Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1575/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Šušku, odvjetniku iz Vele Luke, protiv tuženika UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja koja je izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-681/2024 od 22. kolovoza 2025. godine, dana 20. ožujka 2026. godine,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-681/2024 od 22. kolovoza 2025. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) određen je prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari, dok je u točki II. izreke određeno da će se postupak nastaviti kad se pravomoćno okonča postupak koji se po tužbi tužiteljice KV iz [adresa] protiv tuženika UV iz [adresa] i drugih vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P-5275/2023, radi utvrđenja ništetnosti ugovora.
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te sadržajem žalbe predlaže da se pobijano rješenje ukine.
3. Žalba je osnovana.
4. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5275/2023, u bitnome utvrđuje da se predmetna tužba između ostalog temelji na tvrdnjama tužitelja da je isti zajedno sa svojim ocem JV, uz prethodni dogovor sa ŠV“, napravio tijekom 1987. godine na dijelu tadašnje kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] parkirališni prostor, te da su u isto vrijeme uz taj prostor napravili i pješački put do mora širine 1,5 metara, a da je TV zauzvrat za dobiveni parkirališni prostor trasirao glavni put širine 5 metara uz sami rub svoje kat. čest. br. [katastarska čestica], te uz kat. čest. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te da je tuženik tijekom 2004. godine kupio od ŠV“ dio kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojem je bilo uređeno navedeno parkiralište, pri čemu je TV sklopio s tuženikom u mjesecu svibnju 2008. godine Ugovor o utvrđivanju međusobnih međaša kojim je TV dozvolio tuženiku nesmetani kolni pristup do kupljene nekretnine i prepustio mu zapadni dio svoje kat. čest. br. [katastarska čestica] koji je položen ispod puta, dok je tuženik njemu zauzvrat prepustio parkirališno mjesto koje je napravljeno prije 20 godina u istočnom dijelu kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je naknadno izvršena parcelacija potonje nekretnine tako što je dio te nekretnine na kojoj se nalazi predmetno parkiralište dobio novu katastarsku oznaku-kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], pa da tužitelj tvrdi kako je pravo vlasništva uređenog parkirališta na dijelu potonje nekretnine stekao dosjelošću, jer da se osobno nalazi u njezinom posjedu preko 16 godina, a u posjedu putem svojeg pravnog prednika preko 35 godina.
5. Nadalje utvrđuje kako je pred Općinskom sudu u Splitu u tijeku parnični postupak u predmetu poslovni broj P-5275/2023 po tužbi tužiteljice KV iz [adresa], protiv tuženika UV iz [adresa], NV iz [adresa], VV iz [adresa] i CV iz [adresa], radi utvrđenja da je Ugovor o utvrđivanju međusobnih međaša iz mjeseca svibnja 2007. godine koji je sklopljen između UV i prednika tuženika NV, VV i CV, sada pokojnog JV, ništav (ništetan) i bez pravnog učinka, te da je u tom postupku dana 04. prosinca 2024. godine doneseno rješenje kojim se Općinski sud u Splitu proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovom postupku, protiv koje odluke je tužiteljica KV izjavila žalbu, pa da je taj predmet dostavljen na rješavanje Županijskom sudu u Osijeku, koji još uvijek nije odlučio o žalbi.
6. Prvostupanjski sud utvrđuje kako pitanje da li je predmetni Ugovor o utvrđivanju međusobnih međaša iz mjeseca svibnja 2007. godine ništetan predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, a da se o tom pitanju meritorno odlučuje u postupku koji se vodi u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5275/2023, koji postupak nije pravomoćno okončan, pa pozivom na razloge pravne sigurnosti, te odredbu članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja, dok odluku iz točke II. izreke temelji na odredbi članka 215. stavak 4. ZPP-a.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.
8. Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer iz žalbe proizlazi da je isti upoznat sa sadržajem rješenja Općinskog suda u Splitu od 04. prosinca 2024. godine kojim se taj sud u predmetu poslovni broj P-5275/2023 oglasio mjesno nenadležnim, pa to rješenje nije trebalo biti priloženo u predmetni parnični spis, niti je isto trebalo biti dostavljeno na očitovanje tužitelju, kao niti žalba koju je tužiteljica KV izjavila protiv potonjeg rješenja Općinskog suda u Splitu.
9. Nisu osnovane niti (indirektne) tvrdnje tužitelja o ostvarenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 9. ZPP-a, jer okolnost da neka od stranaka eventualno ne bi govorila istinu u postupku ne znači da je zbog toga počinjena povreda postupka od strane prvostupanjskog suda.
10. Nadalje, neosnovano tužitelj ukazuje i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 4. tog Zakona, a to stoga jer je sud prvog stupnja u skladu s odredbom članka 285. stavak 4. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 278. stavak 1. ZPP-a, bio ovlašten odlučiti o prekidu predmetnog parničnog postupka prije nego što je zakazano pripremno ročište, pri čemu nije bilo potrebe za prilaganje cjelokupnog („originalnog“) spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 5275/2023, već je bilo dostatno da se priloži preslika relevantnog dijela tog spisa.
11. Međutim, u pravu je tužitelj kada sadržajem žalbe ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 213. stavak 1. točka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 12. stavak 1. ZPP-a, a posljedično tome i na pogrešnu primjenu odredbe članka 215. stavak 4. ZPP- a.
12. Naime, iz sadržaja predmetne tužbe proizlazi da tužitelj svoje tvrdnje o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na spornom dijelu nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za koju tvrdi da je nastala parcelacijom od ranije kat. čest. br. [katastarska čestica], a na kojoj čestici se nalazi sporna površina koja po tvrdnjama tužitelja predstavlja ograđeni parkirališni prostor površine 59 m[2] , koji je prema njegovim navodima napravljen u tu svrhu dogovorom između njega, njegovog oca JV i pravnog prednika tuženika ŠV“ 1987. godine, ne temelji samo na sadržaju predmetnog Ugovora o utvrđivanju međusobnih međaša iz svibnja 2007. godine kojeg je njegov otac zaključio sa tuženikom (u nastavku teksta: Ugovor), kao pravnim temeljem za stjecanje prava vlasništva prijepora putem redovne dosjelosti, u smislu odredbe članka 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV), već tužbenim navodima da se u nesmetanom posjedu prijepora nalazi preko 35 godina ukazuje i na eventualno stjecanje prava vlasništva te
nekretnine izvanrednom dosjelošću, u smislu odredbe članka 159. stavak 3. ZV-a, tj. njezinim posjedovanjem u razdoblju od 1987-2007. godine.
13. Dakle, iako pitanje (ne)valjanosti predmetnog Ugovora doista predstavlja prethodno pitanje za prosudbu (ne)postojanja kvalificiranog posjeda tužitelja na prijeporu kao temelja za eventualno stjecanja prava vlasništva redovnom dosjelošću, okolnost da tužitelj u konkretnom slučaju temelji tužbeni zahtjev i na tvrdnjama o izvanrednoj dosjelosti predstavlja razlog zbog kojeg nije bilo osnove da se odredi prekid predmetnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5275/2023, u kojem postupku tužiteljica KV vodi parnicu protiv između ostalih i ovdje tužitelja NV radi utvrđenja ništetnim i bez pravnog učinka navedenog Ugovora, već o pitanju valjanosti tog Ugovora kao prethodnom pitanju, a vodeći računa i o načelu ekonomičnosti postupka iz članka 10. stavak 1. ZPP-a, treba raspraviti i odlučiti u predmetnom parničnom postupku, pri čemu bi u slučaju da se Općinski sud u Splitu u predmetu poslovni broj P-5275/2023 pravomoćnim rješenjem oglasi mjesno nenadležnim za postupanje, te predmet ustupi sudu prvog stupnja kao mjesno nadležnom sudu, a na koju odluku tog suda bi ukazivao sadržaj žalbe, bilo svrsishodno da se u skladu s odredbom članka 313. stavak 1. ZPP-a donese rješenje o spajanju te i predmetne parnice radi zajedničkog raspravljanja.
14. Stoga je uvaženjem žalbe tužitelja i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak, u kojem će imajući u vidu uputu iz ovog drugostupanjskog rješenja provesti odgovarajući postupak po tužbi i odlučiti o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva.
U Rijeci, 20. ožujka 2026. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
