Poslovni broj: UsI-2255/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja Obid d.o.o. [adresa], OIB: 37088034640, zastupanog po opunomoćeniku ZŠ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439662, radi suzbijanja neprijavljenog rada, nakon javne rasprave održane i zaključene 19. veljače 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu Klasa: UP/I-116-01/25- 02/133 Urbroj: 443-02-05-18-25-4 od 18. srpnja 2025. i usmenog rješenja Klasa: UP/I- 116-01/25-02/133 Urbroj: 443-02-05-18-25-1 od 10. srpnja 2025.

II. Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanjem privremene mjere kojom se traži brisanje tužitelja s popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-116-01/25-02/133 Urbroj: 443-02-05-18-25- 4 od 18. srpnja 2025. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje):

- nalaže se tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnika državljanina Z ZŠUL, bez izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u Republici Hrvatskoj, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 10. srpnja 2025., koji je zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru Klasa: UP/I-116-01/25-02/133 Urbroj: 443-02-05-18-25-1 od 10. srpnja 2025. utvrđen kao početak njegovog rada odnosno dana kada je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (točka 1.);

- nalaže se tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnika državljanina Bosne i Hercegovine LŠ, bez izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada u Republici Hrvatskoj, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 10. srpnja 2025., koji je zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru Klasa: UP/I-116-01/25-02/133 Urbroj: 443-02-05- 18-25-1 od 10. srpnja 2025. utvrđen kao početak njegovog rada odnosno dana kada je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (točka 1.);

- nalaže se tužitelju uplatiti iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. i 2. (ukupni iznos za oba radnika 5.300,00 eura, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske (točka 3.);

- tužitelj je dužan nalog iz točke 1. i 2. izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja (točka 4.);

- ukoliko tužitelj u tom roku ne izvrši nalog iz točke 3. rješenja, provest će se ovrha radi naplate novčanog iznosa od 5.300,00 eura (točka 5.).

2. Tužitelj pobija zakonitost rješenja navodima u kojima uvodno opisuje tijek postupka koji je prethodio donošenju rješenja i tvrdi da tuženik nije pravilno utvrdio činjenice na kojima temelji rješenje. Od ZŠUL uopće nije uzeta izjava niti je isti zatečen u poslovnoj aktivnosti, dok VŠ nije zatečen u poslovnoj aktivnosti te je negirao da radi kod tužitelja kao poslodavca. Tuženik protiv tih radnika nije pokrenuo nikakav postupak, pa tako i nije mogao na pravilan način utvrditi o kojim osobama se radi i jesu li oni zaista radili kod tužitelja. Napominje da ga je, nekoliko dana nakon inspekcijskog nadzora, kontaktirala inspektorica i tražila da svoj primjerak rješenja od 10. srpnja 2025. donese u susjedni lokal (u kojem je tada bila u nadzoru), jer da je rješenje neispravno. Zakonski zastupnik tužitelja je tako postupio i po svom poznaniku dostavio rješenje inspektorici, koja je rukom precrtavala dijelove rješenja i ispisivala dodatni tekst. Time želi naglasiti da tuženik nije postupio po odredbama Zakona o općem upravnom postupku u pogledu ispravka i dostave rješenja. Prvotno rješenje od 10. srpnja 2025., koje je dostavljeno Policijskoj postaji Makarska, nikada nije ispravljeno. Tako se sada isto rješenje s jednim tekstom nalazi kod tuženika, a drugi primjerak s različitim sadržajem kod MUP-a, iako se prema rješenju Klasa. UP/I-116-01/25-02/133 Urbroj: 443-02-05-18-25-4 od 18. srpnja 2025. radi o zajedničkoj akciji tuženika i policijskih službenika. Zbog takvog nezakonitog postupanja, tužitelj je stavljen na popis poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada tzv. „crna lista poslodavaca“, zbog čega tužitelju Policijska postaja Makarska pozivajući se na odredbu članka 93. stavak 1. točka 8. Zakona o strancima ne izdaje radne dozvole. Zbog toga tužitelju prijeti nenadoknadiva šteta, jer bez radne snage ne može obavljati registriranu djelatnost. Inače, na izdavanje radnih dozvola tužitelj kao poslodavac čeka četiri mjeseca, iako je zakonom predviđen rok od 15 dana. Tužbom traži poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja, te da se presudom naloži Ministarstvu financija izvršiti tužitelju povrat neosnovano naplaćenog iznosa od 13.281,68 eura te naknadi trošak upravnog spora.

2.1. Pored toga, s obzirom na štetu koja mu prijeti zbog nezakonitog stavljanja na popis poslodavaca kod kojih je utvrđen neprijavljen rad, zbog kojeg je Ministarstvo unutarnjih poslova dužno ukinuti i sve već ranije izdane radne dozvole, tužitelju, koji zapošljava cca 100 radnika (od čega su većinom stranci), prijeti potpuno uništenje tvrtke, predlaže donošenje privremene mjere kojom se Ministarstvu rada nalaže brisanje tužitelja s popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.

3. U odgovoru na tužbu tuženik opisuje tijek postupka i način na koji su utvrđene činjenice na kojima se temelji osporeno rješenje. Tijekom nadzora 10. srpnja 2025. u opisanom objektu su zatečeni navedeni radnici za koje tužitelj nije ishodio dozvole za boravak i rad niti potvrde o prijavi rada, zbog čega je usmenim rješenjem na zapisniku zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti s mogućnošću tzv. „otkupa mjere“ koja se neće izvršiti ukoliko poslodavac u roku od tri dana od izricanja mjere izvrši uplatu ukupnog novčanog iznosa od 7.981,68 eura. U odnosu na ispravak zapisnika pojašnjava da je inspektorica rada uočila omašku o datumu usmenog rješenja te je isti ispravila na način da je ostao vidljiv i raniji podatak. Kako je nadzor završio u noćnim satima, sljedeći dan pozvan je poslodavac kada je osobno pristupio ZŠ, koji je ujedno i opunomoćenik, kojem je detaljno objašnjen razlog pozivanja, na što nije imao nikakvih prigovora. Indicij za provedbu nadzora je saznanje da tužitelj kao poslodavac zapošljava državljane trećih zemalja bez dozvole za boravak i rad. MUP- u, koji je sudjelovao u organizaciji akcije „Turizam 2025.“ nije dostavljen nikakav izvornik akta, već im je dopušteno fotografiranje dijelova akta koji su isti smatrali potrebnim za daljnje poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti. Spomenuti radnici zatečeni su na poslovima koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježja poslova za koje se zasnivaju radni odnosi. Uvidom u evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i sustav Inspekcije rada, izjavama radnika te odgovorne osobe utvrđeno je da je 10. srpnja 2025. započeo radni odnos za koji radnici nisu prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje niti imaju dozvole za boravak i rad. Predlaže se tužba odbiti kao neosnovana.

4. Tijekom spora održana je rasprava (19. veljače 2026.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora.

6. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se tužitelju kao poslodavcu a) nalaže prijaviti radnike ZŠUL i SŠ Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO) na puno radno vrijeme počevši 10. srpnja 2025. kada je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada te b) uplatiti iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika.

9. Donošenju rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku u bitnome iznosi:

- 10. srpnja 2025. prilikom koordiniranog inspekcijskog nadzora „Turizam 2025.“ započetog u 19:10 sati, u restoranu P&P koji posluje u sastavu tužitelja zatečeni su spomenuti radnici na poslovima pizza majstora i pomoćnog konobara – šankera;

- s tim je utvrđenjima upoznat ZŠ, član uprave ovlašten na samostalno i pojedinačno zastupanje tužitelja, koji navodi da su radnici s radom započeli upravo tog dana u 16:00 sati kako bi se upoznali s opisom radnih poslova, radi eventualnog zasnivanja radnog odnosa;

- na zapisniku Klasa: UP/I-116-01/25-02/133 Urbroj: 443-02-05-18-25-1 od 10. srpnja 2025. tužitelju je izdano usmeno rješenje (privremena mjera) kojom se zabranjuje obavljanje djelatnosti u trajanju od 30 dana, koja se neće izvršiti ako u roku od tri dana poslodavac uplati iznos od 7.981,68 eura;

- nakon što je poslodavac dostavio dokaz o uplati tog iznosa rješenjem od 15. srpnja 2025. ukinuto je usmeno rješenje kojim je izdana privremena mjera; 10. Rješenja su donesena u primjeni Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada

(„Narodne novine“ br. 151/22) prema kojem:

- neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća, između ostalog, obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme (članak 3. stavak 2. točka 1.);

- kada nadležni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi postojanje neprijavljenoga rada iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona, smatrat će se da je radnik koji je obavljao takav rad neprekidno bio u radnom odnosu u punom radnom vremenu kod poslodavca u trajanju od šest mjeseci koji prethode danu u kojem je izvršen nadzor i utvrđena činjenica neprijavljenoga rada, osim ako iz podataka kojima inspektor raspolaže u nadzoru nedvojbeno proizlazi da je prethodno trajanje radnog odnosa bilo kraće ili duže (članak 6.);

- nadležni inspektor će u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba (članak 7. stavak 2.).

11. Sud ne nalazi da je osporeno rješenje opterećeno nedostacima na koje ukazuje tužitelj, a iz kojih bi proizlazila njegova nezakonitost. Nesporno je da je tijekom nadzora, inspektorica vlastoručno ispravljala omaške vezano za datum donošenja usmenog rješenja. To ne mijenja za ovu upravnu stvar odlučnu činjenicu da su radnici tijekom nadzora zatečeni na poslovima koji s obzirom na vrstu i mjesto rada imaju obilježje poslova za koje se zasnivaju radni odnosi. Prigovori koje tijekom postupka i ovog spora stavlja tužitelj tvrdeći da su radnici upravo tog dana došli u restoran da bi se upoznali s opisom poslova i odlučili o zasnivanju radnog odnosa, neuvjerljivi su i uobičajeni izgovori poslodavaca u ovakvim postupcima. Tužitelju je tijekom postupka omogućeno korištenje procesnih prava, a isti se očitovao na način da ne spori da su radnici zatečeni u objektu na spomenutim poslovima, ali tvrdi da su se radnici samo upoznavali s poslovima radi eventualnog zasnivanja radnog odnosa. Radnici su tijekom nadzora zatečeni na poslovima pizza majstora i pomoćnog konobara šankera, dakle, na poslovima kod kojih se radi o uhodanom radnom procesu za kojeg nema potrebe posebnog upoznavanja. Pored toga, kako to tuženik pravilno obrazlaže u odgovoru na tužbu za te je namjere zakonodavac predvidio i odredbom članka 53. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) propisao institut probnog rada.

12. Tužbeni navodi o posljedicama inspekcijskog nadzora odnosno prepreka kod izdavanja radnih dozvola u primjeni Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) sud nije posebno ispitivao, jer je popis poslodavaca kod kojih je zapisnikom tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada u smislu članka 12. stavak 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", br. 151/22) u nadležnosti Ministarstva nadležnog za rad.

13. Zbog navedenog, ovaj sud osporeno rješenje smatra pravilnim i na zakonu osnovanim, i ne nalazi da je ostvaren neki od razloga ništavosti rješenja iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kako je to i učinjeno u izreci ove presude.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 19. ožujka 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis