Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-50/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca, mr.sc. Ljiljane Stipišić predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠĆ zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, od 29. kolovoza 2023., broj Kzd-1/2023-37 u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja Nikole Jakšića, odvjetnika u Dubrovniku,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 29. kolovoza 2023., broj Kzd-1/2023. optuženi ĆĆ oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) u svezi članka 145. stavka 2. točaka 1. i 8. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu je podnio optuženik po branitelju Srđu Jakšiću, odvjetniku u Dubrovniku s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08.) prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti branitelja Nikole Jakšća, preuzimatelja kancelarije Srđa Jakšića, dok uredno pozvani državni odvjetnik i optuženik nisu pristupili na sjednicu pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Nije u pravu žalitelj državni odvjetnik da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. kada navodi da je sud naveo proturječne okolnosti:" sporno je, u odnosu na sadržaj obrane optuženika kao i u odnosu na sadržaj iskaza svjedokinje PĆ, je li optuženi ĆĆ inkriminirane zgode imao spolni odnos s djetetom PĆ znajući da je PĆ, rođena 2005. godine i da nije navršila petnaest godina“, a potom „.da iz iskaza žrtve djeteta PĆ proizlazi da je nju optuženik silovao u prostorijama stare škole u mjestu [adresa] te „sadržaj komunikacije između oštećene i prijatelja optuženika dovode u sumnju vjerodostojnost njenog svjedočkog iskaza“.
7.1. Naime, prvostupanjski sud je jasno naveo koje su činjenice bile sporne i izložio je razloge zbog kojih te sporne činjenice nije našao dokazanim i to: je li optuženik imao spolni odnošaj sa žrtvom, djetetom ispod 15 godina, na navodnom mjestu događaja.
7.2. Osnovano prvostupanjski sud navodi sporne činjenice, izlaže provedene dokaze i utvrđuje koji dokazi su vjerodostojni što prvostupanjsku presudu ne čini proturječnom i nerazumljivom, a kako tumači državni odvjetnik, već presudom koja je u skladu sa odredbom članka 459. stavka 5. ZKP/08.
7.3. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je dao razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su jasni i neproturječni pa se presuda može ispitati, a obrazloženje bitne povrede odredaba kaznenog postupka se svodi na konstataciju da je sud trebao drugačije valorizirati iskaz žrtve je zapravo osporavanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će se naknadno izjasniti drugostupanjski sud.
8. Prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz djeteta PĆ, jer je žrtva PĆ nakon što je prijavila silovanje pregledana od strane dva specijalista ginekologije koji su utvrdili da joj je himen očuvan , s tim da je liječnik AĆ u svom svjedočkom iskazu naveo da bi on u slučaju penetracije penisa u vaginu oštećene PĆ u svom nalazu napisao da se ne može izjasniti je li njen himen održan, a s obzirom da je ustvrdio da je himen održan, po njemu , kao specijalistu ginekologu, nije bilo penetracije. Prvostupanjski sud navodi da je žrtva u svom iskazu navela da ju je optuženik silovao na madracu, koji se nalazio u prostoriji napuštene škole u mjestu [adresa], a koji policija nije pronašla tijekom pregleda inkriminiranog mjesta, o čemu iskazuje policajac ĐĆ. Sadržaj komunikacije između oštećenice i prijatelja optuženika ZĆ dovode u sumnju vjerodostojnost njenog svjedočkog iskaza jer se iz poruka proizlazi da je PĆ zaineresirana za optuženika, a da joj se on ne obraća na društvenim mrežama, što nju smeta pa čak govori da mu neće dati dijete, jer je sa optuženikom navodno trudna i da će mu se osvetiti i prijaviti ga, a ginekološki nalazi su takvoj tvrdnji suprotni. Ujedno prema nalazu i mišljenju vještakinja, psihologinje i psihijatrice, proizlazi da je PĆ nezrelija, jednostavnije strukturirana djevojka , nižih prosječnih kognitivnih kapaciteta, koja je u toku odrastanja imala više traumatskih okolnosti i događaja, u koje se ne nalazi psihopatoloških odstupanja te aktualno ne manifestira znakove psihičkog poremećaja. Prikazuje se subjektivno tužnom, nesigurnom osobom koja je sklona zapostavljati vlastite potrebe u odnosima, a u istima povremeno agresivno reagirati. Psihologijskom i psihijatrijskom obradom nije utvrđena klinički značajna psihološka traumatizacija, no prisutni su pojedini simptomi. U odnosu na iskaz djeteta, vještakinje su navele da nema vanjsku konzistentnost no da ocjena vjerodostojnosti iskaza je na sudu, što je i prvostupanjski sud i učinio pod točkom 13.8., 14. i 14.2. prvostupanjske presude.
9. Stoga žalitelj državni odvjetnik neosnovano navodi da prvostupanjski sud nije mogao navesti da je u dvojbi je li optuženi ĆĆ u inkriminirano vrijeme znajući da je BĆ, rođena 2005. godine i da nije navršila petnaest godina, s njom imao spolni odnos, na način na koji ga se tereti optužnicom. Međutim prvostupanjski sud je u dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, na temelju odredbe članka 3. stavak 2.
ZKP/08., donio opravdano oslobađajuću presudu.
9.1. Ujedno vjerodostojnost iskaza žrtve je procijenjena i kroz utvrđivanje motivacije da žrtva neosnovano kazneno prijavi optuženika, jer joj optuženi ĆĆ nije uzvraćao pažnju i simpatije koje je ona imala prema njemu, a što jasno proizlazi iz prepiske s njegovim prijateljem. Iskaz žrtve je u određenim dijelovima nekonzistentan i dovodi u pitanje vjerodostojnost onoga o čemu govori, a nije potvrđen kontrolnim dokazima i to iskazima svjedoka UĆ, AĆ i EĆ, te dokumentacijom u vidu ispisa komunikacije između žrtve i prijatelja okrivljenika ZĆ (list spisa 292-296), nalaza specijaliste ginekologije AĆ, te otpusnog pisma –bolničkog odjela Klinike za dječje bolesti Zagreb (list spisa 88).
10. S obzirom na izloženo, presuđeno je na temelju članka 482. ZKP/08., jer je žalba državnog odvjetnika neosnovana i ne postoje povrede iz članka 476. ZKP/08, na koje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 19. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
