REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-363/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu 1. tužiteljice ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužiteljice LP iz [adresa], 3. tužitelja ŠP i [adresa]. tužitelja CP iz [adresa], svi zastupani po opunomoćenici Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici u Puli, A. K. Miošića 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, OIB: 93993757343, Rovinjska 2a, radi naknade za oduzetu imovinu, 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/23-01/166, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-03 od 5. ožujka 2025. i rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć KLASA: UP/I-943- 01/20-01/394, URBROJ: 2163-24-02/7-23-04 od 24. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć KLASA: UP/I- 943-01/20-01/394, URBROJ: 2163-24-02/7-23-04 od 24. veljače 2023. toč. 1. izreke odbijen je u cijelosti zahtjev Caizi L iz [adresa], Calzi Riccarda iz Gabrovizze (Gabrovec) 82, Italija, Kalcic ([adresa],4, Italija, Fonda Yvonne iz Gorizie, Via S. Angela Merici I, Italija, Fonda Federice iz San Floriano del Collio, Loc.Scedina 19, Italija, Fonda Carlotte iz Gorizie, Via Cicuta 14, Italija i Batič Š iz [adresa], za utvrđivanje prava na naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kao neosnovan. Toč. 2. izreke utvrđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-942-01/23-01/166, URBROJ: 514-04-03- 01-01/07-25-03 od 5. ožujka 2025. odbio žalbu ovdje tužitelja izjavljenu protiv citiranog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelji u tužbi osporavaju zakonitost odluka upravnih tijela ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ističu kako iz zapisnika sa rasprave održane pred prvostupanjskim tijelom dana 14. studenog 2018. proizlazi kako su podnositelji zahtjeva/ovdje tužitelji dostavili u spis potvrdu Upravne enote Koper o državljanskom statusu JP iz koje nedvojbeno i jasno proizlazi kako je MP imao jugoslavensko državljanstvo, a prije toga talijansko državljanstvo. Na stranici trećoj rješenja prvostupanjskog tijela navedeno tijelo samo navodi kako je u spis dostavljena potvrda iz koje proizlazi kako je MP rođen u [adresa] **.**.1896., a jugoslavensko državljanstvo je dobio naturalizacijom 23. kolovoza 1974. Unatoč navedenom prvostupanjsko, a potom i drugostupanjsko tijelo tvrde kako se u postupku nije na nedvojben način moglo utvrditi državljanski status FP u trenutku oduzimanja imovine, a čime je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, slijedom čega i pogrešno primijenjeno materijalno pravo i odbijen zahtjev za utvrđivanje prava na naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine kao neosnovan. U prilog tvrdnjama tužitelja govori i sudska praksa Upravnog suda u Rijeci. Naime, iz presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-567/15 proizlazi kako bi bez obzira na sve okolnosti ovdje tužitelji imali pravo na povrat oduzete imovine odnosno isplatu naknade ukoliko se nekretnine nisu nalazile na području Umaga, Brtonigle, Buja, Novigrada i Grožnjana. U konkretnom slučaju su se nekretnine nalazile na području Vrsara pa shodno tome pok. ŽP nije mogao biti obeštećen za nekretnine koje su mu oduzete u Republici Italiji. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj:

Uzz 15/10-4 u odnosu na čl. 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne Novine" broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 98/19, dalje: Zakon o naknadi) zauzeo sljedeći stav: "Pritom je očito da u tumačenju i iznalaženju stvarne volje zakonodavca u reguliranju ove materije odredbu st. 1. i 2. čl. 10. Zakona o naknadi treba tumačiti u njihovoj međusobnoj povezanosti. Iz sadržaja st. 1. toga članka proizlazi, dakle, da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kad je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumom. Iznimno, prema st. 2. toga članka, i kad je pitanje naknade za oduzetu imovinu već riješeno međudržavnim sporazumom, pravo na naknadu mogu steći strane osobe ako se to utvrdi međunarodnim sporazumom. To pak znači, argumentum a contrario, da u drugim slučajevima, kada pitanje naknade nije riješeno međudržavnim sporazumom, prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu za oduzetu imovinu." Iz gore citiranog stava Vrhovnog suda proizlazi dakle, da prijašnji vlasnici, imaju pravo na naknadu kada pitanje naknade nije riješeno međudržavnim sporazumom, s obzirom da je Sporazumom iz 1954. godine riješeno samo pitanje optantske imovine sukladno čl. 10. st. 2. Zakona o naknadi, ovdje tužitelji, s obzirom da pravni prednik tužitelja nije bio optant, a i s obzirom da ispunjavaju sve zakonom propisane uvjete imaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu. Nadalje, u ovom je predmetu prvostupanjsko tijelo već prethodno donijelo rješenje, a koje rješenje je poništeno povodom podnesene žalbe rješenjem tuženika te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu. Iz obrazloženja navedenog rješenja tuženika proizlazi kako je MP rođen u [adresa]. godine kao talijanski državljanin te kako osnovanost zahtjeva u ovom konkretnom predmetu treba raspraviti temeljem čl. 10. st. 1. Zakona o naknadi. Dakle, sukladno gore citiranoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Uzz 15/10-4 te dostavljenoj odluci Upravnog suda, budući se konfiscirana imovina pravnog prednika tužitelja nalazila na području Vrsara, pitanje naknade imovine koja je oduzeta FP nije riješeno međudržavnim sporazumima. Nadalje, iz obrazloženja istog rješenja tuženika proizlazi i kako prema zaključku sjednice Imovinsko-pravnog odjela od 8. veljače 2008., osobe koje nisu državljani Republike Hrvatske (strani državljani i apatridi) imaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu ukoliko to pitanje nije riješeno međudržavnim sporazumima. Čl. 10. st. 2. Zakona o naknadi određeno je kako iznimno prava propisana zakonom o naknadi mogu steći i osobe koje nisu hrvatski državljani. Slijedom svega navedenog, prvo i sada drugo rješenje tuženika međusobno su kontradiktorni. Sukladno uputi u rješenju tuženika, prvostupanjsko tijelo je u tijeku ponovljenog postupka trebalo nedvojbeno utvrditi državljanski status FP, a tek onda ukoliko bi prvostupanjsko tijelo utvrdilo da MP nije bio jugoslavenski državljanin, podneseni zahtjev raspraviti temeljem čl. 10. st. 2. Zakona o naknadi što prvostupanjsko tijelo ponovno nedvojbeno nije učinilo, a unatoč tome odluku prvostupanjskog tijela potvrđuje tuženik.

4. Slijedom iznesenog, tužitelji predlažu sudu donošenje presude kojom će poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog upravnog spora.

5. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te predložio odbiti tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u cijelosti se pridružila navodima iz odgovora na tužbu tuženika.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prvostupanjsko rješenje od 24. veljače 2023. doneseno je u ponovnom postupku nakon što je povodom žalbe podnositelja zahtjeva rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/12-01/870, URBROJ: 514-04/01-15-04 od 1. lipnja 2015. poništeno rješenje istog prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-943-01/02-01/291, URBROJ: 2163-11-06-12-5 od 25. svibnja 2012. i predmet vraćen na ponovni postupak. U drugostupanjskom rješenju od 1. lipnja 2015. ocijenjeno je da činjenično stanje nije u cijelosti utvrđeno, što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, nesporno je utvrđeno da je predmetna imovina oduzeta prijašnjem vlasniku sada pok. BP (Kalčić) jer je bio talijanski državljanin, a što proizlazi iz obavijesti Odjela za opće i instit. poslove Demografske službe – Matičnog ureda Općine Trst, pr.br. 3943 od 27. rujna 2002. Prezime C je promijenio u talijanski oblik BP rješenjem Pokrajinske uprave od 26. svibnja 1930. Nesporno je da je dio imovine prijašnjeg vlasnika konfisciran Odlukom kotarskog narodnog suda u Poreču, posl. broj Konf. 6/47-2 te je odlukama bivšeg KAK-e Poreč, broj: 870/1 od 10. svibnja 1948. i 870/1a od 10. srpnja 1948. oduzeta i druga imovina navedenog prijašnjeg vlasnika, kao predmet kolonskog odnosa te je ta imovina dodijeljena bivšim kolonima obrađivačima, a ostatak kao višak je dodijeljen u općenarodnu imovinu pod upravom Narodnog odbora, kako to proizlazi iz obavijesti NO Poreč, broj: UP.851/54 od 11. prosinca 1957. Obzirom na ovakvo utvrđenje, prvostupanjsko tijelo je bilo dužno utvrditi državljanski status prijašnjeg vlasnika u trenutku oduzimanja dijela predmetne imovine, na dan 15. rujna 1947. kao dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Italijom jer je ta činjenica odlučna u ovoj upravnoj stvari i o njoj ovisi i meritoma odluka. Iz sveza spisa proizlazi da je prijašnji vlasnik bio jugoslavenski državljanin, da je bio oženjen za jugoslavensku državljanku te da je umro u Sloveniji ([adresa]) 3. studenog 1989., a nedvojbeno iz dokaza u spisu predmeta proizlazi da je on bio upisan u knjigu državljana Kopar. Stoga je tuženik naložilo prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku nedvojbeno utvrdi je li prijašnjem vlasniku imovina konfiscirana kao jugoslavenskom državljaninu ili ne. Ako je predmetna imovina oduzeta kao optantska imovina ili kao imovina talijanskog državljanina temeljem tada zaključenih medudržavnih sporazuma kojima je ujedno i riješeno pitanje naknade za oduzetu imovinu, tada bi osnovanost zahtjeva trebalo razmotriti s osnove odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o naknadi. Ako je pak taj dio imovine oduzet prijašnjem vlasniku kao jugoslavenskom državljaninu predmet naknade može biti taj dio imovine, to jest imovina koja je prenesena u Zemljišni fond kotara Poreč kako to proizlazi iz dopunskog rješenja Skupštine općine Poreč od 19. srpnja 1968., a za ostali dio imovine u odnosu na koju su riješeni agrarni odnosi davanjem imovine u vlasništvo obrađivača i da je prijašnji vlasnik bio jugoslavenski državljanin ne može ostvariti pravo na naknadu jer se na takvu imovine ne odnose odredbe Zakona o naknadi.

10. U ponovnom postupku je pribavljen dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Službe za državljanstvo od 30. prosinca 2015. u kojem je navedeno da je BP (otac J), rođ. **.**.1896. u [adresa], preminuo u [adresa]., da se ne vodi u starim evidencijama stjecanja hrvatskog (i jugoslavenskog) državljanstva, kao ni u evidencijama prestanka tog državljanstva po osnovi otpusta, odricanja, oduzimanja i odsutnosti. U evidenciji uvaženih i odbijenih izjava o opciji za talijansko državljanstvo ne vodi se nijedna osoba s prezimenom BP, dok se u toj evidenciji vodi oko stotinjak osoba pod različitim oblicima navedenog prezimena (MP, M, ZP, F, Ž), međutim nema podataka o B HP. Kako je imenovani preminuo u Kopru, Slovenija, nema podataka gdje je isti imao domicil na dan 10. lipnja 1940., a za svaki slučaj je izvršen i uvid u evidenciju osoba kojima je uvažilo ili odbilo izjavu o opciji za talijansko državljanstvo nadležno tijelo Slovenije, međutim, nisu pronašli podatke o B ZP. Voditeljica postupka je na raspravi održanoj 11. veljače 2016. konstatirala kako je uvidom u očevidnik br. 161 za k. o. [katastarska općina] u predmetu SP i Z utvrđeno da je dopisom iz 1955.-1957. godine Ured za zaštitu jugoslavenske imovine u inostranstvu prijavio pod brojem 6449 zahtjev za obeštećenjem imovine u tadašnjoj SFRJ za SP. Stoga je naloženo punomoćnici podnositelja zahtjeva da u roku od 30 dana u spis predmeta dostavi pismenu potvrdu nadležne talijanske službe - Ministero del Tesoro, Via XX settembre 97, Rim, da li je po zahtjevu broj 6449 udovoljeno, odnosno da li je ĆP obeštećen od strane talijanske Vlade za imovinu koja mu je konfiscirana. Održana je rasprava i dana 14. studenog 2018. na kojoj je punomoćnica podnositelja zahtjeva izjavila da nije uspjela pribaviti potvrdu da li je prijašnji vlasnik obeštećen od strane Talijanske Vlade za napuštena dobra na području FNRJ jer o tome ne postoje podaci te je u spis predmeta dostavila potvrdu od Republike Slovenije, Upravne enote Koper od 24. ožujka 2016. o državljanskom statusu FP iz koje je razvidno da je MP pok. H rođen u [adresa] **.**.1896. dobio jugoslavensko državljanstvo naturalizacijom 23. kolovoza 1974. te da nema podataka o državljanskom statusu istoga do 23. kolovoza 1974. Prvostupanjsko tijelo je dopisima od 5. ožujka 2021. i 6. srpnja 2021. zatražilo od Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Uprave za konzularne poslove podatke o posjedovanju talijanskog državljanstva, odnosno o datumu stjecanja istog, te da li je prijašnji vlasnik SP (Kalčić) Adolfo fu Matteo posjedovao na dan 15. rujna 1947. kao dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Italijom te provjeru okolnosti je li prijašnjem vlasniku (MP) S rođen **.**.1896. u [adresa] isplaćena naknada od strane Republike Italije (Ministero dell Economia delle Finanze, Dipartamento del Tesoro) za oduzetu imovinu (beni abbandonati) ili je na ime naknade za oduzetu imovinu primio drugu imovinu, ali traženi podaci nisu zaprimljeni u spis predmeta. Kako u tom roku, niti do donošenja pobijanog rješenja nije zaprimilo nikakvu dokumentaciju, a istu nije uspjelo pribaviti ni po službenoj dužnosti, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da nije dokazano činjenično stanje na kojem podnositelji zahtjeva temelje osnovanost podnesenog zahtjeva. U postupku je ostalo neutvrđeno koje je državljanstvo prijašnji vlasnik SP (Kalcic) pok. H, rođen u [adresa] **.**.1896. imao u trenutku oduzimanja imovine odnosno nije na jasan i točan način utvrđeno je li prijašnjem vlasniku imovina konfiscirana kao jugoslavenskom državljaninu ili ne, a što je izričito bilo navedeno u obrazloženju drugostupanjskog rješenja.

11. Odredbom čl. 64. Zakona o naknadi propisano je da se postupak, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, provodi na zahtjev prijašnjega vlasnika.

12. Odredbom čl. 67. Zakona o naknadi propisan je da se uz zahtjev prilaže: 1. dokaz o hrvatskom državljanstvu, odnosno održanom neprekinutom pravnom sljedništvu i sjedištu na teritoriju Republike Hrvatske, 2. akt o podržavljenju, odnosno podruštvovljenju imovine, 3. zemljišnoknjižni izvadak sa svim upisima i ispisima od dana podruštvovljenja do dana podnošenja zahtjeva, 4. punomoć ovjerovljenu od hrvatskih državnih vlasti, 5. izvadak iz matice umrlih ili rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom ako zahtjev podnosi zakonski nasljednik, 6. pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, 7. ostale isprave ili dokaze kojima se može utvrditi osnovanost zahtjeva.

13. Prema čl. 68. Zakona o naknadi u postupovnoj materiji koja nije uređena navedenim Zakonom, propisana je primjena procesnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91 i 103/96, dalje: ZUP), što slijedi i iz odredbe čl. 2. ZUP-a. Stoga se u postupcima vezanima za naknadu za oduzeti imovinu primarno primjenjuju postupovne odredbe Zakona o naknadi, a tek podredno odredbe ZUP-a.

14. Nadalje, u odnosu na upravne postupke koji se pokreću na zahtjev stranke, odredbom čl. 137. ZUP-a propisano je da je činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno (st. 1.). Ako se ne radi o činjenicama koje su općepoznate, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako sama stranka tako ne postupi, službena osoba koja vodi postupak pozvat će je da to učini. Od stranke se neće tražiti da pribavi i podnese dokaze koje brže i lakše može pribaviti tijelo koje vodi postupak niti da podnosi takva uvjerenja koja tijela nisu dužna izdavati po čl. 171. odnosno 172. ZUP-a (st. 2.). Ako stranka nije u naknadno određenom roku podnijela dokaze, tijelo ne može zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije podnesen (čl. 68. st. 2. ZUP-a), nego je dužno nastaviti postupak i, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, riješiti upravnu stvar (st. 3.).

15. Budući da je upravo na tužiteljima kao podnositeljima zahtjeva u smislu čl. 137. st. 1. i 2. ZUP-a bio teret dokazivanja svih činjenica na kojima temelje svoj zahtjev te dostavljanja sve dokumentacije kojima dokazuju osnovanost svojeg zahtjeva u smislu čl. 66. i čl. 67. Zakona o naknadi, to je zakonito i pravilno prvostupanjsko tijelo, kao što to navodi i tuženik, nakon što tužitelji nisu dopunili podneseni zahtjev, na temelju čl. 137. st. 3. ZUP-a zahtjev meritorno riješilo na podlozi činjenica i dokaza dostavljenih od tužitelja tijekom postupka.

16. Pri tome valja reći kako tužitelji neosnovano osporavaju da je u konkretnom slučaju odlučan državljanski status prijašnjeg vlasnika BP (Kalcic) pok. H, rođenog u [adresa] **.**.1968., na dan 15. rujna 1947., odnosno činjenica da li je isti na navedeni datum bio jugoslavenski ili talijanski državljanin.

17. Prema čl. 79. toč. 1. Ugovora o miru s Italijom ("Službeni list FNRJ" broj 74/47, dalje: Ugovor o miru s Italijom) Jugoslavija je stekla pravo zaplijeniti i prenijeti u vlasništvo svu imovinu koja se danom stupanja na snagu toga Ugovora nalazila na njenom teritoriju i pripadala Italiji ili njenim državljanima. Čl. 79. st. 3. Ugovora o miru s Italijom talijanska vlada obvezala se da će obeštetiti talijanske državljane čija bi imovina bila oduzeta na osnovi toga članka. Nadalje, čl. 79. toč. 6. Ugovora o miru s Italijom bilo je propisano da se citirane odredbe čl. 79. Ugovora neće primjenjivati na imovinu talijanskih državljana koja se nalazi na teritoriju koji je tim Ugovorom ustupljen Jugoslaviji. Nakon toga je 23. svibnja 1949. zaključen Sporazum između FNRJ i Republike Italije o talijanskim dobrima, pravima i interesima u Jugoslaviji („Službeni list FNRJ- Međunarodni ugovori“ broj 6/56, dalje: Sporazum između FNRJ i Republike Italije iz 1949.). Čl. 1. Sporazuma između FNRJ i Republike Italije iz 1949., određeno je da se Vlada Federativne Narodne Republike Jugoslavije obvezuje Republici Italiji isplatiti naknadu za talijanska dobra, prava i interese koji se nalaze području ustupljenom Jugoslaviji Ugovorom o miru s Italijom ili na starom jugoslavenskom teritoriju, a koji se bili podvrgnuti nacionalizaciji, agrarnoj reformi ili kojoj drugoj mjeri općeg karaktera koje pogađa vlasništvo. Čl. 7. Sporazuma između FNRJ i Republike Italije iz 1949. propisano da se osim imovine pogođene nekom mjerom navedenom u čl. 1., navedenim Sporazumom rješava pitanje naknade za imovinu oduzetu bilo kojom mjerom koja pogađa vlasništvo, od kojih je stavkom 2. istoga članka posebno navedena konfiskacija. Stoga, ukoliko bi se radilo o talijanskom državljaninu, pitanje naknade za imovinu bilo bi riješeno Sporazumom između FNRJ i Republike Italije iz 1949., sukladno čl. 10. Zakona o naknadi te tužitelji ne bi imali pravo na naknadu. Isti je pravni stav, da se Sporazum između FNRJ i Republike Italije iz 1949. odnosi i na konfisciranu imovinu, iznio Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2234/17-2 od 23. svibnja 2018.

18. Zaključno, vezano za navode o državljanskom statusu prednika tužitelja, valja ukazati kako je u žalbenoj fazi postupka, nakon donošenja prvostupanjskog rješenja od 24. veljače 2023., dopisom Ministarstva vanjskih i europskih poslova, VI. Uprave za konzularne poslove, Sektora za međunarodnu pravnu pomoć, državljanstvo i putne isprave, Službe za međunarodnu pravnu pomoć od 28. ožujka 2024., uz presliku dopisa Veleposlanstva Republike Hrvatske u Rimu od 12. ožujka 2024., u spis dostavljena potvrda o talijanskom državljanstvu i prebivalištu koju je izdao Matični ured Općine Trst od 5. veljače 2024. iz koje proizlazi da je SP rođen **.**.1896. u [adresa] imao prebivalište u [adresa] od rođenja do popisa stanovništva 1921. te potom u Piranu do 3. svibnja 1930., [adresa] do 10. siječnja 1942., Orseri do 24. travnja 1947., te Gorizii do 13. studenoga 1970. Nadalje se navodi da je od dana 30. svibnja 1930. do 13. studenog 1970. bio registriran kao talijanski državljanin. Slijedom navedenog i ovaj sud smatra nedvojbenim da je SP bio talijanski državljanin u trenutku oduzimanja imovine i na dan 15. rujna 1947., kao dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Italijom, pa mu stoga ne pripada pravo na naknadu u smislu odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o naknadi.

19. S obzirom na sve ranije izneseno, utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo zakonito odbilo zahtjev tužitelja, što je tuženik svojom odlukom potvrdio odbijanjem njihove žalbe, pravilnom primijenivši odredbu čl. 240. st. 1. ZUP-a.

20. Sukladno prethodnom, valjalo je na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a kojom je propisano da stranka koji izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora. Stoga, kako su tužitelji izgubili ovaj spor, to je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici u Puli, A. K. Miošića 4

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, Rovinjska 2a