Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-222/2023-4

R E P U B L I K A H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić kao predsjednice vijeća, Duška Abramovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Barbare Bosner kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Burazinu odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-446/2019-26 od 9. siječnja 2023., u sjednici vijeća 20. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe stranaka te se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-446/2019-26 od 9. siječnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 105.700,70 kn/14.026,89 eur sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.313,00 kn/3.359,61 eur sa zateznom kamatom.

2. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) s prijedlogom da se odluka o naknadi parničnog troška u odbijajućem dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima i tužitelju dosudi daljnji trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom, uvećan za žalbeni trošak.

4. Tuženik pobija presudu u odluci o glavnoj stvari i o naknadi parničnog troška u njezinom dosuđujućem dijelu također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, te istog obveže na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni troška ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog iznosa od 105.700,70 kn/14.028,89 eur sa zateznom kamatom zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu koji je tužiteljica 29. srpnja 2005. sklopila s tuženikom, a kojim ugovorom je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 62.490,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti.

8. Također iz stanja u spisu te obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik tijekom postupka istakao procesnopravni prigovor radi prebijanja u odnosu na tzv. negativne tečajne razlike te u vezi toga postavio određeni zahtjev, koji je prigovor prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim, međutim, o istome izrekom pobijane presude nije odlučio.

9. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku, imajući u vidu tužbene navode, tuženikove navode iz odgovora na tužbu ocijenio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog ugovora o kreditu ništetne. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio da radi utvrđivanja odlučnih činjenica, nije potrebno provoditi tzv. personalne dokaze, odnosno provesti saslušanje tužiteljice kao stranke u postupku, te saslušanje svjedoka HR i ŽR čije je saslušanje predložio tuženik na okolnost da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo i da su tužiteljici kako prilikom pregovaranja i prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bile pojašnjenje sve ugovorne odredbe, pa tako i sporne pri čemu je sud obrazložio da o ovim spornim činjenicama može i treba odlučivati isključivo na temelju presuda koje su donesene pri Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača protiv više banaka, među kojima i u odnosu na ovdje tuženika kao tuženu stranku, pa je primjenom odredbe čl. 502.a i c ZPP-a o direktnom pravnom učinku zaključio da su sporne ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu ništetne.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da u ovakvim okolnostima tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev, isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), dok je na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio visinu preplaćenog iznosa od ukupno 105.700,70 kn/14.028,89 eur, utvrđujući da tuženik nije imao primjedbi na pravilnost matematičkog izračuna visine preplaćenog iznosa. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio kao osnovan. Ocijenio je da tuženikovo potraživanje po osnovi tzv. negativne tečajne razlike istaknuto prigovorom radi prebijanja nije osnovano, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je tužiteljici dosudio parnični trošak u iznosu od 25.313,00 kn/3.359,61 eur, dok je očito preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan što proizlazi iz obrazloženja presude mada to nije navedeno u njezinoj izreci.

11. Tuženik u žalbi obrazlažući žalbene navode o eventualnom izuzeću prvostupanjskog suda u bitnom navodi da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje dovode do potrebe za ocjenom subjektivne i objektivne nepristranosti suda i to s obzirom "a/ ako sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira da li kod tuženika ili kod drugih banaka); b/ ako bliska osoba suca (prema čl. 71. st. 1. toč. 3. ZPP-a) zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana)", slijedom čega tuženik smatra potrebnim ukazati žalbenom sudu na potrebu razmatranja gore navedenih okolnosti, te ukoliko one postoje na obvezu postupanja sukladno odredbi čl. 71. ZPP-a.

12. Ovaj sud je prilikom odlučivanja o navedenim žalbenim navodima tuženika pregledom spisa, odnosno svakog podneska koji je podnio tuženik, kao i pregledom zapisnika s održanih ročišta na kojima je nazočio punomoćnik tuženika utvrdio da tuženik niti u jednom trenutku sve do zaključenja glavne rasprave nije postavio zahtjev za izuzeće suca prvostupanjskog suda u smislu odredbe čl. 73. st. 1. ZPP-a pa u takvim okolnostima prvostupanjski sud nije niti došao u priliku odlučivati o tuženikovom zahtjevu za izuzeće slijedom čega žalbeni navodi tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 73. st. 1. ZPP-a nisu osnovani.

13. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima tuženik iste razloge ističe i u odnosu na drugostupanjsko žalbeno vijeće, treba reći da je ovaj sud po predsjednici žalbenog vijeća rješenjem poslovni broj Gž-222/2023-2 od 20. ožujka 2026. o tome odlučio na način da je zahtjev tuženika odbacio kao nedopušten, slijedom čega su se ostvarile pretpostavke za odlučivanje o žalbi tuženika i tužitelja u odnosu na meritum spora.

14. Tuženik u žalbi obrazlažući žalbene razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije mogao o osnovanosti tužiteljičinog restitucijskog zahtjeva, a pri čemu je kao prethodno pitanje trebao raspraviti sporno činjenično i pravno pitanje jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog ugovora o kreditu ništetne odlučivati samo na temelju presuda Trgovačkog suda u Zagrebu koje su donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u kojem sporu je kao tužena strana sudjelovao i tuženik primjenom odredbi čl. 502. a i c ZPP-a o direktnom pravnom učinku tih presuda. Tuženik smatra suprotno te navodi da je u ovom pojedinačnom sporu u kojem tužiteljica ostvaruje pravo na restitucijski zahtjev trebao o svim spornim činjeničnim pitanjima raspraviti na temelju dokaza koje su predložile parnične stranke, pri čemu da je tuženik već u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka predlagao da se na okolnost svih spornih činjenica izvedu dokazi saslušanjem svjedokinja ŽR i HR, kao i na temelju stranačkog iskaza tužiteljice, što je tuženik također predlagao. Tuženik također ukazuje da je na okolnost da je prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljici razjasnio sadržaj i značenje spornih ugovornih odredbi predložio da sud izvrši uvid i ocijeni razni informativni materijal, brošure i slično, koje je priložio u spis, te za koje tvrdi da je tužiteljici dao na uvid i da je tužiteljica i na taj način bila upoznata sa sadržajem spornih ugovornih odredbi slijedom čega tuženik smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu ništetne.

15. Tuženik također ističe da je prvostupanjski sud propustio raspraviti o njegovom prigovoru da tužiteljica nema svojstvo potrošača.

16. Svi opisani žalbeni navodi tuženika su osnovani, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. U opisanim okolnostima, prvostupanjski sud nije mogao odbiti dokazne prijedloge tuženika za izvođenje predloženih personalnih dokaza (saslušanje svjedoka, tužiteljice kao stranke) samo i jedino uz obrazloženje o pravnim učincima presuda koje su donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koji se postupak vodio pri Trgovačkom sudu u Zagrebu te je stoga, zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na prethodno pitanje jesu li sporne ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu ništetne, za sada neprihvatljiv.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik osnovano u žalbi ukazuje, tako što će provesti sve personalne dokaze koje tuženik predlaže, a kod kojih ustraje i u žalbi. Isto tako prvostupanjski sud će izvršiti uvid u brošure, informativni materijal i slično, koju je sve dokumentaciju tuženik priložio u spis i u odnosu na koju tvrdi da je tužiteljici stavio na raspolaganje te će ocjenom svih ovako izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a zaključiti jesu li stranke prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, je li tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da li se radi o ništetnim ugovornim odredbama kroz primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP) i mjerodavnih odredbi ZOO-a, o čemu prvenstveno ovisi odgovor na pitanje ima li tužiteljica pravo na restitucijski zahtjev – isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog ugovora o kreditu.

19. U vezi svega navedenog prvostupanjski sud će novu odluku obrazložiti u skladu sa zahtjevima iz odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, kako bi se odluka u svemu, dakle, u odnosu na sva sporna činjenična i pravna pitanja u vezi predmeta spora mogla ispitati.

20. Osnovani su žalbeni navodi tuženika o tome da je prvostupanjski sud propustio izrekom presude odlučiti o postojanju ili nepostojanju njegovog potraživanja istaknutog prigovorom radi prebijanja u odnosu na tzv. negativne tečajne razlike. Naime, kao što je to već istaknuto, a to navodi i sud u obrazloženju presude, da je tuženik određeno postavio zahtjev istaknut prigovorom radi prebijanja po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika. Radi se o tzv. procesnopravnoj kompenzaciji o kojoj sud treba odlučiti izrekom presude u smislu odredbe čl. 333. st. 3. ZPP-a, što je uz sve naprijed navedeno, također potrebno imati u vidu prilikom donošenja nove zakonite odluke.

21. Zbog tih razloga uvažanjem žalbe tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari i dosuđujući dio odluke o naknadi parničnog troška, a slijedom toga i uvažanjem žalbe tužitelja u odnosu na odbijajući dio odluke o naknadi parničnog troška, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbi čl. 370. i čl. 369. st. 1. ZPP-a.

22. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić