Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3611/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-35/2025-7 od 22. svibnja 2025., dana 19. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-35/2025-7 od 22. svibnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 200,78 eura do zatraženog iznosa od 276,54 eura (za iznos od 75,76 eura) s pripadajućim zateznim kamatama.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-35/2025-7 od 22. svibnja 2025. nalaže se tuženici da tužitelju na ime dugovanja za potrošenu električnu energiju isplati iznos od 73,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos:
12,08 eur od 24.5.2024. pa do isplate,
12,46 eur od 25.06.2024. pa do isplate,
12,08 eur od 25.07.2024. pa do isplate,
12,46 eur od 23.08.2024. pa do isplate,
12,46 eur od 24.09.2024. pa do isplate,
12,08 eur od 24.10.2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. (točka I. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 200,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odbija kao neosnovan. (točka II. izreke).
2. Tužitelj pobija žalbom presudu suda prvog stupnja pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud prvog stupnja pobijanu odluku preinači. Tužitelj zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet žalbenog postupka je odluka o troškovima postupka, tj. odluka kojom je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
6. Uvidom u zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka tužitelja, a koji je postavljen u tužbi (stranica 4. spisa), proizlazi da je tužitelj zahtijevao nadoknadu troškova u ukupnom iznosu od 276,54 eura, i to: troškove jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 125,00 eura, troškove uvida u katastar radi utvrđivanja podatka pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura, troškove pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura, troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eura i troškove sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura.
7. Prvostupanjski sud je djelomično usvojio zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 200,78 eura, i to: troškove jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 125,00 eura, troškove pribave zemljišnoknjižnog izvatka u iznosu od 62,50 eura, troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 eura i troškove sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 eura.
8. U preostalom dijelu, u iznosu od 75,76 eura, zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka je odbijen kao neosnovan. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi u zatraženom iznosu od 26,54 eura (13,27 eura za sudsku pristojbu za tužbu te 13,27 eura za sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe), već u iznosu od 13,28 eura (6,64 eura za sudsku pristojbu za tužbu te 6,64 eura za sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe). Nadalje, tužitelju nisu priznati troškovi uvida u katastar u iznosu od 62,50 eura.
9. Tužitelj u žalbi ne ističe zašto smatra da mu je trošak sudskih pristojbi trebao biti priznat u zatraženom iznosu od 26,54 eura. S obzirom na to da sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tužitelj ne ističe na koji je način pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom određivanja troška sudskih pristojbi, već pobija odbijajući dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova u cijelosti, neosnovanost žalbe tužitelja u tome dijelu nije potrebno posebno obrazložiti.
10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nije moguće na temelju stanja spisa predmeta sa sigurnošću zaključiti da je tužitelj morao vršiti uvid u katastar kako bi pribavio zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu. Naime, predmetnom spisu uopće ne prileže podaci nadležnog ureda za katastar, odnosno, tužitelj uz tužbu nije dostavio posjedovni list ili drugo uvjerenje nadležnog ureda, stoga nije niti razvidno da je tužitelju nastao trošak uvida u katastar. U odnosu na žalbene navode ovaj sud ističe i da su na službenoj Internet stranici Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Uređena zemlja - Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra (https://oss.uredjenazemlja.hr/), dostupni i povezani katastarski i zemljišnoknjižni podaci te je strankama omogućeno da na istima vrše uvid u katastar i zemljišnu knjigu. Slijedom navedenog, troškovima pribave zemljišnoknjižnog izvatka, koje je prvostupanjski sud dosudio tužitelju, obuhvaćeni su i troškovi uvida u katastar. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova uvida u katastar jer isti nije dokazan, niti proizlazi da je bio nužan za vođenje predmetnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP, odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
12. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za nadoknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 19. ožujka 2026.
Sutkinja:
Vesna Žulj
