Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2131/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VS, kojeg brani Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), rješavajući o žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: Pp-964/2025 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. VS kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. VS je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima okr. VS proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 289. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 30 dana i na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od šest mjeseci ne počini prometni prekršaj.

1.1. Na temelju čl. 40. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u svezi prekršaja 8. veljače 2025. uračunato u izrečenu kaznu zatvora, kao jedan dan zatvora, pa je na ime izrečene kazne preostalo 29 dana zatvora.

1.2. Istom presudom odlučeno je da se okrivljeniku ima vratiti osobni automobil marke BMW, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo okrivljenika, prometna dozvola serijski broj [broj prometne dozvole] i ključ navedenog vozila, po pravomoćnosti presude.

1.3. Okrivljeniku je na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

1.4. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 267,59 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je putem branitelja podnio pravodobnu žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Bez uspjeha žalitelj ističe da pobijana presuda ne sadrži bitna obilježja djela, jer da nije konkretizirano mjesto počinjenja prekršaja. Za ostvarenje bića djela predmetnog prekršaja bitna obilježja su upravljanje vozilom za vrijeme dok mu je izrečena mjera iz stavka 1. članka 289. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iz činjeničnog opisa predmetnog djela jasno proizlazi da je upravljao vozilom na cesti A3 Bregana - Zagreb, što je dostatno određenje mjesta počinjenja u smislu citirane zakonske odredbe za ispunjenje obilježja prekršaja stavljenog mu na teret. Stoga je ocjena i ovog suda da je činjenični opis djela dostatan i podvediv pod zakonski opis prekršaja i da pobijanom presudom nije ostvarena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, kako to pogrešno ističe žalitelj.

6. Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članak 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Nije sporno da je žalitelj inkriminirane prilike upravljao u prometu na cesti i da mu je presudom poslovni broj: Pp-1209/2023 koja je postala pravomoćna 13. studenoga 2024. izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca. Bez uspjeha žalitelj tvrdi da nije primio presudu Visokog prekršajnog suda RH poslovni broj: Ppž-8397/2023 kojom je potvrđena citirana prvostupanjska presuda, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio primitak te presude pregledom dostavnice, uz što je u postupku pred sudom sam izjavio da je presudu primio i platio kaznu, kako to proizlazi i iz obavijest Fine o uplaćenoj kazni. Tome u prilog je i obrana okrivljenika da nije razumio dio presude koji se odnosi na zaštitnu mjeru. Međutim navedeno ne isključuje njegovu odgovornost za postupanje protivno izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, imajući na umu nastupanje izvršnosti odluke u smislu čl. 151. st. 4. Prekršajnog zakona, a time i početka trajanja zaštitne mjere, budući da mjera počinje teći od izvršnosti presude (čl. 58. st. 2. PZ-a). Citiranom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda koja se izvršava i kojom je jasno navedeno u kojem roku je okrivljenik dužan platiti kaznu i da mjera počinjenje teći po izvršnosti presude, pa je bio dužan voditi računa o tome, a navođenje nastupanja izvršnosti nije obavezan sadržaj drugostupanjske presude. Prema tome, žalitelj je na pravilan način obaviješten o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere, kako je to propisano čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., te u kojem smislu više nije propisano (i naknadno) dostavljanje obavijesti o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozački dozvola. Stoga žalitelj sada bez uspjeha upire da mu nije bilo jasno kada stupa na snagu izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da neznanje ne ispričava, dok je eventualne nejasnoće o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere bio dužan na pouzdan način razjasniti prije upravljanja osobnim automobilom u prometu na cesti, provjerom na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova RH u smislu čl. 296. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ili na drugi relevantan način.

6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom svih okolnosti od utjecaja na kaznu u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, uvažavajući značaj i težinu počinjenog prekršaja te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja, za predmetno djelo primijenio uvjetnu osudu, koja nije prestroga. Naime, prvostupanjski sud je počinjeni prekršaj primijenio najblažu vrstu sankcije - mjeru upozorenja, koja se sastoji od izrečene kazne zatvora u trajanju 30 dana i roka kušnje (provjeravanja) od 6 mjeseci, smatrajući da se i bez izvršenja kazne zatvora može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja ako u navedenom vremenu ne počini novi prometni prekršaj. Zbog težine počinjenog djela i dosadašnje kažnjavanosti za isti i druge prekršaje iz oblasti prometa, nije osnovano kraće trajanje kazne i provjeravanja njegovog postupanja u prometu.

8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 6 mjeseci u pogledu navoda žalbe, ovaj sud ocjenjuje da je ista, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja zakonita i opravdana, utemeljena na čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. I ovaj sud je mišljena da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje prekršaja, s time da je zaštitna mjera izrečena u zakonom propisanom trajanju, razmjerno težini djela i opasnosti počinitelja, budući da je pravomoćno kažnjavan zbog prometnih prekršaja i ranije kraće određene zaštitne mjere očito nisu djelovale na prihvaćanje odluka suda i poštivanje pozitivnih propisa, odnosno u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu čl. 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni i ničim dokumentirani navodi žalitelja da mu je vozačka dozvola potrebna za traženje posla ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere, a prijevoz može osigurati i na drugi način.

9.

Prvostupanjski sud je u predmetnom slučaju pravilno odbio prijedlog tužitelja za oduzimanje vozila kojim je inkriminirane prilike upravljao u prometu na cesti, koju odluku žalitelj i ne dovodi u pitanje. Uvjeti za privremeno oduzimanje vozila propisani su čl. 229. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je tako propisano da će se vozaču za kojeg se utvrdi osnovana sumnja u počinjenje djela iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama privremeno oduzeti vozilo kojim je upravljao do donošenja odluke o prekršaju, ako je prethodno najmanje dva puta kažnjavan za prekršaje navedene u tom stavku.

10. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud nalazi da je žalitelj pravilno obvezan na naknadu troškova postupka u smislu čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, budući da je iste sam skrivio, a odnose se na paušalni iznos troškova koji je razmjeran trajanju prekršajnog postupka i određen unutar raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13) u minimalnije propisanom iznosu. Iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi, niti je žalitelj uz žalbu doprinio dokumentaciju da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje njega ili osoba koje je dužan uzdržavati u smislu čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona. Troškove premještanja, smještaja i čuvanja privremeno oduzetog vozila snosi počinitelj prekršaja, kako je to propisano čl. 229. st. 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda RH kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim cit. Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka te imajući u vidu poznate materijalne prilike žalitelja.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.