Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1050/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Ferenčevića kao predsjednika vijeća, sutkinje Marije Huljev kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dajani Sobol, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl.br. P-1313/2022-42 od 7. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji posl.br. P-1313/2022-42 od 7. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja radi naknade troška za sastavljanje žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1313/2022-42 od 7. srpnja 2025. odlučeno je sljedeće:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u suposjed nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [adresa] od 1443 m2, od čega vrt od 839 m2, dvorište od 544m2, drvarnica od 22 m2 i drvarnica od 38 m2, a koje je tužitelj suvlasnik u 4/12 dijela, te da ponovno sagradi stepenište koje tužitelju služi kao prilaz okućnici i ukloni vrata koja tužitelju ometaju prilaz okućnici, odnosno da omogući tužitelju nesmetani kolni i pješački pristup, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužitelju HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.812,50 eura, u roku 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima."

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju, a podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda i predlažu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 2. postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. – dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilna i zakonita. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju sami sa sobom i stanju spisa te se kao jasna i razumljiva može ispitati.

6. Predmet spora je predaja u suposjed nekretnine opisane pod točkom 1. obrazloženja tužitelju kao suvlasniku te nekretnine u smislu čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne Novine" broj - 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZVDSP).

7. U žalbenoj fazi postupka sporno je postoji li pravo koje tuženicu ovlašćuje na posjedovanje spornog dijela predmetne nekretnine.

8. U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema podacima u spisu predmeta proizlaze sljedeća utvrđenja:

- da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana z.k. č. [katastarska čestica] DVORIŠTE površine 544 m2, VRT površine 839m2, DRVARNICA površine 22 m2, DRVARNICA površine 38 m2, [adresa] ukupne površine 1443 m2 s uknjiženim pravom vlasništva za korist:

o ZŽ u 2/12 dijela

o HŽ u 4/12 dijela

o JŽ u 1/12 dijela

o ČŽ u 5/12 dijela

- da je predmetna z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od prije upisane z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrt površine 1620 m2 u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] što je provedeno pod poslovnim brojem Z-21075/2018,

- da se prema kopiji katastarskog plana unutar čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada z.k. č. [katastarska čestica] stambena zgrada k.b [adresa]

[adresa] površine 157 m2,

- da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana z.k. č. [katastarska čestica] stambena zgrada [adresa] površine 157 m2 s kojom su u određenim suvlasničkim dijelovima neodvojivo povezani posebni dijelovi, stanovi, s uknjiženim pravom vlasništva, između ostalog i za korist tužitelja (E3),

- da je tužitelj 4/12 suvlasničkog dijela z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prije z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i stan na z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio od BŽ na temelju Ugovora o kupoprodaji od 20. prosinca 2016.,

- da su prijašnji suvlasnici sastavili Diobni ugovor od 4. kolovoza 1999. čiji je predmet dioba z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da svatko od suvlansika dobije u vlasništvo fizički dio navedene nekretnine, međutim navedeni ugovor nije potpisao jedan suvlasnik,

- da su suvlasnici (u vrijeme sastavljanja ugovora) ZŽ, HŽ ovdje tužitelj, JŽ i GŽ (prednik tuženice) zaključili Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 10. srpnja 2020. kojim su u čl. 6. ugovorili sljedeće:

"Ovim Ugovorom upisani suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZŽ, HŽ, JŽ i GŽ daju svoju suglasnost i pristaju da se izradi i provede parcelacijski elaborat kojim će se cijepati predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da nastane pet novoformiranih čestica (radi lakšeg opisa označavamo ih sa A, B, C, D i E) prema skici opisanoj u prethodnom članku i to:

novoformirana čestica A – na skici je označena šrafirano tamnoplavom bojom novoformirana čestica B – na skici je označena šrafirano svijetloplavom bojom novoformirana čestica C – na skici je označena šrafirano zelenom bojom novoformirana čestica D – na skici je označena šrafirano rozom bojom

novoformirana čestica E – na skici je označena šrafirano narančastom bojom Stranke su suglasne da se nakon izrade parcelacijskog elaborata kojim će nastati ove novoformirane čestice stranke ne obvezuju sačiniti Anex ovom Ugovoru (zbog novih brojeva parcela koji će biti dodijeljeni) odnosno Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice koji Anex/Ugovor će biti podoban za uknjižbu prava vlasništva kako bi vlasnici uknjižili pravo samovlasništva na novoformiranim nekretninama i to: novoformirana čestica A pripada u suvlasništvo ZŽ, HŽ i JŽ, svakom u 1/3 dijela

novoformirana čestica B – pripada u suvlasništvo ZŽ u 111/221 dijela te HŽ u 110/221

novoformirana čestica C – pripada u suvlasništvo ZŽ novoformirana čestica D – pripada u suvlasništvo HŽ

novoformirana čestica E – pripada u suvlasništvo GŽ

Stranke konstatiraju da su ovakvom diobom dobile jednake vrijednosti sukladno upisanim suvlasničkim omjerima i površinama predmetnih nekretnina."

- da je prednik tužitelja BŽ u Izjavi od 12. svibnja 2022. na kojoj je svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, naveo da je tužitelju prodao i predao u posjed stan u stambenoj zgradi u [adresa] i dio zemljišta (k. č. [katastarska čestica]) koji se sastoji od voćnjaka i vrta na sjevernoj strani ispod ceste i dijela parkirališta na istočnoj strani te zajedničkog dijela oko kuće u kojoj se nalazi stan, dok su ostali dijelovi nekretnine u samoposjedu drugih suvlasnika; dalje navodi da je sastavni dio Izjave Izvadak iz katastarskog plana od 26. rujna 2016., nacrt podjele od svinja 2012. te kopija katastarskog plana od 17. svibnja 1978. gdje su označeni dijelovi nekretnine prema posjedu suvlasnika,

- da je u Izvodu iz katastarskog plana od 21. veljače 2017. uz koji je priložena „Suglasnost“ koju je u ime tužitelja kao punomoćnica potpisala njegova supruga SŽ, označen točno određeni fizički dio z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koji je u posjedu svakog od suvlasnika na način kako slijedi: o tužitelj je u posjedu dijela z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz [adresa] označen crvenom bojom u površini od 284 m2 (sjeverozapadni dio čestice lijevo u planu) i u posjedu dijela z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz [adresa] označen plavom bojom u površini od 110 m2 (sjeveroistočni dio čestice desno u planu od ukupno 221 m2 – razlika površine u posjedu je ZŽ)

o GŽ je u posjedu dijela z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen crvenom bojom u površini od 615 m2 (jugozapadni dio čestice lijevo u planu)

o ZŽ je u posjedu dijela z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen zelenom bojom u površini od 76 m2 (južni dio čestice desno u planu)

- da su tužitelj i svjedok SŽ, supruga tužitelja u bitnom iskazali da je tuženica na dijelu nekretnine prema [adresa] u [adresa] (južni dio vrta) stavila portun i zaključala vrata tako da tužitelj više ne može prolaziti od kuće na ulicu H [adresa]; da su taj dio koristili od kada su doselili 2017.; da je tuženica stepenice srušila 25. svibnja 2022.; da je tuženica kada je tužitelj doselio u tom dijelu vrta sadila pomidore ili koristila taj dio vrta,

- da iz iskaza tuženice i svjedoka ZŽ (susjed i suvlasnik predmetne nekretnine), DŽ (susjed), BŽ (prodavatelj suvlasničkog dijela predmetne nekretnine tužitelju), JŽ (susjeda i suvlasnica predmetne nekretnine), GŽ (suprug tuženice) u bitnom proizlazi da je između suvlasnika i prednika današnjih suvlasnika uvijek postojao dogovor oko načina korištenja predmetne nekretnine i da se uvijek znalo tko, što drži u posjedu; da su obitelj tuženice i njihovi prednici oduvijek bili u posjedu jugozapadnog dijela predmetne nekretnine; da je obitelj Č u posjedu sjeverozapadnog dijela predmetne nekretnine koji je tužitelj ogradio živom ogradom lovor višnjom po cijeloj dužini; da tužitelj na svoj dio zemljišta ima pristup s [adresa]; da svaki od suvlasnika uređuje svoj dio vrta; da tužitelj nikada nije koristio stepenice u jugozapadnom dijelu predmetne nekretnine koje su bile stare i srušene 2017.; da je svjedok BŽ dodatno iskazao da je tužitelju prodao stan i vrt prema [adresa]; da je tužitelju prodao 4/12 dijela nekretnine ali da mu je na terenu pokazao koji dio zemljišta mu pripada i da mu ništa nije bilo nejasno u pogledu veličine i granice vrta, da je sve razumio; da tužitelju nije prodao vrt koji su koristili prednici tuženice (obitelj E); da kada mu je prezentirana skica na listu 35 spisa da je svjedok iskazao da su na način prikazan na skici suvlasnici koristili posjed.

9. Prihvativši iskaze svjedoka ZŽ, DŽ, BŽ, JŽ, GŽ i tuženice, prvostupanjski sud utvrđuje da svatko od suvlasnika drži u posjedu svoj fizički odvojeni dio zemljišta u koji je svatko od njih uveden od strane prednika i da nije bilo osporavanja prava vlasništva na točno određenom dijelu zemljišta i stoga zaključuje da je suvlasništvo na koje se poziva tužitelj zapravo prestalo realno izvršenom diobom. Iskaze tužitelja i svjedoka SŽ ne prihvaća s obrazloženjem da su suprotni iskazima gore navedenih svjedoka.

10. Tužitelji u žalbi navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je između stranaka izvršena realna dioba nekretnine i da je stoga prestalo suvlasništvo. Tvrdi da su suvlasnici u prošlosti pokušavali urediti svoje međusobne odnose glede korištenja predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no da ti pokušaji nisu rezultirali pravno obvezujućom diobom. Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od 10. srpnja 2020. zaključen je između suvlasnika s odgodnim učinkom jer je njegova valjanost uvjetovana ispunjenjem niza radnji (izrada i potpisivanje parcelacijskog elaborata, izrada i potpisivanje elaborata spajanja, potpisivanjem dodatne dokumentacije od strane svih suvlasnika). Kako ti uvjeti nisu ispunjeni navedeni Ugovor nikada nije stupio na snagu. Dalje tvrdi da Diobni ugovor od 3. rujna 1999. nema pravne učinke jer nije potpisan od strane svih tadašnjih suvlasnika. S obzirom na navedeno smatra da ga kao suvlasnika cijele nekretnine drugi suvlasnik ne može isključiti iz posjedovanja bilo kojeg dijela zemljišta, a svako jednostrano ograničenje predstavlja protupravno ponašanje. Ostatak žalbe tužitelja svodi se na davanje vlastite ocjene izvedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana te sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi ispravnim. U bitnom osporava vjerodostojnost iskaza svjedoka koji mu ne idu u prilog te navodi da je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza trebao zaključiti kako pravno valjana i stvarna dioba nije izvršena, i da je tužitelj kao suvlasnik i dalje ovlašten koristiti cijelu stvar.

11. Najprije valja reći da vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke, budući da je ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud. Naime, protivno navodima u žalbi tužitelja prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP-a, a sve polazeći od čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) utvrdio sve odlučne činjenice.

12. S obzirom da je pobijana presuda donesena u sporu po pravoj vlasničkoj tužbi na povrat stvari (reivindikacijskoj tužbi) i s obzirom na činjenična utvrđenja u spisu, za ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja mjerodavne su sljedeće zakonske odredbe.

12.1. Prema čl. 30. ZVDSP-a:

(1) Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

(2) U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

12.2. Prema čl. 38. ZVDSP-a:

(1) Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

12.3. Prema čl. 42. ZVDSP-a:

(1) Svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

(2) Donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka posao je redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome.

12.4. Prema čl. 48. ZVDSP-a:

(1) Suvlasnik može svoje pravo na razvrgnuće ostvarivati zahtijevajući ga potpuno ili pak samo djelomično, i to što se tiče suvlasnika s kojima se dijeli ili pak što se tiče stvari i prava glede kojih se suvlasništvo razvrgava.

(2) Pravo na razvrgnuće ostvarivat će suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno.

12.5. Prema čl. 55. ZVDSP-a:

(1) Svaki suvlasnik koji je sudjelovao u razvrgnuću stječe na temelju sporazuma o razvrgnuću ili pravomoćne odluke suda o razvrgnuću, a na zakonom određeni način, pravo vlasništva ili/i neko drugo pravo, izvodeći ga iz onoga svoga suvlasničkoga dijela s kojim je sudjelovao u tom razvrgnuću, a koji mu istodobno prestaje.

(2) Zakonom određeni način stjecanja i prestanka prava vlasništva, odnosno suvlasništva i drugih stvarnih prava na temelju sporazuma, odnosno odluke suda iz stavka 1. ovoga članka jest predaja pokretnina u samostalan posjed, odnosno uknjižba prava na nekretninama u zemljišnim knjigama, ako nije što posebno propisano.

12.6. Prema čl. 161. ZVDSP-a:

(1) Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

12.7. Prema čl. 162. ZVDSP-a:

(1) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

12.8. Prema čl. 163. ZVDSP-a:

(1) Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine.

14. Sama činjenica da je tužitelj suvlasnik nekretnine daje mu pravo posjedovanja suvlasničke stvari (čl. 30. st. 2. ZVDSP-a) te je on kao suvlasnik ovlašten izvršavati svoja vlasnička ovlaštenje glede cijele stvari na temelju čl. 38. st. 1. ZVDSP-a.

15. Dakle, tužitelj kao suvlasnik ima pravo izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti koje proizlaze iz njegovog suvlasničkog dijela – dakle izvršavati i posjed, međutim samo ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

16. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je suvlasništvo prestalo jer svaki od suvlasnika drži u posjedu određeni fizički dio suvlasničke nekretnine pa je na taj način izvršena realna dioba predmetne nekretnine.

17. Suvlasništvo prestaje razvrgnućem suvlasničke zajednice na način propisan čl. 47. do 53. ZVDSP-a, a pravni učinak razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini nastaje tek uknjižbom u zemljišnim knjigama kao zakonom određenim načinom stjecanja i prestanka prava vlasništva, odnosno suvlasništva i drugih stvarnih prava na temelju sporazuma ili odluke suda u smislu čl. 55. st. 2. ZVDSP-a.

18. Kako su tužitelj, tuženica i ostali suvlasnici i dalje uknjiženi kao suvlasnici z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jasno je da suvlasništvo nije prestalo.

19. Međutim iz stanja spisa jasno proizlazi da suvlasnici (sadašnji i njihovi prednici) dugi niz godina posjeduju točno određeni fizički dio suvlasničke stvari i da to čine na temelju dogovora.

20. U prilog navedenom zaključku, osim suglasnih iskaza svjedoka ZŽ, DŽ, BŽ, JŽ, GŽ i tuženice, govore i materijalni dokazi u spisu koji potvrđuju upravo ono što su navedeni svjedoci i tuženica iskazivali.

21. Naime, iz Izjave prednika tužitelja od 12. svibnja 2022., Diobnog ugovora od 4. kolovoza 1999., po suvlasnicima potpisanih izvoda iz katastarskog plana na kojima su grafički prikazani točno određeni fizički dijelovi predmetne nekretnine i površina tih dijelova u posjedu svakog od suvlasnika i Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 10. srpnja 2020. vidljivo je da suvlasnici (prijašnji i sadašnji) kontinuirano očituju volju oko međusobne podjele posjeda suvlasničke stvari i izvršavanja vlasničkih ovlasti glede nje.

22. Kada se navedeni dokazi stave u vezu s iskazom BŽ koji je tužitelju prodao predmetnu nekretninu, i koji izrijekom navodi da je tužitelju prodao vrt prema [adresa], da mu je na terenu pokazao koji dio zemljišta mu pripada i da suvlasnici koriste posjed kako je prikazano na skicama u spisu, očito je da između suvlasnika postoji odluka oko podjele posjeda suvlasničke stvari i izvršavanja vlasničkih ovlasti glede nje u smislu čl. 42. st. 1. ZVDSP-a.

23. S obzirom da odluka oko podjele posjeda suvlasničke stvari predstavlja posao redovite uprave (čl. 42. st. 2. ZVDSP-a) i da o poslovima koji se tiču redovitoga upravljanja stvarju suvlasnici odlučuju većinom glasova (čl. 40. st. 1. ZVDSP -a) i da zakon ne propisuje posebnu formu u kojoj ta odluka mora biti donesena, sve gore navedeno nedvojbeno ukazuje da je takva odluka donesena. Osim toga, kada se takva podjela posjeda suvlasničke nekretnine godinama provodi kontinuirano, mirno i s pristankom drugih suvlasnika tada takva odluka proizvodi učinke između suvlasnika glede načina posjeda i korištenja suvlasničke stvari i obvezuje ih sve do donošenja odluke o izmjeni odnosno opozivu te odluke (čl. 42. st. 2. ZVDSP-a).

24. Da je tužitelj pristao na takvu podjelu posjeda govori činjenica da je fizički dio predmetne nekretnine koji on posjeduje ogradio živom ogradom – lovor višnjom, što znači da drugi suvlasnici svoje pravo suposjeda ne izvršavaju na dijelu vrta u posjedu tužitelja.

25. Naglašava se da na temelju sporazumne podjele izvršavanja suvlasničkih ovlaštenja, suvlasnik koji izvršava posjed na fizički određenom dijelu suvlasničke nekretnine, ne može steći nikakva stvarnopravna ovlaštenja preko ovlaštenja koja već proizlaze iz suvlasništva (npr. ne može postati samovlasnik fizičkog dijela suvlasničke nekretnine koju posjeduje bez valjane isprave i uknjižbe), međutim s obzirom na okolnosti konkretne pravne stvari takav sporazum predstavlja pravo koje ovlašćuje posjednika da odbije predaju stvari njezinom vlasniku u smislu čl. 163. st. 1. ZVDSP- a.

26. Dakle, sporazum suvlasnika o podjeli posjeda suvlasničke stvari predstavlja pravo iz čl. 163. st. 1. ZVDSP-a koje ovlašćuje tuženicu na posjedovanje te stvari u skladu sa sporazumom, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

27. U vezi odluke o troškovima postupka tužitelj sadržajno ne iznosi žalbene razloge pa kako drugostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske odluke ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je ovaj sud žalbu i u dijelu kojim pobija odluku o troškovima ocijenio neosnovanom i potvrdio prvostupanjsku odluku.

28. Slijedom navedenog, iako je prvostupanjski sud iz drugih razloga odbio tužbeni zahtjev, žalbu tužitelja valjalo je odbiti jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu u smislu čl. 368. st. 2. ZPP -a. (točka I. u izreci presude).

29. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, nema pravo na naknadu troška za sastavljanje žalbe (točka II. u izreci presude).

Bjelovar, 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Vladimir Ferenčević