REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kžzd-48/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog DJ, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina - djelo opisano u članku 160. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KOz-DO- 398/2020, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kzd-69/2021-46 od 1. rujna 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženi DJ na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina - djelo opisano u članku 160. stavak 1. KZ/11.
1.1.Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do točka 5. istog Zakona te nužni izdaci okrivljenika i branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavka 1. u svezi članka 467. točka 3. ZKP). Smatraju kako cijeneći iskaz oštećenog djeteta OJ koji je detaljan i okolnosan, činjenicu da se radi o djetetu koje prije inkriminiranog razdoblja nije imalo nikakvih problema u funkcioniranju, koje je postizalo odličan uspjeh u školi i posebno je voljelo matematiku kao predmet, iskaz majke oštećenog djeteta kao i posrednog svjedoka kojoj se dijete povjerilo o ponašanju okrivljenika, činjenicu da je oštećena bila jedino dijete na satu dodatne nastave, nalaze psihologa i psihijatra iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba koji ukazuju na promjene u ponašanju oštećene te izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad da oštećena pokazuje neke od tipičnih simptoma koje pokazuju djeca koja su bila seksualno zlostavljanja, u postupanju optuženika su se ostvarila obilježja kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavak 1. KZ. Dakle, pogrešan je zaključak suda kako nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo, već upravo suprotno proizlazi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je oslobodio od optužbe optuženika. Stoga predlažu da Županijski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu optuženik je predložio odbiti žalbu ODO u Splitu kao neosnovanu te zatražio da ga se obavijesti o održavanju sjednice vijeća.
4. Na sjednicu vijeća je pristupio branitelj optuženika Ivan Santica koji je na sjednici izložio odgovor na žalbu u njezinim najvažnijim dijelovima, dok nisu pristupili optuženik DJ niti Županijsko državno odvjetništvo iz Slavonskog Broda, iako su uredno obaviješteno o istoj, pa je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica održana bez njihove prisutnosti.
5. Žalba ODO u Splitu nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno, argumentirano i neproturječno obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije u pravu žalitelj kad tvrdi da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Upravo je suprotno mišljenje ovog drugostupanjskog vijeća da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze, te je pravilno zaključio da tijekom ovog kaznenog postupka nije sa sigurnošću dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret predmetnom optužnicom.
7.1. Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud zaključio, kako u postupku nije na nedvojben način dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se optužuje, zbog čega ga je sud oslobodio optužbe, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.
7.2. Naime, u konkretnom slučaju jedini neposredni dokaz o tome da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti je iskaz djeteta GJ koji je dala u prisutnosti socijalnog pedagoga pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu. Provedenim psihološkim vještačenjem je istinitost iskaza djeteta dovedena u pitanje uz primjedbu vještaka da se radilo o nepravilnom pa i sugestivnom načinu ispitivanja djeteta prilikom davanja iskaza, pri čemu je dijete iskazalo kako je nastavnik na dodatnoj nastavi govorio isključivo o matematici, a ruku s raširenim prstima kružno kretao po spolovilu. Prvostupanjski sud je s pravom prihvatio nalaz i mišljenje te iskaz vještaka psihologa Danijele Didić, ocjenjujući ga stručnim, objektivnim i znanstveno argumentiranim, a koja je navela kako se ne može sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi, ali ni isključiti da su iskaz i ponašanje djeteta nastali sukladno rezultatu utjecaja roditeljskih očekivanja i uvjerenja zbog čega se intrinzična (unutarnja, bitna) motivacija može razumjeti kao želja da zadovolji majčina uvjerenja i ispuni njezina očekivanja.
7.3. Prvostupanjski sud s pravom nije prihvatio iskaz ZJ, bivše učenice iste škole koja je navela da su prije više godina djevojčice u njezinom razredu imale osjećaj da ih optuženik odmjerava i gleda im u stražnjice. Žaliteljevi navodi kako se po tome može zaključiti da optuženik ima pedofilskih sklonosti, ne mogu se prihvatiti, budući se radi samo o nedokazanim pretpostavkama, a u ovom postupku se ne sudi okrivljeniku da li ima pedofilskih sklonosti već za konkretan događaj opisan u izreci presude. Isto tako, opravdano nije prihvaćen niti iskaz ĆJ kojoj se dijete GJ prvoj povjerila govoreći da ne želi ići na dodatnu nastavu, jer da je "nastavnik jeziv, čudan i stalno se češe", i da je GJ jedina učenica na dodatnoj nastavi, koja je sve to javila majci djeteta, jer to nije opis radnji samozadovoljavanja pred djetetom za koje se tereti optuženik. Sve ovo ne potvrđuje činjenične navode optužbe da je okrivljenik počinio kazneno djelo zadovoljenje pohote pred djetetom pred djetetom mlađim od 15 godina na način opisan u izreci presude. To ne potvrđuju niti navodi iz izvješća stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Split gdje se navodi da su nervoza, bezvoljnost, promjena apetita, poteškoće sa koncentracijom, strah i odbijanje odlazaka u školu neki od tipičnih simptoma koje pokazuju djeca koja su bila seksualno zlostavljana, a koji su po iskazu majke prisutni kod djeteta. Kad se tome stave u korelaciju iskazi svjedoka - bivših radnih kolega s kojima je okrivljenik radio u drugim školama pa i ravnatelja škole koji nisu nikad nisu čuli da bi se netko žalio na ponašanje okrivljenika i da je bio omiljen nastavnik, zajedno sa prethodno navedenim nalazom i mišljenjem vještaka psihologa Danijele Didić kojim je doveden u pitanje istinitost iskaza djeteta GJ, s pravom je prvostupanjski sud zaključio kako nema dovoljno dokaza te da u postupku nije na nedvojben način utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 160. stavak 1. KZ/11.
8.Naime, u članku 3. stavku 3. ZKP/08 je izrijekom propisano jedno je od temeljnih načela kaznenog prava da dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika.
9.Slijedom naprijed navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo i pravilne zaključke i donio pravilnu i zakonitu odluku kad je optuženika oslobodio od optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao iscrpne, uvjerljive i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu ODO u Splitu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 19. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Damir Ronko
