REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1047/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja ZADARPLAST d.o.o., OIB 04962876630, [adresa] zastupan po punomoćnici Romani Prce, odvjetnici iz odvjetničkog društva Franko Kotlar, Ana Vidov & Partneri, d.o.o., Zadar, Ulica Zrinsko-Frankopanska 38, protiv tuženika H-ABDUCO d.o.o., OIB 13667298928, Radnička cesta 41, Zagreb, zastupan po punomoćniku Ivo Vuković , odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 41. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , dana 19. ožujka 2026. g.

r i j e š i o  j e

I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno dovrši postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-132/2024. ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

III. Ročište određeno za dan 20. svibnja 2026. u 11,15 sati neće se održati.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 10. travnja 2025. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha udaljenjem 2. ovršenika-ZADARPLAST d.o.o., [adresa], OIB: 04962876630 ili svake druge treće osobe koja bespravno koristi nekretninu upisanu u zemljišne knjige koje vodi Općinski sud u Zadru, zemljišnoknjižni odjel [adresa] i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br [katastarska čestica] u naravi dvor površine 1897 i zgrada površine 420 m2, ukupno 2317 m2 sa kojim dijelom je uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) i to: 27. suvlasnički dio 33/1000 – 1. stambeni prostor na četvrtom katu na ulazu „1“ obilježen oznakom „A-IV“, korisne površine 81,80 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to udaljenjem 2. ovršenika (ovdje tužitelja) ili svake druge treće osobe koja bespravno koristi nekretninu uklanjanjem svih njegovih stvari i predajom navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju kao kupcu, čije uklanjanje je određeno rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St - 2865/18-150 od dana 7. srpnja 2023. godine.

II. Nalaže se tuženiku H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Horvatova 80 A, Zagreb da tužitelju ZADARPLAST d.o.o., OIB: 04962876630, [adresa], naknadi troškove postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem kamatne stope uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo 11 polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. U tužbi tužitelj u bitnome navodi da je je dana 26. ožujka 2025. godine zaprimio zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem St -2865/2018 kojim je isti upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u roku od 15 dana od dana zaprimanja zaključka. Dana 29. studenog 2022. godine ovrhovoditelj (ovdje tuženik) je Trgovačkom sudu u Zagrebu podnio prijedlog za pristupanje ovrsi radi ispražnjenja i predaje nekretnine, dok je 10. svibnja 2023. godine podnio dopunu imenovanog prijedloga za ovrhu na nekretnini koja se nalazi u posjedu 2. ovršenika (ovdje tužitelja) upisana u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvor površine 1897 i zgrada površine 420 m2, ukupno 2317 m2 sa kojim dijelom je uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) i to: 27. suvlasnički dio 33/1000 – 1. stambeni prostor na četvrtom katu na ulazu „1“ obilježen oznakom „A -IV“, korisne površine 81,80 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to udaljenjem 2. ovršenika (ovdje tužitelja) ili svake druge treće osobe koja bespravno koristi nekretninu uklanjanjem svih njegovih stvari i predajom navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) kao kupcu. Predmetna ovrha predložena je temeljem zaključka Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem St-2865/18-131 od 27. svibnja 2022.

3. Tužitelj navodi da je opisani ovršni postupak suprotan je materijalnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Ustavu RH i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužitelj je prije podnošenja prigovora za proglašenje ovrhe nedopuštenom pred Trgovačkim sudom u Zadru pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva, a podredno utvrđenja ništetnosti ugovora o prijenosu tražbine između ovrhovoditelja i HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. i isplate, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru, pod poslovnim brojem P-132/2024. Nastavno, tužitelj je osim opisanog postupka pokrenuo i tužbu radi izlučenja nekretnine iz stečajne mase iza Buinac d.o.o. u stečaju pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja se vodi pod poslovnim brojem P-830/20, protiv Stečajne mase iza Buinac d.o.o. u stečaju i ovdje tuženika te je predložio uvid u navedena dva predmeta

4. Tužitelj navodi da bi provedbom ovrhe, a prije okončanja opisanog parničnog postupka za ovršenika nastupila nenadoknadiva šteta. Naime tužitelj je kao posjednik nekretnine opisane naznačene u historijatu tužbe pokrenuo parnične postupke prvenstveno radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini koja predstavlja jedinu nekretninu u vlasništvu kako tužitelja i tako i zakonskog zastupnika tužitelja.

5. Tužitelj navodi da je vlasništvo predmetnog stana, kao zakoniti, istinit i pošten posjednik stekao dosjedanjem kroz razdoblje dulje od 20 (dvadeset) godina, a što je poznato i ovrhovoditelju. Naime, tužitelj je dana 29. siječnja 2003. godine sklopio predugovor o kupnji stana, nakon čijeg sklapanja je ušao u posjed predmetnog stana. Ključ predmetne nekretnine radi ulaska u posjed tužitelju je predan od strane prodavatelja (Buinac d.o.o.) i to još prije ožujka 2003. godine. Dana 10. studenog 2003. godine ZADARPLAST d.o.o. je s prednikom Stečajne mase iza BUINAC d.o.o. u stečaju, društvom BUINAC d.o.o., OIB: 97540022967, A. Cesarca 95, Sisak zaključio Ugovor o kupoprodaji stana br. 20-2003, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Darija Grigillo Ramljak poslovni broj: OV-8861/03 te tužitelj smatra da je posjed predmetnog stana stekao na temelju valjane pravne osnove i istinito.

6. Tužitelj navodi da je za predmetni stan na ime kupoprodajne cijene, čiji je ukupan iznos - obračunat s PDV-om iznosio 727.840,43 kune - HYPO-ALPE ADRIA BANK d.d., koja je kreditirala prodavatelja, odnosno prednika dužnika Buinac d.o.o. isplatio iznos od 644.137,00 kuna (preko 90% iznosa od ukupne kupoprodajne cijene), a da preostali dio kupoprodajne cijene ZADARPLAST d.o.o. (odnosno neznatni dio) nije isplatio pozivajući se na odredbe o sniženju cijene uslijed materijalnih nedostataka na stanu – koji materijalni nedostaci su utvrđeni po ulasku ovrhovoditelja H-abduco d.o.o. u posjed stana. Naime, prednik Stečajne mase iza BUINAC d.o.o. u stečaju je ovršeniku ZADARPLAST d.o.o. čl. 11. ugovora jamčio za ''kvalitetu izvedenih građevinsko-obrtničkih radova'', a koje jamstvo nije ispunio. Materijalni nedostaci na stanu koji je predmet ugovora pojavili su se uslijed neprofesionalnih i loše izvedenih radova na krovištu budući da je stan kontinuirano propuštao vlagu i vodu što je uzrokovalo stalnu potrebu za izvođenjem sanacijskih radova na istome i nemogućnost korištenja jedne od prostorija stana uslijed podizanja parketa i stvaranja gljivica te problema s vanjskom stolarijom (koja je neprestano prokišnjavala). Isti su se materijalni nedostaci pojavljivali i u stanovima drugih 4 stanara izgrađenih na višim etažama zgrade na istoj nekretnini, a koje prigovore u odnosu na izvedene radove su odmah, zajedno s ovdje ovršenikom Zadarplast d.o.o. javljali direktoru društva BUINAC d.o.o. Međutim, direktor društva BUINAC d.o.o. na iste obavijesti o materijalnim nedostacima i prigovore kupaca stanova ni na koji način nije odgovarao, a nije odgovarao niti na upite i izjave tužitelja za razmjerno sniženje cijene stana.

7. Tužitelj navodi da je osim navedenog izvršio pojedine poslove za tadašnjeg prodavatelja Buinac d.o.o. te je na temelju odrađenog posla izdao račun koji nikada nije bio podmiren, u skladu s čime je i izvršio prijeboj u odnosu na preostali dio kupoprodajne cijene. Slijedom iznijetog, tužitelj je izjavio prijeboj novčanih potraživanja koja je imao prema društvu BUINAC d.o.o. s osnova materijalnih nedostataka i nepodmirenih potraživanja s ostatkom iznosa kupoprodajne cijene. Direktor društva BUINAC d.o.o., prednik Stečajne mase iza BUINAC d.o.o. u stečaju od tužitelja nije nikad, ni na koji način, zahtijevao isplatu ostatka iznosa ugovorene kupoprodajne cijene. Kako je prijeboj izjavljen u odnosu na neznani dio kupoprodajne cijene koji je ostao nepodmiren, ZADARPLAST d.o.o. je imao opravdani razlog smatrati kako je potraživanje koje je društvo BUINAC d.o.o. imalo prema ZADARPLASTU d.o.o., u cijelosti podmireno u kojem smislu je, uvjereno u ispunjenje svih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva nad predmetnim stanom i vlastit pošten posjed, nastavilo uživati isključivi posjed predmetnog stana. Drugim riječima, tužitelj ZADARPLAST d.o.o. smatra da je dosjelošću stekao vlasništvo predmetnog stana isključivim i samostalnim posjedom istog, a obzirom da navedeni ima zakonom određenu kakvoću (zakonit, istinit i pošten) te neprekidno traje određeno vrijeme (dulje od dvadeset godina). Iako je tužitelj ZADARPLAST d.o.o. uplatio preko 90% dijela kupoprodajne cijene stana na račun HYPO-ALPE ADRIA BANK d.d., banka je usprkos primitku pretežnog dijela kupoprodajne cijene bez znanja tužitelja ZADARPLAST d.o.o., obavijesti ili bilo kakvog poziva, 2015. godine prenijela nepostojeće potraživanje u visini ukupne kupoprodajne cijene navedene u Ugovoru o kupoprodaji sklopljen između ZADARPLAST d.o.o. i BUINAC d.o.o. na ovrhovoditelja – tuženika u ovom postupku.

8. Tužitelj navodi da se temeljem članka 367. Zakona o obveznim odnosima ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze, a sukladno članku 368. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju raskida ugovora koji ni do danas nije raskinut, ugovorna strana ima pravo tražiti vraćanje danog, dakle isplatu uplaćenog iznosa kupoprodajne cijene sa pripadajućim kamatama. U ovoj situaciji tužitelj bi trebao predati stan u posjed ovrhovoditelju kao kupcu s osnova ranijeg preuzimanja fiducija temeljem ugovora o prijenosu potraživanja, a koje potraživanje je u najvećem dijelu isplaćeno već u trenutku kada je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) od HYPO-ALPE ADRIA BANK d.d. kao fiducijarnog vlasnika preuzeo potraživanje, a po stavu tužitelja postavlja se pitanje savjesnosti dosude predmetne nekretnine ovrhovoditelju jer slijedi da je tuženik za iznos od cca. 11.000,00 EUR (iznos kupoprodajne cijene koji je ostao nepodmiren u vrijeme sklapanja ugovora o prijenosu potraživanja za predmetni stan i u odnosu na kojeg je izjavljen prijeboj i poziv na materijalne nedostatke predmetnog stana) postao vlasnikom nekretnine u vrijednosti cca. 110 000,00 EUR (odnosno računajući po današnjoj tržišnoj vrijednosti nekretnine, taj iznos je puno veći). Dakle, bez obzira što je predmetni stan u stečajnom postupku St-2865/2018 dosuđen ovrhovoditelju i pored nesporne činjenice što je tužitelj ZADARPLAST d.o.o. banci uplatio 644.137,00 kn (pretežiti dio kupoprodajne cijene, samo je neznatni ostao neuplaćen), tužitelj je pošteni posjed predmetne nekretnine preko 20 godina. Za slučaj da tuženik želi posjed predmetnog stana, svakako treba na njihov odnos primijeniti i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) te Zakona o obveznim odnosima koje upravo tužitelju ZADARPLAST d.o.o. daju pravo retencije stana dok se istom ne podmiri njegovo potraživanje.

9. Nastavno tužitelj navodi da sukladno članku 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( dalje u tekstu ZVDSP ) kao pošteni

posjednik ima pravo odbiti predaju ako ima pravo na posjed, a nastavno istom sukladno članku 164. stavke 2. ZVDSP u svezi članka 72. ZOO-a tužitelj ima pravo retencije predmetnog stana sve dok mu tuženik kao solidarni dužnik ne isplati nesporno dospjelo potraživanje koje tužitelj ima prema stečajnoj masi i tuženiku kao pravnom sljedniku HYPO-ALPE ADRIA BANK d.d. na čiji račun je izvršena uplata. Sukladno citiranim zakonskim propisima tužitelj ZADARPLAST d.o.o. ima pravo na retenciju stana sve dok tuženik tužitelju ne isplati njegovo potraživanje koje je njegov prednik HYPO-ALPE ADRIA BANK d.d. nesporno primio (bilo dragovoljno ili temeljem sudske presude). Osim što je tužitelj isplatio predniku tuženika na ime kupoprodajne cijene iznos od preko 90% iste, isti je tijekom svog višegodišnjeg posjeda (preko 20) godina u predmetnu nekretninu uložio znatna financijska sredstva. Budući da se tužitelj nalazio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine preko 20 godina, slijedom čega su sudovi dužni primijeniti odredbu članka 163.st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), pa kako u konkretnom slučaju podnositelj ne samo da ima pravo na posjed, već je i stvarni vlasnik navedene nekretnine, to je povrijeđen zakon na štetu tužitelja (Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/7288/2021 od 16. veljače 2023.).

10. Tužitelj navodi da s obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine, to je jasno da su sudovi prilikom donošenja osporavanih odluka propustili uzeti u obzir činjenicu da je upravo podnositelj vlasnik predmetne nekretnine, radi čega su mu bili dužni pružiti zaštitu njegovog prava, neovisno o tome što isti ne bi bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik sporne nekretnine. Tužitelj navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem zakona prije zabilježbe stečajnog postupka u zemljišnim knjigama, slijedom čega tužitelj, u skladu sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovno o savjesnosti tuženika, ima pravo koje sprječava ovrhu. Načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Naime, pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove - pravnog posla. O tome se ne radi u konkretnom slučaju zabilježbe stečaja na nekretnini koja je u tom trenutku bila u vlasništvu (ovdje stečenom na temelju zakona - dosjelošću) treće osobe, ovdje tužitelja. Shvaćanje da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi (primjen juje) samo na derivativno stjecanje knjižnog prava zauzeto je i u presudama Vrhovnog sud Republike Hrvatske koje poslovne brojeve predmeta tuženik dostavlja.

11. Tužitelj ujedno navodi da će provedbom ovrhe po njega nastati nenadoknadiva šteta jer u navedenoj prebiva zakonski zastupnik tužitelja zajedno sa svojoj obitelji i nećakinjom. Zakonski zastupnik tužitelja pati od zdravstvenih problema te da postupka u skladu s uputom navedenog u tužbi liječnika da izbjegava podizanje tereta, duže sjedenje i stajanje, do smirivanja bolnog stanja hodanje uz 2 štake, pomoć druge osobe radi bolnosti vrtoglavica. Bolesti zakonskog zastupnika napreduju te se s vremenom očekuje pogoršanje i dogovor za operacijske zahva te. Ujedno, u skladu sa nalazom i mišljenjem navedenog u tužbi psihijatra zakonski zastupnik tužitelja ima psihičkih problema te je ista doživila psihički slom od početka 2025. godine. Zakonski zastupnik proživljava osjećaj straha, vrtoglavicu, nesanicu, pritisak u glavi, osjećaj da će se srušiti za slučaj da nema pratnju uz sebe te tužitelj u tužbi navodi cijeli niz medicinskih dijagnoza od kojih boluje zakonski zastupnik tužitelja. Tužitelj navodi da u navedenoj nekretnini zajedno sa zakonskim zastupnikom tužitelja prebiva nećakinja CĆ, kojoj je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80% s naznačenim medicinskim dijagnozama te da bi se iseljenje i provođenjem ovrhe nad predmetnom nekretninom odrazilo na njihovo zdravlje .

12. Tužitelj navod i da je zakonskom zastupniku tužitelja ZADARPLAST d.o.o. predmetna nekretnina je ujedno i jedina nekretnina u vlasništvu u kojoj može prebivat sa svojom obitelji te u kojoj prebiva zajedno sa djetetom i mldb unukom. Tužitelj smatra da je donošenje rješenja od 7. srpnja 2023. povrijeđeno pravo iz članka 34. Ustava koji jamči nepovredivost doma. Ustav Republike Hrvatske, članak 35. svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu osobnog kao i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Kako predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu zakonskog zastupnika tužitelja ZADARPLAST d.o.o., donesenim rješenjem prvostupanjskog suda došlo je do povrede članka 35. Ustava Republike Hrvatske koje se očituje u štovanju i pravnoj zaštiti obiteljskog života. Pored navedenog sud određivanjem predmetne ovrhe povrijedio pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života i doma propisana člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. U predmetima Europskog suda za ljudska prava (C protiv [adresa], Č protiv [adresa], E protiv [adresa], S protiv RH) jasno su određene smjernice i istaknuto je da Konvencija traži da miješanje u pravo ovršenika zahtjeva da poštivanje njegovog doma bude ne samo osnovano na zakonu nego i razmjerno pri čemu se trebaju uzeti u obzir osobite okolnosti slučaja. Europski sud za ljudska prava je apostrofirao da je gubitak nečijeg doma najekstremniji oblik miješanja u pravo na 8 poštovanje doma. Svaka osoba izložena riziku miješanja takve važnosti trebala bi u načelu imati priliku da razmjernost i razumnost mjere bude utvrđena od neovisnog suda u svjetlu relevantnih načela utvrđenih člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pa tako i u predmetu ESLJP Lemo i dr. protiv RH) a kod navedenog tužitelj ukazuje i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske smatrajući da je dužnost je suda da provede test razmjernosti što je izričito izraženo u odluci Ustavnog suda U -III 3736/2012.od 2.12.2014.g.

13. Obzirom da sudionici predmetnog stečajnog postupka stečajni upravitelj, sudac i H-abudco d.o.o. o testu razmjernosti nisu vodili računa, očito je da postupak donošenja odluke ( ovrhe u stečajnom postupku ) doveo do mjere miješanja u okolnostima ovog predmeta a što nije pošteno čime nije omogućio dužno poštovanje zaštite interesa tužitelja zajamčenih člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odluka suda određivanjem predmetne ovrhe nije donesena i usklađena sa općim načelima prava, a u koje svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja. Poštivanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog sudionika određenog pravnog odnosa. Svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka. Primijeni li se navedeno stajalište na konkretan slučaj to znači da se utvrđivanje savjesnosti u tom pravnom odnosu nije moglo ograničiti samo na tužitelja već i na stečajnog upravitelja kao i tuženika i njegovog prednika (HYPO-ALPE ADRIA BANK d.d.) budući su isti znali da je predmetni stan u najvećem dijelu isplaćen. Iz navedenog je razvidno da stečajni upravitelj nije imao u vidu niti članak 8. st.3 Zakona o zemljišnim knjigama iz kojeg nedvojbeno slijedi da upis u zemljišne knjige ne djeluje apsolutno i bezuvjetno u odnosu na osobu koja nije postupila u dobroj vjeri ili koja nije bila dovoljno pažljiva obzirom da je imala dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno točno i da je različito od izvanknjižnog stanja. U tom smislu činjenično stanje u odnosu na obje ugovorne strane (tužitelja i Buinac d.o.o. ), Stečajna masa iza Buinac d.o.o. u stečaju nije vrsta treće osobe o čijem statusu govori članak 8. Zakona o zemljišnim knjigama jer isti je ugovorna strana koja zna da je ZADARPLAST d.o.o. zaključio ugovor te da je isplatio više od 90% ugovorene cijene. Ujedno, Stečajna masa iza Buinac d.o.o. u stečaju je bila upoznata da je ZADARPLAST d.o.o. u nesmetanom posjedu i izvanknjižnom vlasništvu stana preko 20 godina, slijedom čega niti nekretnina nije smjela biti uvrštena u stečajnu masu.

14. Po stavu tužitelj radi se o (svjesnoj i namjernoj) „pogrešci„ u stečajnom postupku koju je stečajni upravitelj jedino mogao i trebao ispraviti kada je utvrdio da je predmetni stan plaćen u pretežnom dijelu od strane tužitelja te potraživati neisplaćeni dio cijene jer ugovor nikad nije raskinut, a niti se može raskinuti kada 9 neisplaćeni dio kupoprodajne cijene iznosi manje od 10% ukupnog iznosa cijene, kako je to propisano ZOO-a. Obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj ZADARPLAST d.o.o. isplatio preko 90% dijela kupoprodajne cijene na račun prednika ADDIKO BANK d.d., banka i tuženik su upoznati sa činjenicom da stan od 81,80 m2 ne može imati tržišnu cijenu od cca 11.000,00 EUR, slijedom čega je postupanje Banke i tuženika prilikom zaključenja Ugovora o prijenosu potraživanja nesavjesno i protivno moralu, zakonskim propisima i Ustavu RH. Prema navedenom ugovor sklopljen između banke i tuženika je ništetan pravni posao, što je i ZADARPLAST d.o.o. istaknuo u postupku pokrenutom protiv tuženika i banke pred Trgovačkim sudom u Zadru u postupku P-132/2024 . te kako je pravni posao između banke i ovrhovoditelja ništetan posao, to je i odluka suda u postupku ovrhe nezakonita. Obveza sudova je da u ocjenjivanju pravnog odnosa stranaka moraju uzeti u obzir sve osobite okolnosti slučaja. Valjanost oduka stečajnog upravitelja i sudova mora se procjenjivati prema ukupnosti ponašanja svih sudionika u pravnom odnosu i pravnom poslu te procjeni savjesnosti i dobre vjere svih, a ne samo nekih sudionika. Nadležni sudovi su u okolnostima konkretnog slučaja propustili utvrditi sve specifičnosti konkretnog slučaja te značaj postupka za samog tužitelja kao narav povrijeđenog i ugroženog dobra jer se radilo o situaciji za koju se može istaknuti da izlazi iz okvira uobičajenog odnosno očekivanog pa se upravo i zbog toga ocjena koju su dali sudovi u konkretnom slučaju ne može smatrati valjanom

15. Tužitelj navodi da uslijed svih prethodno iznesenih činjenica, ovrha na navedenoj nekretnini je protivna zakonu obzirom: da je tužitelj pošteni, zakonit i istinit posjednik predmetne nekretnine razdoblje duže od 20 godina, da je praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzela stajalište da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Naime, pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove - pravnog posla. O tome se ne radi u konkretnom slučaju zabilježbe ovrhe na nekretnini koja je u tom trenutku bila u vlasništvu (ovdje stečenom na temelju zakona - dosjelošću) treće osobe, ovdje tužitelja – Rev 242/2021 od 8. Lipnja 2022., te da je e zakonskom zastupniku ovršenika kao osobi sa zdravstvenim poteškoćama predmetna nekretnina jedina useljiva nekretnina i dom, gdje bi provođenjem ovrhe zajedno sa svojom obitelji ostala bez jedine useljive nekretnine te bi zakonskom zastupniku i nećakinji koja zajedno sa zakonskim zastupnikom živi u predmetnoj nekretnini bilo dodatno ugroženo zdravlje i život, da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu za istu (u odnosu na neznatni dio je istaknut prijeboj i od strane prodavatelja nikad nije zahtijevano plaćanje dijela za koji je istaknut prijeboj), da Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je tužitelj sklopio sa BUINAC d.o.o. nikad nije raskinut, da je tuženik znao da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o ustupu tražbine sa HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. bio upoznat sa činjenicom da je tužitelj isplatio banci preko 90% dijela kupoprodajne cijene te je unatoč činjenici koja mu je bila poznata o isplati kupoprodajne cijene postupio protivno Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima i moralu društva, da nije riješeno pravo vlasništva predmetne nekretnine obzirom da su prethodno pokrenuti niz postupaka kako bi se utvrdilo vlasništvo iste, da tužitelj ima pravo retencije na ime nespornih uplata predniku tuženika, da je zakonskom zastupniku tužitelja kao osobi sa zdravstvenim poteškoćama predmetna nekretnina jedina useljiva nekretnina i dom, gdje bi provođenjem ovrhe zajedno sa svojom obitelji ostala bez jedine useljive nekretnine. Zaključno tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te potražuje i naknadu troška postupka s kamatom.

16. U svom odgovoru na tužbu od 13. lipnja 2025. tuženik je prigovarao naznačenoj vrijednosti predmeta spora te je sud raspravnim rješenjem od 0d 4. ožujka 2026. odbio taj prigovor i utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.400,00 eura. Nastavno u odgovoru na tužbu tuženik navodi da se o predmetu spora među strankama već vode dvije istovjetne parnice i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-830/2020 i pred Trgovačkim sudom u Zadru pod posl. br. P -132/2024 slijedom čega je istaknuo prigovor dvostruke litispendencije.

17. Tuženik navodi da je sama tužba nerazumljiva budući je Zaključkom od 26. ožujka 2025. tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na nekretninu upisanu u zemljišne knjige koje vodi Općinski sud u Zadru, zemljišnoknjižni odjel [adresa] i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvor površine 1897 m2 i zgrada površine 420 m2, ukupno 2317 m2 sa kojim dijelom je uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 35. suvlasnički dio 42/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-25) 1. stambeni prostor u stambenom potkrovlju, na ulazu „2“, obilježen sa oznakom „E-POT“, korisne površine 103,10 m2, kao i 32. suvlasnički dio: 33/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -32) -1. stambeni prostor u stambenom potkrovlju, na ulazu „1“ obilježen sa oznakom „APOT“ korisne površine 81,80 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tužitelj tužbom traži proglašenje nedopuštenom ovrhu u odnosu na nekretninu upisanu u zemljišne knjige koje vodi Općinski sud u Zadru, zemljišnoknjižni od jel [adresa] i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br [katastarska čestica] u naravi dvor površine 1897 i zgrada površine 420 m2, ukupno 2317 m2 sa kojim dijelom je uspostavljeno i s njim povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) i to: 27. suvlasničk i dio 33/1000 – 1. stambeni prostor na četvrtom katu na ulazu „1“ obilježen oznakom „A -IV“, korisne površine 81,80 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slijedom čega tuženik predlaže tužbu odbaciti kao nedopuštenu te navodi da je tužitelj u ovom postupku isključivo vezan Zaključkom od 26. ožujka i uputom sadržanom u istome slijedom čega je razvidno da je tužba nedopuštena.

18. Tuženik opreza radi, u odnosu na materijalno pravni aspekt tužbenog zahtjeva u odnosu na navodno originarno stjecanje prava vlasništva tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 27. suvlasnički dio 33/1000 tuženik se očituje da primarno tuženik prvenstveno ističe kako tužitelj nikada nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Naime, za stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla potreban je valjani titulus za stjecanje prava vlasništva (pravni posao, ugovor) te modus (uknjižba u zemljišne knjige), a tužitelj ne raspolaže niti jednim. S obzirom da je evidentno da tužitelj nikada svoje vlasništvo nije uknjižio u zemljišne knjige to nije ispunjen modus stjecanja vlasništva, pa već iz tog razloga tužitelj nedvojbeno nije nikada stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Podredno tuženik ukazuje kako sam tužitelj čini nespornim da nije uplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Prema navedenom kupoprodajna cijena nije isplaćena i tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze (pa čak i da je točna njegova tvrdnja o plaćanju dijela kupoprodajne cijene).

19. Tuženik navodi da Ugovor o kupoprodaji stana nikada nije konzumiran te tužitelj nema niti titulus niti modus stjecanja vlasništva predmetnog stana te ističe kako tužitelj neosnovano traži utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti ukazujući na odredbu čl. 159. st. 1. i čl. 18 st. 1 Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima a da u ovom slučaju posjed tužitelja nema zakonom određenu kakvoću; nije zakonit, istinit i pošten, a niti traje zakonom određeno vrijeme. Tužitelj po stavu tuženika nema valjani pravni temelj posjedovanja jer pravo na posjed ima onaj koji ima objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja a posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit. Dakle, za stjecanje prava na posjed na temelju pravnog posla potreban je valjani titulus za stjecanje prava vlasništva (pravni posao, ugovor) čime tužitelj ne raspolaže jer Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između tužitelja kao kupca te društva Buinac d.o.o. kao prodavatelja ne sadržava tabularnu ispravu.

20.Tuženik navodi i da posjed tužitelja nije ni istinit niti pošten. U ugovoru o kupoprodaji je jasno navedeno da će kupac stupiti u posjed nekretnine tek po isplati kupoprodajne cijene, a koja pretpostavka se nije nikada ispunila. Tužitelj je svakako znao i da nikada nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i da nije postao vlasnik predmetnog stana (jer nije imao valjani titulus,niti se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik),a time i da da nema pravni temelj posjedovanja, a znao je da postoji pravomoćno rješenje o dosudi predmetnog stana tuženiku s obzirom da su sve odluke koje se donose u stečajnom postupku javno dostupne , isto kao što su javno dostupne i zemljišne knjige. Tužitelj je svakako znao i da je nekretnina prodana jer se u postupku pozivao na izlučno pravo koje mu nikada nije priznato. Tuženik navodi da je tužitelj u ovršnom postupku je podnosio sve pravne lijekove i svi su pravomoćno odbijeni. U svezi sa prethodno navedenim kao i činjenicom da je tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem pravomoćne odluke suda, tuženik osporava te predlaže priklop spisa ovog suda posl. br. St-2865/2018

21. U odnosu na navode tužitelja o nenadoknadivoj šteti koju će on trpjeti provedbom ovrhe tuženik ističe kako se isti ne mogu uzeti u obzir prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, budući je pravna osoba ZADARPLAST d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 04962876630 tužitelj u ovom postupku, te nema pravni interes pozivati se na odredbe iz čl. 34. Ustava Republike Hrvatske, kao niti na odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, a navedeno se ne može uzeti u obzir u ovom postupku jer su sve navedene zainteresirane osobe uključujući i tužitelja imale na raspolaganju adekvatne pravne instrumente prije pravomoćnog unovčenja predmetne nekretnine, niti su isti upućeni u ovu parnicu temeljem Zaključka od 26. ožujka 2025. slijedom čega se navedena argumentacija ne može uzeti u obzir za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

22. Podredno tuženik ukazuje kako da se predmetna nekretnina u stečajnom postupku unovčavala temeljem članka 247. Stečajnog zakona prema kojem se u stečajnom postupku nekretnina prodaje uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnoga postupka o ovrsi na nekretnini, a prema Ovršnom zakonu je ovdje tužitelj svoja prava mogao eventualno ostvarivati kao 3. osoba koja ima pravo koje sprečava ovrhu na nekretnini i to samo prema stečajnom dužniku, dok je tuženik kao kupac apsolutno zaštićen prema članku 110. Ovršnog zakona koji propisuje da čak i "Ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 108. ovoga Zakona.“ Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio izvođenju svih personalnih dokaza te zaključno predlaže odbiti tuženi zahtjev i traži troškove postupka s kamatom .

23. Sud je izvršio uvid u spis, spis Trgovačkog suda u Zadru posl. br. P- 132/2024. ( dostavljen u preslici list 317- 775 spisa ), spis ovog suda posl. br. St- 2865/2018. i posl. br. P-830/2020.

24. Uvidom u predmet ovog suda posl. br. P-830/2020. sud je utvrdio da je u njemu tužitelj Zadarplast d.o.o. kao i u ovom parničnom postupku a da su tuženi 1. Stečajna masa iz Buinac d.o.o. i 2. H-adbuco d.o.o., tuženik u ovom parničnom postupku te da je rješenjem od 23. rujna 2025. postupak prekinut i da će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-132/2024 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. U navedenom parničnom postupku tužba je podnesena od 22. svibnja 2020. u kojoj traži da se nekretnina - stan površine 81,80 m2 koji se nalazi na četvrtom katu na ulazu "1" obilježen oznakom A-IV sagrađen na čestici br. 3334/1 k. o. [katastarska općina] izluči iz stečajne mase iza Buinac d.o.o. te da 1.tuženik Buinac d.o.o. izda tužitelju tabularnu izjavu kojom će moći izvršiti prijenos vlasništva, a ukoliko to ne učini takvu izjavu zamijenit će presuda. Navedeno rješenje ovog suda P-830/2020. od 23. rujna 2025. potvrđeno je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4574/2025. od 1. prosinca 2025.

25. Uvidom u spis ( presliku ) Trgovačkog suda u Zadru posl. br. P-132/2024. ovaj je sud utvrdio da je tužitelj Zadarplast d.o.o. dana 23. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika 1. H- abduco d.o.o. , 2. Addiko Bank d.o.o. i 3. Buinac stečajna masa d.o.o. kojem je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje da nije raskinut ugovor o prodaji nekretnine koja je predmet ovog spora, utvrđenje da je društvo Zadarplast d.o.o. vlasnik predmetne nekretnine što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tuž itelj na temelju te presude upiše u zemljišne knjige uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva sa imena tuženika kao vlasnika. Ukoliko sud smatra da takav tužbeni zahtjev nije osnovan predlaže se da sud utvrdi da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine. Također se predlaže utvrđenje da je ugovor o ustupu potraživanja zaključen između tuženika H-Abduco d.o.o. i Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao pravnog prednika 2. tuženika Addiko Bank d.d. dana 12. prosinca 2014. ništetan i bez pravne valjanosti slijedom čega su 1. i 2. tuženici dužni trpjeti da se izvrši promjena upisa vlasništva predmetne nekretnine time da se poništava uknjižba prava vlasništva na ime H-Abduco d.o.o. Tužitelj potražuje istom tužbom od Addiko Bank d.d. da isplati tužitelju sveukupni iznos od 85.487,133 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose specificirane u postavljenom tužbenom zahtjevu. 1. i . 2. tuženici su na ročištu u predmetu P-132/2024 od 7. studenoga 2024. osporili tako postavljene tužbene zahtjeve tužitelja uz tvrdnju da tužitelj nikada nije stekao vlasništvo predmetnog stana te da nema kvalificirani posjed. Dakle među strankama je u predmetu Trgovačkog suda u Zadru posl. br. P-132/2024 sporno je pitanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini.

26. Rješenjem P-132/2024. utvrđen je prekid postupka budući 3. tuženik Buinac stečajna masa d.o.o rješenjem ovog suda Tt-25/67613. od 9. prosinca 2025. brisan iz registra suda no navedeni parnični predmet je u statusu " u rješavanju " i nije pravomoćno dovršen.

27. Prema ocjeni suda u ovom konkretnom slučaju utvrđenje prava vlasništva nad navedenom nekretninom koja je predmet spora u ovom parničnom postupku u smislu sadržaja tužbenog zahtjeva kojim se traži da se ovrha proglasi nedopuštenom udaljenjem ovršenika ; tužitelja u ovom parničnom postupku, prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP o čijem prethodnom rješenju ovisi odluka suda o tužbenim zahtjevima u ovom parničnom postupku. S obzirom na to da se o pitanju utvrđenja prava vlasništva, ali i pitanja ništetnosti ugovora već vodi postupak pred Trgovačkim sudom u Zadru pod posl. brojem posl. br. P-132/2024 koji je pokrenuo tužitelj iz ovog postupka ( Zadarplast d.o.o. , to je ovaj sud odlučio da sam ne rješava o tom prethodnom pitanju. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odredbom čl. 213. st. 1. t. 1. istog ZPP propisano je da će sud prekid postupka odrediti ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju. Prethodno pitanje je samostalna pravna cjelina od čijeg prethodnog rješavanja ovisi odluka o glavnoj stvari i navedene odredbe ZPP omogućavaju sudu odlučiti hoće li o prethodnom pitanju donijeti odluku u postupku u kojem odlučuje o glavnoj stvari ili će prekinuti postupak dok sud ili drugo nadležno tijelo to pitanje pravomoćno ne riješi, sve u svrhu ekonomičnosti. Budući da odluka suda o prethodnom pitanju ima učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno (čl. 12. st. 2. ZPP-a) te da se postupak može ponoviti na prijedlog stranke ako je nadležno tijelo naknadno riješilo prethodno pitanje na kojem se temelji odluka suda . Radi navedenog ovaj sud smatra da nije svrhovito ulagati napore u odlučivanje o prethodnom pitanju o kojem već teče parnica čiji bi rezultat mogao dovesti do ponavljanja postupka. Navedeno u konkretnom slučaju znači da bi sud u ovom postupku odlučio o osnovanosti zahtjeva da se ovrha proglasi nedopuštenom na navedenoj nekretnini , prethodno mora utvrditi je li tužitelj uopće vlasnik te nekretnine. Budući da u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru poslovni broj P - 132/2024, sud treba odlučiti upravo o utvrđenju prava vlasništva, to je sud na temelju odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a odlučio kao u t. 1. ) i 2. ) izreke ovog rješenja i odredio prekid ovog postupka, dok je t. 3. ) odlučio o neodržavanju ranije određene glavne rasprave za dan 20. svibnja 2026.

U Zagrebu 19. ožujka 2026. g.

Sudac:

Nada Nekić Plevko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja iz t. 1. ) i 2. ) izreke može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se putem ovog suda podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u tri primjerka. Protiv t. 3. ) izreke ovog rješenja žalba nije dopuštena.

Dna.

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku