Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1251/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Škare, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice CROATIA osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, koju zastupaju punomoćnici TŽ, ČŽ i ŽŽ, dipl. iur, zaposlenici tuženice, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2025. poslovni broj Pn-2876/2021-28 u sjednici vijeća 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2025. poslovni broj Pn-2876/2021-28.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja CŽ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju CŽ iznos 2.838,88 eur sa zateznom kamatom od 5. studenog 2019. do isplate te mu isplatiti i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se u razdoblju do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."“

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. uz izuzetke iz st. 2. do 7. citirane odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22.) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Polazeći od činjeničnih navoda u tužbi kojima tužitelj tvrdi da je stradao 28. kolovoza 2019. u prometnoj nezgodi u Zagrebu na raskrižju [adresa] i LŽ kada mu je prilikom upravljanja motorom marke Aprilia SR, reg. oznake [registarska oznaka] osiguranik tuženika SŽ, koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] koje je dolazilo iz suprotnog smjera, oduzeo prednost prolaska skretanjem ulijevo, kao i da je tuženica pasivno legitimirana u postupku jer je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženice, te sporne činjenice je li prometna nezgoda skrivljena od strane osiguranika tuženice SŽ na način kako tužitelj tvrdi ili su osnovane tvrdnje tuženice da je nezgodu skrivio sam tužitelj, ocjenu neosnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je osiguranik tuženice SŽ u predmetu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp P-1409/2020 pravomoćnom sudskom odlukom oslobođen optužbe da bi prouzročio nastanak prometne nezgode iz razloga što tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi koji od sudionika prometne nezgode je ušao u raskrižje na znak crvenog svijetla, uzevši u obzir da je promet na raskrižju bio reguliran semaforima koji su radili automatski i ispravno

- da je nalazom prometno-tehničkog vještaka Berislava Šimunovića utvrđeno da se mjesto sudara nalazi na raskrižju na sjecištima pravaca kretanja u produžetku desne prometne trake istočnog kolnika ulice Dragutina Golika kojim se od juga prema sjeveru kretao tužitelj na mopedu, da se tužitelj na mopedu nalazio u svojoj prometnoj traci dok se vozilo tuženice nalazilo djelomično prepriječeno u sebi nasuprotnoj prometnoj traci u radnji skretanja ulijevo, da za izračun brzine oba vozila prije i u trenutku sudara nema elemenata, da je promet u raskrižju reguliran radom semafora koji su radili automatski i ispravno, da ukoliko su oba sudionika u trenutku ulaska u raskrižje imala upaljeno zeleno svijetlo da je tada vozilo osiguranika tuženika radnjom skretanja ulijevo presjeklo put kretanja mopedu tužitelja, a ukoliko je vozač vozila osiguranika tuženice pokrenuo svoje vozilo prije raskrižja i ušao u raskrižje kada se upalila dopunska zelena strelica na semaforu za lijevo tada je tužitelj ušao u raskrižje pod crvenim svijetlom na semaforu i uzrokovao štetni događaj, a da činjenicu pod kojim svijetlima na semaforu su sudionici stvarno ušli u raskrižje tehničkim putem nije moguće utvrditi

- da tužitelj u iskazu navodi da je u smjeru njegovog kretanja bilo zeleno svijetlo i da mu je osiguranik tuženice koji je dolazio iz suprotnog smjera i bio u skretanju ulijevo oduzeo prednost, dok osiguranik tuženice navodi da je dolaskom u raskrižje zaustavio vozilo u prometnoj traci za skretanje ulijevo i čekao zeleno svijetlo, kada se upalilo zeleno svijetlo čekao je da prođu vozila iz suprotnog smjera koja imaju prednost prolaska i nakon što se istima upalilo crveno svijetlo na semaforu tužitelj se na motoru zaletio u njegov prednji desni dio vozila, da su vozila iz kontra smjera stajala zaustavljena na semaforu pa je tužitelju očito bilo crveno svijetlo, kao i da je tužitelj u križanje ušao između lijeve i desne trake za njegov smjer kretanja dok je on tek ušao u raskrižje sa svojim vozilom

- da iz iskaza svjedokinje VŽ, supruge SŽ, proizlazi da su stajali na semaforu za skretanje ulijevo jer je bilo crveno svijetlo, te su ušli u raskrižje kada se upalilo zeleno svijetlo čekajući da prođu vozila iz suprotnog smjera i kada su vozila prošla i oni krenuli tužitelj je na motoru udario u prednji desni dio njihovog vozila.

6. Na temelju navedenog prvostupanjski sud navodi kako na temelju prometno- tehničkog vještačenja nije moguće utvrditi kojem sudioniku prometne nezgode je bilo upaljeno zeleno svijetlo na semaforu za njegov smjer kretnja, a da tužitelj i osiguranik tuženice tvrde da je svakome od njih bilo zeleno svijetlo što tehnički nije moguće jer je semafor radio ispravno, pa cijeneći kada je šteta nastala pogonom dvaju vozila da se odgovornost utvrđuje primjenom čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) zaključuje da tužitelj nije dokazao da je osiguranik tuženice kritične zgode sa svojim vozilom ušao u raskrižje i da mu je oduzeo prednost prolaska, a upravo je na tužitelju teret dokazivanja svih pretpostavki odgovornosti za naknadu štete, pa je primjenom prava o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP odbio zahtjev tužitelja.

7. U žalbi tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije uspio dokazati da je osiguranik tuženice svojom vozilom ušao u raskrižje u namjeri skretanja ulijevo i da mu je oduzeo prednost prolaska jer je to nedvojbeno utvrđeno provedenim vještačenjem te iskazima tužitelja, osiguranika tuženice i svjedokinje VŽ, kao i činjenicom što je protiv osiguranika tuženice pokrenut prekršajni postupak radi postupanja koje je protivno čl. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., u daljnjem tekstu: ZSPC.) pa je zaključak prvostupanjskog suda nejasan i radi toga je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj je tvrdio da mu je osiguranik tuženice skretanjem ulijevo oduzeo prednost prolaska s obzirom da je on zadržavao smjer kretanja, te niti u jednom trenutku tužitelj nije tvrdio da mu je osiguranik tuženice prouzročio nezgodu jer je ušao u raskrižje za vrijeme kada mu je to bilo zabranjeno radi crvenog svijetla na semaforu, pa je u tom smislu tužitelj dokazao sve što je trebao. Iz navedenog proizlazi da je osiguranik tuženice postupio protivno čl. 57. st. 2. ZSPC, pa je u toj situaciji teret dokazivanja činjenice da je tužitelj u raskrižje ušao na znak crvenog svijetla na semaforu upravo na tuženici. Protivnim zaključivanjem sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., čl. 219. i čl. 221.a ZPP. Kada bi bio ispravan pristup prvostupanjskog suda u primjeni čl. 1072. st. 1. ZOO i kada bi se prometna situacija prosuđivala primjenom čl. 59. u vezi čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ključno bi bilo pitanje je li osiguraniku tuženice u vrijeme kada je ulazio vozilom u raskrižje bila upaljena dopunska zelena strelica za skretanje ulijevo. O dopunskoj zelenoj strelici nisu iskazivali osiguranik tuženice SŽ niti njegova supruga VŽ, već su opisivali da su bili zaustavljeni vozilom i čekali da se upali zeleno svijetlo na semaforu (osnovno svijetlo) i kada se upalilo da su krenuli i čekali da prođu vozila iz suprotnog smjera koja imaju prednost prolaska (za smjer kretanja tužitelja) i nakon što su ona prošla da su ušli u raskrižje i da se nezgoda tada dogodila, a kako nisu uopće spominjali dopunsku strelicu za skretanje ulijevo to znači da ista nije bila upaljena kada su vozilom ušli u raskrižje. U vezi navedenog smatra da je sud počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Osim toga oboje su iskazivali da je tužitelj naišao motorom između dvije prometne trake, dok je vještak utvrdio da se tužitelj kretao u traci za svoj smjer kretanja, a osiguranik tuženice SŽ navodi da je krenuo u raskrižje i propustio vozila iz suprotnog smjera, potom navodi da je u trenutku sudara njegovo vozilo bilo zaustavljeno, kao i da je tužitelja uočio neposredno prije naleta kada je već počeo skretati ulijevo, dok u iskazu tužitelja nema niti jedne nedosljednosti ili nepodudarnosti. Zaključno, kada bi bio pravilan pristup prvostupanjskog suda smatra da bi primjenom čl. 1072. st. 3. ZOO imao pravo na naknadu štete u visini od 50%, ukazujući na odluku VSRH od 14. lipnja 2022. broj Revt-425/2018.

8. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost.

9. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud analizirao sve provedene dokaze (nalaz prometno-tehničkog vještaka, sadržaj spisa Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp P-1409/2020, iskaze svjedoka SŽ i VŽ i iskaz tužitelja) i iste ocijenio kako to nalaže cit. zakonska odredba, što je evidentno iz obrazloženja presude pod toč. 10., 11., 16. i 17.

10. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., čl. 219. i čl. 221.a ZPP s obzirom da je sud pod toč. 17. obrazloženja pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da je osiguranik tuženice prouzročio prometnu nezgodu na način da je u raskrižju prilikom skretanja ulijevo tužitelju oduzeo prednost prolaska.

11. Točno je da je tužitelj činjenično temeljio tužbu na tvrdnjama da se odgovornost tuženice temelji na činjenici što njegov osiguranik SŽ nije propustio motor tužitelja koji je zadržavao smjer kretanja na raskrižju, nego je poduzeo radnju skretanja ulijevo pa da je time postupio protivno čl. 57. st. 2. ZSPC koji propisuje da vozač vozila koje skreće ulijevo dužan je propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno.

12. Međutim, nasuprot tome tuženica je u postupku tvrdila da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom tužitelja jer je njezin osiguranik poduzeo skretanje ulijevo kada je na semaforu bila uključena dopunska zelena strelica (a ne osnovno zeleno svjetlo) i kada je prema režimu rada semafora za smjer kretanja tužitelja bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu. Dakle, tuženica je tvrdila da je do prometne nezgode došlo isključivo krivnjom tužitelja.

13. Iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Berislava Šimunovića koji je sud analizirao i prihvatio, kako je navedeno pod toč. 9. do 11. obrazloženja, proizlazi da tehničkim putem nije moguće utvrditi pod kojim svijetl ima na semaforima su sudionici štetnog događaja stvarno ušli u raskrižje, pa je prvostupanjski sud cijeneći iskaze sudionika nezgode SŽ, VŽ i tužitelja zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je osiguranik tuženice u raskrižju oduzeo prednost prolaska.

14. Valja naglasiti da su osiguranik tuženice SŽ i VŽ u iskazima u prekršajnom postupku, kao i u ovom postupku, tvrdili da je SŽ započeo radnju skretanja ulijevo kada se na dopunskoj strelici za skretanje ulijevo upalilo zeleno svijetlo i kada su se zaustavila vozila iz suprotnog smjera jer se tada na semaforu za njihov smjer kretanja upalilo crveno svijetlo, a da je tužitelj ušao u raskrižje između zaustavljenih automobila iz suprotnog smjera, da su nakon nezgode maknuli vozila s raskrižja i imali namjeru popuniti europsko izviješće u kojem bi tužitelj priznao da je ušao u raskrižje pod crvenim svijetlom, ali je tužitelj od toga odustao nakon što je na mjesto nezgode došao njegov otac.

15. Nasuprot navedenom tužitelj je tvrdio da je na semaforu u smjeru njegovog kretanja bilo zeleno svijetlo i da mu je osiguranik tuženice oduzeo prednost, da je započeo radnju kočenja kada je vidio vozača iz suprotnog smjera nakon čega je pao s motora te je isti odsklizao ispod vozila.

16. Kako iz nalaza vještaka proizlazi da tehnički nije moguće utvrditi pod kojim svijetlima na semaforima su sudionici štetnog događaja stvarno ušli u raskrižje, a da je prvostupanjski sud pod toč. 16. obrazloženja pravilno utvrdio (prema režimu rada semafora koji proizlazi iz nalaza vještaka) da kada je osiguraniku tuženika na semaforu bila uključena dodatna zelena strelica za skretanje ulijevo da je tada tužitelju na semaforu bilo crveno svijetlo, te cijeneći iskaze osiguranika tuženice SŽ i VŽ koji dosljedno opisuju da su radnju poduzeli kada se uključilo zeleno svijetlo na dopunskoj strelici za skretanje ulijevo koju tvrdnju povezuju s činjenicom da su vozila na suprotnoj strani raskrižja bila zaustavljena jer im je na semaforu bilo crveno svijetlo, a što je (i) logički prihvatljivo s obzirom se u raskrižju iz suprotnog smjera našao samo tužitelj na mopedu, to je po ocjeni ovoga suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da mu je osiguranik tuženice oduzeo prednost prolaska na raskrižju.

17. Točni su žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da svjedoci SŽ i VŽ u iskazima ne govore (izričito tim riječima) da im je bila upaljena dopunska strelica za skretanje ulijevo u trenutku kada ulaze u raskrižje. Međutim, iako svjedok SŽ izričito ne spominje dopunsku strelicu za skretanje ulijevo (a kako je to izričito opisivao u prekršajnom postupku) isti jasno navodi u iskazu na raspravi 17. travnja 2023. da je dolaskom do križanja s Baštijanovom ulicom stao u prometnu traku za skretanje ulijevo i čekao da mu se upali zeleno svijetlo za skretanje, a kada se isto upalilo propustio je vozila iz suprotnog smjera koja su imala prednost prolaska i kada se istima upalilo crveno svijetlo na semaforu da je naletio tužitelj na skuteru, a s obzirom da su ostala vozila iz suprotnog smjera stajala zaustavljena na semaforu da je tužitelju bilo upaljeno crveno svijetlo. Iz navedenog iskaza jasno proizlazi da je osiguranik tuženice poduzeo radnju skretanja ulijevo kada je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno zeleno svijetlo na dopunskoj strelici za skretanje ulijevo i kada su vozila iz suprotnog smjera imala na semaforu crveno svijetlo, kao i da nije poduzimao radnju skretanja kada je bilo na semaforima zeleno svjetlo za oba smjera jer to nije bio u mogućnosti radi vozila iz suprotnog smjera. Da su vozilom započeli radnju skretanja ulijevo kada se upalilo zeleno svijetlo za skretanje ulijevo u svom iskazu potvrđuje i svjedokinja VŽ. Oboje svjedoka su to izričito tvrdili i u prekršajnom postupku.

18. Točno je da tužitelj nije tvrdio da je osiguranik tuženika prošao kroz crveno svjetlo, nego je tvrdio da su oba sudionika imala za svoj smjer kretanja zeleno svjetlo, kako i sada ponavlja u žalbi, međutim, tuženica je tvrdila da je tužitelj ušao u raskrižje pod crvenim svjetlom kada je osiguraniku tuženice bilo zeleno svjetlo na dopunskoj strelici i što je prvostupanjski sud prihvatio analizirajući način rada semafora u tim okolnostima kako je navedeno pod toč. 16. obrazloženja, pa je posljedično tome pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je osiguranik tuženice oduzeo prednost prolaska i da je tuženica odgovorna za naknadu štete.

19. Odluka VSRH od 14. lipnja 2022. broj Revt-425/2018 na koju se tužitelj poziva nije primjenjiva na konkretan slučaj jer se ne radi o činjenično i pravno identičnoj situaciji kao što je predmetna.

20. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek