovima žalbenog dijela postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli - Pola 20. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus