Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1114/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Laziću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8012/19-33 od 31. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8012/19-33 od 31. svibnja 2023. potvrđuje u točkama I i II izreke i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III izreke za iznos od 12.915,58 eura/97.312,50 kn[1] s kamatama.

Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III izreke citirane presude za iznos od 1.119,85 eura/8.437,50 kn s kamatama (preko iznosa od 12.915,58 eur/97.312,50 kn do iznosa od 14.035,43 eura/105.750,00 kn) i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.119,85 eura/8.437,50 kn s kamatama.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 61.894,05 eur/466.340,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka I izreke). Utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 4.399,88 kn sa zakonskim zateznima kamatama na pojedine iznose (točka II izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.035,43 eura/105.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2023. do isplate (točka III izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 61.894,05 eura/466.340,72 kn s kamatama, s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103353698 sklopljenog između stranaka 17. siječnja 2007.

6. U provedenom je postupku utvrđeno nespornim:

- da je tužitelju na temelju predmetnog Ugovora o kreditu odobren i isplaćen kredit u iznosu 254.162,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2. Ugovora o kreditu);

- da se tužitelj obvezao vraćati dobiveni iznos kredita u 180 mjesečnih anuiteta, od puštanja kredita u tečaj, uz uvećanje za ugovorenu promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci Banke, koja je na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 8,250% godišnje (čl. 8 Ugovora o kreditu);

- da je kredit prijevremeno otplaćen 30. kolovoza 2012.

7. Ocjenom provedenih dokaza, te cijeneći sadržaj ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sud prvog stupnja zaključuje da se iste temelje na jednostranim odlukama banke na štetu potrošača, pa imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pozivom na odredbe iz čl. 81., 82. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP/03), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje ZZP/14), čl. 502.c ZPP-a, te čl. 241., čl. 323., čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), utvrđuje ništetnima ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su izazvale znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu potrošača.

8. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli preplatio iznos od 61.894,05 eura/466.340,72 kn s kamatama na pojedine iznose, pa na temelju čl. 323. čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a zauzima stav da mu pripada pravo na povrat tog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana izvršenih uplata do isplate, budući da se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem. Pri tome utvrđuje da je tužitelj tužbeni zahtjev precizirao u skladu s izračunom vještaka uzimajući u obzir sve iznose, i to pozitivne i negativne tečajne razlike iz kojih razloga da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu od 4.399,88 kn s kamatama.

9. Prigovor zastare odbija pozivom na odredbu čl. 241. ZOO-a utvrđenjem da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u konkretnom slučaju od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., utvrđuje da navedeni zastarni rok nije protekao.

10. Stoga odlučuje kao u točkama I i II izreke pobijane presude.

11. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a – ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, budući je tuženiku omogućeno raspravljanje.

13. Nije počinjena ni apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je presudu moguće ispitati.

14. Neosnovano se žalbenim navodima upire i na bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 74. st. 1. i čl. 75. st. 1. ZPP-a, budući da je rješenjem predsjednika Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 29 Su-356/2026-3 od 20. veljače 2026. odbačen zahtjev tuženika za izuzećem uređujuće sutkinje u predmetnom postupku.

15. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a, budući da pismeno izrađena presuda ima uvod, izreku i obrazloženje, s time da su u obrazloženju sumarno izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su iznijele i dokazi koje su predložile, posebno je navedeno i obrazloženo koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio, kao i koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

16. Neosnovano tuženik žalbenim navodima osporava aktivnu legitimaciju tužitelja tvrdnjom da sve uplate nisu vršene isključivo od strane tužitelja, nego i od drugih osoba, pa da je tužitelj mogao potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam vršio, budući da je tužitelj ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu i time aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe.

17. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja vezano za razloge kojima je iznesen zaključak u pogledu pravne valjanosti odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje pitanje je sud riješio i na individualnoj razini ovog parničnog spora, uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbama čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP/07) te čl. 502.c ZPP-a.

18. Pri tome, tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da bi o navedenoj odredbi/odredbama pojedinačno pregovarao sa tužiteljem, jer to ne proizlazi ni iz iskaza svjedokinje ŠK koja je iskazala da je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, da se sjeća tužitelja jer da je s njim obavljala i neke kasnije poslove, no ne može reći da se sjeća čitavog tijeka razgovora o predmetnom kreditu, kao ni da li se prilikom sklapanja navedenog ugovora s tužiteljem radilo više izračuna sa različitim valutama i rokovima te da se klijentima ponude razni modeli kreditiranja koji postoje. U odnosu na okolnost da sud nije saslušao svjedokinju KK, provođenje kojeg dokaza je tuženik predlagao u odgovoru na tužbu, utvrđeno je da je na ročištu održanom 23. svibnja 2023. punomoćnik tuženika izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, pa utoliko opisanim žalbenim navodima nije dovedeno u dvojbu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo sve tim više, jer tvrdnje tuženika o zavisnosti tečaja CHF o tržišnim kretanjima, te s tim u vezi da banka nije mogla predvidjeti da bi u slučaju poremećaja na tržištu moglo doći do aprecijacije tečaja CHF tuženik ponavlja navode iz postupka vođenog po prethodno citiranoj kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača vođenoj kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012, te negira navode o upoznavanju potrošača s tim rizikom jer ako, kako sam navodi, on to nije znao, tada o tome nije ni informirao tužitelja. K tome, od tuženika se ne očekuje da zna kretanje tečaja švicarskog franka kroz razdoblje trajanja Ugovora o kreditu, već su za ocjenu primjerenosti sadržaja obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka bile ključne obavijesti da je švicarski franak volatilna valuta koja aprecira kada dolazi do poremećaja na tržištu te da Hrvatska narodna banka nije poduzimala mjere monetarne politike upravljanja tečajem kune u odnosu na tečaj švicarskog franka kao što je to učinila u odnosu na euro, zbog čega se ti krediti po svojoj rizičnosti i bitno razlikuju od kredita na hrvatskom tržištu u eurima i da je o tome obavijestio tužitelja, dok tuženik tijekom postupka pa ni sada u žalbi činjenično ni ne tvrdi da bi mu dao takve obavijesti. Takvom obavijesti ne može se smatrati ni reklamni materijal, oglasi i letci tuženika upućeni neodređenom broju potrošača.

19. Prema čl. 22. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorene obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Međutim, valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kraj činjenice da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/2011 i dr. od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

20. Pri tome je za istaknuti da predmetni ugovor o kreditu u tom dijelu nije utvrđen ništetnim zbog toga što je ugovorena valutna klauzula u CHF, već iz razloga što tuženik nije tužitelja na pravilan način informirao o rizicima takve klauzule, a što je i dovelo do neravnoteže između parničnih stranaka i posljedično tome do ništetnosti te odredbe, a kako je to obrazloženo u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u postupku kolektivne zaštite potrošača.

21. Nadalje, za navesti je da je ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga, ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, a u smislu odredbi čl. 269.. st. 2. i čl. 272. ZOO-a. Pored toga, unošenjem u ugovor o kreditu neodređene formulacije u odnosu na promjenu kamatne stope, a kako je to učinio tuženik u konkretnom slučaju, i po ocjeni ovoga suda suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kojeg su se sudionici ugovornog odnosa dužni pridržavati u smislu čl. 4. ZOO-a, te je na taj način tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca.

22. Kamatna stopa ("cijena") u predmetnom ugovoru o kreditu u trenutku njegovog sklapanja bila je ugovorena u visini od 8,250% godišnje, da se kamata obračunava primjenom propocijalne metode, te da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke. Prema ocjeni ovoga suda sadržaj takvih odredbi o kamatama nije lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i preciziran zbog čega je dopušteno ocjenjivati jesu li one nepoštene ili nisu.

23. Razmatrajući jesu li spomenute odredbe nepoštene potrebno je imati na umu da su prema odredbi čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st. 1.). Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st. 2.). Odredbom čl. 270. ZOO-a određeno je i da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

24. ZZP/03 važeći u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora u glavi 10 (čl. 81. – čl. 88.) regulira pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te odredbom čl. 81. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. citiranog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

25. Nadalje, odredbom čl. 82. ZZP/03 propisao je koje bi se ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz toga članka Zakona mogle smatrati nepoštenima, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

26. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 83. ZZP/03 uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

27. Odredbom čl. 87. ZZP/03 propisane su posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava (st. 1.), te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.).

28. Dakle, i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) postojala je zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi neovisno o tome što do stupanja na snagu toga Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze.

29. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - ZZP/07), a jednako tako i čl. 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 . ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), stupile na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 12. lipnja 2019. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

30. Iz navedenog proizlazi da je u postupku po kolektivnoj tužbi odlučeno o pitanju ništetnosti ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule na temelju jednostranih odluka banke te ugovaranja valutne klauzule vezane uz valutu CHF, bez prethodnog upoznavanja korisnika kredita o mogućim posljedicama izmjene odnosa tih valuta pa pravomoćna odluka donesena u tom postupku obvezuje i sud u ovom postupku.

31. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, te je ona ništetna od svog početka (ex tunc).

32. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

33. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, ono ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

34. Ovakvi pravni učinci ništetnosti sadržajno odgovaraju pojmu "naknade štete" koji koristi već citirana odredba čl. 502.c ZPP-a, propisujući pravo fizičkih i pravnih osoba da se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivaju na pravna utvrđenja iz presude kojom je prihvaćena tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Naime, pojam naknade štete koji ima u vidu ova zakonska odredba ne može se svesti na pojam naknade štete u smislu propisa obveznog prava o izvanugovornoj odgovornosti za štetu već, po prirodi stvari, podrazumijeva uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da nije bilo povrede njegovih prava i interesa.

35. Okolnost da je predmetni ugovor o kreditu ispunjen otplatom ugovorenog iznosa nije od utjecaja na postojanje pravnog interesa tužitelja za isticanje ništetnosti, jer se prema odredbi čl. 328. ZOO-a važećoj u vrijeme njegovog sklapanja, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Smisao odredbe je efikasna pravna zaštita savjesne ugovorne strane koja je u izvršavanju ništetnog ugovora kao pravnog posla protivnog odredbama pravnog poretka ili morala, drugoj ugovornoj strani nešto dala. Zaštita se u takvom slučaju ostvaruje kondemnatornim zahtjevom koji ima za cilj uspostavu pravne i činjenične situacije za stranu koja je izvršila obvezu kao da ništetnog ugovora (ili pojedine njegove odredbe) nije bilo, u ovom slučaju isplatom novčanog iznosa.

36. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.

37. Budući da je tuženik sporni iznos glavnice i ugovorene kamate primio temeljem ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO-a koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).

38. Rukovodeći se objedinjenim pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite, pravilno je sud prvog stupnja otklonio prigovor zastare utuženog potraživanja obrazloženjem da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., podnesena je unutar općeg zastarnog roka od pet godina.

39. Iznos preplate pojedinih anuiteta pravilno je utvrđen primjenom tečaja u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Naime, kako je ugovaranje promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke te valutne klauzule utvrđeno ništetnim, proizlazi da ništetnošću nije zahvaćena samo početna kamatna stopa i tečaj CHF, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu tražbine tužitelja na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

40. Žalbeni navodi koji se odnose na tijek zateznih kamata, tvrdnjom da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, također nisu osnovani iz razloga što je tuženik nepošteni stjecatelj, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, činjenicom da je zaključio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne prethodno citiranim odredbama ZZP/03 i kao takve ništetne, slijedom čega je tuženiku sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a naloženo platiti zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita.

41. Slijedom izloženog pravilnom je primjenom materijalnoga prava utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, te prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenih temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

42. S obzirom da je tužbeni zahtjev preciziran u skladu s izračunom vještaka uzimajući u obzir sve pozitivne i negativne iznose, pravilno je odlučeno kao u točki II izreke pobijane presude.

43. Osnovano se žalbenim navodima ističe da za ročište održano 1. veljače 2022., a koje je odgođeno prije početka raspravljanja radi odlučivanja o zahtjevu tuženika za izuzećem uredujućeg suca, nije bilo osnove tužitelju dosuditi trošak prema Tbr. 9.1. Tarife, već u visini od 25% prema Tbr. 9.5. Tarife, u konkretnom slučaju u visini od 50 bodova, odnosno u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn te pripadajući PDV od 25% u iznosu od 24,88 eur/187,50 kn, ukupno 124,43 eur/937,50 kn. Stoga je parnični trošak dosuđen tužitelju valjalo umanjiti za iznos od 1.119,85 eur/8.437,50 kn s kamatama, za koji iznos je odluka o parničnom trošku preinačena.

44. Iz ovih je razloga na temelju odredbi čl. 368. st. 1.i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

45. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da žalbom nije uspio u glavnoj stvari, dok je u odnosu na odluku o parničnom trošku uspio u razmjerno neznatnom dijelu.

U Rijeci 20. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović