REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3541/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice VAD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Boris Pezić, odvjetnik u Zagrebu, Vončinina 2/1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi utvrđivanja prava na naknadu plaće za korištenja prava na rodiljni dopust, 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/24-01/77, URBROJ: 338- 01-06-05-24-02 od 20. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/24-01/77, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 20. lipnja 2024., poništena je točka II. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/24-01/530, URBROJ: 338-21-02-01-24-02 od 1. ožujka 2024. (točka I. izreke).

1.1. Istim rješenjem tužiteljici se utvrđuje pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, za dijete rođeno **.**.2022., u visini 100% osnovice za naknadu plaće, a koja se određuje u visini propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za doprinose iz osnovice, porez i prirez (točka II. izreke). U preostalom dijelu žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/24-01/530, URBROJ: 338-21-02-01- 24-02 od 1. ožujka 2024. je odbijena (točka III. izreke).

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 1. ožujka 2024. tužiteljici je priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta koji je koristila u razdoblju od 11. ožujka 2022. do 4. studenoga 2022. godine (točka I. izreke), utvrđuje se da za vrijeme korištenja prava iz točke I. korisnik ima pravo na naknadu plaće u visini propisane najniže osnovice osiguranja koja službi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za doprinose iz osnovice, porez i prirez (točka II. izreke).

2.1. Istim rješenjem određeno je da će naknadu plaće iz točke II. izreke rješenja isplatiti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, RU Zagreb, na teret sredstava Zavoda, na tekući račun korisnika naknade (točka III. izreke), uz određenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka IV. izreke).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika u dijelu pod točkom II. izreke rješenja zbog povrede pravila postupka, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Tužiteljica navodi da ju donošenjem nezakonitog rješenja tuženik ponovno izravno diskriminira, te ponovno ukazuje na pravna shvaćanja Ustavnog suda RH iznesena u odluci broj U-III/3641/2020 koja su primjenjiva i na konkretnu situaciju: „…Sud Europske unije nadalje je presudio da svako nepovoljno postupanje koje je izravno ili neizravno povezano s trudnoćom ili majčinstvom predstavlja izravnu diskriminaciju na temelju spola“.

3.2. Ističe da je osporavano rješenje protivno nespornim podacima o visini propisane osnovice za samostalnu djelatnost – odvjetništvo na koju ne utječe ostvareni prihod odvjetnika, već je osnovica propisana od strane zakonodavca točnije ministra financija Naredbom o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2022. g. („Narodne novine“ broj 127/21), dakle propisana osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje je u 2022.g. iznosila 10.490,70 kn, po toj osnovici su obračunavani i naplaćeni doprinosi za zdravstveno osiguranje, pri čemu za naplatu doprinosa od nikakvog značaja nije plaća koju si je odvjetnik isplatio jer si plaću niti ne treba isplatiti, ali doprinosi moraju biti naplaćeni o čemu vodi računa Porezna uprava.

3.3. Smatra da je odlukom tuženika diskriminirana, budući da tuženik ponovno utvrđuje da ima pravo na naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta u visini od 3.624,06 kuna, dok je propisana osnovica za obračun i plaćanje doprinosa 10.490,70 kn, a prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja temelje se na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti. Tužiteljica navodi da joj nisu priznata prava temeljena na načelu solidarnosti, jer iz odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) o načinu izvođenja i prikupljanju dokaza, te ocjeni dokaza i načinu utvrđivanja činjeničnog stanja, evidentno je da su tijela koja vode upravni postupak obvezna u postupku utvrditi pravo stanje stvari i u tom cilju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Ističe da su u postupku povrijeđene odredbe članaka 8., 9., 30., 47., 51. i 52. ZUP-a, te je time ostvaren žalbeni razlog povreda pravila postupka. Predlaže provesti dokazni postupak njenim saslušanjem.

3.4. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da iz sadržaja tužbe proizlazi kako je u ovom postupku sporna visina naknade plaće koja je tužiteljici utvrđena za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta.

4.1. Tuženik ističe da je pravo na naknadu plaće za vrijeme rodiljnog dopusta pravo (samo)zaposlenog roditelja koja se određuje se u visini 100% osnovice za naknadu plaće utvrđene propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju osnovicu za naknadu plaće zaposlenog roditelja čini prosječni iznos plaće koja je korisniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, a kad se ista ne može tako utvrditi osnovicu za naknadu plaće čini plaća isplaćena do dana nastanka slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno pripadajuća plaća za mjesec za koji se određuje naknada plaće, s tim da tako određena osnovica, ne može biti veća od najniže osnovice osiguranja koja služi za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za zakonom propisane obvezne doprinose, poreze i prireze.

4.2. Tuženik nadalje obrazlaže da kod samozaposlenog roditelja, odnosno osobe koja samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost, a kojoj skupini pripada i tužiteljica, naknada plaće utvrđuje se od osnovice za naknadu plaće u visini mjesečne osnovice osiguranja za obračun i uplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio osigurani slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, umanjena za zakonom propisane obvezne doprinose, poreze i prireze, s time da je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da takve osobe nemaju pravo na naknadu plaće u slučaju postojanja nepodmirenih dospjelih obveze po osnovi doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.

4.3. Tuženik dodaje, kako je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-lll- 3641/2020, od 27. lipnja 2023. godine, utvrđeno u biti da pravo na naknadu plaće u slučaju postojanja duga po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje ne može biti uskraćeno za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust jer to predstavlja povredu opće zabrane diskriminacije pri čemu je navedeno i da samo ostvarenje prava na novčane potpore iz Zakona nije utemeljeno na načelu uzajamnosti te da je opseg prava na novčane potpore propisane Zakonom dijelom utemeljen na načelu uzajamnosti. Tuženik navodi da u tim okolnostima tužiteljica, koja je zdravstveno osigurana kao osoba koja samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost, ostvaruje pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta i to u visini propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za doprinose iz osnovice, porez i prirez, a razlog tome je što je predmetnom odlukom Ustavnog suda nastala svojevrsna pravna praznina u vezi određivanja visine naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta za samozaposlene osobe koje imaju dug po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje pa je prema stajalištu tuženika valjalo primijeniti analogno odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji se odnose na određivanje osnovice zaposlene osobe (majke), koje su u istom (istovjetnom) položaju kao i samozaposlene osobe, a ne da se naknada plaće za vrijeme rodiljnog dopusta osobe koja samostalno, u obliku slobodnog zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost, a koja nije platila dospjele doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje, utvrđuje na isti način kao u slučaju kada je ta osoba platila dospjele doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje. Tuženik napominje da se pravo na naknadu plaće zaposlene osobe koja koristi rodiljni dopust ostvaruje prema osnovici utvrđenoj na temelju isplaćene plaće, odnosno prijavljene osnovice osiguranja za obračun i uplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje (kada su ti doprinosi plaćeni) u odgovarajućem šestomjesečnom razdoblju, što upućuje da visina naknade plaće ovisi o visini prihoda korisnika prava. Tuženik navodi da kada zaposlena osoba nije ostvarila plaću u odgovarajućem obračunskom razdoblju osnovica za naknadu plaće utvrđuje se u visini koja ne može biti veća od najniže osnovice osiguranja koja služi za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za zakonom propisane obvezne doprinose, poreze i prireze.

4.4. Nadalje tuženik ističe da kao odraz načela uzajamnosti i razmjernosti u ostvarivanju prava na naknadu plaće, odnosno određivanju visine naknade plaće za vrijeme rodiljnog dopusta navedeno se analogno treba primijeniti i na osobe koje samostalno, u obliku slobodnog zanimanja, obavljaju profesionalnu djelatnost, nisu podmirile dug po osnovi doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, a u korištenju su prava na rodiljni dopust; radi se u biti o istoj kategoriji osoba - (samo)zaposlene osobe. Drugačije tumačenje imalo bi za posljedicu nejednako postupanje u odnosu na zaposlene osobe u korištenju rodiljnog dopusta u istovjetnom položaju (koje nisu ostvarile plaću u relevantnom razdoblju) i predstavljalo bi svojevrsnu diskriminaciju u određivanju naknade plaće istoj skupini osoba koje koriste rodiljni dopust, pa u tom smislu tužbeni navodi tužiteljice nisu osnovani niti postoje povrede na koje tužiteljica ukazuje u tužbi. Tuženik se protivi izvođenju predloženih dokaza s obzirom da isti nisu relevantni za rješavanje ovog predmeta.

4.5. Predlaže da sud, ukoliko ne nađe osnova za odbacivanje tužbe zbog nepravodobnosti, odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

5. Prigovor tuženika o nepravodobnosti tužbe nije osnovan. U predmetnom sporu tužba je podnesena 12. kolovoza 2024., a osporeno rješenje tužiteljica je zaprimila 11. srpnja 2024.

5.1. Člankom 40. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. Odluka Ustavnog suda RH, dalje: ZUS) propisano je da se tužba podnosi sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.

5.2. Budući da je osporeno rješenje tužiteljica zaprimila 11. srpnja 2024. u skladu s citiranom odredbom posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio bi 10. kolovoza 2024., međutim s obzirom na to da se radi o neradnom danu (subota), posljednji dan roka, prebacuje se na prvi slijedeći radni dan što je u konkretnom slučaju 12. kolovoza 2024. (ponedjeljak), budući da je i 11. kolovoza neradni dan (nedjelja).

5.3. Ovakvo računanje rokova propisano je odredbom članka 111. stavkom 3. ZUS- a prema kojemu nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i tijek roka, a kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili drugi dan kada sud ne radi, rok istječe prvog sljedećeg radnog dana.

6. Sukladno odredbi članka 6. ZUS-a, strankama je na raspravi održanoj 6. ožujka 2026 dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6.1. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6.2. Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen sudu uz odgovoru na tužbu.

7.1. Raspravnim rješenje suda odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka njenim saslušanjem. Izvođenje ovog dokaza sud je cijenio nepotrebnim za odluku u predmetnoj upravnoj stvari, jer se činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz podataka spisa.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovog spora, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta, obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je to rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon presude ovog suda poslovni broj: UsI-2596/2022-8 od 19. siječnja 2024. kojom je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-06/22-01/94, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 18. srpnja 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/22-01/280, URBROJ: 338-21-02-01-22-02 od 27. travnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak

10. Uvidom u citiranu presudu utvrđeno je da su razlozi poništenja rješenja upravnih tijela obrazloženi su na slijedeći način( pod točkama 15. do 20.):

„15. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja kroz nove prigovore istaknute u tužbi, a koje se odnose na diskriminatorno postupanje, u kontekstu ostvarivanja prava s osnova zaštite majčinstva te Ustavnih odredaba o zabrani diskriminacije, utvrđeno je kako za sada prigovore tužiteljice vezane za povredu opće zabrane diskriminacije, sud ne može otkloniti.

16. Navedeno je pitanje u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji analizirao Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj: U-III-3641/2020 od 27. lipnja 2023. godine, na koju se na raspravi poziva tužiteljica.

U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske navodi odredbe mjerodavnog nacionalnog prava Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, broj: 85/08. - 37/20., ZoRRP) kroz opće odredbe (čl. 1. i 4.), korisnika rodiljnih i roditeljskih potpora (čl. 7.), prava korisnika na rodiljne i roditeljske potpore (čl. 9. i 10.), prava zaposlenih roditelja i samozaposlenih roditelja – prava na rodiljne i roditeljske potpore, rodiljni dopust i naknada plaće zaposlenog roditelja ili samozaposlenog roditelja (čl. 12. i 24.), financiranje (čl. 54.), kao i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 82/13., 137/13. i 98/19.) koje je mjerodavno i za predmetni postupak kroz opće odredbe (čl. 1.), osigurane osobe, osiguranici (čl. 7.) prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 17.), pravo na novčane naknade ( čl. 36., 39., 41. i 55.), financiranje obveznog zdravstvenog osiguranja – izvori sredstava (č. 72. i 81.) kao i Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08. i 112/12.) i to opće odredbe (čl. 1.), oblike diskriminacije (čl. 2.), područje primjene (čl. 8.), zabranu diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije (čl. 9.), postupak pred sudom (č. 16. zajedničke odredbe ), teret dokaza (čl. 20.).

17. Nadalje, Ustavni se sud poziva na pravo Europske unije, Konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama i stajališta Vijeća Europe pozivom na relevantne Direktive Europskog parlamenta i Vijeća te propise u koje su Direktive prenesene (točka 17. odluke), te relevantne članke Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama („Narodne novine“, Međunarodni ugovori broj 12/93) i to članak 5. i 11. kao i stajalište Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u Rezoluciji 1274 (2002) o roditeljskom dopustu koja je navela slijedeće: „Roditeljski dopust po prvi je puta uveden u Europi prije više od stoljeća kao ključni element socijalnih politika i politika zapošljavanja za žene koje su zaposlene u vrijeme poroda. Njihova je svrha bila zaštititi zdravlje majki i omogućiti im čuvanje djece.“

18. Ustavni sud navodi da je cilj koji se ZoRRP-om nastoji osigurati propisana zaštita materinstva, njega novorođenog djeteta i njegova podizanja, te usklađivanje obiteljskog i poslovnog života, stoga novčane potpore propisane tim zakonom ne služe kao pomoć samo majkama, već i novorođenoj djeci te cijeloj obitelji. Rodiljni dopust i s njim povezana prava imaju za cilj promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca u pogledu njihovih mogućnosti na tržištu rada, a to su sve vrijednosti zaštićene člancima 3. i 62. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10. i 5/14.), pa se pravo na rodiljni dopust te s njim povezane novčane naknade ne može tumačiti restriktivno.

19. Stoga, budući da je rodiljni dopust obvezan u neprekidnom trajanju od 98 dana, od kojih je 28 dana prije dana očekivanog poroda te 70 dana nakon rođenja djeteta (čl. 12. st. 2. ZoRRP), te da ZoRRP-om propisane novčane naknade ne mogu biti predmet ovrhe ili osiguranja, osim prema odluci suda ili centra za socijalnu skrb, radi zaštite najboljeg interesa (koristi) djeteta za kojeg su ostvarene (čl. 4. ZoRRP), a da su sudovi ( u predmetu koji razmatra Ustavni sud u navedenoj odluci) zanemarili svrhu i ciljeve radi kojih je donesen ZoRRP, osobito zaštitu materinstva i njegu novorođenog djeteta, što su vrijednosti zaštićene odredbama Ustava Republike Hrvatske, Ustavni sud zaključuje kako uskraćivanje prava na korištenje rodiljne naknade zaposlene majke zbog duga s osnova doprinosa za zdravstveno osiguranje, za sada, nije imalo objektivno i razumno opravdanje, pa konstatira da je povrijeđena opća zabrana diskriminacije propisana člankom 14. Ustava Republike Hrvatske u vezi s ostvarivanjem prava na naknadu plaće.

20. Imajući u vidu iznesena stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske u navedenoj odluci, a koja su primjenjiva i na ovaj predmet, sud prigovore tužiteljice za sada ne može otkloniti. „

11. Dana je uputa prvostupanjskom tijelu da donese novo rješenje o zahtjevu tužiteljice imajući u vidu primjedbe i stajališta suda iznesene u toj presudi, te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III/3641/2020.

12. Prvostupanjsko rješenje doneseno je pozivom na odredbe članka 36. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: Zakon) te članka 12. stavka 1. do 5. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj: 85/08, 1100/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17 i 37/20, dalje: ZRRP).

13. Tuženik je usvojio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu koji se odnosi na točku II. izreke i pravo na naknadu utvrdio na način kako je u izreci navedeno (pod točkom II.) u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu, pozivom na mjerodavne odredbe propisa koje se citiraju.

14. Člankom 36. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Narodne novine 80/2013, 137/2013, 98/2019, dalje: Zakon) propisano je da osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga

Zakona (u daljnjem tekstu: naknada plaće),

15. Člankom 39. točkom 7. Zakona propisano je da pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je: 7. privremeno spriječen za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena, sukladno propisima o rodiljnim i roditeljskim potporama,

16. Člankom 76. stavkom 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj: 152/22) propisano je da će se o zahtjevima za ostvarivanje prava na rodiljne i roditeljske potpore koji nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga Zakona rješavat će se primjenom Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj: 85/08, 110/08 – ispravak, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22).

17. Rodiljni dopust propisan je odredbama članka 12. ZRRP-a.

18. Člankom 24. stavkom 1. ZRRP(1) Za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 12. ovoga Zakona ili prava na rad s polovicom punoga radnog vremena iz članka 15. stavka 1. i 2. ovoga Zakona zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

19. Člankom 54. stavkom 1. Zakona propisano je da se naknada plaće određuje od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim u slučaju kada je posebnim zakonom drukčije propisano.

19.1. Prema stavku 3. članka 54. Zakona za osiguranika iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 8. i 9. ovoga Zakona osnovica za naknadu plaće jest mjesečna osnovica osiguranja za obračun i uplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje za posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio osigurani slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, umanjena za zakonom propisane obvezne doprinose, poreze i prireze.

19.2. Prema stavku 5. članka 54. Zakona u slučaju kad se osnovica za naknadu plaće ne može utvrditi prema stavku 1. ovoga članka, osnovicu za naknadu plaće čini plaća isplaćena do dana nastanka slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno pripadajuća plaća za mjesec za koji se određuje naknada plaće, s tim da tako određena osnovica, kada se naknada isplaćuje na teret sredstava Zavoda, ne može biti veća od najniže osnovice osiguranja koja služi za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj.

20. Člankom 55. stavkom 1. Zakona propisano je da naknada plaće ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu plaće, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, s time da kao mjesečni iznos za puno radno vrijeme ne može biti niža od 25% proračunske osnovice.

20.1. Prema stavku 2. članka 55. Zakona naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena iz članka 39. točke 7. ovoga Zakona (točka 3.).

20.2. Prema stavku 3. članka 55. Zakona visinu naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda utvrđuje Zavod, s time da najviši mjesečni iznos naknade plaće, obračunate prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28%, osim naknade plaće iz stavka 2. točaka 3., 4. i 8. ovoga članka.

20.3. Prema stavku 4. članka 55. Zakona pod punim radnim vremenom u smislu ovoga Zakona smatra se rad od 40 sati tjedno, ako posebnim propisom, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije drukčije utvrđeno.

21. Člankom 81. stavkom 1. Zakona propisano je da siguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona, korisnicima mirovine i invalidnine koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja iz članka 7. stavka 1. točke 12. ovoga Zakona, osiguranicima iz članka 13. ovoga Zakona te drugim osiguranicima osiguranim na obvezno zdravstveno osiguranje sukladno posebnom zakonu – obveznicima obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, a koji nisu uplatili doprinos za najmanje 30 dana prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ograničavaju se na pravo na hitnu medicinsku pomoć.

22. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

23. U postupku koji je prethodio ovom sporu nesporno je utvrđeno:

- da je tužiteljica zdravstveno osigurana kao osoba koja samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost, ako je obveznik poreza na dohodak ili poreza na dobit i ako nije osigurana po osnovi rada ili je korisnik prava na mirovinu (čl. 7. st. 1. točka 6. Zakona),

- da je u korištenju rodiljnog dopusta za dijete rođeno **.**.2022., u razdoblju od 11. ožujka 2022. do 4. studenoga 2022.

- da je u Upravnom ugovoru o namirenju poreznog duga sklopljenim između tužiteljice i Porezne uprave od 21. ožujka 2022. utvrđen na dan dug po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje u visini iznosa glavnice i kamata naznačenoj u ugovoru (ukupno 33.800,31 kn), s tim da je utvrđeno plaćanje ukupnog duga u 24 jednaka mjesečna anuiteta,

23.1. Sporna je visina priznate naknade plaće utvrđene za vrijeme korištenje rodiljnog dopusta.

24. Imajući u vidu obrazloženje tuženika u osporenom rješenju, prema ocjeni suda istim nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. U konkretnoj upravnoj stvari u kojoj je nedvojbeno utvrđeno postojanje duga tužiteljice s osnova zdravstvenog osiguranja, zakonom ograničena prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na hitnu medicinsku pomoć u slučaju postojanja duga, odnosno ne uplate doprinosa, a uvažavajući shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3641/2020 od 27. lipnja 2023. na koju je uputio i ovaj sud u presudi poslovni broj: UsI-2596/2022-8 od 19. siječnja 2024., a u izvršenju koje je proveden ponovni postupak koji je prethodio ovom sporu, sud prihvaća stajališta tuženika iznesena u osporenom rješenju, prema kojemu je tužiteljici za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta u konkretnim okolnostima utvrđeno pravo na naknadu u visini 100% osnovice za naknadu plaće, a koja se određuje u visini propisane najniže osnovice osiguranja koja služi za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj, umanjene za doprinose iz osnovice, porez i prirez, primjenom propisa koji su detaljno citirani u osporenom rješenju.

24.1. Prema ocjeni suda za zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju postoji uporište u dokumentaciji spisa i citiranim propisima.

25. Stoga, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Pri tom se napominje da prema ocjeni suda, nema osnova za zaključak tužiteljice da bi bila diskriminirana , s obzirom na to da joj je, pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta priznato, odnosno predmetno pravo nije uskraćeno, na što je upućivao i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci navodeći da „… uskraćivanje prava na korištenje rodiljne naknade zaposlene majke zbog duga s osnova doprinosa za zdravstveno osiguranje, za sada, nije imalo objektivno i razumno opravdanje, pa konstatira da je povrijeđena opća zabrana diskriminacije…“

25.1. Navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe na koji se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.

26. Povrede načela materijalne istine i samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 8. i 9. ZUP-a) na koje tužiteljica ukazuje sud nije našao.

26.1. Niti povrede odredaba koje se odnose na načelo izjašnjavanja stranke (čl. 30. ZUP-a), utvrđivanje činjeničnog stanja (čl. 47. ZUP-a), ispitni postupak te prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku (čl. 51. i 52. ZUP-a) nisu utvrđene.

27. U ponovljenom postupku, nakon presude ovog suda, pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a odluka donesena uvažavajući pravna shvaćanja i primjedbe suda iznesene u presudi UsI-2596/2022.

27.1. Stoga, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predložila tužiteljica, njenim saslušanjem. Izvođenjem ovog dokaza prema ocjeni suda ne bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje, stoga je raspravnim rješenjem taj prijedlog odbijen.

27.2. Odluka o dokaznom prijedlogu temelji se na odredbama članka 49. ZUS-a prema kojima stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (st. 3.)

28. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, kako je i navedeno u izreci, pod točkom I.

29. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora valjalo odbiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Boris Pezić, [adresa] Zagreb, Vončinina 2/1

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3, uz spis

4. U spis