Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-808/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, ŽJ, izvjestiteljice i članice, EJ, članice, u pravnoj stvari tužitelja RJ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Igor Vujičić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje /OIB: 38922958547/ iz Zagreba, Martićeva 73, kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-30/2023-49 od 12. prosinca 2025., u sjednici održanoj 24. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-30/2023-49 od 12. prosinca 2025. pod stavkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.768,40 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 5.308,91 eura od 5. rujna 2017. i na iznos od 4.459,49 eura od 12. prosinca 2025., sve do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.387,50 eura sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2025. do isplate (stavak III. izreke).

Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 4.459,49 eura za razdoblje od 5. rujna 2017. do 11. prosinca 2025. (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 13. srpnja 2015. do 31. srpnja 2020. sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

6. Nije sporno da su prometnoj nezgodi (18. lipnja 2008. oko 20,25 sati – [adresa] JC 34075 – "Y" raskrižje sa regulacijom prometnim znakovima), sudjelovala dva vozila u pokretu bez registarskih oznaka [registarska oznaka] motocikli Gileria Runner (mase 250 kg) kojim je upravljao tužitelj (rođen **.**.1986.) sa putnikom UJ i moped mase 100 kg kojim je upravljao AJ (u dobi od 13 godina), da je u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj P-930/2009 (presuda Županijskog suda u Karlovcu Gž-1618/2015 od 31. kolovoza 2016.) tužitelju dosuđena naknada štete, između ostalog i po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje do 13. srpnja 2015. (zaključenja glavne rasprave u parnici P-930/2009) i da je u toj parnici odgovornost sudionika prometne nezgode ocijenjena sa 20% tužitelj i 80% AJ.

7. U žalbeno stadiju postupka po tuženiku je sporna ocjena prigovora:

- odgovornosti sudionika prometne nezgode;

- zastare potraživanja;

- tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5.308,91 eura po osnovi tuđe pomoći i njege od 5. rujna 2017. do donošenja prvostupanjske presude (12. prosinca 2025.);

- smanjenog iznosa po osnovi tuđe pomoći i njege za iznose dodatka za tuđu pomoć i njegu po pravilima o socijalnoj skrbi;

- a nastavno i odluka o parničnom trošku,

utoliko što tvrdi da mu je vezano za prigovor odgovornosti sudionika prometne neugode onemogućeno raspravljanje (nije izveden dokaza saslušanjem svjedoka AJ, već samo je saslušan tužitelj) i uskraćeno pravo na obrazloženu presudu /članak 29. stavak 1. Ustava[2] / (nedostaju razlozi o tome koji od sudionika je prekršio i koje odredbe ZSPC-a[3] ), da je tužitelju rok zastare za potraživanje rente po osnovi tuđe pomoći i njege počeo teći po završetku liječenja i stabilizaciji zdravlja, odnosno da su nastupili učinci zastare jer da je od štetnog događaj (18. lipnja 2008.)

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

2 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) 3 Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., 133/2023., 154/2024., u daljnjem tekstu: ZSPC-a)

do podnošenje predmetna tužba (22. ožujka 2018., zahtjev konačno postavljen na raspravi 31. srpnja 2020.) protekao subjektivni i objektivni rok zastare, da zatezne kamate na iznos od 5.308,91 eura ne teku prije donošenja prvostupanjske presude (od podnošenja odštetnog zahtjeva) jer da je visina utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude i da prvostupanjski sud iako dužan nije utvrdio je li tužitelj prima novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu od Centra za socijalnu skrb, a nastavno niti odlučio o razmjernom smanjenu štete po osnovi tuđe pomoći i njege.

8. Žalbenim navodima tuženika ne dovodi se u pitanje pravilnost odluke pod stavkom

I. i III. izreke prvostupanjske presude.

9. Naime, pravilima o radnjama vozilom u prometu, brzini i prometu na raskrižju sadržanim u ZSPC-a je propisano da vozač koji se namjerava uključiti u promet ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (članak 43. stavak 1.), da je prije započinjanja radnja dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru kretanja (članak 43. stavak 2.), da je vozač dužan brzinu kretanja vozilom prilagoditi vidljivosti i preglednosti, stanju vozila i tereta, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom, koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti (članak 51. stavak 1.) i da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovora prometnim uvjetima na raskrižju (članak 58. stavak 1.).

10. Odredbama članka 2. točkom 86. ZOOP-a[4] je određeno da je prometna nesreća događaj na cesti, izazvan kršenjem prometnih propisa u kojem je sudjelovalo najmanje jedno vozilo u pokretui u kojem je najmanja jedna osoba ozlijeđena …, a odsjekom 4. glave IX. ZOO-a[5] između ostalog propisano da u slučaju prouzročenja štete pogonom dvaju ili više vozila, ukoliko postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik (i/ili osoba kojom se poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjereno) odgovara drugom za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (članak 1072. stavak 2. i 4.).

11. Prema odredbi članka 29. stavku 1. i 2. u vezi s člankom 3. točkom 6., 16., 21. i 35. točka a/ ZOOP-a u slučaju štete prouzročene vozilom koje nije imalo obvezno osiguranje Hrvatski ured za osiguranje preuzima obvezu osiguratelja, među kojima je i obveza naknade štete oštećenom.

12. Iz neosporavanog nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Zlatka Toth dipl. ing. (list 337. - 343.), koji je istovjetan sa nalazom i mišljenjem vještak za cestovni promet Pere Todorovića dipl. ing. iz pravomoćno okončane parnice poslovni broj P-930/2009 (list 162. - 168., 200. - 202.), Zapisnika o očevidu PU/PPK i nespornih činjenica proizlazi da je tužitelj sa neosiguranim motociklom (i putnikom UJ) dolazio iz pravca [adresa], da se tužitelj sa motociklom u trenutku kada je AJ sa neosiguranim mopedom započeo

4 Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOOP-a)

5 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

radnju uključivanja u raskrižje, kretao raskrižjem i nalazio udaljen od mjesta sudara za oko 25 m, da do nezgode ne bi došlo da je AJ, koji je imao mogućnost vidjeti kretanje tužitelja sa motociklom raskrižjem, odustao od radnje uključivanja u raskrižje (tužitelj sa motociklom bi u tom slučaju slobodno prošao kroz raskrižje i do prometne nesreće ne bi došlo) i da bi tužitelj da je vozeći u raskrižje poduzeo intenzivno kočenje uspio zaustaviti motocikl prije mjesta sudara i time bi izbjegao nezgodu.

13. Prema tome, uzimajući u obzir ponašanje u prometu NJ koje je protivno odredbi članka 43. stavku 1. i 2. i članku 58. stavku 1. ZSPC-a (upuštanje u izvođenje radnje uključivanja mopedom u promet raskrižjem, kojim se kretao tužitelj sa motociklom i putnikom, bez da se uvjerio iako je mogao da tu radnju može izvesti bez opasnosti za tužitelja) i ponašanje tužitelja koji je protivno odredbi članka 51. stavku 1. ZSPC-a (izostanak pažnje i procjene vezano za mogućnost zaustavljanja motociklom vožnjom kroz raskrižje) kao jedini objektivni zaključak ostaje kako ga je formirao i prvostupanjski sud da je odgovornost (stupanj krivnje) AJ daleko veća od tužiteljeve – 80% AJ i 20% tužitelj.

14. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je ponašanje tužitelja u prometu protivno odredbi članka 43. stavku 1. i članku 45. stavku 1. ZSPC-a samo zato što se tužitelj prije uključivanja u promet raskrižjem nije zaustavio ispred znaka „stop“ s obzirom da u vrijeme uključivanja tužitelja sa motociklom u raskrižju nisu prometovala vozila i da se AJ sa mopedom uključivao u promet raskrižjem kad se tužitelja sa motociklom i putnikom već kretao raskrižjem.

15. Neosnovano je i pozivanje tuženika na opće jamstvo poštenog suđenje iz odredbe članka 29. stavka 1. Ustava samo zato što i u predmetnoj parnici nije saslušan u svojstvu svjedoka AJ. Naime, okolnosti dinamike prometne nesreće nisu utvrđene samo u pravomoćno okončanoj parnici, u kojoj je kao svjedok saslušan i AJ, koji svojim iskazom nije kompromitirao činjenice koje proizlaze iz materijalnih dokaza, već istovjetno i u predmetnoj parnici na temelju istih materijalnih dokaza uz ponovo izveden dokaz prometnim vještačenjem. U konačnici tuženik, iako dužan prema odredbi članka 241. ZPP-a u predmetnoj parnici nije određeno naveo na koje bi se točno okolnosti trebao saslušati kao svjedok AJ a niti dostavio podatke o njegovom boravištu (prvostupanjski je sud tri puta odgađao raspravu zbog neodazivanja istog svjedoka pozivima suda /list 324. - 325., 331./, odredio njegovo prisilno dovođenje koje nije provedeno /list 326./ jer se ne boravi na adresi koju je dostavio tuženik, a posljednja dostava iz studenog 2025. vraćena s naznakom "odselio").

16. Nadalje, iz priloženog predmeta P-930/2009 i izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem u ovom postupku (list 358. - 359.), u kojem su osnova vještačenja bili i specijalistički nalazi za tužitelja u razdoblju od listopada 2015. do 3. siječnja 2018., te neposredan pregled tužitelja po liječniku vještaku (nakon pravomoćnog okončanja parnice poslovni broj P-930/2009, u kojoj je nalazom i mišljenjem liječnika vještaka Prof. dr. sc. Davor Strinović, dr. med. i Prof. dr. sc. FJ, dr. med. od 14. svibnja 2015. utvrđena i trajna potreba tuđe pomoći i njege tužitelju po dva sata dnevno, kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi /list 342. - 349., 366./) proizlazi da je tužitelj za trajnu potrebu i opseg tuđe pomoći i njege saznao u svibnju 2015., a predmetnu tužbu radi naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 13. srpnja 2015. podnio 21. ožujka 2018. (list 1. - 14.) i da se tužitelj prije pokretanja ove parnici (4. rujna 2017.) obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege, po kojem tuženik nije postupio.

17. Prema pravilima o zastari iz odjeljka 4. ZOO-a (članak 230. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 214. stavkom 1. i 2., člankom 215. stavkom 1. i člankom 216.) subjektivni roka od tri godine nije ovisan samo o činjenici kada je oštećenik doznao za osobu koja je štetu počinila, već i o činjenici kada je doznao za opseg i visinu štete (a ne o pretpostavci kada je mogao doznati). Objektivni rok od pet godina povezan je s objektivnom činjenicom nastanka štete, s tim da se vrijeme ne mora podudarati s vremenom u kojem je štetna radnja počinjena, već taj rok počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice, a ne od štetnog događaja (Rev-3097/2015-2 od 2. listopada 2019.)

18. Neosnovano je ustrajavanje tuženika na prigovoru zastare i s tim u vezi pozivanje na pravna shvaćanja iskazana u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 309/1990 od 6. lipnja 1990., Rev-87/2008 od 17. studenog 2010.) za koje pogrešno drži da podržava njegovo tumačenje pravila o zastari. To iz razloga što je šteta tužitelja koju trpi zbog trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom u neprekinutom uzročno – posljedičnom slijedu sa štetnim događajem i što od pravomoćne okončane parnice P-930/2009 (31. kolovoza 2016.) i saznanja tužitelja za trajnu potrebu i opseg tuđe pomoći i njege (svibanj 2015.) do podnošenja predmetne tužbe (21. ožujka 2018.), odnosno nastanka te pravne posljedice, nije istekao rok zastare od tri godine, a niti objektivan rok od pet godina kako to tumači tuženik.

19. Budući da je tužitelju nesporno u razdoblju od 13. srpnja 2015. do 31. srpnja 2020. bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3680 sati (1840 dana x 2 sata) i ista mu je pružana po ukućanima, to je prvostupanjski sud pravilno visinu iste utvrdio sa iznosom od 12.217,60 eura (3680 sati x 3,32 eura = 12.217,60 eura), taj iznos umanjio za 20% (stupanj krivnje tužitelja) i tuženiku naložio isplatiti tužitelju iznos od 9.768,40 eura, koji nije sporan.

20. Promašeni su žalbeni navodi tuženika i u dijelu u kojem ustrajava na stavu da je prvostupanjski sud trebao a nije utvrdio je li tužitelj u predmetnom razdoblju primao dodatak za tuđu pomoć i njegu, te nastavno i zavisno tužitelju dosuditi razliku između ukupne štete po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 13. srpnja 2015. do 31. srpnja 2020. i onog iznosa koji je tužitelj mogao ostvariti prema propisima o socijalnoj skrbi i s tim u vezi pozivanje na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1109/2006-2 od 11. siječnja 2007.

21. Naime, tuženik očito gubi iz vida da se prema odredbi članka 57. stavku 2. podstavku 6. ZSS-a/2013[6] koji je bio na snazi do 17. veljače 2022. pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu nije moglo priznati osobi kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu prema tom Zakonu ili na temelju drugih propisa, odnosno da tužitelju koji je 2015. ostvario pravo na osobnu invalidninu po pravilima o socijalnoj skrbi (što nije

6 Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/2013., 152/2014., 99/2015., 52/2016., 16/2017., 130/2017., 98/2019., 64/2020., 138/2020.)

sporno) nije moglo biti priznato i pravo na tuđu pomoć i njegu kroz predmetno razdoblje.

22. Neosnovano je i osporavanje tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5.308,91 eura na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 5. rujna 2017. do donošenja prvostupanjske presude (12. prosinca 2025.). To iz razloga što o zahtjevu tužitelja za naknadu te štete nije odlučeno prema cijeni sata tuđe pomoći i njege u vrijeme donošenja prvostupanjske presude kako to tvrdi tuženik, koja se kretala do cca 6,00 eura po satu, nego prema cijeni sata tuđe pomoći i njege u vrijeme prije podnošenja predmetne tužbe, koja je iznosila 3,32 eura (podudarno sa shvaćanjem iskazanom u točki 10. - 10.2. obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-752/2024-2 od 22. svibnja 2024.).

23. I odluka o troškovima koju tuženik osporava podredno osporavanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, bez navođenja konkretnih povreda i propusta koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za tu odluku je pravilna u osnovi i visini.

24. Tuženiku nije priznat trošak žalbe jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

25. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn- 30/2023-49 od 12. prosinca 2025. pod stavcima I. i III. izreke nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 24. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović