Pp-3995/2025-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Prekršajni odjel

Stjepana Radića 81

Šibenik

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Marini Belak, uz sudjelovanje zapisničara Danijele Anđelić, rješavajući u postupku protiv okrivljenog ČJ zbog prekršaja iz članka 6.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira( NN 5/90,30/90,47/90, 29/94, 114/22,47/23), u daljnjem tekstu ZOPJRM-a, povodom optužnog prijedloga PU Šibensko-kninske, Policijske postaje Šibenik pod brojem Klasa: 211-07/25-5/33654 od 21.prosinca 2025., nakon dovršenog žurnog postupka 19.ožujka 2026., u nazočnosti predstavnika tužitelja i okrivljenika,

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ČJ, sin Č i majke Š, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1995. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH i BIH-a, neoženjen, bez djece, trenutno nezaposlen, vodoinstalater, SSS, neosuđivan.

k r i v  j e

I.1. što je 20.prosinca 2025, u 15:20 sati, u Šibeniku, ulica Obala palih omladinaca, u blizini caffe bara "Trapula" kod kbr. 12, na neograničenom javnom mjestu na obližnjem parkiralištu, kada je u organizmu imao koncentraciju alkohola od 1,53 g/kg., narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način jer je trčao prema osobnom vozilu reg. ozn. [registarska oznaka], u kojem su se nalazili ŠJ, u svojstvu vozača i CJ, u svojstvu suvozača, a potom je agresivno lupao po motoru vozila i glasno vičući izgovarao riječi: "iziđi iz auta", a kada je vozač toga automobila ŠJ pokrenuo vozilo kako bi dao do znanja okrivljeniku da se makne i kada se počeo udaljavati kolnikom navedene ulice, u suprotnom smjeru od okrivljenika, oštećeni SJ u retrovizoru je vidio kako agresivno trči prema njemu no nastavio se udaljavati kada je pragom automobila udario u jednu teglu od cvijeća, koja se nalazila na jednom dijelu navedene ceste, te je iz straha napustio mjesto događaja i pozivao policiju,

što je dakle, narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, kažnjiv po članku 6.ZOPJRM-a.

II. Na temelju članka 6.ZOPJRM-a okrivljeniku se

i z r i č e

novčana kazna od 700,00 ( sedamsto ) eura

II.1. Na temelju članka 40.Prekršajnog zakona vrijeme za koje je okrivljenik uhićen po policijskim službenicima PP Šibenik, tj. od 20.prosinca 2025. u 16:00 sati do 21.prosinca 2025., u 11:45 sati, ima se uračunati u izrečenu novčanu kaznu.

II.2. Na temelju članka 33. st. 10.Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti presude, u korist računa broj: 1001005-1863000160.

II.3. Ukoliko okrivljenik, sukladno odredbi članka 183. Prekršajnog zakona, u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplatI dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena (čl. 152. st. 3. PZ-a).

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka od 100,00 ( sto) eura, u istom roku kao i novčanu kaznu, u korist računa br.:1001005-1863000160, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

1. Policijska uprava Šibensko-kninska, PP Šibenik s Ispostavom Primošten , podnijela je optužni prijedlog pod uvodnim brojem protiv okrivljenog ČJ zbog prekršaja iz članka 6. ZOPJRM-a, pobliže opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je ispitan na okolnosti optužnog akta u navodima svoje obrane dane za Zapisnik od 21.prosinca 2025., iskazao da je 20. prosinca 2025.g. ,oko 15.20 sati, sjedio , na štekatu cafe bara "Trapula", gdje je pio piće. Do toga vremena da su on i AJ bili zajedno, došli su sa mora. Sjedio je u cafe baru , a AJ da je negdje otišao no ipak se nalazio u blizini , misli da je otišao u neki drugi caffe bar. U jednom trenutku je primijetio kako AJ drži kvaku od automobila marke "Škoda", u kojem vozilu je bio ŠJ, koje vozilo da je potezalo AJ . Naime, AJ da je držao kvaku od automobila, a ŠJ da se vozilom kretao prema naprijed dobrih 20-ak metara. Vidjevši to on da je počeo trčati prema tom automobilu i presreo mu put te da je stao ispred tog automobila pa je ŠJ zaustavio vozilo . Raširio je ruke i glasno vičući ŠJ uputio riječi: " Šta radiš-jesi normalan?". Osporio je da bi lupao po poklopcu njegovog vozila i da bi mu uputio riječi: "Iziđi iz auta!" . Vidio je kako ŠJ pokreće automobil pa se maknuo u stranu i ŠJ da je prošao pokraj njega. Dodao je da nije trčao za vozilom nakon što mu je uputio navedene riječi. Ostao je na mjestu. Upitan tko je lupao po poklopcu motora i da li je čuo zvuk lupanja odgovorio je da je vjerojatno čuo lupanje po poklopcu motora . Upitan da pojasnim značenje te rečenice, iskazao je da od sve buke koja se tada događala da je moguće da je čuo i taj zvuk no da nije siguran.

Upitan tkao je lupao po poklopcu motor odgovorio je da je vjerojatno lupao AJ . Inače, ŠJ i JJ da ne poznaje niti iz viđenja. Upitan kako je znao da se za volanom toga vozila nalazi ŠJ kada ga ne poznaje odgovorio je da je njegovo ime čuo od policijskih službenika . Iskazao je da je vjerojatno došlo do sukoba između AJ i ZJ za vrijeme dok je sjedio u caffe baru no prvi put da je naslutio da se radi o sukobu je trenutak kada je vidio da AJ drži kvaku vozila u kretanju. Upitan zbog čega ga CJ i ŠJ teret e obzirom na obranu da ih uopće ne poznaje odgovorio je da je to stoga što je stao ispred automobila i uputio im naprijed navedene riječi, ne zna zašto njega terete a ne AJ . U trenutku kada je započeo trčanje prema automobilu da je automobil bio u parkiran. Upitan kako objašnjava svoju obranu koju je naprijed iznio da je vidio da je AJ držao kvaku od automobila, a ŠJ da se vozilom kretao prema naprijed dobrih 20-ak metara i da je vidjevši to počeo trčati prema tom automobilu, odgovorio je da je predmetni automobil kojim je upravljao ŠJ bio parkiran i kada je SJ vidio da trči prema automobilu da je započeo kretanje prema naprijed. Konstatira se da okrivljenik nije odgovorio na pitanje uređujućeg suca. Okrivljenik je u završnoj riječi izrazio žaljenje i dodao da nije osuđivan te da trčanje za automobilom neće ponoviti. Ne želi sudjelovati u izvođenju dokaza suočavanjem sa oštećenim ŠJ jer da je sve to otišlo predaleko, a on to ne želi. Okrivljenik se nastavno branio da je kritične prigode bio ljut jer je mislio da je svjedok SJ u sukobu sa AJ i da je točno da je trčao za automobilom ŠJ, raširenih ruku. Međutim, osporio je da bi lupao rukama po haubi automobila oštećenog. Ne zna zbog čega bi ga svjedok lažno teretio.

3. U postupku je saslušan svjedok ŠJ, CJ, AJ, pregledan je Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 21.prosinca 2025, te Izvadak Uprave za kazneno pravo i probaciju, Odjela za prekršajne evidencije, od 21.prosinca 2025,

4. Svjedok ŠJ je svjedočio da uredno živi svoj život, završio je fakultet i izbiva iz [adresa] više godina, s nikim da ne dolazi u sukob. Kako je bio bolestan 15- ak dana, odlučio se zajedno s bratom provozati automobilom pa su se 20. prosinca 2025.g., oko 15:20 sati, sasvim slučajno se zatekli u Ulici Obala palih omladinaca, koja Ulica se proteže uz niz kafića. Kretao se sporo i primijetio poznanika ĐJ, s kojim je u djetinjstvu trenirao vaterpolo. Zaustavio je vozilo, bio je 10 cm otvoren prozor automobila. ĐJ da je stajao na rubu ceste ispred caffe bara , primijetio je da ima krvavu majicu i krvave ruke. Zaustavio se i pitao ga što mu je no tada da je primijetio da je bio agresivan , jednu ruku da je stavio na krov njegovog automobila, a drugu ruku da je provukao kroz otvoreni prozor i uhvatio se za krovni nosač automobila. Shvatio je da nešto nije u redu, primijetio je da s njim nešto nije u redu. Pomislio je da je u alkoholiziranom stanju. Shvativši to krenuo je automobilom no on se kretao zajedno sa vozilom jer mu se još uvijek njegova ruka nalazila u unutrašnjosti njegovog vozila . Ubrzavao je kretanje svog automobila jer se bojao da će ga udariti šakom no on da je u jednom trenutku izvadio ruku iz automobila. Nakon što je prešao automobilom sedam metara da se kretao polukružno u namjeri da izađe iz toga prostora. Vozilom da je skrenuo u obližnji parking koji ima izlaz u smjeru njegovog kretanja i odjednom da se ispred vozila pojavila muška osoba, kojeg u sudskom kabinetu prepoznaje u osobi okrivljenika. Počeo je lupati rukama po haubi motora i glasno je vikao obraćajući mu se riječima: „Izađi iz auta“. Vidjevši to on da se lagano kretao prema njemu i davao znak da se makne i kada sam mu se približio, on se ipak maknuo sa strane pa je vozilom mogao proći. Ubrzao je kretanje automobila jer se namjeravao maknuti s toga mjesta i tada je u retrovizor vidio kako trči za njegovim automobilom. Trčao je agresivno i raširenih ruku, lice mu je bilo izopačeno. Kada je odlazio s tog mjesta, odnosno kada je zaobišao okrivljenika, da su ispred na cesti bile postavljene betonske tegle od cvijeća, a kako ga je to iznenadilo da je pragom automobila udario u jednu teglu od cvijeća i to zadnjim desnim vratima, iako je prethodne uspješno zaobišao. Kako je to za njega bilo sve vrlo neugodno, odmah da je pozvao policiju. Nazočnog okrivljenika da ne poznaje, dok ĐJ poznaje iz viđenja.

Upitan od okrivljenika da li je siguran da je on lupao rukama po motoru automobila odgovorio je da je lupao. On da je zaustavio automobil kada je vidio okrivljenika ispred svog automobila no nije bio prethodno parkiran. Dakle, da se zaustavio i pokazivao okrivljeniku da se makne i tada da se lagano kretao prema njemu. Dakle, da nije točno da bi se te prigode nalazio u parkiranom automobilu. Kada je primijetio okrivljenika ispred njegovog automobila da nije primijetio da bi se tu nalazio ĐJ. Dakle, sasvim slučajno da je dio ovog sudskog postupka jer se slučajno zatekao na mjestu događaja, nije u sukobu niti sa ĐJ niti sa nazočnim okrivljenikom, kojeg suviše niti ne poznaje . Dodao je da je ĐJ rukama udarao po krovu automobila i po staklu, no nije po haubi motora. Naime, ĐJ da mu je došao bočno a okrivljenik sprijeda.

5. Svjedok CJ je svjedočio da se 20. prosinca 2025.g., oko 15:20 sati , nalazio u automobilu kojim je upravljao njegov brat ŠJ te prolaskom pored cafe bara „Trapula“ na adresi [adresa] da je uočio dvojicu njemu nepoznatih muškaraca i zaključio da se ne ponašaju normalno. Bili su krvavi. Kada ih je brat SJ uočio da je usporio jer je jednog od njih poznavao iz viđenja, a s njim je u djetinjstvu trenirao vaterpolo. Želio mu je pomoći, mislio je da je u nevolji, no kada su se približili da je ĐJ došao s bočne strane njihovog vozila te se jednom rukom uhvatio za prozor , a drugom rukom je držao krovni nosač automobila . Ruka je bila krvava. Dakle, jednu ruku je pružio u unutrašnjost automobila i držao se za krovni nosač, a kako je bio agresivan da je SJ malo ubrzao i tada je ĐJ izvukao ruku iz unutrašnjosti automobila. Sjeća se da je pao na pod. Također se sjeća da je ta muška osoba, ĐJ, lupao rukama po prozoru . Tada da su se automobilom udaljili od tog mjesta i automobilom skrenuli u obližnji parking koji ima izlaz u smjeru našeg kretanja. SJ da je tada zaustavio automobil jer je ispred automobila, na udaljenosti od 3 metra, vidio muškarca, kojeg u sudskom kabinetu prepoznaje u osobi okrivljenika, koji je vikao „Stani,stani!“. SJ da se lagano kretao u pravcu tog muškarca, jer je to jedini put za izlaz iz parkinga. Kada su došli u njegovu neposrednu blizinu, on da je dotrčao do automobila i objema rukama lupao po haubi motora, misli da je izgovarao riječi: “ Izađi, izađi!“. Sada da se može sjetiti koje je točno riječi izgovarao, no nekako da mu iz sjećanja upravo naviru te riječi. On da nije vidio da bi okrivljenik agresivno trčao za njima nakon što su ga zaobišli. Nije gledao u retrovizor.

6. Svjedok AJ, je iskazao da se 20. prosinca 2025.g., oko 15:20 sati, nalazio u [adresa], u ugostiteljskom objektu „Trapola“ gdje je na štekatu toga objekta, zajedno sa ČJ, pio piće. Te večeri da je uhićen zbog prisile na policijskog službenika, kada mu je očitana koncentracija alkohola od 2,8 promila alkohola u organizmu, zbog čega da se ne može sjetiti što se te večeri događalo. Međutim, sjeća se da su ČJ i on komentirali kako cestom ispred lokala vozači voze prebrzo. Tada da je vidio nailazak osobnog automobila koji se također brzo kretao pa se dignuo i došao pokraj ceste , koje vozilo je usporilo zbog ležećih policajaca, pa je prišao vozilu i položio ruke na krov automobila. Bio je otvoren prozor automobila pa je pitao vozača kako to vozi. Misli da je vozio ŠJ kojeg poznaje iz viđenja, kao i njegovog brata CJ. Nije s njima u sukobu. Ne sjeća se dobro no misli da mu SJ nije ništa odgovorio. U jednom trenutku ŠJ je dao gas, povećao brzinu kretanja automobila uslijed čega da je pao na pod. Misli da se SJ prestrašio njega, ne zna zašto, pa je naglo ubrzao kretanje vozila automobila. Dakle, on da se nije imao namjeru s SJ sukobiti već ga samo opomenuti zbog vožnje . Upitan od strane suda kako da se sjeća sve što sam on radio, a ne i što je radio ČJ, odgovorio je da je to tako . Dakle, da se ne sjeća što je ČJ radio. Upitan od strane suda da li je vidio da bi ČJ lupao po poklopcu motora vozila kojim je upravljao ŠJ, odgovorio je da to nije vidio. Također da nije čuo da bi ČJ vikao obraćajući se ŠJ riječima: „Iziđi iz auta“, niti je vidio da bi ČJ trčao prema automobilu. Također da nije vidio da bi ŠJ automobilom udario u teglu od cvijeća koja se nalazi uz cestu. Pozvan da se očituje u odnosu na obranu ČJ da je vjerojatno on lupao po poklopcu motora navedenog automobila odgovorio je da se toga ne sjeća. Misli da ČJ ne poznaje EJ i CJ. Upitan odgovorio je da su neposredno prije nailaska osobnog automobila kojim je upravljao ŠJ, ČJ i on sjedili cijelo vrijeme zajedno, da se nije odvajao i kada je naišao spomenuti automobil da se digao i prišao vozaču da mu kaže da sporije vozi. Branio se da ne zna zašto je ČJ pretpostavio da bi on prethodno došao u sukob sa SJ. Dodao je da je moguće da je doista držao kvaku vozila u kretanju no ne s namjerom da uđe u vozilo i da se ne sjeća svih detalja događaja. Upitan od predstavnika tužitelja da li je u trenutku zaustavljanja vozila imao krv na šakama i na majici i otkuda ta krv odgovorio je da ne zna.

7. Analizirajući obranu okrivljenika u njezinoj ukupnosti, te je stavljajući u korelaciju s iskazima ispitanih svjedoka-oštećenog ZJ i CJ i svjedoka AJ sud je utvrdio krivnju okrivljenika za djelo koje mu se stavlja na teret, ocjenjujući njegovu obranu proturječnom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.

8. Prvotno , razmatrajući obranu okrivljenika da je vidio kako u jednom trenutku AJ drži kvaku automobila marke "Škoda", kojim je upravljao ŠJ, koje vozilo da je potezalo AJ, pa da je, stoga, počeo trčati prema automobilu Dobre , presreo mu puti i stao ispred vozila te nastavnu obranu da je u trenutku kada je počeo trčati prema automobilu ŠJ da je to vozilo bilo parkirano sud je utvrdio da je takva obrana kontradiktorna. Pozvan od suda da pojasni tu kontradiktornost nije odgovorio na pitanje. Nadalje, okrivljenik je osporio da bi lupao po poklopcu motora (haubi) prebacujući odgovornost na AJ navodeći da je vjerojatno čuo lupanje no odmah potom se ogradio tvrdnjom da zbog buke nije siguran. Sud ovakvo neodređeno lociranje zvuka i osporavanje vlastite odgovornosti ocjenjuje kao pokušaj ekskulpacije svoje krivnje. Sud je u potpunosti poklonio vjeru iskazu svjedoka-oštećenog ZJ jer je smislen, životno logičan, objektivan i u potpunom suglasju s iskazom njegovog brata CJ. Oštećeni je jasno opisao tijek događaja i nema nikakvog motiva lažno teretiti upravo okrivljenika. Sam okrivljenik potvrđuje da oštećenog uopće ne poznaje pa ne postoji nikakav raniji animozitet ili sukob koji bi oštećenog potaknuo na davanje lažnog iskaza. Oštećeni točno diferencira radnje dvojice aktera. Naime, AJ opisuje kao osobu koja se držala za prozor/krov u prvoj fazi, dok okrivljenika prepoznaje i tereti isključivo za radnju preprječivanja puta i lupanja po haubi u drugoj fazi događaja. Nadalje, valja istaći da okrivljenikovo odbijanje sudjelovanja u dokaznoj radnji suočavanja s oštećenim s obrazloženjem da je sve otišlo predaleko, potvrđuje nespremnost okrivljenika da se izravno suoči s istinitim navodima oštećenog. Njegovo poricanje da je lupao rukama po poklopcu motora sud ocjenjuje isključivo kao obranu usmjerenu na umanjenje težine prekršaja i izbjegavanje pune odgovornosti. Sud je stoga s punim povjerenjem prihvatio jasan i dosljedan iskaz oštećenika ŠJ da je okrivljenik lupao po haubi, te je utvrdivši sve bitne elemente prekršajne odgovornosti okrivljenika proglasio krivim i izrekao mu zakonitu sankciju.

9. Sud je iskaz svjedoka AJ prihvatio tek djelomično i to u dijelu , koji se poklapa s ostalim izvedenim dokazima , da se sjeća da je vidio nailazak osobnog automobila pa se dignuo i došao do vozila ,koje da je usporilo zbog ležećih policajaca, i položio ruke na krov automobila i da se kroz otvoren prozor automobila obratio vozaču , kao i da je u jednom trenutku ŠJ o gas, povećao brzinu kretanja automobila jer se SJ prestrašio . U ostatku iskaz ovog svjedoka je ocijenjen kao nevjerodostojan i usmjeren na olakšavanje položaja kako samoga sebe zbog vlastitog uhićenja te večeri, tako i okrivljenika. Naime, svjedok AJ se selektivno sjeća događaja, opravdavajući to visokom koncentracijom alkohola od 2,8 promila. Indikativno je da se svjedok detaljno sjeća vlastitih razmišljanja o brzini vožnje automobila, podizanja, prilaženja cesti i stavljanja ruku na krov vozila, dok se istovremeno uopće ne sjeća što je u tom istom trenutku i na istom mjestu radio njegov prijatelj, okrivljenik .Sud je takvo iskazivanje , tzv. selektivnu amneziju, ocijenio namjernim izbjegavanjem svjedočenja o protupravnim radnjama okrivljenika. Svjedok upitan da pojasni kako to da se ne sjeća što je radio okrivljenik , a na detaljan način opisuje druge okolnosti događaja odgovorio je :" to je tako" , što upućuje na naprijed izloženo utvrđenje suda o nevjerodostojnosti iskaza ovog svjedoka. Suviše toga svjedok na upit predstavnika tužitelja rekao da ne zna zbog čega su mu ruke bile krvave. Iz svih izloženih razloga sud je svjedočenje AJ u navedenim dijelovima odbacio kao nevjerodostojno utvrđujući da je dan samo s ciljem pogodovanja okrivljeniku .

10. Ipak, ovaj svjedok potvrđuje da je okrivljenik sjedio s njim neposredno prije incidenta decidirano navodeći da se sjeća da su ČJ i on sjedili na štekatu kada je vidio nailazak automobila pa se dignuo sa stola i prišao vozilu što je u suprotnosti s obranom okrivljenika da se AJ prethodno nekamo udaljio i da je sukob počeo bez njegova znanja. Izloženo ukazuje na utvrđenje da okrivljenik i svjedok AJ o okolnostima utuženog događaja nisu iskazivali kako se dogodio .Naime, okrivljenik je navedenim iskazom pogodovao ovom svjedoku s kojim je u prijateljskim odnosima , a koji su iskazivali s namjerom da jedan drugom olakšaju položaj na sudu. Naime, svjedok ČJ je te večeri uhićen zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi, a koji je te večeri bio u rasttrojenom stanju i zadržan na Odjelu psihijatrije od C .

11. Sud je razmatrao obranu okrivljenika da je kritične večeri bio ljut i da je "krivo" procijenio situaciju misleći da je AJ u sukobu s oštećenim, te je eksplicitno potvrdio: "Točno je da sam trčao za automobilom Dobre, raširenih ruku." Izrazio je i žaljenje, navodeći da "trčanje za automobilom neće ponoviti". Analizirajući obranu okrivljenika ČJ i iskaz svjedoka AJ, u usporedbi s iskazom svjedoka-oštećenika ZJ, sud nije poklonio vjeru obrani okrivljenika smatrajući je iz naprijed izloženih razloga u potpunosti nevjerodostojnom, proturječnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Nasuprot obrane svjedok-oštećeni ZJ je jasno i decidirano opisao radnje okrivljenika koji mu je na obližnjem parking prostoru prepriječio put, lupao rukama po poklopcu motora i vikao „Izađi iz auta!“. Sud je poklonio vjeru EJ da mu je okrivljenik uputio navedene riječi , te lupao rukama po haubi vozila iz svih izloženih razloga zbog kojih je ocijenio njegov iskaz vjerodostojnim. Valja istaći da je sam okrivljenik naveo da je bio ljut te pokraj iskaza svjedoka-oštećenog da je u retrovizoru jasno vidio okrivljenika kako agresivno, raširenih ruku i izopačenog lica trči za njegovim automobilom što ukazuje da je bio spreman na sukob pa je izricanje predmetnih riječi logičan slijed ponašanja okrivljenika koji je naposljetku odbio sudjelovati u izvođenju dokaza suočavanjem sa oštećenim.

12. Nadalje, sud je poklonio vjeru oštećenom CJ koji je iskazivao na liniji svjedočenja ŠJ pa je takav iskaz prihvatio istinitim iz istovjetnih razloga zbog čega je poklonio vjeru ŠJ.

13. Nadalje, tužitelj je teretio okrivljenika za kvalificirani oblik djela iz članka 13.ZOPJRM-a , čiji su konstitutivni elementi izrazita bezobzirnosti, netrpeljivosti i agresija koja šokira okolinu. U ovom slučaju okrivljenik nije samo vikao, on je trčao prema vozilu, agresivno lupao po limariji (motoru) i zahtijevao od osoba unutar vozila da izađu vani . Takav fizički nasrtaj na imovinu u kojoj se nalaze ljudi predstavlja manifestaciju agresije koja daleko nadilazi običnu galamu iz članka 13.ZOPJRM-a.

14. Za razliku od osnovnog oblika prekršaja iz članka 13. ZOPJRM-a, koji obuhvaća pasivnije oblike narušavanja javnog reda poput verbalne svađe ili galame, ponašanje okrivljenika u konkretnom slučaju konzumira sve bitne elemente iz članka 6.ZOPJRM-a, jer posjeduje elemente naročite drskosti i nepristojnosti. Naročita drskost okrivljenika očituje se kroz visoki intenzitet agresije, bezobzirnost i ustrajnost u činjenju prekršaja. Okrivljenik se nije zadržao na pukom verbalnom ispadu, već je u vrijeme kada je u organizmu imao 1,53 g/kg alkohola fizički nasrnuo na pokretnu imovinu, osobno vozilo u kojemu su se nalazili oštećenici , agresivno lupajući po poklopcu motora i imperativno zahtijevajući od oštećenih da iziđu iz vozila. Ustrajnost i posebna drskost dodatno su potvrđene činjenicom da okrivljenik nije odustao od protupravnog ponašanja niti u trenutku kada se vozač počeo udaljavati, već je nastavio agresivno trčati za vozilom u pokretu. Takav izravan, fizički i verbalno agresivan nasrtaj na oštećene na javnom mjestu prelazi granice uobičajenog prekršaja protiv javnog reda i mira te predstavlja manifestaciju otvorenog uličnog nasilja. Izravna posljedica ovakvog naročito drskog ponašanja je izazivanje intenzivnog, opravdanog straha kod oštećenog, koji su u pokušaju bijega i zaštite vlastite sigurnosti oštetili vozilo udarcem u teglu za cvijeće te bili prisiljeni hitno napustiti mjesto događaja i potražiti policijsku zaštitu.

15. Dakle slijedom izloženog sud je pouzdano utvrdio da je okrivljenik 20.prosinca 2025, u 15:20 sati, u [adresa], u blizini caffe bara "Trapula" kod kbr. 12, na neograničenom javnom mjestu na obližnjem parkiralištu, kada je u organizmu imao koncentraciju alkohola od 1,53 g/kg., narušavao javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način jer je trčao prema osobnom vozilu reg. ozn. [registarska oznaka], u kojem su se nalazili ŠJ, u svojstvu vozača i CJ, u svojstvu suvozača, a potom je agresivno lupao po motoru vozila i glasno vičući izgovarao riječi: "iziđi iz auta", a kada je vozač toga automobila ŠJ pokrenuo vozilo kako bi dao do znanja okrivljeniku da se makne i kada se počeo udaljavati kolnikom navedene ulice, u suprotnom smjeru od okrivljenika, oštećeni SJ u retrovizoru da je vidio kako agresivno trči prema njemu no nastavio se udaljavati kada je pragom automobila udario u jednu teglu od cvijeća, koja se nalazila na jednom dijelu navedene ceste, te je iz straha napustio mjesto događaja i pozivao policiju, čime je na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir, kažnjivo po članku 6.ZOPJRM-a pa je stoga proglašen krivim i kažnjen po Zakonu.

16. Sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da činjenični opis iz optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja u dijelu u kojem se navodi riječ "parkirani" ne odgovara rezultatima dokaznog postupka . Naime, iz svjedočenja ŠJ i CJ proizlazi , a što je ovaj sud i utvrdio, da je u kritično vrijeme predmetni automobil bio u kretanju. Slijedom navedenog, sud je u izreci presude izostavio riječ 'parkirani' te je činjenični opis uskladio s tako utvrđenim činjeničnim stanjem. Ovakvom izmjenom sud nije prekoračio optužbu niti je povrijedio objektivni identitet optužnog prijedloga . Opis prekršaja je tek upotpunjen stvarnim stanjem na temelju dokaznog postupka, čime se ne mijenja pravna narav prekršaja niti se okrivljenik stavlja u nepovoljniji položaj.

17. Nadalje, sud je utvrdio da je prekršaj počinjen na javnom mjestu, što je bitno obilježje bića prekršaja iz članka 6. ZOPJRM-a . Prema pravnoj definiciji kolnik ulice Obala palih omladinaca 12, odnosno prostor ispred caffe bara " Trapula" te prostor na obližnjem parkiralištu su javna mjesta koja su pristupačna neodređenom broju osoba. Riječ je o javnoj prometnoj površini, pješačkoj zoni, parkiralištu i ulici u samom centru grada, koji su po svojoj namjeni i naravi u svako doba dana i noći slobodno dostupni neodređenom broju građana, pješaka i sudionika u prometu. Činjenica da se incident dogodio u popodnevnim satima (15:20 sati) u blizini aktivnog ugostiteljskog objekta dodatno potvrđuje da je mjesto bilo izloženo pogledima i prisutnosti javnosti. Okrivljenik je svoje protupravne radnje – trčanje, agresivno lupanje po vozilu i glasno vikanje – poduzeo upravo na tom otvorenom i svima dostupnom prostoru. Njegovo ponašanje izravno je percipirano od strane oštećenih koji su se nalazili u vozilu, ali je po samoj naravi lokacije bilo vidljivo i čujno i svakom drugom potencijalnom prolazniku ili gostu obližnjeg ugostiteljskog objekta. Time je došlo do izravnog narušavanja javnog mira, javnog morala i osjećaja sigurnosti građana na javnoj površini, čime je u cijelosti ostvareno zakonsko obilježje mjesta počinjenja prekršaja.

18. Sud je prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku od posebno olakotnih okolnosti imao u vidu da je po obrani nezaposlen, pa mu je u odsutnosti posebno otegotnih okolnosti , a imajući u vidu neosuđivanost , izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom minimumu, koja je člankom 6. ZOPJRM-a propisana od 700,00 eura do 4.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, utvrđujući da je ista primjerena svim okolnostima počinjenja predmetnog inkriminiranog prekršajnog djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenog dobra , kojom će se utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni nasilničkog ponašanja .

19. Troškovi prekršajnog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Općinskog suda Republike Hrvatske . Paušalni iznos prekršajnog postupka odmjeren je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka , pri čemu je sud utvrdio da je okrivljenik svojim ponašanjem utjecao na duljinu , trajanje i složenost postupka.

Šibenik, 19.ožujka 2026.

Sutkinja

Marina Belak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 8(osam)dana, računajući od dana primitka prijepisa iste.

Eventualna žalba nadležnom sudu podnosi se putem ovog suda u 2 ( dva ) primjerka, bez takse.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Tužitelju

3. U spis