Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-550/2025-31

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Katarina Tonković Pigac, uz sudjelovanje Mihaele Kramarić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog GV, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu poslovni broj KO-DO-449/2025-1 od 20. studenog 2025., nakon javne rasprave održane 17. ožujka 2026. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu UV, **.**.2026. objavio je i 17. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TV i FV, rođene ŽV, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, bez primanja, radno nesposoban, neoženjen, bez djece, bez imovine, nije služio vojsku, bez čina, vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan.

k r i v  j e

što je

dana 22. listopada 2025., oko 10,00 sati, u [adresa], protivno sudskoj presudi izrečenoj od strane Općinskog suda u Varaždinu broj: K - 250/2023-36 od 19. srpnja 2023., pravomoćnoj 04. listopada 2023. i izvršnoj 16. listopada 2023., a kojom mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oca TV na temelju čl. 73. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, bio na adresi stanovanja oca, gdje se susreo s ocem te vikao i lupao po vratima,

dakle, kršio sigurnosnu mjeru koja mu je određena pravomoćnom presudom, čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - neizvršavanje sudske odluke, opisano u čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje – KZ), a kažnjivo po članku 311. stavku 1. Kaznenog zakona.

II. Zbog toga se na temelju članka 311. stavka 1. KZ/11. okrivljeni GV

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST)

MJESECI

i na temelju članka 57. KZ/11

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je okrivljeni GV osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne ) godine neće se izvršiti ako okrivljeni GV u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. listopada 2025. do 22. siječnja 2026.

IV. Na temelju članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku GV se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 ,143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26

– dalje u tekstu: ZKP/08) nalaže se okrivljenom GV platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 € (sedamdeset eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, dok se isti temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu okrivljeni GV optužen je za počinjenje kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršenje sudske odluke, opisano člankom 311. stavkom 2. KZ/11.

2. Okrivljenik GV upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su sljedeći dokazi, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika GV po čl. 208.a ZKP/08 uz DVD snimku od 22. listopada 2025., službena zabilješka o postupanju policijskih službenika od 22. listopada 2025., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika GV, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika GV uz DVD snimku od 23. listopada 2025., zapisnik sa dokaznog ročišta o ispitivanju HV od 06. studenoga 2025., zapisnik sa dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka TV od 06. studenoga 2025. uz DVD snimku, Izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad o postpenalnom smještaju i zapisnik od 14. studenog 2025., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra dr.med. Mirne Zagrajski Brkić od 22. siječnja 2026., presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-250/2023-36 od 19. srpnja 2023. te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika. Na završetku dokaznog postupka okrivljenik GV nije ispitan, a obzirom da je bio uredno pozvan i upozoren po članku 404. ZKP/08, a nije se odazvao pozivu na raspravu, to je čitana njegova obrana dana ranije tijekom postupka.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljeni GV počinio kazneno djelo neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavak 2. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Tijekom provedenog postupka nije sporno da bi se kritični događaj odvio na način kako je to opisano u činjeničnom opisu te suglasno utvrđeno iskazima kako žrtve tako i svjedoka. Kao sporna ostaje činjenica da bi okrivljenik vikao i lupao po vratima na adresi stanovanja oca.

6. U obrani koju je iznosio prilikom ispitivanja od strane policijskih službenika, u svojstvu osumnjičenika sukladno čl. 208.a ZKP/08, jednako kao i prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika GV naveo je kako ne zna zašto je njegov otac zvao policiju niti što se dogodilo. Prije 18 dana izašao je iz zatvora i došao u obiteljsku kuću na adresi u [adresa]. Stanovao je s bakom u prizemlju obiteljske kuće, koja ima tri kata i 9 stanova, a otac mu stanuje na katu na kraju kuće. U istoj kući stanuje brat G, njegova supruga i dvoje djece te stanari. Svjestan je zabrane približavanja prema ocu te je naveo kako nije imao sa njim nesuglasica. Vidio je oca možda dva do tri puta od kada se vratio iz zatvora, pozdravljao se s ocem, pokušavao je ostvariti što manje komunikacije s ocem. Navodi da se nije vidio s ocem kritičnog dana oko 10,00 sati, te da nije vikao ni lupao. Uzima terapiju za smirenje i protiv bolova, ima zdravstvene probleme s nogom, ima štaku, nema gdje boraviti i ne može se uzdržavati. Ne planira kršiti mjeru jer je pretrpio dosta „sranja“ zbog oca i odležao dosta u zatvoru zbog njega.

7. Na raspravi 7. siječnja 2026. žrtva TV, otac okrivljenog koristio je blagodat ne svjedočenja iz članka 285. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Na raspravi je čitan iskaz svjedoka koji je dan na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu 6. studenog 2025. U isto je u bitnome naveo kako mu se sin ne smije približavati na udaljenost manju od 50 m jer mu je prijetio smrću. U tom kaznenom postupku dobio je kaznu zatvora koju je izdržao te mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja na udaljenost manju od 50 metara, a koju je prekršio. Nije znao da mu sin živi u prizemlju kod bake ŽV na adresi u [adresa], na kojoj živi i on na prvom katu iznad prizemlja. Na istoj adresi, u svojem stanu, živi i njegov sin G sa suprugom HV i djecom. Nakon par dana saznao je od HV da je sin GV par dana u prizemlju kod bake, a on ga u tih par dana nije sreo. GV je ušao u njegov stan, dok je on bio na odlasku iz stana, nije ga pustio, već je sve bilo otvoreno, pogledali su se i otišao je. GV je ušao u sobu u sklopu njegovog stana, koju je nekada koristio, vidjeli su se licem u licem. U stanu mu strgao silikon na wc školjci. Nakon toga ga je nazvala HV da je razbio baki vrata te je pozvao policiju koja ga je privela. Ne zna kojega se točnog datuma vratio u obiteljsku kuću, ne zna koliko dana je bio tamo. U pogledu smještaja GV po izlasku s izdržavanja kazne zatvora kontaktirala ga je djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, čijeg se imena ne sjeća, došla je na adresu u [adresa] te sastavila zapisnik kako on ne želi da mu se sin vrati u kuću i tako se izjasnila i njegova supruga FV. Nije ga posjećivao i kontaktirao dok je izdržavao kaznu zatvora te GV nije tražio suglasnost da može doći u obiteljsku kuću, nije imao kontakte s njim, kao niti supruga.

7.1. Na raspravi 7. siječnja 2026. svjedok HV koristila je blagodat ne svjedočenja iz članka 285. stavka 1. točke 2. ZKP/08. Na raspravi je čitan iskaz svjedoka koji je dan na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Varaždinu 6. studenog 2025. u kojem je u bitnome navela kako je okrivljenik njezin šogor te da ona sa svojim suprugom G i djecom živi u [adresa], na adresi [adresa]. Obiteljska kuća ima četiri nivoa sa ukupno 5 stanova sa stanarima. U prizemlju obiteljske kuće živi baka okrivljenika ŽV, dok ona živi na katu iznad, a na istom katu, odmah iznad prizemlja živi njezin svekar, ujedno i Zoranov otac, TV. Poznata joj je sudska odluka po kojoj se GV ne smije približavati svome ocu na udaljenost manju od 50 metara. GV je bio u zatvoru, iz kojeg je pušten prošli mjesec, te se vratio na adresu u [adresa]. Prije otpuštanja iz zatvora na teren na njihovu adresu izašao je nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, a što joj je rekla svekrva. Od svekrve je čula kako su došli izvidjeti mogućnost prihvata GV po izlasku s izdržavanja kazne zatvora te da je odmah bilo rečeno da oni mogu osigurati po otpustu drugu adresu stanovanja jer su znali da GV ima zabranu približavati se svome ocu. GV je unatoč svemu došao na adresu [adresa] i smjestio se u stan u prizemlje na jedno pet dana. Međutim, posljednji dan baka ŽV došla je na kat u stan u kojem boravi sa suprugom i djecom, plakala je i rekla da želi da GV izađe iz stana, da ona ne može više s njim živjeti, da ju je cijelu noć maltretirao, da ju je probudio da mu kuha kavu. Zbog bakinih pritužbi nazvali su Zoranovu majku FV, koja boravi u [adresa], a koja je u stvari vlasnica kuće. Ona je potom nazvala Zoranovog oca, TV, koji je pozvao policiju, nakon toga je GV priveden. Navela je kako svjedočila situaciji, na dan kada je TV pozvao policiju, da su se njih dvoje prethodno mimoišli te da su se samo pozdravili, a navedena situacija se dogodila u jutarnjim satima.

7.2 Iz presude Općinskog suda u Varaždinu, broj K-250/2023-36 od 19. srpnja 2023., pravomoćne 04. listopada 2023., proizlazi da je okrivljenik GV počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11 na štetu oca TV, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o drogi i sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja na temelju članka 73. stavka 1. i 2. KZ/11 i to zabrane približavanja TV na razdaljinu bližu od 50 metara u trajanju od 3 godine.

7.3. Tijekom policijskog postupanja, GV odbio se podvrgnut ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu.

7.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Mirna Zagrajski-Brkić, dr.med, specijalista psihijatrije, subspecijalista psihoterapije, od 3. veljače 2026., koje je sud prihvatio kao stručno, jasno i logično, proizlazi da je okrivljenik GV osoba kod koje su ispunjeni dijagnostički kriteriji za ovisnost o više vrsta psihoaktivnih tvari i alkoholu te za poremećaj ličnosti miješanog tipa, uz izražena emocionalno nestabilna i disocijalna obilježja. Vještakinja je pritom zaključila da su okrivljenikove sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom u vrijeme inkriminiranog događaja bile smanjene, ali ne do razine bitno smanjene ubrojivosti. Nadalje, iz nalaza proizlazi da kod okrivljenika postoji povećana vjerojatnost ponavljanja istovjetnih ili težih kaznenih djela pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti, zbog čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o drogama i alkoholu, u trajanju od tri godine, i to u okviru penalnog sustava ili ambulantno. Istodobno je utvrđeno da okrivljenik nije lišen sposobnosti razumijevanja svrhe i prirode kaznenog postupka niti posljedica procesnih radnji, pa je raspravno sposoban.

7.5. U izvještaju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Varaždin od 14. studenog 2025., a vezano uz postpenalni smještaj okrivljenika, navedeno je da u razgovoru s roditeljima okrivljenoga je utvrđeno, kako nakon izdržavanja kazne zatvora, okrivljenik se ne može vratiti doma već po povratku iz zatvora upućuje u Prenočište za beskućnike Varaždin ( Udruga "Novi put"). Naime, uvjet koji su roditelji postavili da bi se okrivljenik vratio u zajedničko kućanstvo je da po izlasku iz kaznionice ode na liječenje o ovisnosti te da tek izliječen se može vratiti. Da ga se u ovom trenutku boje te da bi njegov povrataka kući narušio mir i stabilnost obitelji.

8. Prije analize dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, a na okolnost utvrđivanja odlučnih, no osporavanih činjenica, po ocjeni suda potrebno je radi razumijevanja inkriminacije, kao i cjelokupne dinamike događaja, a nastavno i ocjene vjerodostojnosti te konačno istinitosti iskaza kako svjedoka, tako i okrivljenika, utvrditi da je okrivljenik dugogodišnji ovisnik o alkoholu i drogama te da da već dugi niz godina uzrokuje probleme u svojoj obitelji. Nadalje, da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na štetu oca te da mu je zbog toga bila gore navedenom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-250/2023-6 od 19. srpnja 2023. izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja ocu na udaljenost manju od 50 m u trajanju od tri godne nakon izdržavanja kazne zatvora. U izvještaju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Varaždin od 14. studenog 2025., a vezano uz postpenalni smještaj okrivljenika, navedeno je da u razgovoru s roditeljima okrivljenoga je utvrđeno, kako nakon izdržavanja kazne zatvora, okrivljenik se ne može vratiti doma već po povratku iz zatvora upućuje u Prenočište za beskućnike Varaždin ( Udruga "Novi put"). Naime, uvjet koji su roditelji postavili da bi se okrivljenik vratio u zajedničko kućanstvo je da po izlasku iz kaznionice ode na liječenje o ovisnosti te da tek izliječen se može vratiti. Da ga se u ovom trenutku boje te da bi njegov povrataka kući narušio mir i stabilnost obitelji. Po povratku iz zatvora okrivljenik se vratio u obiteljsku kuću u kojoj žive njegovi roditelji, baka i brat s obitelji. U razdoblju od kada je izašao iz zatvora vratio se u obiteljsku kuću gdje živi njegov brat s obitelji, njegov otac i baka.

9. S obzirom na navedeno, sporno je, je li okrivljeni kršio sigurnosnu mjeru određenu pravomoćnom presudom odnosno da li je kritičnog dana bio na adresi stanovanja oca, gdje se s ocem susreo te vikao i lupao po vratima.

9.1. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je okrivljeni VV počinio inkriminirano mu kazneno djelo kršenja sigurnosne mjere koja mu je određena pravomoćnom presudom, na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret. Naime, cijeneći obranu okrivljenika u povezanosti s ostalim izvedenim dokazima, sud istu nije prihvatio u dijelu u kojem poriče ostvarenje obilježja kaznenog djela. Obrana okrivljenika u bitnome je usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti, međutim ista je u odlučnim činjenicama suprotna iskazima žrtve i svjedokinje HV, kao i sadržaju pravomoćne presude iz prethodnog kaznenog postupka. Sud je prihvatio iskaze žrtve i svjedokinje kao međusobno suglasne, životno logične i utemeljene na neposrednom opažanju, a osobito stoga što iz njih proizlazi da je okrivljenik nakon izlaska iz zatvora bio svjestan da mu je izrečena zabrana približavanja ocu na udaljenost manju od 50 metara, te da je unatoč tome boravio upravo na adresi na kojoj živi i žrtva.

9.2. Posebno je za istaći da je iz iskaza žrtve i svjedokinje HV razvidno kako je okrivljenik boravio u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa], dok je žrtva stanovala na katu iste kuće, te da je između njih kritičnoga dana došlo do neposrednog susreta i kontakta licem u lice. Iako obrana okrivljenika nastoji prikazati da nije došlo do izravnog susreta, sud takvu obranu ne prihvaća, budući da ju pobijaju upravo iskazi ispitanih svjedoka, a i sama činjenica boravka u istom objektu, u kojem je žrtva također stanovala, upućuje na očito približavanje protivno sudskoj zabrani. Sud nalazi da udaljenost između okrivljenika i žrtve u takvim okolnostima zasigurno nije mogla biti veća od propisanih 50 metara, pa je već samim boravkom u istoj kući i susretom s žrtvom došlo do povrede sigurnosne mjere.

9.3. Da je okrivljenik bio potpuno svjestan postojanja i sadržaja zabrane približavanja proizlazi i iz njegove vlastite obrane, u kojoj izričito navodi da je znao za zabranu približavanja ocu, kao i iz činjenice da je ranije protiv njega donesena pravomoćna presuda kojom mu je ta mjera izrečena upravo zbog ranijeg kaznenog ponašanja prema istoj žrtvi. Sud stoga smatra da se ovdje ne radi o nesvjesnom ili slučajnom postupanju, nego o svjesnom i voljnom kršenju sudske odluke. Takvo ponašanje pokazuje izrazit stupanj nepoštivanja autoriteta suda i pravomoćno izrečene mjere, odnosno svjesno dovođenje žrtve u situaciju u kojoj je bila izložena ponovnom uznemiravanju i neposrednom susretu s okrivljenikom.

9.4. Stoga sud nalazi dokazanim da je okrivljenik GV, iako je znao za pravomoćno izrečenu sigurnosnu mjeru zabrane približavanja ocu TV na udaljenost manju od 50 metara, postupio protivno toj odluci time što mu se približio i boravio u istom prostoru u kojem je i žrtva stanovala, pri čemu je došlo do neposrednog susreta između njih. Time je okrivljenik ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. Kaznenog zakona.

10. Neizvršavanje sudske odluke iz članka 311. KZ/11 obuhvaća situaciju kad netko svjesno ne postupi po pravomoćnoj ili izvršnoj sudskoj odluci, pa tako i kad krši sigurnosnu mjeru zabrane približavanja određenoj osobi na udaljenost manju od 50 metara. U praksi je dovoljno da je osoba znala za mjeru i da je ipak postupila protivno zabrani, primjerice približila se žrtvi ispod propisane udaljenosti ili održavala kontakt suprotno odluci suda (što je u konkretnom predmetu slučaj)

10.1. Članak 311. KZ/11 štiti autoritet i obveznost sudskih odluka; kazneno djelo postoji kad se ne izvrši odluka kojom je naloženo, zabranjeno ili ograničeno određeno ponašanje. Sigurnosna mjera zabrane približavanja spada među sigurnosne mjere koje sud može izreći.

11. Navedenim postupanjem okrivljenog ostvareni su svi objektivni elementi kaznenog djela neizvršenje sudske odluke iz članka 311. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, jer je okrivljenik dana 22. listopada 2025., oko 10,00 sati, u [adresa], protivno sudskoj presudi izrečenoj od strane Općinskog suda u Varaždinu broj: K-250/2023-36 od 19. srpnja 2023., pravomoćnoj 04. listopada 2023. i izvršnoj 16. listopada 2023., a kojom mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oca TV na temelju čl. 73. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, bio na adresi stanovanja oca, gdje se susreo s ocem te vikao i lupao po vratima, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, ne na razini bitno smanjene ubrojivosti.

12. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je okrivljeni počinio inkriminirana kaznena djela na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.

12.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

12.2. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je okrivljenik nezaposlen, bez primanja i neoženjen, bez imovine i prema osobnim navodima lošeg zdravstvenog stanja. Tako prilikom odmjeravanja kazne sud je dužan imati na umu cjelokupan život okirvljenika, odnosno kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio da su sposobnosti okrivljenika da shvati značenje svojeg postupanja i upravlja svojom voljom u vrijeme počinjenja djela bile smanjene, ali ne bitno, zatim njegove zdravstvene i socijalne prilike, uključujući narušeno zdravstveno stanje, otežanu pokretljivost, neriješeno stambeno pitanje i okolnost da se ne može samostalno uzdržavati. Sud je pritom imao u vidu i nalaz i mišljenje vještakinje psihijatra iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba s dijagnosticiranom ovisnošću o više psihoaktivnih tvari i alkoholu te s poremećajem ličnosti miješanog tipa, ali da je unatoč tome bio ubrojiv i raspravno sposoban. Iznesene okolnosti predstavljaju okrivljenikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje sve prethodno iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu okrivljenoj ocijenio olakotnim.

12.3. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio raniju osuđivanost okrivljenika. Okrivljenik je, a prema izvatku iz prekršajne evidencije kažnjavan za djelo iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Iz kaznene evidencije proizlazi da je četri puta osuđivan za kazneno djelo prijetnje, dva kaznena djela krađe, jedno kazneno djelo razbojničke krađe i jedno kazneno djelo prisile prema službenoj osobi u pokušaju. Također su mu dva puta izricane sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Osobito činjenicu da je prethodno već osuđen zbog kaznenog djela prijetnje počinjenog na štetu iste žrtve, kao i da mu je upravo u tom postupku bila izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja koju je u ovom predmetu svjesno prekršio sud je posebno cijenio kao otegotnom. Otegotnim je ocijenjena i okolnost da je okrivljenik, unatoč prethodnoj kaznenopravnoj reakciji i jasnoj zabrani iz pravomoćne presude, ponovno postupio protivno pravnom poretku, čime je pokazao upornost u protupravnom postupanju i izražen stupanj nepoštivanja sudskih odluka.

12.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je okrivljenom za počinjeno kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke na temelju članka 311. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, za koje je propisana kazna do 2 godine, osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, s time da se temeljem članka 57. KZ/11 okrivljeniku izriče djelomično uvjetna osuda, tako da će za postizanje svrhe kažnjavanja biti dovoljno da izdrži samo dio kazne, i to 6 mjeseci. Ostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ako okrivljenik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

12.5. Sukladno mišljenju psihijatrijskog vještaka, sud je okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti jer iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je okrivljenik ovisnik o više vrsta psihoaktivnih tvari i alkoholu te da postoji povećana vjerojatnost ponavljanja istovjetnih ili težih kaznenih djela pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti. Sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti služi otklanjanju okolnosti koje poticajno djeluju na činjenje novih kaznenih dje la, pa sud nalazi da je njezina primjena u konkretnom slučaju nužna radi zaštite društva i prevencije budućeg protupravnog ponašanja okrivljenika. Sud pritom nalazi da se svrha te sigurnosne mjere može ostvarivati u okviru sustava izvršenja kazne, odnosno ambulantno, sukladno medicinskim i provedbenim mogućnostima, a sve u trajanju određenom izrekom presude. Na taj se način, uz kaznenopravnu reakciju, nastoji djelovati i na uzroke okrivljenikova protupravnog ponašanja, imajući u vidu da je prema nalazu vještakinje upravo ovisnost jedan od dominantnih kriminogenih čimbenika na njegovoj strani.

13. Okrivljeni je uhićen 22. listopada 2025. i nakon toga je neprekidno lišen slobode do 22. siječnja 2026. pa je ovo razdoblje lišenja slobode valjalo uračunati u izrečenu kaznu zatvora na osnovu u izreci citirane odredbe 54. KZ/11.

14. Odluka o naknadi troškova kaznenog postupka temelji se na odredbama kao u izreci, time da se iznos od 70,00 eura odnosi na troškove paušala, koji su odmjereni u iznosu utvrđenom Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika. Okrivljenik je trošak kaznenog postupka dužan podmiriti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, a kako je pobliže naznačeno u izreci.

14.1. Okrivljenik je, temeljem u izreci citirane zakonske odredbe, oslobođen od plaćanja troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti jer je nezaposlen i bez imovine pa bi plaćanjem i navedenih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

15. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. ODO Varaždin na broj KO-DO-449/2025

2. okrivljeni GV, [adresa],

3. oštećeni TV.