REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Požegi

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kzd-7/2024-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Melite Adamek Mlinac, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika za mladež Dubravke Albert i Saše Botički, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Glück, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LR zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj KOz-DO-21/2021-1 od 18. listopada 2021., nakon održane glavne rasprave dana 18. ožujka 2026. u nazočnosti zastupnice optužbe ŽR, okrivljenika LR uz branitelja CR, odvjetnika u [adresa], punomoćnika mlt. oštećenika LRĐ, odvjetnice u [adresa] i Brune Damjanac, odvjetnika u [adresa] te zakonske zastupnice mlt. oštećenica ŽRĐ, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i Ž, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, stolar, zaposlen u obrtu [obrt], s plaćom od oko 800,00 eura, neoženjen, bez djece, sa završenom Obrtničkom školom, bez imovine, bez čina, neodlikovan, neosuđivan, drugi postupak se ne vodi

k r i v  j e

što je:

1.) točno neutvrđenih dana u razdoblju od mjeseca srpnja 2015. do početka 2016., u [adresa], u stanu svojih prijatelja ŽRĐ i KR u [adresa], dok su ukućani boravili u dnevnom boravku stana, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, znajući da je ŠR, rođena 2005. godine dijete i da nema navršenih petnaest godina, pod izlikom da joj ide pomoći u učenju, najmanje deset puta ulazio u njezinu sobu te dok je sjedila na krevetu rukama ju dirao po spolovilu i grudima, zavlačio ruku u njene gaćice i dirao ju po spolovilu, a kada se ona od njega odmicala govoreći mu da ju pusti, držao ju za nogu i ruku, sve dok se nije uspjela odmaknuti od njega,

d a k l e, nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju, 2.) točno neutvrđenog dana u razdoblju od početka 2016. do sredine 2017., tijekom dopodneva, u [adresa], u [adresa], u stanu svojih prijatelja ŽRĐ i ER, kada je njegova djevojka ĐR odvezla ŽRĐ s djetetom VR na pregled u bolnicu, ostao čuvati ostalo troje djece ŽRĐ te iskoristivši navedeni prijateljski odnos i time stečeno povjerenje znajući da je NR, rođena **.**.2011. dijete i da nema navršenih petnaest godina, sjeo kraj nje skinuo hlače do koljena i raširio noge te, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, uhvatio ju za ruku i stavio ju na svoje spolovilo te tražio da ga dira po njemu, a kako je ona to odbila, udario ju po ruci, nakon čega ga je NR uhvatila za spolovilo i dirala po njemu, pa kada je otišla u drugu sobu, došao za njom te ju dirao po spolovilu i nogama, a potom joj zavukao ruku u tajice i stisnuo njeno spolovilo zbog čega je ona počela plakati, a on joj rekao da bude dobra i da mora biti jako tiha,

d a k l e, nad djetetom mlađim od petnaest godina izvršio bludnu radnju,

čime je pod točkom 1. i 2. počinio kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, označena i kažnjiva u članku 158. stavak 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11, pa se okrivljenom LR

na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ŠR

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca

na temelju članka 158. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta TR

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca,

pa se na temelju članka 51. KZ/11 okrivljeni LR

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

II. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku LR u vrijeme izrečene kazne zatvora uračunava se vrijeme provedeno u uhićenju od 23. ožujka 2021. do 24. ožujka 2021.

III. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeniku se nalaže naknaditi sve troškove kaznenog postupka, a troškovi se odnose na trošak svjedoka u iznosu od 126,67 eur (sto dvadeset šest eura i šezdeset sedam centi), trošak provođenja kombiniranog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja iznos od 2.680,76 eur (dvije tisuće šesto osamdeset eura i sedamdeset šest centi), trošak punomoćnika mlt. oštećenika, o čemu će sud donijeti posebna rješenja, te platiti paušalni trošak u iznosu od 200,00 eur (dvije stotine eura) u korist Državnog proračuna RH.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi (dalje u tekstu: ODO u Požegi) je pod brojem KOz-DO-921/2021-1 od 18. listopada 2021. podiglo optužnicu protiv okrivljenika LR zbog počinjenja kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, označena i kažnjiva u članku 158. stavak 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

1.1. Odlučujući o optužnici ODO Požega optužno vijeće Općinskog suda u Požegi rješenjem broj Kovm-39/2021-3 od 11. siječnja 2022. potvrdilo je gore navedenu optužnicu ODO-a u Požegi.

1.2. U ovome postupku prvostupanjski sud je donio presudu broj Kzd-1/2022- 37 od 21. rujna 2022. kojom je okrivljenik LR proglašen krivim, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Kžzd-3/2023-3 od 4. siječnja 2024.

2. Okrivljenik LR očitujući se o optužnici ODO Požega na raspravama kod ovoga suda 16. ožujka 2022. i 16. rujna 2022. te u ponovljenom postupku nakon odluke županijskog suda na raspravama 3. travnja 2025., 12. studenog 2025. te 17. prosinca 2025. izjavio kako se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

3. U ovome postupku nije bilo sporno da su oštećene ŠR i NR polusestre koje su živjele u zajedničkom kućanstvu. Nije sporno niti da je okrivljenik LR bio kućni prijatelj obitelji NR te da je dolazio u njihovu kuću.

3.1. Sporno je međutim da li je okrivljeni LR svojim ponašanjem počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, odnosno da li je počinio kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina u odnosu na dvije oštećenice ŠR i MR.

4. U dokaznom postupku vijeće je saslušalo obranu okrivljenog LR (list 689 K spisa) te pročitalo zapisnik o ispitivanju okrivljenika sa rasprave kod ovoga suda 16. rujna 2022. (list 342 K spisa).

4.1. U ponovljenom postupku vijeće je pročitalo iskaze svjedoka dane tijekom ovog postupka radi utvrđenja spornih okolnosti i to CRĐ s ročišta kod ovoga suda 3. lipnja 2022. (list 307-309 K spisa), svjedoka ČR s ročišta kod ovoga suda 3. lipnja 2022. (list 313-315 K spisa), svjedokinju FR s ročišta kod ovoga suda 3. lipnja 2022. (list 312-313 K spisa), zakonske zastupnike mlt. oštećenika ŽRĐ (list 310-312 K spisa) i KR (list 315-316 K spisa) te je pročitao zapisnike o njihovu ispitivanju kod ODO Požega od 18. lipnja 2021. (list 184-188 k spisa), svjedokinje JR s ročišta od **.**.2022. te UR na raspravi održanoj 18. ožujka 2026. (687 K spisa). Uz suglasnost stranaka sud je pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta kod Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 28. travnja 2021. i to žrtve svjedoka djeteta ŠR (list 142- 151 K spisa), žrtve svjedoka djeteta TR (list 152-164 K spisa) i svjedoka djeteta SR (list 165-170 K spisa).

4.2. U dokaznom postupku vijeće je izvršilo uvid u materijalnu dokumentaciju i to službenu zabilješku CRĐ iz OŠ Julija Kempfa Požega, obavijest, nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, obavijest Ekonomske škole u Požegi sa zapisnikom, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 20. veljače 2021., potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 20. veljače 2021., zapisnik o pretrazi pokretne stvari broj K-12/21 od 25. kolovoza 2021. s DVD-R s optičkim diskom.

4.3. Nadalje, provedeno je kombinirano psihijatrijsko i psihologijskog vještačenje radi utvrđivanja sposobnosti oštećenica za davanje vjerodostojnog iskaza i realnog prikazivanja činjenica, te je izvršen uvid i čitan je pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prof. dr. sc. Katarini Dodig Ćurković, dr. med. od 20. lipnja 2025. i specijalistice opće psihijatrije, subspecijalisti dječje i adolescentne psihijatrije i forenzične psihijatrije i stalne sudske vještakinje KRĐ, dipl. psihologa od 23. lipnja 2025., te su iste saslušane na ročištu 12. studenog 2025.

4.4. Na temelju članka 419. stavka 5. točke 5. ZKP/08 po službenoj dužnosti je pregledan izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 12. studenog 2025. (list 328-629 K spisa) i izvod iz kaznene evidencije za okrivljenika od 12. studenog 2025. (list 630-631 K spisa).

5. U svojoj obrani pred državnim odvjetništvom okrivljenik LR branio se šutnjom.

5.1. Na raspravi od 16. rujna 2022. okrivljenik LR izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, da ista nije počinio prema navedenim mlt. oštećenicama, a iskazao je žaljenje što su djeca morala prolaziti navedeni postupak te je dodao da nikada nije imao sklonosti prema djeci kako ga se optužuje, a naročito za djecu obitelji s kojom se družio i koju poznaje. Nadalje je iskazao da se družio sa obitelji TR i zajedno sa ĐR je dolazio kod njih kući u ulicu Matice Hrvatske gdje su tada živjeli. Radio je na terenu i najčešće su se družili vikendom, a druženju su nazočili obitelj TR i njihova djeca, te on i ĐR, te su prilikom druženja uglavnom bili u boravku, svi skupa. Ne sjeća se da bi se ĐR nekada izdvojila i odlazila u sobu kod djece, a niti on. Na upit je iskazao da se ne može točno izjasniti kada su prestala druženja između njega i obitelji TR, a to se dogodilo kada je ĐR, koja je u to vrijeme bila njegova djevojka, ŽRĐ poslala poruku za dogovor o druženju, a ista joj nije odgovarala, iz čega su zaključili da se možda više ne žele s njima družiti. On je i nadalje ostao u kontaktu sa PR i nalazili su se na kavi, a na upit da li je obitelj posjećivao i na drugim adresama osim u ulici Matice Hrvatske, izjavio je da nije, a jedino je pomagao KR kada su uređivali prostor za stanovanje u stanu u blizini željezničkog kolodvora u [adresa]. Ne sjeća se da li su u to vrijeme već prestala njihova zajednička druženja. Na upit da li je ikada ostajao sam sa djecom obitelji KR, izjavio je da se to dogodilo samo jedan put, kada su ĐR i ŽRĐ vozile RR liječniku, a u to vrijeme je on bio sa djecom CR (Ivano), VR, NR i ĆR i sjeća se da je tada uspavao ĆR, a s djecom je bio nešto više od pola sata, a najviše 1 sat. U to vrijeme VR je imala par mjeseci, ĆR 1,5 do 2 godine, dok ne zna koliko godina su tada imali NR i AR. Dok je bio sam sa djecom, poslao je ĐR sliku djeteta ĆR, kojega je uspavao, a ne sjećam se čina povratka ĐR i ŽRĐ od liječnika. Poznato mu je da su djeca imala mobitele, jedan ili dva, i imali su pristup Internetu, dok je mlađe dijete ĆR znalo igrati igrice i on im je znao na njihovo traženje skidati igrice, a najviše je to tražio AR i on je to učinio u boravku kuće. Sa roditeljima djece, KR i CR nije nikada došao u konflikt, a normalno je komunicirao sa TR i ŠR te su se više šalili, odnosno zezali i nisu postojali razlozi da bi djecu vrijeđao, udario ili bilo što nažao učinio djeci. Negirao je da bi djetetu ŠR pomagao u učenju i oko zadaće te je iskazao kako ga ista nije niti pitala da joj pomogne te da nikada nije bio u Teinoj sobi. Djecu poznaje po imenima i siguran je da su ĐR i ŽRĐ vozile liječniku RR zbog povrede čeljusti na igralištu škole, a on je pozvan da dođe pričuvati djecu dok ŽRĐ i ĐR odvezu dijete RR liječniku.

5.2. Pred ovim vijećem u ponovljenom postupku okrivljenik nije iznosio obranu.

6. Uvidom u službenu zabilješku CRĐ iz OŠ Julija Kempfa Požega sastavljenu 19. veljače 2021. utvrđeno je da je to službena zabilješka učiteljice 3.b razreda koja je istu sastavila u razgovoru koji je imala sa učenicom TR navedenoga dana iz koje proizlazi da ona opisuje situaciju u kojoj se djevojčica povjerila o događajima koje je doživjela, a koji su počeli kada je imala 6,7 godina. Nadalje, iz iste zabilješke proizlazi da se oštećena učiteljici povjerava uz veliki stres i plakanje i nadalje opisuje događaje u kojima se sjećanja vraćaju i potiču njezin st res. Nadalje, sadrži i opažanja učiteljice CRĐ o određenim ponašanjima TR poput sjedenja s čvrsto stisnutim nogama (koljena), tikovi, otresanja nogom kao i određenom nesigurnom stavu djevojčice prilikom fotografiranja. Iz navedenog proizlazi da se djevojčica NR požalila svojoj učiteljici koja je osoba prema općem stavu od povjerenja djeci kojoj predaje i koja je visoko obrazovana za svoje radno mjesto i obučena za postupanja s djecom u stresnim situacijama kao i protokolima škole i obrazovanja. Također iz navedenog proizlazi i da je CRĐ odmah po svom razgovoru s djevojčicom obavijestila školsku psihologinju i majku djevojčice.

6.1. Iz obavijesti, nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 1. ožujka 2021. proizlazi da je u navedenoj ustanovi započeta multidisciplinarna obrada mlt. TR koja je u ustanovu došla u pratnji majke u kojem se opisuje tijek obrade i donosi konačan zaključak multidisciplina rnog tima koji se sastojao od socijalnog radnika, psihologa i psihijatra koji navodi da su obradom od djevojčice dobiveni podaci o iskustvu spolnog zlostavljanja od strane djevojčici poznate odrasle muške osobe, što se dogodilo unatrag nekoliko godina, a o čemu djevojčica daje jasni opis događaja. Djevojčica dalje umjereno društvena, adekvatnog uvida u emocije drugih i posljedice vlastitog ponašanja, te da se na emocionalnom planu djevojčice nalazi uznemirenost spolnim pitanjima kao i sklonost branjenju od trauma disocijacijom od neugodnih misli, sjećanja i osjećaja. Aktualno je procijenjenih ispod prosječnih kognitivnih sposobnosti i nezrelije vizuomotorne koordinacije, a što može biti posljedično aktualnoj uznemirenosti obzirom na okolnosti prisjećanja na doživljeno traumatsko iskustvo. Postavljena joj je dijagnoza spolnog zlostavljanja od strane djevojčici poznate odrasle muške osobe T74.2 i emocionalnih poteškoća reaktivnog tipa F93.8.

6.2. Iz obavijesti Ekonomske škole u Požegi sa zapisnikom proizlazi da je dana 24. ožujka 2021. navedena škola poslala obavijest o sumnji na seksualno nasilje u slučaju maloljetne učenice ŠR koje je prijavila nastavnici psihologije ČR, a koje je doživljeno u dobi od 10 godina od strane obiteljskog prijatelja LR iz [adresa].

6.3. Iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora od 20. veljače 2021. utvrđeno je da je navedena radnja provedena na adresi [adresa] koja je u tome trenutku bila adresa prebivališta okrivljenika, te da je temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski bro j 00005703 od 20. veljače 2021. od okrivljenika oduzet mobilni uređaj u koji je izvršen uvid o čemu je sastavljen zapisnik o pretrazi pokretne stvari broj K-12/21 od 25. kolovoza 2021. s DVD-R s optičkim diskom.

7. Oštećena dijete ŠR ispitana kao svjedok – žrtva je iskazala da okrivljenika LR poznaje jer je kućni prijatelj njezinih roditelja. U srpnju 2015. slavili su rođenje najmlađe sestre kod kuće, a okrivljenik LR se napio te ju je tada prvi puta uhvatio ispod stola za nogu, stisnuo joj je butinu i nije se mogla maknuti. Od toga dana sve češće je dolazio kod njih, dva do tri puta tjedno i ona je svaki puta, kada je znala da će doći, bježala u sobu, kao pisati zadaću, no on je govorio da joj ide pomoći i svaki puta je sjeo pored nje, a nju je bilo sramota bilo kome što reći jer nije znala kako će roditelji reagirati. Kada je došao u sobu, ona je bila obučena, a on joj je zavlačio ruku unutra i dirao ju je po spolovilu i grudima. Jednom kada mama nije bila kod kuće, a očuh je radio, bili su u boravku i nešto gledali na TV -u, stavio joj je jastuk na noge i krenuo pipati. To je ispričala prvo psihologinji u školi, a za to je znala i SR. Kada je okrivljenik LR dolazio u sobu, ona bi sjedila na krevetu i on bi sjeo kraj nje. Ne zna da li je sestra NR imala nekakav sličan događaj, ali je našla papir na kome je NR sve detaljno napisala što je ona njemu radila, a što on njoj i iz bijesa je taj papir bacila u vatru. Taj papir je NR nosila danima sa sobom i nitko ga nije smio dirati. Na njemu je pisalo da se on skidao pred njom i da je ona njega morala dirati po spolovilu. Kada bi im okrivljenik LR dolazio u posjet kod kuće su bili svi, a nekad je došla i okrivljenikova djevojka ĐR. Okrivljenik se u njenoj sobi zadržavao petnaestak minuta. Vrata od sobe su bila zatvorena svaki put, a kada bi netko ušao u sobu, od braće i sestara, on bi brže izvadio ruku i nikome ništa. Kada je pronašla onaj sestrin papir na njemu je pisalo BR i odmah je znala o kome se radi. Mama i očuh su se znali šaliti i govoriti da su NR i BR cura i dečko, jer se ona uvijek šalila oko vjenčanica i okrivljenik LR je govorio da će ju ženiti, da će biti njegova. Tih događaja između nje i okrivljenika ZR je bilo više od deset puta i kada bi sjeo kraj nje pokušavala se maknuti od njega, no on bi ju stisnuo za nogu i ruku i ne bi dao da ode.

7.1. Oštećena dijete NR kao svjedok – žrtva je iskazala da ju je okrivljenik LR tjerao da mu dira spolovilo, a on je dirao njeno spolovilo. To se dogodilo samo jedanput, kada je njezina obitelj živjela u stanu blizu jedne trgovine, i misli da je tada imala pet ili šest godina. Navela je kako je gledala TV u dnevnom boravku i okrivljenik LR je došao do nje, skinuo se do pola, skroz do koljena je skinuo hlače, sjeo do nje i tražio da dira njegovo spolovilo, no ona to nije htjela i onda ju je udario po ruci i morala je dirati njegovo spolovilo, a to je trajalo dvadesetak minuta. U tom trenutku u sobu je ušao njen brat AR i okrivljenik LR je brzo uzeo jastuk s trosjeda da se ne vidi njezina ruka, a ispod jastuka ga je nastavila dirati, jer ju je tjerao. Okrivljenik LR je natjerao CR da legne na taj jastuk i AR je stavio glavu na njega, a kada je AR otišao, ona se išla igrati s kartama u sobu , a okrivljenik LR je došao do nje i dirao njeno spolovilo, dirao ju po nogama i mazio, a potom ruku stavio u tajice te stisnuo spolovilo, pa ju je jako boljelo i to je trajalo petnaestak minuta. Kada je ona držala njegovo spolovilo, znala je što je to, ali joj je bilo jako čudno što je to radio. U dnevnom boravku su bili sami njih dvoje, a mama je bila s njegovom curom i VR u bolnici, tata je radio, ĆR je spavao, a ŠR i SR su bile u školi. Okrivljenik LR joj je rekao da se ne smije derati, da bude dobra, nakon čega je ona počela plakati kada ju je okrivljenik dirao, jer ju je jako stisnuo za njeno spolovilo, a okrivljenik joj je rekao da mora biti jako tiha. Tjedan dana nakon tog događaja povjerila se sestri SR i rekla joj da ne smije nikome reći, jer nije htjela da mama plače i bude tužna. Nadalje je iskazala da je u svoj dnevnik pisala sve tajne te je opisala sve što joj se desilo i pisalo je ime te osobe, ali je sestra ŠR to poderala i rekla da to ne smije nitko saznati. Od odraslih se prvo povjerila svojoj učiteljici CRĐ. Dodala je da je okrivljenik LR često dolazio kod njih, skoro svaka dva, tri dana, a nakon spornog događaja nije dolazio, možda samo jednom kada je došao sa svojom djevojkom. Nadalje je iskazala da su se roditelji znali šaliti da je BR njen dečko, a i ona se prije šalila i govorila kada će joj kupiti vjenčanicu i stalno ga je grlila. Poslije ga je više puta srela i bila je jako nervozna, jer ju je čudno gledao.

8. Ispitana na raspravi svjedok CRĐ je iskazala da je ona učiteljica učenice TR od 1. razreda Osnovne škole Julija Kemfa, a 2021. dijete je pohađalo 3. razred. Koncem mjeseca veljače 2021. je primijetila da je dijete neraspoloženo te da su u popodnevnoj smjeni pisali pisanu provjeru znanja, kojem testu je učenica polučila lošije rezultate od onih koje je ona ostvarivala tijekom pohađanja nastave. Primijetila je da je učenica neraspoložena i kada ju je pitala dali se nešto događa najprije je rekla da je sve u redu , a na ponovni upit je bez ikakvog odgovora počela plakati, pokrila je lice rukama i rekla da joj ne može reći ono što nikome nije rekla. Nakon toga je dijete izvela u hodnik i priopćila joj da joj slobodno može reći ako ima kakvih problema ili poteškoća, upućivala je dijete da se opusti i da joj slobodno kaže ako ima kakav problem te da ona to neće nikome reći. Od samog početka njenog školovanja primijetila je da učenica ima povremeno određene tikove, da se strese, a kada ju je pitala za razlog takvog ponašanja odgovarala joj je da joj nije ništa osim da joj je hladno. Kada se dijete oslobodilo i počelo povjeravati, sjeća se da joj je rekla da kada je imala 6 ili 7 godina, odnosno prije polaska u školu i kada je u kući u kojoj živi sa majkom došao okrivljenik LR sa svojom ženom , a koji je bio prijatelj njezine majke, te nakon što su njegova žena i njena mama otišle liječniku ostala je sama sa okrivljenikom ZR, kada se on skinuo do pola i stavio njenu ruku na njegovo spolovilo da ga dira. Ona je tada počela plakati i maknula je ruku sa spolovila nakon čega ju je okrivljenik ošamario. Sjeća se da je NR tada rekla da je u prostoriju ušao njen stariji brat kojemu je okrivljenik rekao da legne na jastuk koji je stavio između svojih nogu, da brat ne bi vidio da ona dira okrivljenika ZR, i da igra igrice. Nakon toga je ona otišla u sobu, a okrivljenik je došao za njom i počeo ju skidati i dirati te joj rekao da se ne boji i da nema nikakvog straha i stavio je svoju ruku između njezinih nogu. Svjedokinja je istakla da dalje nije dijete ispitivala o samom događaju, a na upit što je TR potaknulo da joj se povjeri, iskazala je kako ju je potakla tema na nastavi gdje su obrađivali sigurnost na Internetu, a spornoga dana je i susrela okrivljenika ZR, koji ju je čudno gledao. Dodala je kako se NR već povjerila svojoj starijoj sestri. Ona ju je pokušala umiriti i ohrabriti, a kada ju je pitala dali okrivljenik još dolazi kod njih kući odgovorila joj je da su se roditelji prestali družiti sa okrivljenikom, ali da ga zna sresti na ulici i u crkvi te da kada ga vidi osjeća strah i uznemirenost, a okrivljenik ju čudno gleda. Od dana kada joj se dijete povjerilo uočila je da je na neki način bila rasterećena i hrabrija te je ostvarivala bolje rezultate u nastavi. Na upit dali je dijete razgovaralo s majkom, NR je odgovorila da nije jer ne želi opterećivati majku budući ona također ima puno obaveza, a o događaju je saznanje imala samo starija sestra. Nakon toga je svjedokinja priopćila NR da će poslati poruku majci i razgovarati s njom jer smatra da je bitno da ona i majka razgovaraju s čime se NR složila kao i sa tekstom poruke koji je pročitala. Nakon toga je svjedokinja razgovarala sa školskim psihologom koji je dao svoje mišljenje te ju obvezao da obavijesti majku prije negoli dijete dođe kući, što je ona i učinila. Poruku majci je poslala putem mobitela te zamolila majku da razgovara sa djetetom, a nije u potpunosti sigurna dali joj je majka odgovorila. Na upit branitelja okrivljenika svjedokinja je navela kako je razgovor sa djetetom NR trajao oko pola sata te je nakon razgovora psihologinja škole kontaktirala CZSS Požega koji je uputio psihologa da svjedokinja sačini iskaz u pismenom obliku. Prilikom razgovora sa djetetom nije vodila nikakve zabilješke da ne bi dijete dovela u sumnju odnosno izgubilo povjerenje u nju te je iste sačinila nakon razgovora sa djetetom. Na upit je iskazala kako joj je NR rekla da se radilo o maminom prijatelju i spominjala je njegovu ženu. Na upit dali je dijete vodilo kakav dnevnik o događaju iskazala je da nije i nije spominjala nikakav dnevnik, a u situacijama kada bi prije nastave susrela okrivljenika ZR teže se koncentrirala na nastavi. Nadalje je istakla kako je primijetila da dijete prilikom odgovaranja na nastavi, a naročito prilikom fotografiranja zajedničke slike ili kada imaju nekakav događaj kako dijete uvijek ima isti položaj te je pojasnila da ima stisnuta koljena, spuštene ruke skroz do dolje i prekrižene te da ima spuštena ramena. Na ponovni upit branitelja je iskazala kako joj je dijete NR reklo da je okrivljenik po ulasku CR u sobu rekao CR da legne na jastuk i da igra igrice, a nakon toga je okrivljenik stavio jastuk između svojih nogu da AR ne vidi da ga oštećenica dira.

8.1. Ispitana na raspravi svjedok ČR iskazala je da je dana **.**.2021. ŠR je njoj kao profesorici psihologije došla na razgovor zbog svog zdravstvenog stanja jer boluje od artritisa i često izbiva iz škole da pokušaju dogovoriti kako će nadoknaditi izostanke iz škole. Osjećala je kako je ŠR bila uznemirena tako da joj je ostavila određeno vrijeme da se smiri da mogu nastaviti razgovor i u jednom trenutku joj je ŠR rekla da je bila silovana i da je to počinio isti čovjek koji je isto napravio i njenoj mlađoj sestri TR, što je nju jako iznenadilo. Iskazala je kako joj je ŠR ispričala da je u obiteljskoj kući pronašla pismo u kojem je njena sestra NR opisala događaj koji joj se dogodio , a kada je ŠR pročitala pismo utvrdila je da se njoj isto dogodilo što i sestri NR. Dodala je da je to pismo poderala i bacila u peć. Na upit o kojoj osobi se radi , a koji je sadržaj pisma, ŠR joj je odgovorila da se radi o okrivljeniku HR, koji je ličilac, da je iz [adresa] i da je obiteljski prijatelj njezinih roditelja. Na upit što se dogodilo s okrivljenikom LR ŠR joj je odgovorila da su jednom prilikom majka i očuh otišli s novorođenom bebom na bolnicu, a okrivljenik LR je pričuvao ostalu djecu. Istakla je da je okrivljenik LR tom prilikom ŠR dirao po cijelom tijelu, gurao joj je prste svuda dolje, odnosno po spolnim organima, a nakon čega je sjeo pored nje i počeo je dodirivati. Dodala je da ima saznanje da je to trajalo godinu dana za vrijeme dok je obitelj stanovala u stanu u blizini tržnice. ŠR joj je rekla da je okrivljenik prestao dolaziti kod njih kada su preselili u kuću u kojoj i sada žive. Na upit na koji način se okrivljenik prema njoj ophodio kroz godinu dana, ŠR joj je odgovorila da se to događalo u sobi u kojoj je ona pisala zadaću i da joj je okrivljenik LR dolazio pomagati pisati zadaću, kada bi sjeo do nje i dodirivao ju. Svjedokinja je iskazala da je došla do saznanja da ŠR nije željela da netko drugi o tome sazna niti da želi prijaviti okrivljenika, ali prilikom razgovora s njom o tekućoj problematici sama je izjavila što je doživjela. Bila je dužna ŠR objasniti da je u obvezi prijaviti događaj te misli da ju je ŠR razumjela, ali nije željela da se za to sazna niti da prijavi okrivljenika, iako je tražila podršku. Istakla je da je nakon prvog razgovora sa ŠR obavila je još nekoliko razgovora te ju prati cijelo vrijeme, a ona o događaju teško govori. Na upit branitelja okrivljenika svjedokinja je navela kako je tijekom obavljanja razgovora sa djetetom sačinila bilješke o razgovoru, a koje je kasnije, toga istog dana sročila, a što su oni u obvezi sačiniti da imaju trag o svom postupanju. Na upit zastupnice optužbe istakla je kako je ŠR u vrijeme događaja imala oko 10 godina, a njezina sestra NR 4 godine, te da je u vrijeme obavljanja razgovora s ŠR, ŠR živjela u obiteljskoj kući negdje kod KTC-a.

8.2. Ispitana kod ODO-a u [adresa] kao svjedok dijete SR je iskazala da se sjeća da joj se, onog dana kada je nastradala u prvom razredu, sestra NR povjerila te rekla da je učila u sobi, da ju je okrivljenik LR tjerao da ona njega dira, a da ona nije htjela. Rekla joj je da to nikome ne govori, a to se dogodilo samo jedanput kada roditelji nisu bili kod kuće, da su se ona i mlađi brat igrali, a da je NR sjedila pokraj okrivljenika LR i da je on nju htio dirati, da joj je stavio neki jastuk da se ne vidi da on nju dira te joj je rekla da to nikome ne kaže. Istakla je da BR je dolazio kod njih uglavnom sa svojom djevojkom, a nekad i sam. Kada je ŠR bila sama u sobi, BR bi odlazio kod nje da joj nešto pomogne. ŠR joj je priopćila da NR ima neki papir koji skriva i na kojemu je pisala o tim događajima, ali ga nije pročitala.

8.3. Svjedok ŽRĐ je prilikom ispitivanja kod ODO-a iskazala da je majka šestero djece, od kojih su u izvanbračnoj vezi rođeni ŠR, SR i IR, a u braku sa PR rođeni su NR, GR i VR. Svi žive zajedno u ulici Pavla Radića 83, gdje su se doselili negdje 2017., a do tada su oko pet godina živjeli u [adresa]. Tada je kćerka NR bila učenica trećeg razreda OŠ Julija Kempfa. Dana 29. veljače 2021. kontaktirala ju je Kristin ina učiteljica CRĐ te joj rekla da joj se NR povjerila da ju je njihov obiteljski prijatelj, kada je imala šest ili sedam godina dirao po spolovilu i da je ona morala njega dirati, da je to bilo u njihovom stanu kada je NR zajedno sa bratom CR ostala s tim čovjekom, da je bio grub prema NR kada ga je odbila dirati po spolovilu i da je CR potjerao u drugu sobu da igra igrice. CRĐ joj je rekla da joj je NR rekla da se prije nekoliko dana o tom događaju povjerila sestri SR, a da se njoj nije željela povjeriti da se ne bi uplašila i plakala je da se bojala njene reakcije. Učiteljica joj je savjetovala da TR previše ne forsira oko te priče, jer da je dijete pod velikim stresom. Rekla joj je da je primijetila i na nastavi da je NR u zadnje vrijeme popustila s učenjem, da je odsutna, da se počela udaljavati od prijatelja i da je taj dan i plakala u razredu. Svjedokinja je nadalje iskazala da je NR, kada je došla iz škole, rekla da ju je učiteljica zvala, da sve zna te da joj kaže o kojoj se osobi radi, a ona je rekla da se radi o BR. Tada je zaključila da se radi o LR koji je zajedno sa svojom djevojkom ĐR bio njihov prijatelj s kojima su se posjećivali, i koji su odjednom, bez njima znanog razloga, prestali dolaziti k njima. Dodala je kako se okrivljenik LR nije javljao na pozive njenog supruga, a kada su analizirali događanja, shvatili su da su okrivljenik LR i ĐR nekoliko mjeseci nakon ovih događanja prestali dolaziti kod njih. Misli da se taj događaj sa NR dogodio početkom 2016., ne sjeća se točno koji mjesec, u dopodnevnim satima, kada su BR i njegova djevojka ĐR došli kod njih u stan u [adresa], te je Mirkova djevojka odvezla nju i kćer VR u bolnicu, a BR se ponudio da ostane čuvati djecu. IR je tada bio star sedam godina, a sin ĆR dvije godine, dok su SR i ŠR bile u školi. Dodala je da kada su suprug, ona i djeca išli u posjetu kod BR, kćerke NR, SR i ŠR nisu željele ići, a kada bi BR i ĐR dolazili kod njih, kćerke su odlazile u drugu sobu. Tada joj nije bio poznat razlog Kristinina odbijanja da bude prisutna u blizini okrivljenika ZR, a znala je reći da joj se ne sviđa ĐR i da ju ne voli te da zato neće ići kod njih. NR jo j je prije no što je ispričala ovaj događaj rekla da je ponekad viđala BR, a nakon ovog događaja je svaki puta rekla kada bi ga vidjela, da ju on čudno gleda. Istakla je kako je NR imala povremene tikove, tresla je glavom i nogom što je ona povezala sa ponašanjem okrivljenika prema NR te je nakon podnošenja kaznene prijave bila s NR u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Nadalje je iskazala da ju je dana 23. ožujka 2021. nazvala psihologinja Ekonomske škole u Požegi, izdvojena lokacija u Pleternici te joj rekla da joj se ŠR povjerila da je prije nešto više od pet godina seksualno zlostavljana od strane LR, a kada je došla kući, ŠR joj je ispričala da je okrivljenik LR napravio njoj isto što i NR. Ispitana na raspravi svjedokinja je ostala kod iskaza danog kod ODO-a. Na upit zastupnice optužbe svjedokinja je ponavljala navode dane u prethodnom postupku te vrijeme i mjesto kada joj se dijete povjerilo i u potpunosti ispričalo cijeli tijek događaja, a na upit dali su djeca znala ostati sama sa okrivljenikom iskazala je kako se to dogodilo jedanput kada je ona zajedno sa ĐR odvezla drugo dijete liječniku. Dodala je kako ju je kontaktirala učiteljica djeteta NR i upućivala ju kako da se ophodi sa djetetom. Nakon toga je iskazivala kako je zajedno sa djetetom proživljavala tijek ispitivanja u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. O onome što se dogodilo kćerci ŠR saznala je od psihologinje Ekonomske škole, a ona sa kćerkom ŠR nije razgovarala o ponašanju okrivljenika prema ŠR. Istakla je kako se sa okrivljenikom počela posjećivati 2010. zajedno sa suprugom i to prilikom rođendana djece i njihovih rođendana kada su živjeli u [adresa] u [adresa] i obiteljskoj kući okrivljenika ZR u [adresa]. Misli da se događaj između okrivljenika ZR i TR dogodio u [adresa], a između okrivljenika ZR i kćerke ŠR u Ulici Matice Hrvatske. Na upit kakav je bio odnos djece prema ok rivljeniku i njegovoj djevojci navela je da su ga njena djeca voljela da je bio šaljiv i interesantan, a prije nego se saznalo za događaj ŠR i NR su izbjegavale ići na druženja kod okrivljenika, a kada bi on i njegova djevojka došli kod njih odlazili su u drugu sobu. Nije se mogla izjasniti kada su prestala njihova međusobna druženja. Svjedokinja je nadalje ponavljala na upit zastupnice optužbe na kojim adresama su živjeli i u koja vremena te da joj se niti NR niti RR nisu povjerile sve do obavijesti iz škole, a jedino je kod NR uočila nekakve tikove.

8.4. Svjedok KR je prilikom ispitivanja kod ODO-a u Požegi iskazao da je bio prijatelj sa okrivljenikom LR i njegovom djevojkom ĐR te da su se posjećivali sve do 2016., kada je BR, iz njemu neobjašnjivih razloga, prestao dolaziti kod njih. Ponekad bi se našli vani na piću, a nisu razgovarali o razlozima zašto BR više ne dolazi kod njih. O samim događajima čuo je nešto malo od supruge, a s kćerkama o tome nije razgovarao, jer su im u policiji rekli da ih puno ne ispituju. Supruga mu je rekla da je okrivljenik LR dirao ŠR i MR po spolovilu, da se skidao i tražio od njih da ga diraju te vjeruje njihovim izjavama, jer ni ŠR, ni NR nisu sklone laganju i izmišljanju. Ispitan na raspravi svjedok je ostao kod iskaza danog kod ODO-a, a na upit branitelja je istakao da su u vrijeme događaja stanovali u [adresa], 6 godina, a nakon toga su oko godinu dana stanovali u [adresa], zatim u Ulici Hrvatskih branitelja oko godinu dana te u Ulici Pavla Radića gdje trenutno žive od 2020. Sa okrivljenikom su se prestali posjećivati 2018., a to tada su on i okrivljenik bili kao braća, zajedno su radili i često su se posjećivali, a ne zna razlog zbog čega se to odjednom prekinulo. Na upit dali je primijetio kakve promjene kod NR i ŠR u njihovim ponašanjima , a prije 2001. iskazao je kako je primijetio da su se kod NR kao zdravog djeteta pojavili određeni tikovi i povukla se, a kada ju je pitao dali joj se što dogodilo ništa mu nije rekla, dok je za ŠR naveo da je ona mirnija, a da se još više povukla u sebe i ništa im nije govorila. Istakao je kako nije djecu vozio liječniku po tom pitanju, već je to uglavnom obavljala supruga jer je on dugo radio. Napomenuo je da je na zajednička druženja sa okrivljenikom LR dolazila i njegova djevojka ĐR koja je na neki način pomagala njegovoj supruzi u prijevozu djece kod liječnika ili u bolnicu. O događaju prema ŠR i NR saznao je od svoje supruge koja mu je rekla kako je okrivljenik dirao i TR i ŠR, odnosno spolno zlostavljao što on nije mogao vjerovati, a to mu je supruga priopćila nakon što ju je nazvala DR, Kristinina učiteljica. Dodao je kako on vjeruje svojim kćerkama, a one su počele plakati kada ih je pitao dali je istina to što im je okrivljenik LR napravio i obje su rekle da je.

8.5. Svjedok FR je dostavila nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba kod kojeg nalaza i mišljenja je u potpunosti ostala, a kojim nalazom i obradom je utvrđeno da su od djevojčice TR dobiveni podaci o iskustvu spolnog zlostavljanja od strane djevojčici poznate odrasle muške osobe, što se dogodilo unatrag nekoliko godina, a o čemu je djevojčica dala jasni opis događaja. Navedeno je da je djevojčica, žrtva NR umjereno društvena, adekvatnog uvida u emocije drugih i posljedice vlastitog ponašanja. Na emocionalnom planu djevojčice utvrđena je uznemirenost prilikom razgovora o spolnim pitanjima kao i sklonost branjenju od trauma disocijacijom od neugodnih misli, sjećanja i osjećaja. Aktualno je procijenjena ispod prosječnih kognitivnih sposobnosti i nezrelije vizuomotorne koordinacije, a što je moglo biti posljedično aktualnoj uznemirenosti obzirom na okolnost prisjećanja na doživljeno traumatsko iskustvo. Ispitana na raspravi svjedokinja je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja kojega je sačinila po pravilima struke, a u nazočnosti obavezno prisutnih osoba, maloljetnice i roditelja. Na upit je iskazala da je obradu radila u svojstvu kliničkog psihologa i u okviru multidisciplinarne obrade te je donijela zaključke o djevojčici koje je temeljem te obrade mogla donijeti. Nije bila u svojstvu vještaka niti su joj bile dostupne sve komponente kako bi donijela vještačko mišljenje niti joj je bilo svojstvo odgovoriti na pitanje da li djevojčica ima kapacitet davanja vjerodostojnog iskaza. Svrha mišljenja je stanje djevojčice i eventualne podrške ili tretmana koje bi djevojčica trebala dobiti u slučaju da joj je to potrebno. O navedenoj sumnji na zlostavljanje djevojčice bili su dužni obavijestiti daljnje nadležne institucije i dostaviti im saznanja koja posjeduju. Na upit je istakla da je mišljenje o djevojčici dala na temelju razgovora sa djevojčicom, skrbnikom, opservacije kliničkog statusa i primjenom standardiziranih psihologijskih mjernih instrumenata što je jako važno jer je oslobođeno od njenih subjektivnih dojmova.

8.6. Svjedokinja ĐR na raspravi 16. rujna 2022. iskazala je da je ona sa okrivljenikom živjela u izvanbračnoj zajednici 12,5 godina, te da su za vrijeme dok su živjeli skupa ona i okrivljenik bili u dobrim odnosima s obitelji NR te da im je ona znala pričuvati djecu kao i okrivljenik, samo je to ona češće činila. Potvrdila je da su se najčešće posjećivali u kući obitelji NR koji su u to vrijeme stanovali u ulici gledajući od trga prema Zagrebu, kojoj ona ne zna točno ime, ali zna da se u istoj nalazila prodavaonica Perutnina i nasuprot je prodavaonica Pivac. S obitelji NR se godišnje posjećivala u prosjeku 20-ak puta u razdoblju od 7 godina te su se prilikom posjeta kući obitelji NR uglavnom nalazili u boravku dok su djeca bila oko njih. Koliko se ona sjeća niti ona niti BR nisu odlazili u drugu sobu gdje su znala boraviti djeca obitelji NR, a potvrdila je da je jednom prilikom kada je dijete SR imalo nezgodu u školi zajedno sa OR otišla po dijete i zatim ih vozila u bolnicu dok je okrivljenik ostao u njihovoj kući čuvati mlađu djecu, ali ne zna koju točno. Na poseban upit je iskazala kako se sjeća da joj je BR slao slike kako je uspavao djecu VR i GR dok su se nalazili u bolnici, ali se ne sjeća detalja nakon povratka. Iskazala je kako su se prestali družiti s obitelji GR bez ikakvih konflikata, a dok je bila s njim u vezi nije primijetila da mi BR imao nekakvih sklonosti prema djeci, a naročito neprimjerene naravi. Potvrdila je da je prilikom posjeta djeci BR s njima normalno komunicirao i da misli da su ga djeca voljela, te da su imala pristup mobitelu i internetu. Na posebno pitanje optužbe odgovorila je kako su češće oni posjećivali obitelj GR, a kada bi GR posjećivale njih sa sobom su vodili samo malu djecu dok su ostali ostajali kod kuće. Također kada bi oni bili u posjeti kod GR s njima u boravku su bila manja djeca, a ako su starija djeca bila kod kuće (pri tome misli ŠR i SR i treće čijeg se imena ne sjeća) bili bi s njima u boravku. Nadalje je iskazala kako su se ona i BR razišli 2020., 4 do 5 godina nakon što su se prestali posjećivati sa obitelji GR i od onda se nije više čula sa BR. Nadalje nije mogla potvrditi da li je posjećivala obitelj GR i na drugim adresama gdje su se oni nalazili, a nije mogla niti potvrditi koje je još prostorije kuća GR imala osim velikog boravka.

8.7. U ponovljenom postupku, na raspravi kod ovoga suda 18.ožujka 2026. sud je saslušao svjedokinju UR koja je iskazala kako joj je poznato da su NR i LF bile zlostavljane na način da su dirane i skidane te da je to saznala iz razgovora s ŠR. Tom prilikom ŠR da je ležala u sobi sama, uplakala i pokrivena dekom, a ona da joj je prišla i ispričala joj jednu svoju priču, nakon čega joj se ŠR povjerila. Pitala ju je li da li ju je BR skidao, na što je ŠR potvrdno odgovorila, također ju je upitala da li ju je BR pipao, te je i to potvrdila kao i da se sve to ponovilo više puta. Na upit da li ju je BR silovao ŠR joj je odgovorila da nije. Svjedokinja je iskazala kako je ona inače kuma ŠR. Nakon što je ŠR ispričala svoju situaciju, navodi kako joj se ŠR otvorila i sve rekla. Misli da se sve ovo dogodilo kada su roditelji odveli najmanje dijete u Zagreb te je nadalje iskazala da je to tako ispričala ŠR i njena majka. Prije razgovora s ŠR navela je kako nije imala informaciju što se ŠR dogodilo. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika iskazala je da je povod za započinjanje razgovora s ŠR bio to da vidi što se događa s njom. Potvrdila je da je pretpostavljala što se dogodilo s djetetom prije početka razgovora.

9. Radi razjašnjenja sporne činjenice o sposobnosti žrtava djeteta ŠR koja je rođena **.**.2005. i TR koja je rođena **.**.2011., za davanje vjerodostojnog iskaza i realnog prikazivanja činjenica vijeće je odredilo provedbu kombiniranog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja te nalogom od 8. svibnja 2025. vještačenje povjerio stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Katarini Dodig Ćurković, dr. med., specijalisti opće psihijatrije subspecijalisti dječje i adolescentne psihijatrije i forenzične psihijatrije i stalnoj sudskoj vještakinji KRĐ, dipl. psihologu.

9.1. Vještak dipl. psiholog KRĐ, specijalist kliničke psihologije, u svome pisanom nalazu i mišljenju od 23.lipnja 2025. zaključuje kako mlt. oštećena NR na temelju svojih kognitivnih sposobnosti, crta ličnosti i trenutačnog psihičkog stanja je općenito sposobna valjano iskazivati pred sudom u ulozi svjedoka, te da je nadalje sposobna valjano iskazivati o proživljenim događajima, koji su predmet ovog kaznenog postupka te ne pokazuje sklonost konfabulacijama niti pojačanu sugestibilnost. U odnosu na oštećenu ŠR očitovala se kako je i ona na temelju svojih kognitivnih sposobnosti, crta ličnosti i trenutačnog psihičkog stanja općenito sposobna valjano iskazivati pred sudom u ulozi svjedoka, kao i sposobna valjano iskazivati o proživljenim događajima, koji su predmet ovog kaznenog postupka te ne pokazuje sklonost konfabulacijama niti pojačanu sugestibilnost.

Na raspravi 12. studenog 2025. vještakinja je ostala kod svog pisanog nalaza u cijelosti te se nadalje očitovala usmeno, pa je tako na posebne upite branitelja odgovorila kako vezano za metodologiju događaja kombiniranog vještačenja da je praksa da se kod žrtava forenzički intervju (intervju vezan za predmetne događaje) radi jednom, odnosno zajednički pred oba vještaka zbog smanjenja retraumatizacije, odnosno ponovnog proživljenja stresnih i traumatskih događaja. U ovome da je slučaju forenzički intervju s obje oštećenice rađen jedan puta samo u prisutnosti vještaka te bez prisutnih trećih osoba. Nadalje da je majka mlt. TR je bila prisutna samo tijekom uzimanja anamnestičkih podatka o djetetu te je nakon toga napustila prostor. Što se tiče zapisivanja jedna vještakinja je vodila bilješke ručno, a prof. Ćurković je direktno koliko je stizala unosila u računalo, te su naposljetku uskladile svoje zapise. Također da su uvid u spis kao i uvijek izvršile prije vještačenja kako bi se upoznale sa samim predmetom, optužnicom i načinom pristupa oštećenima. Vezano nastavno na ovo pitanje iskazala je kako bez ulaženja u sam predmet sudskog postupka da može kao vještak sudu odgovoriti na pitanje posjeduje li vještačena osoba kapacitete za opservaciju, pamćenje, komunikaciju, općenito razlikovanje istine od laži i razumijevanje obveze da govori istinu na sudu tj. jednom riječi posjeduje li dostatne kognitivne kapacitete za valjanog svjedoka. Međutim, bez opisa kritičnog događaja ili kritičnih događaja informacija o sadržaju predmetnog djela te emocionalnih reakcija koje se očekuju prilikom iznošenja takvih sadržaja ne mogu kao vještak donijeti zaključak za valjano svjedočenje o konkretnom događaju. Nadalje je pojasnila kako je konfabulacija po značenju nadopunjavanje, nesvjesno popunjavanje ispada u pamćenju, nesvjesno laganje koje će se kod određenih osoba pojaviti , da je ono najčešće kod psihotičnih poremećaja ili traumatskih ozljeda glave, a tu sklonost se provjerava primjenom psiho dijagnostičkih instrumenata. Sklonost konfabulaciji koja se ispituje testovima se odnosi na to da li osoba uopće ima sklonost konfabuliranju. Vještak psiholog u trenutku provođenja vještačenja odlučuje koji od standardiziranih testova u RH će koristiti, a njih da ima više od onoga koje je koristio vještak, ali bi primjena nekih drugih testova koji mjere iste stvari bila redundantna. Testovi koji su korišteni da su pouzdani, valjani, standardizirani, objektivni, osjetljivi i prilagođeni. Ona osobno da nije upoznata sa istraživanjem na koje upućuje branitelj u svojoj žalbi, te nadalje odgovara da se može očitovati vezano uz konkretan predmet i motivaciju i jedne i druge oštećene za prijavu predmetnog djela. Niti kod jedne oštećene ona kao vještak nije pronašla elemente svjesnog, hotimičnog i neistinitog okrivljavanja. Također nadalje se očitovala na pitanje branitelja da u svome razgovoru s djecom nije istraživala da li bi one bile izložene pornografskom sadržaju neprimjerenom njihovoj dobi prije ovoga događaja jer su sami razgovori o predmetnim događajima za njih bili stresni, te su obje pokazivale emocionalnu i vegetativnu pogođenost čime bi ih ovakva vrsta ispitivanja dodatno uznemirila. Potvrdila je nadalje da se naravno u literaturi i kliničkoj praksi susretala s lažnim prijavama za seksualno zlostavljanja koja su bila motivirana različitim motivima od privlačenja pažnje do opskrbljivanja materijalne dobiti, te upravo zbog toga se ovoj vrsti vještačenja pristupa vrlo temeljito, detaljno provodeći opsežno psiho dijagnostičku obradu kao i dubinske kliničke i forenzičke intervjue nakon kojih se još dodatno rade i analize sadržaja kako bi se postojeće sumnje otklonile. Nastavno na temelju vještačenja ŠR iskazala je da je od stane oštećene jasno opisan kritični događaj koji je dosljedan i konzistentan, kroz vrijeme iznosi detalje spornih događaja, gdje se događalo, tko su bili sudionici te na koji način se događalo te jasan razvoj događaja, njezine emocionalne reakcije da su bile u skladu sa ponašanjem koje je opisivala. Kao tako je zaključeno da je događaj koji je opisivala autentičan ne prenoseći tuđe doživljaje. Ovaj zaključak vještačenja se uvijek donosi na temelju rezultata psiho dijagnostičkih instrumenata, kliničkog i forenzičkog intervjua kao i uvidom u sudski spis. Iskazala je i kako je dovodila u vezu iskaz pred vještacima u odnosu na iskaz pred sucem istrage, a koja usporedba iskaza je zaključila da su opisi centralnih detalja uglavnom dosljedni i da postoje nedosljednosti u opisima perifernih detalja, a koje nedosljednosti su i očekivane u odnosu na protek vremena od predmetnog događaja, niske dobi u trenutku događaja te višestrukog ispitivanja nakon niza godina. Upravo bi suprotno ukazivalo na fabriciranja te je uputila na stranu 39 svoga nalaza. Pri tome je naglasila kako nije iskaze uspoređivala sa ostalim dokazima u spisu jer je to uloga suda, kao niti primjenu logike. Ponovila je da je uzimajući u obzir rezultate svih njezinih testova i emocionalne pratnje koja je sukladna opisivanim događajima uz naglasak da su opisi centralnih događaja u velikoj mjeri dosljedni, ovaj podatak nije smatrala ključnim za procjenu u suprotnom smjeru. U odnosu na obrambene mehanizme koji su se izmijenili i izbjegavanja i potiskivanja događaja, očitovala se da je riječ o izmjenama koje su očekivane. Vezano uz pitanje branitelja o eksplicitnim pitanjima iskazala je kako je na stranici 34 vještačenja već uputila na činjenicu da se nikada žrtvu eksplicitnim pitanjem ne pita o konkretnom broju događaja, također neeksplicitna pitanja bi se uputila samo u slučaju da postoji sumnja u iskazivanje, što u konkretnom slučaju nije bilo. Nadalje ljutnja oštećenice bi općenito mogla biti emocija koja može ukazivati na patološku motivaciju, ali oštećena ŠR u razgovoru o samom počinitelju ne otkriva naglašeno agresivno držanje niti je bilo moguće uočiti elemente koje bi upućivale na osvetničke emocije. Kao dominantnu emociju u okviru razotkrivanja neovisno o subjektu kojemu se povjerava oštećena konzistentno pokazuje nelagodu, stid i iscrpljenost. U odnosu na pitanje vezano uz kidanje papira iskazala je da se ne može na taj način izdvajati jedan događaj od ranije

– kidanje papira, jer kada bi to bilo moguće ne bi niti postojala potreba za vještačenjem. Ponašanje ŠR nije bilo usmjereno na osvetničko ponašanje prema okrivljeniku niti je takve elemente pronašla. Na posebno pitanje branitelja je nadalje odgovorila kako ranije ispitivanje djeteta u tijeku postupka može utjecati na samu izjavu ako je provedenog nestručno uz zatvorena i sugestivna pitanja međutim, samo je kod NR uočeno iznadprosječna sugestibilnost pod utjecajem sugestibilnih pitanja. Ovo konkretno se odnosi na tehniku ispitivanja, a ne na trajnu osobinu, dakle ako se koristi neadekvatan stil ispitivanja (pitanja koja u sebi već sadrže odgovor) moguće je da će lakše prihvatiti sugerirani sadržaj. Međutim niti kod jedne oštećene nije uočena opća sugestibilnost što znači da nisu sklone prihvaćati tuđe priče, interpretacije ili navode. Ujedno u CBCA i SVA analizama nisu nađeni tragovi vanjskog utjecaja na izjave. Također trajanje ispitivanja ne utječe na promjenu sadržaja, ono može za ispitanu osobu biti stresno, ali nema načina da promijeni sadržaj iskazivanja. Nadalje upućuje da u literaturi postoje preporuke, ali ne postoje ograničenja u pogledu ispitivanja i da je svako dijete individualno i pristup svakom djetetu je individualan, prilagođen okolnostima, dobi i sl. Nadalje vještakinja je odgovorila da se iskaz najčešće dogodi unutar sat vremena, ali ne postoje pravila. Vezano uz pitanje branitelja o tome da li bi dugotrajno ispitivanje u policijskoj postaji na ovaj način utjecalo iskazala je da je bitno da li su bile prisutne osobe od povjerenja i drugi važni faktori, te da ona prilikom prvog ispitivanja oštećenih kod suca istrage nije primijetila sugest ivna pitanja prema oštećenima. Posebno se očitovala da joj nije poznata literatura na koju se branitelj poziva u svojoj žalbi, a autor je C.

9.2. Sudski vještak za psihijatriju i dječju adolescentnu psihijatriju Katarina Dodig Ćurković iskazala je također da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 20. lipnja 2025. u kojem je zaključila kako obje ispitanice mlt. NR i ŠR temeljem psihijatrijske obrade u skladu sa svojim intelektualnim i kognitivnim kapacitetima i razinom psihičkoga funkcioniranja koje su iskazale u predmetnom vještačenu su sposobne za davanje vjerodostojnog iskaza i realnog prikazivanja činjenica. Kod obje ispitanice ne nalazi znakova težeg duševnog poremećaja, poremećaja ovisnosti, ili crta ličnosti koji bi ih ograničavali u sposobnosti da vjerodostojna i realno iskazuju činjenice o predmetnom događaju. Također niti kod mlt. NR niti kod ŠR ne nalazi sklonost konfabulaciji ili sugestibilnosti, a nedosljednost u određenim perifernim elementima samog predmetnog događaja su posljedica primarno samog vremenskog odmaka od kada se dogodio predmetni događaj, kao i pokušaja prilagodbe obje ispitanice da nastave sa svojim svakodnevnim životom (potiskivanje, izrazito izražena anksioznost, depresivnost, kao i elementi PTSP-a, obiteljske prilike).

Nastavno na raspravi 12. studenog 2025. vještakinja se nadalje očitovala usmeno pa je nadalje na posebna pitanja branitelja okrivljenika iskazivala kako je ona procijenila da li su obje žrtve malodobna NR i ŠR sposobne u skladu sa svojim kognitivnim, intelektualnim i emocionalnim kapacitetima vjerodostojno iskazivati i realno prikazivati činjenice s time da je njena odluka kao vještaka psihijatra odlučiti da li postoji bilo kakva duševna bolest, nedovoljni duševni razvitak, eventualno naglašena intelektualna onesposobljenost ili prisutnost nekakve psihotične psihologije koja bi mogla utjecati na njihovu sposobnost da svjedoče vjerodostojno i predmetnom događaju i realno prikazuju činjenice. Bez obzira na to da li je imala uvid u sam spis i sadržaj spisa, a uzevši općenito njihovo intelektualno i emocionalno i psihološko funkcioniranje u trenu provedbe vještačenja nije našla nikakve pokazatelje koji bi aktualno ograničavali da mogu npr. trenutno iskazivati o nekim događajima. Nadalje da se ne može se govoriti o širokoj procjeni ličnosti, a pitanje spolne zlostavljanosti kao traumatskog iskustva nije uobičajeno iskustvo koje bi mogli uspoređivati s nekim drugim stresnim situacijama. Tako da kao vještak ne može jednoznačno usporediti predmet u kojem je vještačila i neke druge okolnosti koje bi mogle biti traumatske prirode za dijete, npr. da dijete padne s romobila i mi vještačimo neke posljedice za dijete, djetetu bi bilo lakše iskazivati o padu s romobila nego o ovakvom traumatičnom iskustvu jer nisu sva traumatska iskustva jednaka. Nadalje da ona mora biti upoznata sa prirodom traumatskog iskustva da bi vještačenje bilo pravilno provedeno i da bi se mogla postaviti pitanja koja su adekvatna za to traumatsko iskustvo jer postoje procjene na koje načine određena događanja se reflektiranju na dijete i nisu iz domene samo kaznenog prava nego i iz obiteljskih i drugih okruženja. Tako da je važno da je vještak upoznat sa dijelovima spisa osim ako u nalogu nije navedeno da vještak nema uvid u pojedine dijelove spisa te sud to u svom nalogu decidirano navodi, također u nalazu i mišljenju se navodi u koje dijelove spisa se vrši uvid. Njezin zadatak nije bila usporedba vjerodostojnosti ranijeg iskaza sa iskazom danim tijekom njihova vještačenja iako su imale uvid u taj raniji iskaz nego da je njen zadatak bio utvrđivanje sposobnosti oštećenica da mogu vjerodostojno iskazivati i realno prikazati događaje. Njihovi raniji iskazi su bogatiji detaljima, ali su one u svojim nalazima detaljno objasnile uzroke razlike u njihovim iskazima. Također da nije domena njena vještačenja bila procjenjivanje motivacije ŠR za prijavljivanje događaja, ali kao liječnica može istaknuti da djeca vrlo često događaje spolne prirode ne prijavljuju odmah nego da zna proći određeni protek vremena kada se dijete osnaži ili se dogode neke druge životne situacije i okolnosti koje mogu potaknuti da dijete iskazuje takva traumatska iskustva. Nije neuobičajeno da djeca vrlo često da bi sebi olakšala emocionalno i psihološki znaju pisano, u formi dnevnika ili nekih drugih zabilješki iznijeti takva iskustva koja nisu uobičajena koja djetetu u toj dobi nisu razumljiva. Vrlo često su sama opterećena snažnim osjećajem krivnje, razumije se potreba da jedno od djece je napisalo na papiriću ono što je proživjelo. Isto tako pronalazak takvog sadržaja kod drugog djeteta koje je proživjelo ista ili slična iskustva može prikazati kod tog djeteta vrlo snažen intenzivne uznemirujuće emocije pa čak i autoagresivna, depresivna, destruktivna promišljanja ili potrebu da se u potpunosti negdje u podsvijesti sve to negira pa i sam čin kidanja pisma ili papirića se može dovesti u kontekst takvog djetetovog ponašanja. Procjena da li se događaj dogodio ili nije, nije bio predmet ovoga vještačenja, nego da je predmet njena vještačenja bila procjena da li oštećena ima sposobnosti da može u skladu sa svojom dobi, intelektualnom kognitivnom razvoju funkcioniranja, samostalno i vjerodostojno iskazivati i realno prikazivati činjenice, a da li se to dogodilo ili nije, nije na njima, niti oni polaze od takve pretpostavke tijekom vještačenja. U vještačenju nije istraživala motivaciju za eventualna lažno iskazivanje niti je ona temeljem svoje procjene obje žrtve TR i ŠR našla pokazatelje koji bi pokazali na njihovu sposobnost odnosno kapacitet i motivaciju za lažno prijavljivanje ili davanje lažnog iskaza. Posebno se očitovala da u svome nalazu ne smatra da je naglasila da su obje žrtve opterećene seksualiziranim pitanjima, već naprotiv, i jedna i druga žrtva temeljem svog psihičkog ponašanja i opažene emocionalne reakcije izrazito su u situaciji da zapravo ne žele razgovarati o predmetnom događaju iz razloga što ih isto značajno uznemiruje, potiče kod njih negative emocije, plačljivost, vegetativnu pobuđenog, dakle niti jedna niti druga ne pokazuju naglašeno seksualizirano ponašanje, nego primarno pokazuju posljedice koje se mogu dovesti u svezu sa predmetnim događajem i gdje i jedna i druga pokušavaju na svoj način, sukladno dobi, socijalnom i obiteljskom okruženju nastaviti sa normalnim životom. Iz vlastitog iskustva može tvrditi da žrtve seksualnog zlostavljanja, iako se to često ističe da su hiperseksualizirane ili previše opterećene pitanjem spolnosti, u praksi nije baš tako i da vrlo često dolazi do razvijanja nekih vrlo ozbiljnijih poteškoća u smislu čak potiskivanja vlastite seksualnosti, gađenje prema spolnim sklonostima, naglašene agresivnosti, agresivnosti prema sebi, depresivnosti, osjećajima krivnje i sl. Nije bilo potrebe za dodatnim testiranjima te da je ona smatrala da su isti potrebni da bi ih ona i provela i to ona kao psihijatar liječnik i da bi se testiranja provodila radi isključenja duševne bolesti, nekog akutnog duševnog stanja, intelektualne onesposobljenosti i bilo koje druge kliničke slike koja bi mogla utjecati na vjerodosto jnost iskazivanja o predmetnom događaju. Vještak psihijatar u skladu s važećim kriterijima i svojom izobrazbom može procijeniti postojanje ili odsustvo istoga, i bez testiranja. Na pitanje branitelja da li je u prethodnom vještačenju kod žrtve ŠR opazila da se ista koristi izjavama druge oštećenica TR, ističe da je sasvim razumljivo da s obzirom na prirodu djela i obiteljsku povezanost da će se negdje moći ponoviti ili reproducirati neke stvari od jedne ili od druge, ali ništa što bi bilo značajno ili što bi utjecalo na njen nalaz i mišljenje.

10. Na temelju tako provedenog postupka vijeće je utvrdilo činjenično stanje kako je to naznačeno u izreci ove presude.

10.1. Naime, upravo iz iskaza oštećenica ŠR i TR proizlazi ovako utvrđeno činjenično stanje, te je njihovim iskazima vijeće u cijelosti poklonilo vjeru, budući da su iskazivale konzistentno, a njihovi iskazi u cijelosti su u suglasnosti s ostalim dokazima koji prileže ovome spisu, prije svega iskazima svjedoka CRĐ i ČR kojima je sud također u cijelosti poklonio vjeru. Naime, navedene svjedokinje su osobe kojima su se oštećenice prvima povjerile o ovim događajima, te su one svoja saznanja o kojima su svjedočile crpile od samih oštećenica, ali pri tome su u svojim svjedočenjima također potvrdile kako su u njihovim prethodnim ponašanjima primijetile određene promjene koji nisu bile uobičajene i ko je nisu bile za njih tipične. Tako je svjedokinja CRĐ potvrdila kako je NR odjednom postala neraspoložena, a potom je uslijedio i loš rezultat na testu koji za oštećenu nije bio tipičan. Nadalje svjedokinja ČR, kao psihologinja koja je redovno komunicirala s ŠR i koja je je kao takva bila osoba koja je mogla primijetiti promjene u ponašanju i iste jasno determinirati i opisati je svjedočila kako je ŠR prilikom dolaska na razgovor pokazala znakove uznemirenosti što inače nije. Ovim svjedokinjama je vijeće u cijelosti poklonio vjeru jer su iskazivale konzistentno i ustrajno tijekom postupka, a svoja saznanja su crpile iz svojih direktnih opažanja i kontakata s oštećenicama. Naime, one su bile u redovnim i dugotrajnim kontaktima s oštećenicama, kao učiteljica i psiholog i s njima su ostvarile odnose povjerenja koji su rezultirali povjeravanjem od strane oštećenica upravo njima. Ipak svoja svjedočenja i zaključke obje svjedokinje ograničavaju isključivo na ono njima poznato i objektivno, i upravo zato vijeće smatra kako njihovi iskazi vjerodostojni.

10.2. Nadalje vezano uz vjerodostojnost iskazivanja, i imajući na umu uputu iz drugostupanjske odluke u ovome postupku, vijeće je provelo predloženi dokaz kombiniranim psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja te nalogom od 8. svibnja 2025. vještačenje povjerio stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Katarini Dodig Ćurković, dr. med., specijalisti opće psihijatrije subspecijalisti dječje i adolescentne psihijatrije i forenzične psihijatrije i stalnoj sudskoj vještakinji KRĐ, dipl. psihologu, koje u svome nalazu i mišljenju svaka za sebe ali opet jednoglasno zaključuju kako su obje oštećenice sposobne valjano iskazivati o proživljenim događajima, koji su predmet ovog kaznenog postupka te ne pokazuju sklonost konfabulacijama niti pojačanu sugestibilnost. Nadalje u svojim pisanim nalazima i mišljenjima kao i u svojim iskazima pred ovim vijećem vještakinje detaljno i iscrpno opisuju sve razloge na kojima temelje svoje mišljenje i svoja opažanja oštećenica (o tome je sud detaljno pod točkom 9. ove presude). Imajući u vidu veliko iskustvo, educiranost na polju rada sa djecom žrtvama nasilja i načinu na koj i su provele ovo vještačenje vijeće je mišljenja kako je u cijelosti bilo potrebno pokloniti vjeru nazalima akademkinje prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig-Ćurković dr.med. i doc. dr. sc. KRĐ, jer su isti utemeljeni na znanosti, poznavanju materije, iskustvu i prije svega provedenom radu s oštećenicama osobno. Držeći da je navedeno vještačenje dano stručno, iscrpno i potpuno vijeće je na temelju članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08 odbilo se dokazni prijedlog obrane da se dodatno saslušaju vještakinje te dokazni prijedlog da se ponovno provede vještačenje oštećenica na okolnost da je oštećenicama sugeriran njihov iskaz budući da vijeće smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno temeljem do sada provedenih dokaza, te da je vještačenjem u potpunosti dan odgovor na ova pitanja.

10.3. U prilog iskazivanju oštećenica i utvrđenom činjeničnom stanju svakako stoje i iskazi KR i OR, oca i majke oštećenica, koji u svojim iskazima potvrđuju da je LR bio prijatelj obitelji i da su se redovno družili, ali potvrđuju i određene iznenadne pomake u ponašanju oštećenica koje odjednom više nisu htjele ići na druženja u kući okrivljenika ili povlačenja u svoje sobe po njihovom dolasku. Svjedoci KR i ŽF u svojim iskazima nadalje potvrđuju kako su za ove događaje čuli prvenstveno od djelatnika škole i da im se oštećenice prije toga nisu o tome povjeravale, a to je u skladu i s iskazima oštećenica koje su pred CRĐ i ČR iskazale da o tome nisu nikome govorile, a da mamu nisu htjele rastužiti.

10.4. Svjedokinja FR kao članica multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu zdravlja djece i mladih grada Zagreba potvrdila je da zajedno s timom izradila svoj nalaz i mišljenje, te da je isto dala na temelju razgovora sa djevojčicama, skrbnikom, opservacije kliničkog statusa i primjenom standardnih psihologijskih mjernih instrumenata, što je po njenom mišljenju važno jer je oslobođeno od njenih subjektivnih dojmova, te je na temelju tako provedenog postupka tim donio nalaz. Iz njenih opservacija proizlazi kako oštećenica NR pokazuje uznemirenost prilikom razgovora o spolnim pitanjima kao i sklonost branjenu od trauma disocijacijom od neugodnih misli , sjećanja i osjećaja. Iako je i prema vlastitom svjedočenju ovaj nalaz i mišljenje ista sastavila u svojstvu kliničkog psihologa i u okviru multidisciplinarne obrade, te je donijela zaključke o djevojčici koje je temeljem te obrade mogla donijeti, nije sudjelovala u svojstvu vještaka. Ipak prema stavu ovog vijeća nije moguće zanemariti stručnost ovog svjedoka i zanemariti njena opažanja ponašanja kod oštećene TR, te je stoga u cijelosti prihvatio njen iskaz, smatrajući da je isti dan u skladu sa strukom i njenom pozicijom kliničkog psihologa koji je upravo i samo u tom svojstvu obavio savjesnu obradu oštećene, te je zajedno s čitavim timom postavila dijagnozu spolnog zlostavljanja od strane djevojčici poznate odrasle muške osobe T74.2 i emocionalnih poteškoća reaktivnog tipa F93.8 , što u cijelosti potvrđuje iskaz oštećenica i zaključke ovog suda. I ovoj svjedokinji sud je poklonio vjeru, naime riječ je svjedokinji koja je više nego stručna za posao koji je obavljala i koji je činila u svrhu dijagnosticiranja i procesa zbrinjavanja oštećenica koji se odvijao izvan ovog postupka, ali ipak u svome svjedočenju ona se ograničila samo na ono što je njoj osobno poznato i svjedočila je samo o tome. U tome kontekstu sud nije našao razloga za poklanjanje vjere ovoj svjedokinji, a osobito iz razloga što ono nije u suprotnosti s drugim dokazima u ovome postupku niti utvrđenim činjenicama.

10.5. U odnosu na svjedokinju ĐR vijeće je imalo određene rezerve i tek je djelomično poklonio vjeru njenom iskazivanju. Naime, svjedokinja je potvrdila u svom iskazu da su ona i okrivljenik znali pričuvati djecu obitelji TR iako je ona to češće činila od okrivljenika, te da je makar u jednoj situaciji okrivljenik ostao sam u kući obitelji TR pričuvati ostalu djecu dok su oni bili u bolnici sa ozlijeđenim djetetom SR, te sud drži da je svjedokinja u ovome dijelu istinito iskazivala. Nadalje, sud je mišljenja da je svjedokinja istinito iskazivala i o činjenici da kada ih je posjećivala obitelj TR sa sobom bi vodili samo mlađu djecu jer ŠR, NR i SR nisu htjele ići, i to iz razloga što je ovaj dio iskaza u skladu sa ranijim iskaza oštećenica, KR i ŽRĐ koji su također iskazivali o rezerviranosti oštećenica i odbijanju da idu u kuću okrivljenika na druženje. Sud pak nije poklonio vjeru dijelu iskaza svjedokinje da ne zna razlog zbog kojega su se prestali družiti s obitelji ŽRĐ, te da nije bilo konflikta prvenstveno iz razloga što je oštećena 12,5 godina živjela u zajednici s okrivljenikom te su njezini stavovi upravo iz navedenog razloga kontaminirani ovim odnosom, a također i činjenicom da s obzirom da se od okrivljenika razišla 2020. ne želi imati daljnjih veza sa njegovim životom. Također sud smatra kako je nelogično i neživotno naglo prekinuti intenzivna druženja između obitelji bez razloga i pojašnjenja, te da se pri tome ne iznosi razlog, osobito iz razloga što je povezanost očito bila velika i uključivala je čuvanje djece obitelji ŽRĐ, vožnju prilikom hitne situacije u bolnicu kao prve osobe koja pomaže i slično. Nadalje iz istog razloga, prema mišljenju ovoga vijeća svjedokinja nije potpuno iskazivala vezano uz situacije odlaska LR u sobe djece za vrijeme druženja u kući obitelji ŽRĐ a sa svrhom umanjenja odgovornosti, naime ona je odavno prekinula i vezu s okrivljenikom i veze s obitelji ŽRĐ, pa se rezerviranost u ovom dijelu iskazivanja može shvatiti u životnom smislu. Sud drži da se njena suzdržanost u iskazivanju osobito očituje u činjenici da postoje dijelovi ovih odnosa o kojima svjedokinja jasno iskazuje i to vrlo detaljno (poput čuvanja djece, odlaska na hitnu), a s druge strane odgovori na pitanja o boravku okrivljenika samog s oštećenicama ostaju dosta osnovni i šturi, bez detalja i gotovo jedva odgovoreni, pa sud drži da ova svjedokinja nije u cijelosti iskazivala , odnosno s određenom dozom prešućivanja i zato joj nije u potpunosti poklonio vjeru.

10.6. Svi provedeni dokazi u ovome postupku prema mišljenju ovoga vijeća nedvojbeno upućuju na činjenično stanje kako je to utvrđeno u izreci ove presude, a koje se prvenstveno temelji na iskazima oštećenica ŠR i TR koji su u cijelosti potkrijepljeni iskazima svih drugih saslušanih svjedoka u ovome postupku, a prvenstveno CRĐ, ČR i FR kao svjedoka koji, iako nemaju neposrednih saznanja o samom događaju o istima su saznali upravo iz kazivanja oštećenica koje su tijekom cijelog postupka iskazivale konzistentno i bez većih odstupanja. Nadalje imajući upravo u vidu iskaze oštećenica koje vijeće drži vjerodostojnima jer su uvjerljivi pa time i istiniti, a iz iskaza vještakinja Katarine Dodik Čurković i KRĐ proizlazi da su djeca sposobna valjano iskazivati pred sudom o proživljenim događanjima te da ne pokazuju sklonost konfabulacijama niti pojačane sugestibilnosti, vijeće drži da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da bi se kod okrivljenikovog ponašanja utvrdila ponašanja koja predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost i kojim se povrjeđuje stid i moral, a svakako zaslužuju i najoštriju osudu društva i potrebu pojačane zaštite djece pa je vijeće utvrdilo da okrivljenika valja proglasiti krivim. Naime, ukupnost svih dokaza provedenih u ovome postupku kod vijeće su apsolutno i nedvojbeno dovela do zaključka o počinjenu ovih kaznenih djela od strane okrivljenika, budući da oni u svojoj pojedinačnosti ali i ukupnosti upućuju na opravdanost ovakvog zaključka.

11. Cijeneći dakle obranu okrivljenika kojom poriče svoju krivnju za počinjenje ovih kaznenih djela, ali i da su se isti dogodili onako kako mu se stavljaju na teret, te dovodeći danu obranu u korelaciju sa svim provedenim dokazima, te cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, vijeće je nedvojbeno utvrdilo da je okrivljenik počinio kaznena djela na način na koji ga se tereti, odnosno da je počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret na način i u vrijeme kako se navodi u optužnici.

11.1. Analizirajući obranu okrivljenika koji je prvenstveno iskazao da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, vijeće je utvrdilo da je isto usmjereno isključivo na umanjenje njegove kaznene odgovornosti. Naime, okrivljenik tvrdi da su se družili samo vikendom što nije utvrđeno niti u jednom drugom iskazu nego dapače iz iskaza KR i ŽRĐ proizlazi da su ta druženja bila i češća, a ĐR koja je sudjelovala i sama u druženjima u svome iskazu iste nije ograničila samo na vikende. Vijeće nije prihvatilo niti viti vid obrane okrivljenika kada tvrdi da su se u jednom trenutku samo prestali družiti s obitelji ŽRĐ jer CF ŽRĐ nije odgovorila na poruku ĐR za dogovor o druženju, ali da se on nastavio družiti s PR na kavi pa čak i da mu je pomogao urediti prostor za stanovanje u stanu u blizini željezničkog kolodvora u [adresa]. Naime ovaj vid obrane okrivljenika prema mišljenju vijeća nema uporišta u iskazima drugih svjedoka , a naročito svjedoka ER koji se na ovaj način nije očitovao o druženju s okrivljenikom nego dapače KR iskazuje da su druženja naglo prestala 2018. i da se više nisu ponavljala, a niti ĐR koja je pred sudom iskazivala da ne zna razloge za prestanak druženja (iako ovom dijelu njenog iskaza sud nije poklonio vjeru). Nadalje sud nije prihvatio ni vid obrane okrivljenika da nije ulazio u sobu oštećene ŠR iz istog razloga, dakle usmjerenosti na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Daljnju obranu okrivljenika sud nije mogao provjeriti budući da se isti nije branio pred ovim sudom odnosno nije iznosio obranu.

11.2. Vezano za prigovore obrane okrivljenika usmjerene na pojavu copy cat iskaza kod ŠR iz razloga što je ona svoje događaje iznijela tek nakon što je pročitala papirić koji je navodno napisala njena sestra NR, a koji je kasnije iz ljutnje i bijesa uništila te je svoj službeni iskaz podnijela tek nakon što je s njom razgovarala UR i sugerirano ispitivala sud je prvenstveno uputio na nalaz i mišljenje vještakinja Katarine Dodik Čurković i KRĐ koje su iscrpno objasnile iz kojih razloga smatraju da oštećenice imaju sposobnost dati vjerodostojan iskaz i realno prikazati činjenice., Naime, obrana je na ove okolnosti i iscrpno ispitivala vještakinje na raspravi kod ovoga suda 12. prosinca 2025. te su one svojim odgovorima u kojima su se pozivale na način provođenja vještačenja, na provedena testiranja, na provođenje forenzičkog intervjua sa oštećenicama i na temelju svega navedenog utvrdile da nije bilo sugestije u njihovim odgovorima te da one ne pokazuju velik broj kontradikcija i nelogičnosti u svome iskazivanju nego da i nakon velikog proteka vremena konzistentno i istovjetno svjedoče o događajima ne unoseći novih detalja niti mijenjaju sadržaj. Prema mišljenju ovoga vijeća vještakinje su jasno i iscrpno otklonile okolnost konfabulacije i sugestivnog iskazivanja unatoč činjenici da obrana ovaj njihov zaključak ne prihvaća i odbija te navodi da vještakinje nisu uzele u obzir ranije navedene probleme uz iskazivanja oštećenica. Vijeće smatra da su vještakinje upravo sve navedeno uzele u obzir te da su otklonile utjecaj istoga na iskaze oštećenica potvrđujući time njihovu vjerodostojnost, pa i činjenicu da je s njima razgovarala neuka osoba poput UR. Sama činjenica da obrana ne priznaje nalaz vještakinja nije dovoljno da bi vijeće utvrdilo da je isti nevaljan, dapače u konkretnom slučaju vijeće smatra kako vještačenje navedenih vještakinja bio više nego iscrpan, detaljan, utemeljen na znanosti i iskustvu, te stoga nije prihvatio prigovore okrivljenika u tome pravcu.

12. Upravo iz iskazivanja oštećenica ŠR i TR u ovome postupku o počinjenim bludnim radnjama koje su nad njima počinjenje kao djeci mlađoj od 15 godina kroz dulji period, koji je poduprijet iskazima svjedoka CRĐ, ČR, FR te roditelja oštećenica ŽRĐ i KR proizlazi da je okrivljenik svojima ponašanjem u više navrata, najmanje deset puta, dok su se ukućani nalazili u dnevnom boravku ulazio u sobu u kojoj se nalazila maloljetna oštećenica ŠR i pod izlikom da joj ide pomoći u učenju, te je u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona dok je ŠR sjedila na krevetu istu rukama dirao po spolovilu i grudima, zavlačio joj ruke u njene gaćice i dirao ju po spolovilu. Isto tako je u cilju zadovoljenja svoga spolnog nagona u jednom navratu u stanu svojih prijatelja obitelji KR kada je njegova djevojka ĐR i majka oštećenica ŽRĐ odvezli dijete VR u bolnicu iskoristivši prijateljski odnos i time stečeno povjerenje sjeo pokraj oštećene TR, skinuo hlače do koljena i raširio noge, uhvatio MR za ruku i stavio ju na svoje spolovilo te tražio da ga dira po njemu, a kako je ona to odbila, udario ju je po ruci, nakon čega ga je NR uhva tila za spolovilo i dirala po njemu, a kada je otišla u drugu sobu, došao je za njom te ju dirao po spolovilu i nogama, a potom joj je zavlačio ruku u tajice i stisnuo njeno spolovilo zbog čega je ona počela plakati. Okrivljenik je bio obiteljski prijatelj obitelji NR i dolazio je u njihovu kuću. Prema tome, on je dobro znao koliko godina su imale žrtve i da su u to vrijeme bile mlađe od 15 godina. Što se tiče vremenskog okvira kada je djelo počinjeno, ovaj sud smatra da je riječ o razdoblju od mjeseca srpnja 2015. do početka 2016., kada je djelo počinjeno prema žrtvi ŠR, a od početka 2016. do sredine 2017. kada je djelo počinjeno prema žrtvi TR (a ista je imala pet ili šest godina). S obzirom na vremensko razdoblje koje su navele žrtve ovog postupka u vrijeme počinjenja kaznenog djela iste nisu napunile 15 godina, čime je okrivljenik ostvario objektivna obilježja kaznenih djela iz članka 158. stavak 2. KZ/11. Naime, diranje rukama po spolovilu i grudima, zavlačenje u gaćice i diranje po spolovilu, te traženje od žrtve da ga dira po njegovom spolovilu je radnja spolnog karaktera usmjerena na zadovoljenje spolnog nagona. Riječ je o takvim radnjama koje prema usvojenim društvenim gledanjima predstavljaju grubo zadiranje u seksualnost te predstavljaju povređivanje stida i morala u namjeri da se probudi ili zadovolji pohota okrivljenika a pri tome je okrivljenik znao da je žrtva dijete i da ima manje od 15 godina .

12.1. Žrtve su svjedočile da su takve radnje trajale kroz duži vremenski period, a u tom razdoblju su bile mlađe od 15 godina te da se radi o kaznenom djelu iz članka 158. stavak 2. KZ/11.

13. Kazneni zakon u članku 158. KZ/11 propisuje da tko nad djetetom mlađim od petnaest godina izvrši bludnu radnju, ili ga navede da izvrši bludnu radnju s drugom osobom ili da nad samim sobom izvrši bludnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

14. Odredbom članka 47. KZ/11 koja propisuje kako će sud polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Pri tome visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje. Nadalje odredbom članka 23. KZ/11 propisano je kako na temelju članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

14.1. Poduzimajući gore opisane radnje koje ispunjavaju obilježja kaznen ih djela okrivljeni LR je bio svjestan svojih radnji i želio ih je počiniti upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela, postupajući pri tome s namjerom. Pri tome okrivljenik je bio ubrojiv budući da tijekom postupka nisu isticane niti bi bile utvrđene okolnosti koje bi ukazivale da bi ubrojivost okrivljenika bila isključena ili umanjena, a okrivljenik je bila svjestan zabranjenosti takvog postupanja. Zbog svega navedenog razvidno je kako je okrivljenik LR u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog postupanja, slijedom čega su ispunjeni svi elementi za kaznenopravnu odgovornost okrivljenika te je proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela kao u izreci.

14.2. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako kao olakotnu okolnost sud okrivljeniku ZR utvrdio da je riječ o ranije neosuđivanoj osobi pa ovakvo kažnjivo postupanje očito predstavlja iznimku u ponašanju okrivljenika koje je inače bilo usklađeno sa zakonskim propisima. U tijeku postupka sud nije našao posebne otegotne okolnosti koje bi išle na teret okrivljenika, ali je cijenio činjenicu da je u konkretnom slučaju došlo do povrede zaštićenog dobra od posebne važnosti - djeteta, što se u civiliziranom svijetu i demokratskom društvu smatra jednom od najvećih vrijednosti društva. Prioritet zaštite djeteta smatra se jednim od najvažnijih prioriteta društva, no zaštita djeteta kreće upravo od kuće i iz roditeljskih odnosa, te je vijeće mišljenja kako je ovakvim kršenjem prava djeteta i grubim zadiranjem u seksualnost oštećenica upravo u njihovom prostoru sigurnosti – kući, predstavlja povređivanje stida i morala i to samo iz namjere da se zadovolji pohota okrivljenika, okrivljenik počinio kazneno djelo na osobito gnjusan način pri tome iskoristivši povjerenje obitelji. Također vijeće je cijenilo i upornost okrivljenika kroz dulji vremenski period u kojem je ponavljao kazneno djelo.

14.3. S obzirom na navedeno vijeće je okrivljenom ZR za kazneno djelo iz članka 158. stavak 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ŠR utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca , za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta TR utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, pa ga je na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

14.4. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljeniku LR u vrijeme izrečene kazne zatvora uračunava se vrijeme provedeno u uhićenju od 23. ožujka 2021. do 24. ožujka 2021.

14.5. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, vijeće smatra kako će se upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

15. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljeniku se nalaže naknaditi sve troškove kaznenog postupka, a troškovi se odnose na trošak svjedoka u iznosu od 126,67 eura, trošak provođenja kombiniranog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja iznos od 2.680,76 eura, trošak punomoćnika mlt. oštećenika, o čemu će sud donijeti posebna rješenja, te platiti paušalni trošak u iznosu od 200,00 eura u korist Državnog proračuna RH.

16. Slijedom navedenoga presuđeno je kao u izreci.

U Požegi 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

za mladež

Melita Adamek Mlinac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. ODO u Požegi, na broj KOz-DO-21/2021

2. LR, okrivljenik

3. Ivan Bošković, branitelj okrivljenika

4. ŽRĐ, zakonska zastupnica mlt. oštećenika

5. KR, zakonski zastupnik mlt. oštećenika

6. KF, punomoćnik mlt. oštećenika

7. LRĐ, punomoćnica mlt. oštećenika

8. Županijski sud u Slavonskom Brodu, sudac izvršenja, po pravomoćnosti