Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-692/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VĐ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 12. prosinca 2024., broj: Pp-13908/2024, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. VĐ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. VĐ je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. VĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu 390,00 eura.

1.1. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 (jednog) mjeseca.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja Emanuela Garankića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu GARANKIĆ & PARTNERI d.o.o. u Poreču, zbog oduke o zaštitnoj mjeri.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te s obzirom na težinu djela, stupanj prekršajne odgovornosti i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednujući olakotne okolnosti, poznate materijalne i životne prilike okrivljenika kaznu odmjerio u posebnim zakonom propisanoj najnižoj mjeri novčane kazne, smatrajući da će se njome postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, budući da žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

6. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj prekršaja, opravdana i zakonita, utemeljena na članka 58. Prekršajnog zakona. Iako je u pravu žalitelj da je zaštitna mjera fakultativne naravi, i ovaj sud je mišljena da je u predmetnom slučaju potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju ponovno činjenje prekršaja, s time da je zaštitna mjera već izrečena u minimalno zakonom propisanom vremenu trajanja, koje je razmjerno težini prekršaja i opasnosti počinitelja, koji je očito nedovoljne svijesti o opasnosti činjenja ovakvih djela (imajući na umu frekventno vrijeme i mjesto počinjenja). Suprotno tvrdnji žalitelja, opasnost od ponavljanja djela proizlazi iz ranijeg protupravnog postupanja u prometu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pa je mjera sukladna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni i ne dokumentirani navodi žalbe da mu je vozačka dozvola potrebna za svakodnevni život, odlazak na posao i vožnju djece u vrtić, ne dovode u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom vremenu trajanja (koje vrijeme može angažirati i pomoć drugih članova obitelji).

7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.