Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-499/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja, Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vinki Brundula Tadić, odvjetnici u Donjoj Stubici, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici pod poslovnim brojem P- 886/2022 od 23. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-886/2022 od 23. siječnja 2024. u točkama I, II, IV, V, VI, VII i IX izreke.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se ukida citirana presuda u točki III, VIII i X izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I i II izreke utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka ugovorne odredbe ugovora o kreditu broj od 10. listopada 2006. u čl. 2. toč. 1. i u čl. 7. kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja tijekom postojanja ugovorne obveze je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora tj. tuženika. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na svaki mjesečni uplaćen na ime promjene kamatne stope počev od dospjelosti do 30. rujna 2015. godine.

2. Nadalje u točki IV i V izreke utvrđeno je ništetne i bez pravnog učinka ugovorne odredbe o kreditu sadržane u čl. 1. toč. 2., čl. 7. toč. 1., čl. 2. i čl. 23.R ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula i otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate. U točki VIII izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli počev od dospjelosti do 30. rujna 2015. godine. Nadalje, u točki IX izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.947,54 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. pa do isplate sve u roku od 15 dana, te u točki X izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 7.359,43 eura.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i da tužitelj tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka 10. listopada 2006. i to odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koje su navedene u točki 2., točka 1., u članku 7., u članku 1. točka 2., u točki 7., točka 1., u članku 2., u članku 23.R te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih odredbi i isplata razlike preplaćenih iznosa nakon sklapanja sporazuma o konverziji.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu 10. lipnja 2006. između stranka i da je ugovoren iznos kredita od 173.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovorena kamata prema promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 4,30% godišnje i koja je u skladu s Odlukom banke te primjena valutne klauzule na način da je obveza otplate glavnice kamate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, te da su stranke sklopile dodatak ugovora 30. prosinca 2015. sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK/15).

8. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada tuženik tvrdi da u ovom postupku nije doneseno rješenje o povlačenju tužbe niti je provedena rasprava povodom povrata u prijašnje stanje odnosno da se sud nije upuštao u ocjenu postojanja opravdanosti razloga za propuštanje.

10. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje tužitelja koji je u zakonskom roku podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje jer je izostao s ročišta 10. studenog 2023., a uredno je pozvan, time da je istog dana dostavio prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je opravdao liječničkom potvrdom iz koje proizlazi da je punomoćnica tužitelja 10. studenog 2023. u jutarnjem terminu bila u pratnji djeteta za vrijeme kontrolnog liječničkog pregleda pa je stoga sud prvog stupnja pravilno na ročištu održanom 13. prosinca 2023. prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

11. Budući da je čl. 122. ZPP-a propisano da protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba osim ako je prijedlog prihvaćen protivno čl. 117. st. 2. ZPP-a što u ovom konkretnom slučaju nije ispunjeno, jer je prijedlog za povrat u prijašnje stanje dopušten jer propuštanje stranke se ne može pripisati bitnoj povredi postupka zbog kojeg se može izjaviti pravni lijek.

12. Isto tako prijedlog za povrat prijašnje stanje nije prihvaćen protivno čl. 119. ZPP-a jer nije propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje niti je propušteno ročište određeno povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

13. Stoga se niti u ovoj žalbenoj fazi postupka ne može ispitivati zakonitost rješenja kojim se dopušta prijedlog za povrat u prijašnje stanje ali se napominje da je po mišljenju ovog suda prijedlog za povrat u prijašnje stanje dopušten jer su postojale zakonske pretpostavke iz čl. 117. st. 1. ZPP-a jer je punomoćnica tužitelja propustila navedeno ročište jer su postojali opravdani razlozi za propuštanje tog ročišta.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada smatra da unatoč provedenoj konverziji tužitelj ima pravo na isplatu iznosa na način kako je to odlučeno točkama 2. i 4. izreke jer da je utvrđenje suda prvog stupnja suprotno odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Gos-1/2019 i Rev-637/2019 jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je konverzija kredita izvršena na temelju ZID ZPK/15 prema načelu iz čl. 19. b. tog zakona kojim je propisano da konverzija kredita u CHF u kredit u eur i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača sa kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eur, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru.

15. Naime odredbama ZID ZPK/15 niti Dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog Zakona, izrekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi zbog promjenjive kamatne stope te valutne klauzule. Dodatkom ugovora o kreditu uređeno je pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja tog ugovora, ali ne i pitanje preplaćenih kamata u razdoblju koje je prethodilo konverziji, a do koje pretplate je došlo zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti u CHF u kredit u valuti eur koja je izvršena na temelju ZID ZPK/15, odnosi se isključivo na ugovorne obaveze proizašle iz ugovora o kreditu, ali ne i na izvanugovorne obaveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita po osnovu ništetnih ugovornih odredbi.

16. Stoga je pravilno shvaćanje suda prvog stupnja da korisnicima kredita pa tako i tužitelju, unatoč sklopljenom Dodatku ugovora kojim je izvršena konverzija, pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih(preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, odnosno pravo na uspostavu činjenično i pravno one situacije one u koje bi se potrošač nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale.

17. Takvo pravno stajalište je sukladno pravnom shvaćanju suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., MJ protiv Erstebank Hungary Zrt,C-118/17 prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje odnosno na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pritom nije od značaja okolnost što je u tom predmetu riječ o zakonskoj intervenciji, dok je u nazočnom slučaju riječ o izmjeni ugovora suglasnošću stranaka. Naime iako mjerodavnim odredbama ZID ZPK/15 u odnosu na potrošača nije propisana obveza sklapanja sporazuma o konverziji, s obzirom na okolnosti i razloge zbog kojih je donesen taj propis i kojim je izvršena konverzija(stalni rast tečaja CHF te značajno povećavanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu), nameće se zaključak da je potrošač bio primoran prihvatiti konverziju kako se ne bi doveo u stanje nemogućnosti plaćanja ugovornih anuiteta te s tim u vezi do ozbiljnih posljedica(plaćanje zateznim kamata, raskid ugovora, ovrha na založenim nekretninama).

18. Isto tako shvaćanje suda prvog stupnja sukladno je i presudi Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibecaja Banko, SA, prema kojim nepoštene odredbe ugovora koje je trgovac sklopio sa potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome, izuzimaju se od primjene, osim ako potrošač na temelju slobodno informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju iz njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora što u nazočnom slučaju nije ispunjeno.

19. Pozivanje tuženika u žalbi na presudu Suda Europske unije pod poslovnim brojem C-567/20 u pravcu da potrošač koji je prihvatio konverziju nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovu ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope odnosno valutnoj klauzuli u CHF iz razloga što izračun konverzije iz čl. 19. c ZID ZPK/15 uključuje i te uplate, jer je Vrhovni sud u odluci pod posl. br. Rev-1096/2022 u toč. 22. obrazloženja naveo sasvim suprotan stav da sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i da korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ako takva razlika postoji te se pozivaju i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu B protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. u kojoj je navedeno

„ da banka potpisivanjem aneksa(dodatak ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu“, i da se može zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

20. Navedeno pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud s time da se napominje da bi se potrošač mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, a samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

21. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tri godine nakon sklapanja Dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Naime takav zaključak proizlazi iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 Xz protiv Ibecaja Banko SA. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava potrošačima, korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da presuda iz spora za kolektivnu zaštitu potrošača se ne odnosi na konvertirane CHF kredite već samo na nekonvertirane CHF kredite i da pravomoćnost presude u pogledu novčanih tražbina s osnove CHF valutne klauzule iz nekonvertiranih CHF kredita nemaju nikakav utjecaj na pitanje početka tijeka i nastupa zastare potraživanja.

23. Ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe o zastari i prekidu zastare jer podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku pod posl. br. P-1041/2012 došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te je zastara počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, s obzirom na činjenicu da je tužba podnesena u odnosu na ništetnost odredbe o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi, zastara je počela teći 13. lipnja 2014., a 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule. Stoga nije protekao rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a te tražbina tužitelja nije u zastari.

24. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa pri čemu sklapanje Dodatka ugovora ne predstavlja zapreku za ostvarivanje tog prava.

25. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj potrošač po čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača jer je utvrđeno da je kredit podignut radi kupnje i adaptacije nekretnine za potrebe obitelji tužitelja, te da ugovor nije zaključen za svrhe koje bi bile namijenjene zanimanju tužitelja niti njegovoj poslovnoj ili poduzetničkoj djelatnosti.

26. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužbom trebao biti obuhvaćen založni dužnik EJ jer su stranke ugovora tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 109. i čl. 201. ZPP-a u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

27. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da sud prvog stupnja nije naveo relevantne razloge odlučivanja u vezi točke III i VIII izreke presude kada je dosudio zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose u vezi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule počev od dospjelosti do 30. rujna 2015. godine, pa se stoga presuda prvog stupnja ne može ispitati, pa je stoga počinjena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

28. Naime, sud prvog stupnja navodi da je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Nikole Živkovića iz kojeg je vidljiva visina preplaćenih iznosa tužitelja, ali ne cijeni utvrđenje vještaka (list 242.) da preplaćeni anuiteti s naslova kamata iznose 5.154,23 eur (38.834,52 kn), s naslova valutne klauzule 21.306,69 eur (160.535,29 kn), da je vraćeno u konverziji 9.513,38 eur (71.678,55 kn) i da ostaje razlika 16.947,54 eur (127.691,26 kn), te ne utvrđuje sukladno čl. 19.b i 19.c Zakona o izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 – dalje ZID ZPK/15) što je obuhvaćeno pretplatom u konverziji iznosa od 9.513,38 eur (71.678,53 kn), da bi se moglo utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu kamata na preplaćene iznose od dospjelosti do 30. rujna 2015.

29. Stoga će sud prvog stupnja otkloniti navedeni nedostatak, te predloženim dokazima od strane stranaka utvrditi navedene činjenice i ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja iz toč. III i VIII izreke, te će odlučiti sukladno uspjehu u postupku o troškovima parničnog postupka.

30. Slijedom obrazloženog pobijanu presudu u točkama I, II, IV, V, VI, VII i IX izreke je trebalo potvrditi, a ukinuti u točki III, VIII i X izreke. Stoga je primjenom odredbe čl. 369. i čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i u točki I izreke rješenja.

31. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Svjetlana Pražić