Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-831/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nikolini Brnad Resnik, odvjetnici iz Zagreba i tuženika NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Moniki Mihelić, odvjetnici iz Vrbovca, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-146/2022-45 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-146/2022-45 od 25. travnja 2024. u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I izreke.
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja ŠH odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja EH djelomično prihvaća te se odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. II i III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-146/2022-
45 od 25. travnja 2024.:
- potvrđuje pod toč. II izreke u dijelu kojim je tužitelju ŠH naloženo naknaditi tuženici GH trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 EUR sa zateznom kamatom od 25. travnja 2024. do isplate i u dijelu kojim je tužitelju EH naloženo naknaditi tuženici MH trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR sa zateznom kamatom od 25. travnja 2024. do isplate
- potvrđuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je tužitelju ŠH naloženo naknaditi tuženiku NH trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR sa zateznom kamatom od 25. travnja 2024. do isplate i u dijelu kojim je tužitelju EH naloženo naknaditi tuženiku NH trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznom kamatom od 25. travnja 2024. do isplate
- preinačuje pod toč. II izreke u dijelu kojim je tužitelju EH naloženo naknaditi tuženici MH daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 EUR sa zateznom kamatom od 25. travnja 2024. do isplate i pod toč. III. izreke u dijelu kojim je tužitelju EH naloženo naknaditi tuženiku NH daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR sa zateznom kamatom od 25. travnja 2024. do isplate, na način da se u tim dijelovima zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
II. Odbijaju se tužitelji i tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pod toč. I izreke donio presudu čija izreka glasi:
„Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen dana 3.1.2019. između prvotuženice GH kao prodavatelja i drugotuženika NH kao kupca a na kojemu je potpis prvotuženice GH ovjeren po javnom bilježniku Vlasto Podgajski pod brojem OV-29/2019 bez pravnog učinka prema prvotužitelju ŠH u dijelu koji je potreban za naplatu potraživanja prvotužitelja ŠH prema prvotuženoj GH u iznosu od 32.851,65 Eur-a sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 14.299,03 Eur-a od 15. ožujka 2013., na iznos od 15.310,03 Eur-a od 29. studenoga 2013. te na iznos od 3.242,58 Eur-a od 28. veljače 2015. do isplate po stopi po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen dana 3.1.2019. između prvotuženice GH kao prodavatelja i drugotuženika NH kao kupca a na kojemu je potpis prvotuženice GH ovjeren po javnom bilježniku Vlasto Podgajski pod brojem OV-29/2019 bez pravnog učinka prema drugotužitelju EH u dijelu koji je potreban za naplatu potraživanja drugotužitelja EH prema prvotuženoj GH u iznosu od 7.449,23 Eur-a sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.314,08 Eur-a od 21. listopada 2015., na iznos od 892,56 Eur-a od 3. listopada 2014. te na iznos od 3.242,58 Eur-a od 28. veljače 2015. do isplate po stopi po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
Tuženici su dužni dopustiti da prvotužitelj ŠH svoje potraživanje prema prvotuženoj GH u iznosu od 32.851,65 Eur-a sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 14.299,03 Eur-a od 15. ožujka 2013., na iznos od 15.310,03 Eur-a od 29. studenoga 2013. te na iznos od 3.242,58 Eur-a od 28. veljače 2015. do isplate namiri prodajom nekretnine i to 1806/10000 dijela nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta: stambena zgrada br. 27 i dvorište, [adresa], površine 334 m2 i to suvlasničkog i sa njime povezanog posebnog dijela koji predstavlja stan S3 na I (prvom) katu koji se sastoji od: hodnik, spavaća soba, kupaonica, kuhinja + blagovaonica + dnevni boravak, površine 51 m2, sa balkonom površine 4,44 m2 (površina stana sa balkonom iznosi 55,44 m2) sa pripatcima: spremište I u podrumu, površine 8,54 m2, garažni prostor G3 u podrumu, površine 13,40 m2, označeno u planu posebnih dijelova zgrade narančastim kosim crtama upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]/[broj poduloška] k. o. [katastarska općina].
Tuženici su dužni dopustiti da drugotužitelj EH svoje potraživanje prema prvotuženoj GH u iznosu od 7.449,23 Eur-a sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 3.314,08 Eur-a od 21. listopada 2015., na iznos od 892,56 Eur-a od 3. listopada 2014. te na iznos od 3.242,58 Eur-a od 28. veljače 2015. do isplate namiri prodajom nekretnine i to 1806/10000 dijela nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta: stambena zgrada br. 27 i dvorište, [adresa], površine 334 m2 i to suvlasničkog i sa njime povezanog posebnog dijela koji predstavlja stan S3 na I (prvom) katu koji se sastoji od: hodnik, spavaća soba, kupaonica, kuhinja + blagovaonica + dnevni boravak, površine 51 m2, sa balkonom površine 4,44 m2 (površina stana sa balkonom iznosi 55,44 m2) sa pripatcima: spremište I u podrumu, površine 8,54 m2, garažni prostor G3 u podrumu, površine 13,40 m2, označeno u planu posebnih dijelova zgrade narančastim kosim crtama upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]/[broj poduloška] k. o. [katastarska općina].“ .
2. Pod toč. II izreke navedene presude naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici GH trošak postupka u iznosu od 9.375,00 EUR sa zateznom kamatom od 25. travnja 2024. do isplate, dok je pod toč. III. izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku NH trošak postupka u iznosu od 7.500,00 EUR sa zateznom kamatom od
25. travnja 2024. do isplate.
3. Navedenu presudu pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija ju tužitelji iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19.) s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona i u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3. i 4. tog Zakona. Predlažu drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. U odgovorima na žalbu tuženici GH i NH u cijelosti su osporili žalbene navode tužitelja, predlažući drugostupanjskom sudu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na meritum spora, dok je djelomično osnovana u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i to samo u odnosu na tužitelja EH.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na pobijanje dužnikove pravne radnje i to Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između tuženice kao prodavatelja i tuženika kao kupca dana 3. siječnja 2019., u dijelu potrebnom za namirenje tražbine tužitelja prema tuženici.
7. Ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećim činjenicama:
- da tužitelj ŠH ima dospjelu novčanu tražbinu prema tuženici GH u ukupnom iznosu od 32.851,65 EUR/247.520,74 kn sa pripadajućom zateznom kamatom temeljem presuda Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-727/12 od 15. ožujka 2013., Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-16973/10 od 29. studenog 2013. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -2266/13 od 27. veljače 2015.;
- da tužitelj EH ima dospjelu novčanu tražbinu prema tuženici GH u ukupnom iznosu od 7.449,23 EUR/56.126,25 kn sa pripadajućom zateznom kamatom temeljem presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-16972/10, Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-205/13 od 2. listopada 2014. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2266/13 od 27. veljače 2015.;
- da je tuženica GH bila upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnica u 1806/1000 dijela čk.br. 3770, u naravi stambena zgrada br. 27 i dvorište, [adresa], površine 334 m2, povezano sa posebnim dijelom koji predstavlja stan S3 na prvom katu koji se sastoji od hodnika, spavaće sobe, kupaonice, kuhinje + blagavaonice + dnevnog boravka, površine 51 m2, sa balkonom površine 4,44 m2 (površina stana s balkonom iznosi 55,44 m2) s pripatcima: spremište I u podrumu, površine 8,54 m2, garažni prostor G3 u podrumu, površine 13,40 m2, označeno u planu posebnih dijelova zgrade narančastim kosim crtama, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/[broj poduloška] k. o. [katastarska općina];
- da je krajem 2018. izvršeno reetažiranje stambene zgrade u kojoj se nalazio stan tuženice GH, prilikom kojeg je došlo do upisa istog stana tuženice kao etaže 8 (ranije E-III), te da zbog propusta zemljišnoknjižnog odjela nije došlo do prenošenja tri zabilježbe spora upisanih u korist ovdje tužitelja, a iz kojih je bilo razvidno da su tužitelji u ranijim postupcima pobijali ugovor o darovanju temeljem kojeg je tuženica stekla vlasništvo nekretnine koja je predmet Ugovora o kupoprodaji od sada bivšeg supruga, ZH;
- da je tuženik NH pregovore u vezi kupnje predmetne nekretnine vodio isključivo sa sinom tuženice ZH, da je iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu od 31. prosinca 2018., koji izvadak je bio dostupan tuženiku prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji, bio vidljiv zadnji upis – provedba etažnog elaborata pod brojem Z-54585/18, sve u skladu s rješenjem od 22. listopada 2018., te da u tom izvatku nisu bili upisani nikakvi tereti, zabilježbe tužbe ili spora niti bilo koje druge aktivne plombe, odnosno da nije bilo upisanih aktivnih zemljišnoknjižnih predmeta koji bi mogli utjecati na promjenu knjižnih prava na nekretnini koje je bila predmet Ugovora o kupoprodaji;
- da iz spisa zemljišnoknjižnog odjela istog suda prvog stupnja koji se vodi pod poslovnim brojem Z-54585/18 proizlazi da u tom predmetu nije bilo nikakvih podnesaka niti prigovora do 28. siječnja 2019., kada su tužitelji podnijeli predstavku kojom su upozorili taj zemljišnoknjižni sud da je prilikom postupanja u tom predmetu radi provedbe etažnog elaborata propustio prenijeti tri zabilježbe spora na predmetnoj nekretnini, a koje zabilježbe su čuvale prvenstveni red tužiteljima za namirenje tražbina koje imaju prema tuženici i iste su bile upisane pod poslovnim brojevima: Z-58039/10, Z-58040/10 i Z-28517/13.
- da su 3. siječnja 2019. tuženica GH i tuženik NH sklopili Ugovor o kupoprodaji gore opisane nekretnine (dalje u tekstu: Ugovor o kupoprodaji), da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 500.000,00 kn, koju je tuženik NH isplatio u gotovini i u cijelosti sinu tuženice GH (ZH), te da je istog dana tuženik NH upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine;
- da tuženica GH nakon što je prodala nekretninu koja je predmet Ugovora o kupoprodaji više nema u svojem vlasništvu drugu pokretnu odnosno nepokretnu imovinu, već samo minimalnu mirovinu.
8. Na temelju gore navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica GH mogla i/ili morala znati da poduzetim raspolaganjem, odnosno sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nanosi štetu tužiteljima jer je sudjelovala kao stranka u postupcima koje su tužitelji vodili protiv njezinog bivšeg supruga i nje kao dužnika, te da je mogla znati da tražbina tužitelja nije podmirena. Međutim, utvrdivši da tuženik NH nije znao niti je mogao znati da tužitelji imaju dospjelu tražbinu prema tuženici budući da istu nikad nije upoznao, dok je njezinog sina upoznao neposredno prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji, time da mu je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bio na raspolaganju zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu koja je bila predmet Ugovora od 31. prosinca 2018., u kojem nisu bile upisane nikakve zabilježbe tužbe odnosno spora niti su bili upisani bilo kakvi tereti ili stvarna prava trećih osoba, a nije bio aktivan niti jedan zemljišnoknjižni predmet koji bi utjecao na stjecanje prava vlasništva tuženika temeljem Ugovora o kupoprodaji, posljedično čemu je prvostupanjski sud primjenom čl. 66. i čl. 67. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO) odlučio kao pod toč. I izreke presude.
9. Pobijajući navedenu presudu tužitelji u žalbi ukazuju na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ističući da se presuda ne može ispitati budući da ista ne sadrži razloge zbog kojih sud smatra da je tuženik NH bio savjestan, tvrdeći da je mogao i morao prema stanju stvari uočiti da se radi o „krajnje čudnom pravnom poslu“. Ističu da je tuženik predmetnu nekretninu kupio za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 500.000,00 kn, da je kupovninu platio u gotovini sinu tuženice, zbog čega smatraju da se u konkretnom slučaju radi o prijevarnom postupanju tuženice, njezinog sina i tuženika, sve sa ciljem oštećivanja tužitelja i onemogućavanja da namire svoje tražbine. Tužitelji dalje u žalbi navode da je navedena nekretnina prodana za cijenu koja je manja od cijene gradnje, da je kupoprodajna cijena isplaćena u gotovini osobi koja nije vlasnik te nekretnine (sinu tuženice), tvrdeći da do isplate kupovnine nikada nije niti došlo, odnosno u slučaju da je tuženik platio kupoprodajnu cijenu da je istu bio dužan uplatiti na račun prodavateljice (tuženice) ili njezinog opunomoćenika sukladno propisima koji reguliraju sprečavanje pranja novca. Tvrde da se u konkretnom slučaju radi o fingiranom pravnom poslu kojem je bio cilj prebacivanje jedine imovine u vlasništvu tuženice na treću osobu. Nastavno ističu da je tuženik NH mogao i morao pregledati povijesni EOP izvadak i utvrditi da su na nekretnini koja je predmet kupoprodaje upisane zabilježbe spora radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, posljedično čemu zaključuju da se tuženik ne može pozivati na povjerenje u zemljišnoknjižno stanje, ponavljajući pritom da tri upisane zabilježbe spora upisane u zemljišnoknjižni izvadak nekretnine koja je predmet Ugovora o kupoprodaji „slučajnom“ greškom zemljišnoknjižnog suda nakon provedbe reetažiranja nisu prenesene, odnosno da nisu bile upisane upravo u razdoblju kada je predmetna nekretnina prodana tuženiku.
10. Ispitujući stoga pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju tužitelji u žalbi, budući da presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost, a obrazloženje iste sadrži dostatne i jasne razloge potkrijepljene izvedenim dokazima. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud u žalbenom stadiju postupka pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.
11. Osporavajući način na koji je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze tužitelji u žalbi sadržajno ukazuju na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 8. ZPP kojom je određeno da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
11.1. Međutim, protivno žalbi tužitelja, prvostupanjski sud je izvedene dokaze ocijenio na način kako je to propisano čl. 8. ZPP te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima što tužitelji nisu doveli u sumnju svojim žalbenim navodima.
12. Opće pravilo pobijanja dužnikovih pravnih radnji sukladno čl. 66. st. 1. ZOO je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.
13. U slučaju kada su sudionici u sporu aktivno i pasivno legitimirani u smislu odredbe čl. 69. st. 2. i 3. ZOO, tada uz opće pretpostavke pobijanja dužnikovih pravnih radnji iz čl. 66. ZOO (dospjelost tražbine za isplatu, pravna radnja dužnika na štetu vjerovnika, radnja zbog koje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine te postojanje oštećenja vjerovnika tako da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje) treba biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO.
14. Odredbom čl. 67. st. 1. ZOO propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.
15. U odnosu na navode tužitelja da je kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu bila manja od cijene gradnje, istima valja ukazati da su upravo oni tijekom postupka odustali od vještačenja na okolnost utvrđenja vrijednosti nekretnine koja je predmet Ugovora o kupoprodaji, te da tijekom postupka nisu ničim potkrijepili svoje navode da je tuženica prodala tuženiku predmetnu nekretninu po znatno nižoj cijeni od tržišne, posljedično čemu njihovi paušalni i neargumentirani žalbeni navodi glede vrijednosti navedene nekretnine nisu od odlučnog značaja u odnosu na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
15.1. Nastavno, u vezi navoda tužitelja kojima izražavaju sumnju da je tuženik NH isplatio kupoprodajnu cijenu sinu tuženice jer je upitno da li je isti mogao raspolagati takvim iznosom novčanih sredstava, valja navesti da takvi žalbeni navodi kojima tužitelji u biti ispituju podrijetlo novčanih sredstava tuženika kojima je isplatio kupoprodajnu cijenu ne mogu biti predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku u smislu čl. 352. st. 1. ZPP, jer ih tužitelji prvi puta ističu u žalbi.
15.2. Dakle, činjenični navodi koje tužitelji iznose u žalbi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, obzirom da tužitelji i prema ocjeni ovoga suda, nisu dokazali da je tuženiku NH s kojim je tuženica GH sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnina bilo poznato ili moglo biti poznato da tuženica sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nanosi štetu tužiteljima, odnosno da nisu dokazali da je u konkretnom slučaju ispunjena posebna pretpostavka iz čl. 67. st. 1. ZOO. Navedeno tim više što u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nije bilo upisano nikakvo pravo u zemljišnu knjigu koje bi teretilo predmetnu nekretninu (primjerice zabilježba tužbe, zabilježba spora, založno pravo u korist tužitelja na spornoj nekretnini).
16. S tim u vezi valja istaknuti da se prema odredbi čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV) smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st. 1.) te da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.), dok je čl. 124. st. 1. ZV propisano da stjecatelj koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.
17. Prema odredbi čl. 8. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17) osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u času kad je zatražen upis niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako je zakonom drukčije određeno.
18. Dakle, da bi u smislu citiranih zakonskih odredbi nastupili pravni učinci zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige, između ostalog, potrebno je da stjecatelj koji je svoje pravo izveo iz nepotpunog ili neistinitog prednikova upisa mora biti pošten i u dobroj vjeri. On mora u dobroj vjeri postupati s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja ne znajući da ono što je upisano nije potpuno odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja. Poštenje stjecatelja se predmnijeva, a stjecatelj mora biti pošten kako u trenutku sklapanja pravnog posla, tako i u trenutku zahtijevanja upisa u svoju korist. U smislu navedenih odredbi stjecatelj se smatra nepoštenim ako je znao za neslaganje zemljišnoknjižnog i izvanknjižnog stanja nekretnine ili kad mu je to ostalo nepoznato zbog njegove nepažnje. Dakle, stjecate lj je nepošten i ako je kod stjecanja propustio redovitu i uobičajenu prosječnu pažnju koju je u svakom slučaju kod takvog stanja morao imati i s kojom bi bez sumnje odmah mogao ustanoviti nevaljanost ili neistinitost zemljišnoknjižnog upisa.
19. Kako iz stanja spisa proizlazi da tuženiku NH nije bilo poznato da su na predmetnoj nekretnini bile upisane tri zabilježbe spora budući da iste u vrijeme pregovaranja i sklapanja Ugovora o kupoprodaji nisu bile upisane u zemljišnu knjigu, te kako isti prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nije propustio redovitu i uobičajenu pažnju obzirom da se prije potpisivanja Ugovora savjetovao sa svojom odvjetnicom i istoj je dostavio na uvid zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu koja je predmet Ugovora, to je ocjena ovoga suda da je tuženik u konkretnom slučaju bio savjesni stjecatelj, da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, posljedično čemu je u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva nekretnine koja je bila predmet Ugovora o kupoprodaji.
20. Imajući u vidu izneseno, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu pod toč. I izreke.
21. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donio je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, ali je pritom pogrešno primijenio odredbu čl. 37. st. 2. ZPP, na što tužitelji upiru u žalbi.
22. Naime, u ovoj pravnoj stvari su različiti tužitelji (ŠH i EH) u tužbi naznačili vrijednost predmeta spora (dalje u tekstu: VPS) za svakog od tužitelja posebno. Tako je VPS u odnosu na tužitelja ŠH naznačena u iznosu od 32.851,65 EUR/247.520,74 kn, a u odnosu na tužitelja EH iznosu od 7.449,23 EUR/56.126,25 kn.
23. Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.
24. Dakle, iz sadržaja citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju subjektivne kumulacije tužbenih zahtjeva VPS predstavlja vrijednost svakog pojedinog zahtjeva. Do zbrajanja VPS dolazi samo kod objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva, ali ne i kod subjektivne kumulacije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1117/06-2 od 20. prosinca 2006.).
25. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno odredio VPS prema zbroju pojedinačnih zahtjeva oba tužitelja i sukladno tome pogrešnom primjenom čl. 37. st. 2. ZPP obračunao trošak parničnog postupka koji su tužitelji u obvezi podmiriti tuženicima u jednakim dijelovima, posljedično čemu je povodom žalbe tužitelja, valjalo pravilno obračunati trošak parničnog postupka koji su tužitelji u obvezi naknaditi tuženicima.
26. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 155. st. 1. ZPP odredio da tužitelji naknade tuženicima naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, time da navedeno ne pobijaju ni tužitelji ni tuženici.
26.1. Stoga je ovaj sud, imajući u vidu naznačenu VPS za tužitelja ŠH, utvrdio da je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo naložiti tužitelju ŠH da tuženici GH naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 EUR sa zateznom kamatom, obzirom da tuženici za trošak odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištima pobrojanim pod toč. 32. obrazloženja prvostupanjske presude pripada za svaku od tih radnji sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.; dalje u tekstu: Tarifa) 250 bodova, dok joj za trošak sastava žalbe protiv rješenja temeljem Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada 125 boda. Dakle, tužitelj ŠH dužan je tuženici GH naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 EUR sa PDV- om u iznosu od 937,50 EUR, odnosno ukupni iznos od 4.687,50 EUR. Kako je toč. II izreke presude naloženo tužiteljima naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 9.375,00 EUR, to bi tuženik ŠH u svakom slučaju tuženici bio u obvezi naknaditi trošak 4.687,50 EUR, posljedično čemu je u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP odluku o trošku valjalo potvrditi.
26.2. Međutim, što se tiče tužitelja EH za kojeg je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 7.449,23 EUR/56.126,25 kn, prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom čl. 37. st 2. ZPP naložio tom tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 4.687,50 EUR (do kojeg iznosa se dolazi ako se ukupni iznos od 9.375,00 EUR podijeli sa dva), budući da tuženici za svaku radnju pobrojanu pod toč. toč. 32. obrazloženja presude sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife pripada 100 bodova, dok joj za trošak sastava žalbe protiv rješenja temeljem Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada 50 bodova. Stoga je tuženik EH dužan tuženici GH naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR uz pripadajući PDV od 375,00 EUR, odnosno ukupni iznos od 1.875,00 EUR. Stoga je valjalo primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP djelomično potvrditi toč. II izreke u dijelu kojim je tuženiku EH naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR, dok je istu primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo djelomično preinačiti i tuženicu odbiti sa daljnjim zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.812,50 EUR.
27. U odnosu na toč. III. izreke presude valja navesti da je i pravilnom primjenom čl. 37. st. 2. ZPP prvostupanjski sud naložio tužitelju ŠH naknaditi tuženiku NH parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR (7.500,00 EUR : 2), dok je pogrešnom primjenom materijalnog prava naložio tužitelju EH naknaditi tuženiku NH isti iznos, obzirom da je prema naznačenoj VPS za tog tužitelja i pravilnim obračunom troškova tužitelja EH valjalo obvezati da tuženiku NH naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, dok je u preostalom dijelu toč. III. izreke valjalo preinačiti i tuženika NH odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.250,00 EUR sa zateznom kamatom. Stoga je toč. III. izreke primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrđena u dijelu kojim je tužitelju EH naloženo naknaditi tuženiku NH trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR i djelomično preinačena primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP u preostalom dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tuženiku daljnji trošak parničnog postupku u iznosu od 2.250,00 EUR, te je u tom dijelu zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.
28. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari, već je sa žalbom djelomično uspio samo tužitelj EH i to samo u odnosu na dio parničnog troška (čl. 35. ZPP), radi čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP), to je tužitelje valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka. Također, budući da odgovori na žalbu tuženika nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi tužitelja u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, valjalo je (i) tuženike odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
Varaždin, 19. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun
