Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Pn-10/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u parničnom postupku po tužbi tužitelja ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika obrta [obrt], obrt za autoprijevoz iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić iz Bjelovara, protiv tuženika Z iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, radi naknade imovinske štete, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik CG OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasniku obrta [obrt], obrt za autoprijevoz, [adresa], iznos od 39.960,48 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 10.145,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 21.3.2026. godine do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade imovinske štete navodeći da je vlasnik obrta za autoprijevoz kada je tuženik bio zaposlenik na radnom mjestu vozača u navedenom obrtu te je dana 19.3.2024. godine oko 14,10 sati skrivio prometnu nesreću na način da je upravljao teretnim vozilom marke Mann TGS, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo tužitelja u mjestu Ivanska. Predmetnim teretnim vozilom je u ulici Petra Preradovića u Ivanskoj, zbog nedržanja dovoljnog razmaka od desnog ruba kolnika zahvatio desnu putnu bankinu po kojoj se nastavio kretati, a potom je i sletio u desni putni jarak. U slijetanju je prednjim dijelom vozila udario u ivicu betonskog mosta kbr. 34, a što je uzrokovalo prevrtanje vozila. U tom događaju je na teretnom vozilu nastupila materijalna šteta, a došlo je i do oštećenja drvene ograde i putne bankine u vlasništvu Županijskih cesta Bjelovar.

2. U prometnoj nesreći koju je skrivio tuženik oštećeno je teretno vozilo – cisterna za mlijeko te je na istome nastupila šteta u iznosu od 35.700,00 eura bez PDV -a. Budući da je tuženik prevozio mlijeko, došlo je do imovinske štete tvrtki Dukat d.d. u ukupnoj visini od 4.260,48 eura. Naime, na kraju mjeseca prilikom vršenja obračuna za ožujak 2024. godine tvrtka Dukat d.d. je odbila tužitelju isplatu navedenog iznosa kao naknadu štete koju je društvo Dukat d.d. u ovoj prometnoj nezgodi pretrpjelo, budući da je prevoženo mlijeko uništeno i iscurilo. Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku radi dogovora oko isplate naknade štete opomenom od 12.11.2024. godine koju je tuženik i zaprimio, no međutim, tuženik se na istu oglušio. Budući da je tuženik odgovoran za nastalu imovinsku štetu, a koja ukupno iznosi 39.969,48 eura, tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti po osnovi i visini. Ističe da su neosnovani navodi tužitelja iz kojih proizlazi da je tuženik odgovoran za nastalu imovinsku štetu. Nadalje, ističe da prema čl. 107. st. 1. Zakona o radu radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu nadoknaditi. Tuženik zbog ritma rada nije imao adekvatan redovni dnevni ili tjedni odmor jer je tuženik kao vozač zaposlen u obrtu tužitelja vozio rute na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa], najmanje oko 350 do 420 kilometara svaki drugi dan, obzirom na ritam rada tuženika u ciklusima od 12 sati rada svakog drugog dana, neovisno o tome da li bi radni dan bio dan u tjednu, dan vikenda ili dan blagdana. Takav zahtjevan, ubrzan i iscrpljujući ritam rada doveo je do stanja umora kod tuženika, što u konačnici rezultira brojnim smetnjama u funkcioniranju organizma i smanjenoj koncentraciji na radnom mjestu. Da je tome tako govori i činjenica da su poslove u obrtu za auto prijevoz NG do štetnog događaja obavljali isključivo tuženik i tužitelj osobno, dok su sada prema saznanjima tuženika za te poslove zaposlene tri osobe, što jasno upućuje da je u razdoblju koje je prethodilo štetnom događaju ponašanje poslodavca, ovdje tužitelja, odstupalo od ponašanja dobrog gospodarstvenika, jer nije organizirao rad na način da je tuženik mogao predano i koncentrirano obavljati poslove vozača.

4. Tuženik ne poriče da je došlo do nastalog događaja, no ističe kako se ne sjeća ničega u razdoblju od nekih 10-ak minuta od prevrtanja vozila do dolaska hitne pomoći na mjesto nesreće. Ističe kako nije isključena mogućnost da u trenutku nastalog događaja kao i u razdobljima prije događaja predmetno vozilo nije bilo tehnički ispravno, a za što je odgovoran poslodavac ovdje tužitelj. Nije isključena niti mogućnost da je tužitelj nastalu štetu već namirio od svog osiguravajućeg društva te da isti štetu sada pokušava u ovom postupku dvostruko naplatiti. U konkretnom slučaju uzevši u obzir radne uvjete tuženika ne postoji odgovornost radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu, jer nisu ispunjene pretpostavke za njegovu odgovornost. Odnosno, pretpostavke odgovornosti radnika su: da je poslodavcu nastala šteta, da se radi o šteti koja je uzrokovana na radu odnosno u vezi s radom, da je šteta nastala krivnjom radnika uz uvjet da se stupanj te krivnje može označiti kao namjena ili krajnja nepažnja pri čemu je teret dokazivanja krajnje nepažnje ili namjere radnika na poslodavcu. Obzirom da tuženik štetnu radnju nije počinio namjerno ili zbog krajnje nepažnje, već isključivo zbog neadekvatne organizacije rada od strane poslodavca, ovdje tužitelja, ne postoji odgovornost radnika, ovdje tuženika za štetu uzrokovanu poslodavcu, jer tuženik za nastalu štetu ne može odgovarati po načelu pretpostavljene krivnje i sama činjenica da je za tužitelja nastala šteta. Kako je teret dokaza da je radnik odnosno tuženik postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom na poslodavcu, ovdje tužitelju, isti niti jednom riječju u tužbi ne navodi u čemu se sastoji hotimično postupanje tuženika niti prilaže jedan jedini dokaz koji potvrđuje da je tuženik tužitelju prouzročio štetu namjerno ili grubom nepažnjom. Tuženik stoga predlaže da se tužbeni zahtjev odbije i da se tuženiku naknade troškovi postupka.

5. Na navode tuženika, tužitelj ističe da je tuženik bio zaposlen kao vozač i da je radio svaki drugi dan ne više od 14 do 15 dana u mjesecu i to najviše između 9 do 11 sati dnevno. Tuženik je kao vozač kvalificiran da si sam određuje i uzima dnevne pauze prema svom nahođenju i tome ga poslodavac – tužitelj u ničemu nije limitirao. Teza o tome da je u 14,00 sati kritičnog dana bio toliko premoren da je zbog premorenosti i smanjene koncentracije došlo do prometne nezgode je neprihvatl jiva. Ovo tim prije što tuženik dan ranije nije radio već je bio na odmoru, pa je potpuno nejasno kako se mlad čovjek kao tuženik mogao tako silno umoriti od jutra do 14,00 sati na uobičajenoj relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa] – [adresa]. Točno je da je vozio tim relacijama između 350 do 420 km, ali to je opis radnog mjesta vozača. Do nesreće je došlo zbog isključivog činjenja prekršaja od strane tuženika, odnosno nedržanje svog vozila – kamiona u desnoj prometnoj traci. Razlozi zašto je sletio u putni jarak leži u njegovim osobnim razlozima, mogućoj neadekvatnoj brzini kretanja te gruboj nepažnji uslijed telefoniranja, bavljenja mobitelom i sl. Ističe da je tuženiku izdan prekršajni nalog dana 26. lipnja 2024. godine od strane Policijske postaje Čazma Urbroj: 511-02-06-24-1, Klasa: 211-7/24-4/53734, a po kojem nalogu je tuženik i postupio te je platio novčanu kaznu dana 11.7.2024. godine. Dakle, do prometne nezgode je došlo zbog kršenja prometnih propisa od strane tuženika i to nikako nije sporno.

6. Predmetno vozilo je obavilo tehnički pregled nekoliko dana prije same prometne nezgode, tehnički je pregledano 14.3.2024., a nesreća je bila 19.3.2024. godine, te je bilo apsolutno tehnički ispravno, o čemu govori prometna dozvola. S druge strane, tužitelj nije imao kasko osiguranje te se nije imao od koga naplatiti, pa je ta teza odgovora na tužbu u cijelosti promašena.

7. Što se tiče prolivenog mlijeka, nije sporno da je iz cisterne iscurila sva količina prevoženog mlijeka i to u količini od 16000 litara. Radi se o prijevozu mlijeka za tvrtku Dukat d.d. te je tužitelj morao nadoknaditi štetu na prolivenom mlijeku u visini od 4.260,48 eura, o čemu je u spis dostavio i knjigovodstvenu dokumentaciju. Prilikom mjesečnih obračuna tvrtka Dukat d.d. je od iznosa kojega je trebala platiti tužitelju kao uslugu za prijevoz, upravo odbila u dva navrata ovaj ukupan iznos i to jednom iznos od 1.077,73 eura i drugi puta je odbila iznos od 3.204,24 eura. Dakle, tužitelj je platio proliveno mlijeko tvrtki Dukat d.d. i sada ima pravo potraživati od tuženika to što je platio Dukatu d.d. Tužitelj ne ulazi u način predmetnog knjigovodstvenog obračuna tvrtke Dukat d.d., pa je iz tih razloga i predložio aktuarsko vještačenje. Iz svega proizlazi da je tuženik postupao krajnjom nepažnjom i pri tome počinio prometni prekršaj, pa je samim time i odgovoran za nastupjelu štetu.

8. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe da na strani tužitelja ne postoje nikakvi propusti vezani za organizaciju rada. Predmetna linija koju je vozio tuženik, mogla se je organizirati jedino i samo na način na koji je i bila organizirana, a što znači da se mlijeko moglo i moralo odvoziti svaki drugi dan kako je sakupljeno na sabirnim mjestima. Iz priloženih grafova proizlazi da je tuženik u siječnju vozio odnosno radio oko 150 sati, a u veljači oko 110 sati, što znači da je njegovo radno vrijeme u prosjeku iznosilo najmanje od 7 sati za mjesec siječanj, a manje od 6 sati dnevno za mjesec veljaču. Stoga nema dvojbe da tuženik nije imao vremena za odmor te da bi bio nešto posebno iscrpljen zbog ritma vožnje svaki drugi dan. Kada se ima u vidu da je do nesreće došlo nakon rada od 8 do 9 sati, kada se ima u vidu činjenica da je dan prije nesreće i čak dvije noći prije nesreće tuženik bio slobodan i uredno je spavao, te kada se ima u vidu činjenica da je za prometnu nezgodu dobio prekršajni nalog na koji nije podnosio prigovor niti žalbe, onda je više nego jasno da je tuženik štetu skrivio uslijed grube nepažnje. Do izazivanja prometne nezgode došlo je zbog nekog od subjektivnih razloga koji leže u ponašanju i osobnosti tuženika, a mogu se odnositi na nepropisno telefoniranje ili nešto slično tome, a što sve znači da je gruba nepažnja bila ta koja je uzrokovala ovu prometnu nezgodu te je tuženik u cijelosti odgovoran kao zaposleni djelatnik nadoknaditi štetu poslodavcu.

9. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja ZG (list 91-93), tuženika CG (list 93-94), svjedoka GG (list 90-91), sudskog vještaka Maria Pažina dipl. ing. (list 160-162) te je izvršio uvid u potvrdu (list 5-6), u nalaz i mišljenje PG ing. cest. prometa i kriminaliste od 15.10.2024. (list 7 - 15), u opomenu pred tužbu (list 16), u potvrdu primitka (list 17), u preslik potvrde o plaćanju (list 18), u preslik prometne dozvole (list 39-40), u obavezni prekršajni nalog Policijske uprave Bjelovarsko bilogorske, Policijske postaje Čazma od 26.6.2024. (list 47-49), u zapisnik o redovnom tehničkom pregledu vozila (list 52-53), u zapisnik o periodičnom tehničkom pregledu kočnica (list 54-55), u izvod licencije (list 56-58), u potvrdu Županijske uprave za ceste Bjelovarsko – bilogorske županije (list 59), u rješenje fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od 14.3.2024. (list 60) u potvrdu o ispunjavanju posebnih uvjeta za vozilo kojim se upravlja prijevoz (list 60-62), u račun broj: 37/VP/1 C - automehaničarski obrt (list 63-64), u prometnu dozvolu (list 65-66), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 67-69), u obračun o isplaćenoj plaći / naknade plaće (list 70-75), u graf aktivnosti vozača (list 76-84), u protokol aktivnosti vozača (list 85-88), u zapisnik o očevidu Policijske uprave Bjelovarsko – bilogorske, Policijske postaje Čazma od 19.3.2024. (list 100-103), u fotodokumentaciju očevida Policijske uprave Bjelovarsko – bilogorske, Policijske postaje Čazma (list 104- 110), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Maria Pažina dipl. ing. od 24.5.2025. (list 114-125), u nalaz i mišljenje PG ing. cest. prometa od 4.8.2025. (list 139 - 148), u očitovanje sudskog vještaka Maria Pažina dipl. ing. od 24.5.2025. (list 151).

10. Temeljem uvida u zapisnik o očevidu Policijske uprave bjelovarsko – bilogorske, Policijske postaje Čazma od 19.3.2024. godine, u fotodokumentaciju očevida i temeljem uvida u potvrdu Policijske uprave Bjelovarsko – bilogorske, Policijske postaje Čazma od 4.5.2024. godine (list 100-110) utvrđeno je da je dana 19.3.2024. godine oko 14,10 sati tuženik CG zaposlenik tužitelja na radnom mjestu vozača kamiona cisterne za prijevoz mlijeka prouzrokovao prometnu nesreću na način da je upravljao teretnim vozilom marke Mann TGS, reg. oznake [registarska oznaka] iz pravca centra mjesta Ivanske u pravcu mjesta Narte, te da je dolaskom u ulicu Petra Preradovića 32 na ravnom dijelu ceste uslijed nedržanja dovoljnog razmaka od desnog ruba kolnika zahvatio desnu putnu bankinu, po kojoj se je nastavio kretati, a potom je sletio u desni putni jarak gdje je u slijetanju prednjim dijelom vozila udario u ivicu betonskog mosta na kbr. 34, a nakon čega je došlo do prevrtanja vozila te je uslijed prevrtanja vozilo još oštetilo drvenu ogradu, te se zaustavilo sa kotačima okrenut im prema gore i s prednjim dijelom u smjeru Narte. Prilikom prometne nesreće došlo je i do oštećenja putne bankine u vlasništvu Županijskih cesta iz [adresa].

11. Obveznim prekršajnim nalogom Policijske uprave Bjelovarsko – bilogorske, Policijske postaje Čazma Klasa: 211-07/24-4/53734, Urbroj: 511-02-06-24-1 od 26.6.2024. godine (list 47-49) tuženik CG je proglašen krivim što je dana 19.3.2024. godine u 14,10 sati u mjestu Ivanska, ulica Petra Preradovića kbr. 32 kao vozač vozila N3, marke Mann, registarske oznake [registarska oznaka] prouzrokovao prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom na način da je u prometu na cestama upravljao teretnim vozilom marke Mann TGS, reg. oznake [registarska oznaka], iz pravca mjesta Ivanske u pravcu Narte te je dolaskom u ulicu Petra Preradovića br. 32 na ravnom dijelu ceste uslijed nedržanja dovoljnog razmaka od desnog ruba kolnika zahvatio desnu putnu bankinu po kojoj se je nastavio kretati, a potom je sletio u desni putni jarak gdje je po slijetanju prednjim dijelom vozila udario u betonski most kbr. 34, a iza čega je došlo do prevrtanja vozila na krov, pri čemu je u nekontroliranom kretanju uslijed prevrtanja vozila oštetio i drvenu ogradu kbr. 34 gdje se i zaustavilo, prednjim dijelom okrenut u smjeru Narte, čime je počinio prekršaj iz čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po čl. 47. st. 3. istog Zakona uz primjenu čl. 293. st. 2. istog Zakona, na temelju kojeg je propisana novčana kazna u iznosu od 290,00 eura. Istim prekršajnim nalogom proglašen je krivim jer za vrijeme vožnje nije koristio sigurnosni pojas koji je ugrađen u vozilu, što je utvrđeno očevidom prometne nesreće, čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 163. st. 8. istog Zakona na temelju kojega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 130,00 eura. Temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku je, ovdje tuženiku, izrečena ukupna novčana kazna od 420,00 eura. Navedeni obavezni prekršajni nalog je postao pravomoćan 13.7.2024. godine.

12. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.6.2023. godine zaključen između tužitelja i tuženika (list 67-69) utvrđeno je da je tim ugovorom tuženik kod tužitelja zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova vozača motornog vozila – cisterne za prijevoz mlijeka, te da je započeo s radom 19.6.2023. godine. Prometna nesreća se je dogodila 19.3.2024. godine te proizlazi da je do trenutka nesreće tuženik kod tužitelja bio zaposlen 9 mjeseci na poslovima vozača cisterne za prijevoz mlijeka. U vrijeme prometne nesreće cisterna koja je zapremine 17000 litara bila je napunjena s mlijekom u količini od oko 15955 litara i mlijeko se je prevozilo nakon prikupljanja s relacije od [adresa] preko Virovitice, Našica, Pakraca prema [adresa] gdje se je u krugu tvornice Sirela trebalo istočiti. Toga dana tuženik je počeo voziti cisternu za prijevoz mlijeka u 04,37 sati i do nastanka prometne nezgode je vozio ukupno 9 sati i 43 minute i u tome vremenu je koristio pauzu u vremenu od 31 minutu.

13. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka Maria Pažina dipl. ing. od 27.1.2026. godine (list 160-162) razlog nastanka ove prometne nezgode je skretanje ili silazak vozila s prometnice. Prometni trak je bio širine 3 m, a prometnica ukupne širine 6 m, dok je kamion za prijevoz mlijeka bio širok 2,55 m, zajedno s retrovizorima. Prometnica je na tome dijelu ceste prije nastanka nezgode na blagoj nizbrdici. Pravac ceste je ravan iz pravca kretanja kamiona prema mjestu nezgode. Prometnica je bila suha, a nije utvrđeno da je kamion prije udara u most kočio. Na početku skretanja kamiona, kamion je imao brzinu 54 km/h, a ako bi se uzela tolerancija od 10 % može se reći da bi brzina bila oko 50 km/h. Pri navedenoj brzini kamion – cisterna je s desnim kotačima zahvatio putnu bankinu. Podloga te bankine je makadam. Kamion je potom s desnim kotačima po bankini išao 33,6 m i onda je nakon toga 15,9 m išao po kanalu, a prije udara u betonski most. Dok je vozio po samoj bankini, vozač je imao šanse da se vrati na prometnicu. Nakon toga ga je uhvatio kanal i više se nije mogao vratiti natrag. U dijelu gdje se kamion kretao ravno, tekućina u cisterni ne bi trebala izazivati bočnu silu odnosno destabilizaciju kamiona. Vozači cisterni su educirani za vožnju takvog tereta gdje je vožnja svakako teža nego vožnja kamiona s čvrstim teretom. Napunjenost cisterne mogla je utjecati na stabilnost vožnje. Na stabilnost vožnje jedino bitno ne utječe ako je cisterna prazna ili ako je potpuno puna. U takvim situacijama nema bočnih udara. Bočni udari tekućine u cisterne ovise o stupnju napunjenosti. Kada je kamion uhvatio desnu bankinu trebao je odmah smanjivati brzinu i skrenuti u lijevo. Prilikom skretanja na desnu bankinu vozilo auto cisterna je išlo na kontra stranu. Ovo pomjeranje mlijeka vozač je morao osjetiti.

14. Prema nalazu sudskog vještaka za nastanak ove prometne nezgode brzina vožnje nije presudni faktor i nije bitna za nastanak nezgode. Po ocjeni vještaka za nastanak prometne nezgode presudno bi bilo što je kamion uhvatio desnu bankinu i nakon toga desni putni kanal. Vožnja tekućine – mlijeka je svakako teža vožnja, nego vožnja kamiona iste mase i istog tereta koji vozi krute stvari. Stoga osposobljenost vozača kamiona koji prevozi tekućinu mora biti bolja. Vozač mora prepoznati situacije na kolniku, stanje kolnika i prilagoditi vožnju takvom stanju. Prijevoji i uleknuća na cesti ne bi trebali biti razlozi nastanka nezgode. Vozač mora biti upoznat s ponašanjem cisterne i tekućine koju prevozi. Ovakav kamion ne može voziti po zemljanom terenu, jer bi odmah propao. Bankina je nešto između zemljanog terena i asfaltiranog kolnika. Kada se desi situacija da se siđe s kolnik, bankina je tu da ne propadne odmah.

15. Prema nalazu vještaka, kod zahvaćanja bankine s teretnim vozilom puno je veća opasnost da se to vozilo neće moći vratiti na prometnicu u odnosu na osobno vozilo, jer je opterećenost po jednom kotaču puno veća nego na osobnom vozilu. Vozači teretnih vozila su toga svjesni i zbog toga se i drže prometnica. Vještak u svezi organizacije radnog vremena vozača nije utvrdio neke propuste. Mišljenje sudskog vještaka je da je do prometne nezgode došlo iz razloga što je vozač teretnog vozila CG ovdje tuženik, na predmetnoj dionici zahvatio desnu putnu bankinu te dalje kanal. Kod ulegnuća na cesti svakako ima određenog bućkanja tekućine, a koja utječe na destabilizaciju. Kod ove nesreće nije bilo tragova kočenja, već je bilo tragova vožnje po bankini, po kanalu i trag prevrtanja kamiona. Da je vozilo kočilo brzina bi bila znatno veća prije nesreće, te bi to pokazao i tahograf. Kada je kamion - cisternu već uhvatila bankina, mišljenje vještaka da je bolje što vozač nije kočio. Brzina definitivno prema mišljenju vještaka nije razlog ove prometne nesreće, gdje se vozilo u trenutku nesreće kretalo oko 50 km/h, a prema zapisniku o očevidu od 19.3.2024. godine (list 100-103) brzina je na tome dijelu ceste bila ograničena na 50 km/h.

16. U takvim okolnostima dogodila se predmetna prometna nesreća te je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Maria Pažina dipl. ing. od 24.5.2025. godine u trenutku nesreće vozilo imalo vrijednost 53.905,50 eura, vrijednost spašenih dijelova je iznosila 8.624,88 eura, visina štete na vozilu je iznosila 45.281,28 eura, a bez PDV- a 36.225,00 eura.

17. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Maria Pažina dipl. ing. koji je sačinjen od stručne osobe i jasno obrazložen, te koji je na raspravi opsežno i jasno odgovorio na sva pitanja suda i stranaka, sud je prihvatio u cijelosti. U takvim okolnostima sud nije prihvatio mišljenje druge osobe PG kojeg je angažirao tužitelj, te na temelju takvog mišljenja sud nije mogao donijeti odluku.

18. U trenutku prometne nesreće u cisterni vozila prevozilo se je mlijeko u količini od oko 15955 litara, a količina je vidljiva prema evidenciji prijevoza mlijeka (list 13-15). Prema izjavi svjedoka GG (list 90-91) koji je prije tuženika vozio predmetnu cisternu, zapremina cisterne je bila 17000 litara. Kako je cisterna oštećena, proizlazi da je za vrijednost izlivenog mlijeka koje se je prevozilo počinjena šteta.

19. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema stavku 2. istog članka predmnijeva se obična nepažnja. Kako je tuženik bio zaposlenik tužitelja u vrijeme nesreće, primjenjuje se odredba čl. 107. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje: ZOR) gdje je propisano da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

20. Da bi tuženik kao radnik odgovarao za štetu poslodavcu, šteta mora nastati krivnjom radnika uz uvjet da se stupanj te krivnje može označiti kao namjera ili krajnja nepažnja, kako to propisuje odredba čl. 107. st. 1. ZOR i odredba čl. 1049. ZOO, jer radnik ne odgovara za običnu nepažnju. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kada je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kada radnik želi i uzrok i posljedicu, dok krajnja nepažnja postoji kada se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Odgovornost po načelu krivnje, odnosno da je radnik štetu poslodavcu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom, dužan je u sporu za naknadu štete dokazati poslodavac, ovdje tužitelj.

21. Kako je tuženik kamion – cisternu vozio na blagoj nizbrdici i prema nalazu vještaka kretao se s brzinom oko 50 km/h koja je u okviru dopuštene brzine na tome dijelu ceste, proizlazi da brzina nije bila uzrok nastanku štete. Nadalje, uzrok nastanku štete nije niti u organizaciji rada, te intenzitet vožnje toga dana, koji je bio uobičajenog ritma, nije bitno mogao utjecati na sposobnost vozača.

22. Prema nalazu vještaka proizlazi da je uzrok nastanka štete zahvaćanje desne putne bankine te dalje zahvaćanje kanala. Kako je u takvim situacijama potrebno vratiti vozilo na kolnik ako je moguće, a tuženik vozilo nije vratio, te nije preporučljivo kočenje jer bi brzina bila još veća, proizlazi da je do nesreće došlo isključivo zbog nepažnje vozača. Tome u prilog ukazuje i iskaz svjedoka GG (list 90-91) koji je bio vozač navedenog kamiona prije tuženika, gdje je naveo da se i njemu prilikom prijevoza mlijeka jedanput desilo da ga je uhvatila bankina. Tada je morao ispravljati kamion kako bi ga stabilizirao i ostao na cesti. Nije sporno da je na tome dijelu cesta bila ravna i da je bila blaga nizbrdica. Prema fotodokumentaciji očevida PU Bjelovarsko

– bilogorske, Policijske postaje Čazma (list 104-110) vidljivo je da je na dijelu ceste prije skretanja bilo popravaka i krpanja ceste, što ukazuje da cesta nije bila potpuno ravna. Kako se je prevozilo mlijeko, a cisterna nije bila potpuno napunjena, proizlazi da se je mlijeko gibalo u spremniku te da je ono moglo destabilizirati vozilo. Prema nalazu vještaka vožnja tekućine i mlijeka je svakako teža vožnja nego vožnja kamiona iste mase i istog tereta koji vozi krute tvari. Osposobljenost vozača kamiona koji prevozi tekućine svakako mora biti bolja, a vozač mora prepoznati situacije na kolniku, stanje kolnika i prilagoditi vožnju takvom stanju. Vozač mora biti upoznat s ponašanjem cisterne i tekućine koju prevozi. Prije same nesreće tuženik je kao vozač cisterne kod tužitelja bio zaposlen 9 mjeseci, a prije nije bio vozač cisterne, pa proizlazi da tuženik kao vozač nije bio potpuno upoznat s ponašanjem cisterne i tekućine koju prevozi u određenim situacijama.

23. U takvim okolnostima, gdje je tuženik kao vozač kamiona cisterne s kotačima zahvatio desnu bankinu, gdje je prevozio tekućinu u cisterni koja nije bila potpuno napunjena i izazivala je ljuljanje vozila, gdje prema nalazu vještaka nije smio kočiti, jer bi došlo do ubrzanja cisterne, gdje vozilo nije uspio vratiti natrag na kolnički trak, a brzina kretanja vozila nije bila iznad dopuštene brzine, te gdje nije utvrđeno da je tuženik prije nesreće obavljao radnje koje bi ga mogle omesti u vožnji, ocjena je suda da je tuženik u predmetnoj nesreći postupio običnom nepažnjom. Dakle, ocjena je suda da je u navedenoj nesreći tuženik upotrijebio pažnju koja je primjerena prosječnom čovjeku i vozaču prosječnih kapaciteta, te da štetu nije prouzročio namjerno ili zbog krajnje nepažnje, pa stoga temeljem čl. 107. st. 1. ZOR-a isključuje odgovornost tuženika za naknadu štete. Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev te odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

24. Proglašenje tuženika krivim u prekršajnom postupku zbog prouzročenja prometne nesreće s ozlijeđenom osobom, gdje je ozlijeđena osoba tuženik i zbog nedržanja dovoljnog razmaka od desnog ruba kolnika i zahvaćanja desne putne bankine, te potom skretanja s ceste i prevrtanja temelji se na odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te ta činjenica ne mijenja ocjenu suda o stupnju krivnje tuženika za predmetnu prometnu nesreću utvrđenu čl. 107. st. 1. ZOR-a.

25. Kako visina štete nastale prolijevanjem mlijeka iz cisterne nije relevantna za donošenje odluke, sud je odustao od provođenja aktuarskog i financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Nadalje, nalazom i mišljenjem prometnog vještaka razjašnjene su okolnosti nastanka prometne nezgode pa stoga sud nije prihvatio provođenje medicinskog vještačenja.

26. Kako je tuženik uspio u sporu, tužitelj mu je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) dužan platiti parnične troškove u iznosu od 10.145,40 eura, a koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura, od troškova sastava tri potrebna podneska od 24.10.2025., 1.12.2025. i 9.1.2026. godine u iznosu od 3.000,00 eura, od troškova zastupanja na četiri rasprave održane 5.3.2025., 22.4.2025., 27.10.2025. i 27.1.2026. godine u iznosu od 4.000,00 eura, od troškova zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura, od troškova prijevoza tuženika na raspravu od 22.4.2025. godine u iznosu od 20,40 eura, te od PDV-a u iznosu od 2.025,00 eura. Navedene troškove tužitelj je dužan tuženiku platiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude do isplate.

27. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 20. ožujka 2026.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić iz Bjelovara, A. K. Miošića 19,

2. Tuženik po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4.