Poslovni broj: Usž-1504/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Plodine d.d., Rijeka, Ružićeva 29, kojeg zastupa Ines Mandekić, odvjetnica iz Rijeke, Školjić 10, protiv tuženika Državnog inspektorata, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-1443/2023-6 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 Us I-1443/2023-6 od 29. veljače 2024

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika i rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Zagrebu te zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 22. srpnja 2022. utvrđeno je da je rješenje od 20. rujna 2021. postalo izvršno 21. rujna 2021. Naloženo je odgovornoj osobi da plati novčanu kaznu te je navedeno da ako izvršenik u roku ne plati novčanu kaznu ona će biti prisilno naplaćena putem tijela nadležnog za izvršenje novčanih kazni, a točkom IV. utvrđeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Rješenjem tuženika od 31. svibnja 2023. djelomično je uvažena žalba tužitelja te poništena točka I. izreke rješenja od 22. srpnja 2022. i istovremeno donesena nova s utvrđenjem sadržajno različitim od one poništene samo u dijelu pobližeg označavanja mjesta (prodavaonice) počinjene nepoštene odnosno zavaravajuće poslovne prakse. U preostalom dijelu žalba je odbijena.

3. Tužiteljica u žalbi doslovno ponavlja sve žalbene navode. Poziva se na praksu ovoga Suda donesenu u predmetima poslovni broj: UsII-18/2012 i UsII-52/2017.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je u inspekcijskom nadzoru, koji je proveden u poslovnim prostorijama prodavaonice tužitelja, utvrđeno da se tužitelj koristio zavaravajućom poslovnom praksom prilikom oglašavanja i provođenja posebnih oblika prodaje – akcijska prodaja, slijedom čega mu je prvostupanjskim rješenjem od 20. rujna 2021. izrečena upravna mjera iz članka 137. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19. – dalje: ZZP), odnosno zabrana obavljanja poslovne prakse koja se smatra nepoštenom. Rješenje od 20. rujna 2021. postalo je izvršno 21. rujna 2021. Nadalje, iz spisa proizlazi da je viši tržišni inspektor u kontroli izvršenja tog rješenja obavio inspekcijski nadzor. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. srpnja 2022. proizlazi da je izvršenim uvidom u robne kartice proizvoda izloženih prodaji na posebnom obliku prodaje proizvodi 1, 2, 3 i radi kontrole kretanja cijena istih za razdoblje od početka 2022. do dana obavljanja kontrolnog nadzora, utvrđeno da se potrošačima u spornoj trgovini na cijene istaknute na posebnom obliku prodaje kao akcijske cijene, ne nude nikakve pogodnosti u odnosu na cijene u redovnoj prodaji, odnosno da su proizvodi 1 i proizvod 2 tijekom razdoblja od 32 dana prije provođenja posebnog oblika prodaje, prodavani po cijenama istaknutim na posebnim oblicima prodaje kao akcijske cijene, a proizvod 3 u razdoblju od 30 dana prije oglašavanja posebnog oblika prodaje koji je bio oglašen na datum 18. srpnja 2022. čak po nižoj cijeni od cijene oglašene na posebnom obliku prodaje dana 18. srpnja 2022. Prema odredbi članka 139. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) kada izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Kako je u provedenom postupku kontrole pravilno utvrđeno da tužitelj nije postupio po rješenju od 20. rujna 2021., budući da nije prestao s postupanjem za koje je u tvrđeno da ima obilježje nepoštene i zavaravajuće poslovne prakse, i koje postupanje mu je tim rješenjem bilo zabranjeno, to je po ocijeni i ovoga Suda inspekcijsko tijelo obavilo nadzor zakonito i pravilno te je na temelju članka 139. ZUP-a donijelo pobijano rješenje kojim se tužitelja prisiljava na izvršavanje određene mu upravne mjere. Stoga s prigovorima koje je tužitelj iznio i u tužbi i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja te u žalbi protiv presude, nije dovedena u sumnju zakonitost akata koja se pobija u ovom upravnom sporu. Posebno valja istaći kako se u bitnome radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s tim zaključcima je suglasan i ovaj Sud. Što se tiče prakse koju je tužitelj priložio vezane uz donošenje odluka Visokog upravnog suda u predmetima protiv tuženika Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije te Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, valja istaći da se uopće ne radi o usporedivim predmetima.

7. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

8. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, slijedom čega je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je riješeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan