Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-8/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Slavena Vidmara i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog KD, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118718., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj od 25. rujna 2025. broj Kvm-42/2025, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog KD kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom prvostupanjskom presudom na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), preinačene se u odluci o kazni:
- presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2021., broj Kzd -6/21-41, pravomoćna 13. studenog 2021., kojom je osuđeni FD osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci, zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. KZ/11. i drugih, i
- presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. rujna 2021., broj: K -1/21, pravomoćna 13. listopada 2021., kojom je osuđeni FD osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. KZ/11. i drugih,
pa su naprijed navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene, te je osuđeni FD (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi), osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina i pet mjeseci.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., osuđenom KD je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to vrijeme lišenja slobode po uhićenju te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. ožujka 2021. pa nadalje.
2. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio osuđeni FD osobno zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju , dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Osuđenik prigovara da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti olakotne i otegotne okolnosti. Time osuđenik, iako to izrijekom ne navodi, očito ističe da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama pa je za zaključiti kako smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6.1. Točni su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije naveo olakotne i otegotne okolnosti, međutim, suprotno iznesenoj žalbenoj tvrdnji, istaknuta postupovna povreda nije počinjena. Naime, prema članku 498. stavku 1. točki 2. ZKP/08. pri objedinjavanju kazni i izricanju jedinstvene kazne primjenjuju se odredbe o stjecaju. To znači da će sud, prema članku 51. stavku 1. KZ/11., uzeti kao utvrđenu svaku pojedinačnu kaznu kao i kaznu koja je već obuhvaćena u kazni izrečenoj prema odredbama o stjecaju u kakvoj prijašnjoj presudi, pa će potom, jedinstvenu kaznu odmjeriti na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Prema tome prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne ne utvrđuju se olakotne i otegotne okolnosti. Kako je u pobijanoj presudi, prvostupanjski je sud naveo jasne i logične razloge zbog kojih je odlučio osuđeniku odmjeriti jedinstvenu kaznu, pobijana presuda može se ispitati.
7. Osuđenik nadalje prigovara da mu je prilikom objedinjavanja izrečenih pojedinačnih kazni i umanjenjem kazne samo za jedan mjesec povrijeđeno „pravo jednakosti“, da je došlo do diskriminacije, te do povrede „načela razmjernosti“ zajamčeno člankom 14. i člankom 26. Ustava Republike Hrvatske. Iz navedenog proizlazi da osuđenik, ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08. da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda , jer smatra da se radi o arbitrarnoj odluci.
7.1. Bez osnova je prigovor optuženika da se radi o arbitrarnoj odluci, pa da mu je tako teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, prema praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, povreda prava na pravično suđenje, kao povreda prava na obrazloženu sudsku odluku postoji ako presuda nema uopće razloga, ili ako su njeni razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. U ovom predmetu prvostupanjski sud je podrobno naveo ocjenu svih odlučnih činjenica. Prema tome, prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnjama optuženika, dao jasne, razumne i uvjerljive razloge, pa nema govora o arbitrarnosti osude.
7.2. Žalitelj u okviru istaknutih povreda odredaba kaznenog postupka, zapravo izražava nezadovoljstvo odlukom o kazni u odnosu na koju će se ovaj drugostupanjski sud nastavno očitovati, pa je njegova žalba zbog bitn ih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točki 11. i 12. ZKP/08., neosnovana.
8. Daljnju postupovnu povredu osuđenik nalazi u propustu prvostupanjskog suda da njegov prijedlog nije dostavio državnom odvjetniku na razgledavanje. Iako to osuđenik izrijekom ne navodi očito se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.
8.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, istaknuta postupovna povreda nije počinjena. Naime, u postupku tzv. neprave obnove (članak 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ako dvjema presudama ili u više presuda protiv istog osuđenika izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju), sud će prema članku 498. stavku 2. ZKP/08. novom presudom preinačiti prijašnje presude glede odluka o kazni i izreći jedinstvenu kaznu. Prema tome, prvostupanjski sud nije bio u obvezi dostaviti zatvorenikov prijedlog državnom odvjetniku na razgledavanje.
9. Iako osuđenik ističe žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, on je niti jednom riječi ne obrazlaže.
10. Žaleći se zbog odluke o kazni osuđenik smatra izrečenu jedinstvenu kaznu prestrogom i izračenom suprotno sudskoj praksi.
10.1. Protivno stavu osuđenika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da prvostupanjski sud osuđenom KD nije izrekao prestrogu kaznu. Naime, pri donošenju nove i u konačnici blaže odluke o jedinstvenoj kazni zatvora, koja je veća od pojedinačno utvrđenih kazni, a ne doseže njihov zbir, prvostupanjski sud je uzeo u obzir da su ranije izrečene kazne uzete kao utvrđene iz pravomoćnih presuda donesenih na temelju sporazuma stranaka (točka 9. pobijane presude), a time i okolnosti kojima su se rukovodili sudovi u procesu individualizacije kazne. S obzirom na utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne i o svrsi kažnjavanja pravilnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., stav je ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud osuđeniku izrekao primjerenu kaznu.
10.2. Naime, prije svega treba naglasiti, da svrha primjene odredaba o izricanju jedinstvene kazne pri stjecaju kaznenih djela kod tzv. neprave obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nije ublažavanje kazne, već potreba da se prilikom izricanja jedne jedinstvene kazne vodi računa o specifičnosti višestrukog počinitelja različitih kaznenih djela i međusobnom odnosu tih djela, imajući u vidu vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, s primarnim ciljem da se jedinstvenom kaznom postigne svrha kažnjavanja.
10.3. Kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je osuđenik presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2021., broj Kzd -6/21-41 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci, a tom presudom je osuđen zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz članka 146. stavka 1. KZ/11 . i kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 3. KZ/11., te da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. rujna 2021., broj: K-1/21 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ/11. i da mu je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Vukovaru od 26. siječnja 2017., pravomoćna 18. travnja 2017. zbog kaznenog djela iskorištavanjem djece za pornografiju u pokušaju iz članka 163. stavka 3. u vezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela povrede privatnosti djeteta iz članka 178. stavka 1. KZ/11., to je prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđen takav odnos kaznenih djela iz presuda iz kojih se kazne objedinjuju, da će se, uz prethodnu ocjenu počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju deset godina i pet mjeseci, postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
11. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbama članka 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. našao bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Lana Petö Kujundžić
